Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1793/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, ocu KB, kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničko društvo Krznarić & Alitović j.t.d., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2975/2019-54 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2975/2019-54 od 31. prosinca 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.165,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate.

II. Preinačuje se pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos koji prelazi 1.165,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate kao neosnovan.“

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2975/2019-54 od 31. prosinca 2024.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 199,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2024. do isplate.

III. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad 199,08 EUR i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka od 930,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 193,58 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.965,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom 1.865,00 eura (od zatraženog iznosa od 3.830,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.965,00 eura) kao neosnovan, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 199,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 23. kolovoza 2023.

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška sastava žalbe. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a, ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu, stoga slijedi da tužitelj pobija točku II. izreke prvostupanjske presudu te točku III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška iznad 199,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Sukladno citiranoj odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a, slijedi da tuženik pobija točku I. i III. izreke prvostupanjske presude. Tuženik pobija i prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a te predlaže da se isto „ukine i odbaci prijedlog za preinaku tužbe podnesen podneskom tužitelja od 23.08.2023. god. kao nepravodoban“. Potražuje naknadu troška sastava žalbe.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 3.700,00 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te 130,00 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2018. do isplate (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno podnesku od 23. kolovoza 2023.), koju je štetu tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi u [adresa] 20. prosinca 2017., kao putnik u osobnom vozilu kojim je upravljao njegov zakonski zastupnik (otac) KB, a koje je vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je među strankama nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja – prometne nesreće od 20. prosinca 2017. u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u kojem je mlt. tužitelj bio putnik i kojim je upravljao otac mlt. tužitelja KB, a koje je osobno vozilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], te teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kojim skupom vozila je upravljao HB,

- da je KB presudom posl.br. Pp P-181/18-11 od 26. ožujka 2018. pravomoćno osuđen zbog počinjenja prekršaja iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC) te prekršaja iz čl. 163. st. 4. ZSPC,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Pere Todorovića, na koji stranke nisu imale primjedbi i koji je sud prihvatio u cijelosti, proizlazi da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednjeg lijevog vrha kamiona teretnog vozila i stražnjeg lijevog vrha vozila osiguranika tuženika, a mjesto sudara nalazilo se na lijevoj prometnoj traci (gledano u smjeru kretanja vozila). Neposredno ranije i u trenutku sudara, teretno vozilo je bilo u pretjecanju i kretalo se po sebi lijevoj prometnoj traci. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika je bilo u lijevom skretanju na kolni ulaz, te prepriječeno preko sebi lijeve prometne trake. Vozio osiguranika tuženika je u sudaru bilo izloženo trenutačnoj promjeni (porastu) brzine od 15 km/h. Mlt. tužitelj (5 godina, visine 100-115 cm) je kod sudara imao tendenciju pomaka tijelom nešto prema natrag, te dominanto u lijevu stranu te u kritično vrijeme nije bio vezan na tehnički propisan način jer se isti smio prevoziti isključivo na stražnjim sjedalima uz posebnu dječju auto-sjedalicu/postolje, koja je vezana sigurnosnim pojasom vozila, a mlt. tužitelj je prevožen na prednjem sjedalu bez auto-sjedalice/postolja,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, spec. sudske medicine, na koji stranke nisu imale primjedbi i koji je sud prihvatio u cijelosti, proizlazi da je mlt. tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao putnik na mjestu suvozača u osobnom vozilu-kombiju na čiji stražnji lijevi vrh je naletjelo teretno vozilo te je u trenutku sudara tijelo tužitelja imalo tendenciju prisilnog polijetanja dominanto ulijevo i nešto prema natrag, uslijed čega je tužitelj lijevom stranom glave udario u čvrstu prepreku u unutrašnjosti kabine lijevo od mjesta sjedenja, pri čemu je nastala ozljeda koja stoji u uzročnoj posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Pri načinu na koji se prevozio (na sjedalu suvozača, bez korištenja dječje auto- sjedalice), tužitelj je mogao zadobiti ozljedu glave iznad uške neovisno o tome je li bio vezan sigurnosnim pojasom ili nije, međutim, da je tužitelj kritične zgode bio prevožen na tehnički ispravan način s obzirom na svoju dob, tj. da se nalazio vezan u ispravno pričvršćenoj dječjoj auto-sjedalici, bio bi spriječen udar glavom o čvrstu prepreku, što znači da bi izostala i ozljeda koju je on zadobio,

- da je. neurolog FBO u svom nalazu i mišljenju navela da je mlt. tužitelj u prometnoj nesreći zadobio natučenje glave i psihički stres. Datum zadnjeg nalaza je 1. veljače 2019., što je ujedno i dan završetka liječenja. Mlt. tužitelj trpio je jaku bol koja je trajala 1 dan, srednje jaku bol koja je trajala 3 dana i manju bol koja je trajala još 14 dana. Primarni strah koji se javlja u trenutku štetnog događaja trajao je 1 dan, sekundarni strah u vidu akutne reakcije na stres trajao je još 4 tjedna, a nakon istog se nadovezuje kasni strah koji se javlja u situacijama koji podsjećaju na štetni događaj i koji je u manjem intenzitetu trajao još 5 mjeseci. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna za pojačan nadzor nad traumatiziranim djetetom u trajanju od 18 dana i to 2 sata na dan. Smanjenje životne aktivnosti nema, a nema ni naruženja. Vještakinja u odnosu na okolnost vezivanja na ispravan način zaključuje da mlt. tužitelj ne bi zadobio udarac u glavu da je bio vezan u auto sjedalici, pa bi izostala bol (kao kvalifikatorna okolnost), ali da bi strah ostao nepromijenjen, kao i druge navedene kvalifikatorne okolnosti,

- da je na predmetni nalaz i mišljenje vještakinje tuženik imao primjedbi koje se u bitnom odnose na ocjenu pretrpljenog straha, odnosno prigovorio je duljini trajanja straha te je naveo da je liječenje tužitelja trajalo manje od 2 mjeseca, ali je vještakinja u svom usmenom očitovanju u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja, a tuženik je ostao kod svojeg prigovora te predložio provođenje novog vještačenja po dječjem neurologu odnosno dječjem pedijatru, koji je dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbio navodeći da nisu ispunjeni uvjeti za novo vještačenje propisani odredbom čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a jer da se vještakinja medicinske struke koja je ujedno neurolog sa stažem u Klinici za dječje bolesti i magisterijem iz područja dječje neurologije argumentirano i stručno očitovala na sve tuženikove prigovore i u potpunosti ih otklonila pa je sud nalaz i mišljenje iste prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke,

- da tužitelj nije imao primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje te je podneskom od 23. kolovoza 2023. „specificirao“ tužbeni zahtjev u skladu s istim,

- da je zakonski zastupnik tužitelja postupio protivno čl. 163. st. 4. i 5. ZSPC-a kada je prevozio tužitelja na prednjem sjedalu vozila i bez korištenja sigurnosne sjedalice, čime je doprinio nastanku i visini štete u omjeru od 50%, pri čemu je sud uzeo u obzir nalaz sudsko-medicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da bi, da je tužitelj bio prevožen na tehnički ispravan način, bio spriječen udar glavom u čvrstu prepreku, što znači da bi izostala i zadobivena ozljeda, kao i da je zakonski zastupnik mlt. tužitelja postupio i protivno odredbi čl. 43. st. 2. ZSPC-a,

- da je, u odnosu na pretrpljeni strah, notorna činjenica da bi dijete, da se vozilo na zakonom propisani način, ispravno vezano u auto-sjedalici, na stražnjem sjedalu vozila, pretrpjelo znatno manji strah jer su auto-sjedalice napravljene tako da naslon istih apsorbira sile sudara, glava djeteta zadržava se unutar auto-sjedalice, a leđni dio iste štiti dijete od udarca u dijelove vozila prilikom sudara, pa bi, da je tužitelj sjedio u autosjedalici, njegova reakcija na strah bila znatno manja, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud utvrdio da je doprinos za nastanak štetnog događaja u visini 50% potrebno uzeti u obzir prilikom ocjene svih vidova štete, a ne samo za fizičke boli,

- da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu u kojem opisuje strah i reakciju mlt. tužitelja neposredno nakon štetnog događaja te dugo nakon štetnog događaja, a što je u skladu i s nalazom i mišljenjem vještakinje Novak-Roje koja je kasni slabiji strah procijenila u trajanju od 5 mjeseci, dok sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u kojem isti opisuje posljedice koje dijete i danas trpi jer navedeno ne potkrjepljuje medicinska dokumentacija niti to proizlazi iz drugih provedenih dokaza, osobito jer iz nalaza i mišljenja slijedi da nema trajnih posljedica niti smanjenja životne aktivnosti tužitelja, kao ni u dijelu u kojem isti navodi da je mlt. tužitelj zadobio udarac u glavu od alata koji je pao na njega prilikom sudara jer se navedeno ne spominje nigdje u materijalnoj dokumentaciji, a ne proizlazi niti iz nalaza i mišljenja prometnog i sudsko-medicinskog vještaka,

- da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) i da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a), dok je u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete, pa je tako sud utvrđivao fizičke bolove i strah koji su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu,

- da je stoga sud na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.800,00 eura, kao i da je tužitelju prema nalazu i mišljenju vještakinje bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 36 sati, pri čemu je tužitelj za jedan sat tuđe pomoći zatražio 3,61 eura, koji se ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, pa je prvostupanjski sud tužitelju u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a na ime imovinske štete dosudio zatraženi iznos od 130,00 eura u cijelosti,

- da je sud od ukupno utvrđenog iznosa od 3.930,00 eura oduzeo 50%, u kojem omjeru je utvrdio doprinos zakonskog zastupnika tužitelja za nastanak štetnog događaja, stoga je utvrdio da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.965,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 11. srpnja 2018., kao idućeg dana od podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09) i čl. 1086. ZOO-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima stranaka, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

9. Nadalje, valja navesti da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je sud pogrešno zbrojio iznose kako to u žalbi tvrdi tuženik, već slijedi da je sud utvrdio kako tužitelju pripada pravična novčana naknada u višem iznosu od onog kojeg je tužitelj potraživao na ime neimovinske štete (3.800,00 umjesto 3.700,00 eura), ali je u konačnici odlučio u granicama tužbenog zahtjeva (jer je zbog utvrđenog doprinosa umanjio iznos naknade štete za 50%). Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8., 258., 260. i 261. ZPP-a kako to paušalno u žalbi navodi tuženik.

10. Tužitelj žalbom osporava ocjenu visine doprinosa zakonskog zastupnika tužitelja nastaloj šteti, pogrešno smatrajući da isti iznosi 20% umjesto utvrđenih 50% i da bi se trebao uzeti u obzir samo prilikom utvrđivanja visine naknade neimovinske štete „po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova“ s obzirom na to da bi strah prema nalazu i mišljenju vještakinje ostao nepromijenjen i da je mlt. tužitelj bio pravilno prevožen, odnosno vezan u auto-sjedalici. U tom smislu valja odgovoriti da se doprinos nastanku štete ocjenjuje za svaki slučaj zasebno, ovisno o svim konkretnim okolnostima u njihovoj ukupnosti, a u ovom je slučaju, uzimajući u obzir način nastanka prometne nesreće odnosno način prevoženja djeteta u vozilu (na prednjem sjedalu, bez auto-sjedalice), prvostupanjski sud pravilno ocijenio i obrazložio doprinos zakonskog zastupnika tužitelja od 50%.

11. Sudska praksa na koju se u žalbi poziva tužitelj nije primjenjiva u predmetnom postupku, jer se odnosi na situacije kada oštećenik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, odnosno kada dijete sjedi na stražnjem sjedalu u auto-sjedalici, ali koja nije pravilno svezana, dok je u konkretnom slučaju, s obzirom na sve okolnosti, ozbiljnost protupravnog postupanja zakonskog zastupnika tužitelja bila znatno veća, odnosno povreda kogentnih normi bila je u znatnoj mjeri grublja. Ovo posebice stoga što je zakonski zastupnik tužitelja, koji je sukladno odredbi čl. 92. i 93. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15) kao roditelj dužan štititi osobno pravo djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, svjesno prevozio dijete niske dobi (5 godina), niže od 150 cm, bez auto-sjedalice, i to na prednjem sjedalu vozila, uslijed čega je dijete pretrpjelo ozljedu glave (udarcem u prepreku u unutrašnjosti kabine) koju nedvojbeno ne bi pretrpjelo da je bilo na stražnjem sjedalu svezano u auto-sjedalici, ali i veći stres odnosno strah od onog koji bi doživjelo da je bilo ispravno prevoženo (a posljedično bi i potreba za tuđom pomoći i njegom bila proporcionalno manja), kako to pravilno utvrđuje i detaljno obrazlaže prvostupanjski sud.

12. U odnosu na žalbu tuženika, valja prvenstveno navesti da je prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja presude dao jasne i pravilne razloge o dopuštenosti preinake tužbe sukladno podnesku tužitelja od 23. kolovoza 2023., stoga pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje paušalnim žalbenim navodima tuženika o nezakonitosti istog, niti je utvrđeno da bi bila počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a na koju upire tuženik.

13. Prvostupanjski je sud pravilno odbio tuženikov prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. iz kojeg slijedi da se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva. U tom smislu nisu odlučni žalbeni navodi tuženika o značenju pravnih shvaćanja VSRH i pomanjkanju ovlaštenja istog za izmjenu zakonskih odredaba, a posljedično su i odredbe čl. 214. i 230. ZOO-a pravilno primijenjene, budući da je predmetna tužba nedvojbeno podnesena unutar roka od tri godine od nastanka štete.

14. Međutim, osnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava, i to odredbe čl. 19. u svezi čl. 1100. ZOO-a, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade.

15. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. U vezi s navedenom odredbom, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednicama Građanskog Odjela 29. studenoga 2002. (broj: Su-VI-1331/02, Su-II- 1372/02) te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-5) usvojio Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji). Međutim, Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, već služe kao orijentir pri određivanju iste, budući da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

17. U konkretnom slučaju, ovaj sud utvrđuje da sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja doista nisu takve da bi opravdavale prvostupanjskom presudom dosuđenu naknadu te osnovano tuženik ističe da tužitelj na ime straha potražuje suviše visok iznos. Naime, iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka spec. neurologa DB slijedi da je mlt. tužitelj pretrpio vrlo blagu ozljedu iznad lijeve uške (blago crvenilo, lagani otok) uslijed udarca u prepreku u unutrašnjoj kabini vozila te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres. Navedeno crvenilo pored uha prilikom pregleda kod dermatologa nije bilo bolno, dok kirurg nije našao patološkog nalaza, s time da se dijete tom prilikom požalilo na bol. Pregledom psihologa tužitelju je dijagnosticirana akutna stresna reakcija na doživljenu prometnu nesreću te je majci tužitelja predloženo da dijete uključi u neki oblik socijalne komunikacije s obzirom da je emocionalno i socijalno nesigurno. Na daljnjoj kontroli majka je i dalje tvrdila da dijete ima strahove i ružne snove te da se boji kamiona, na što je psiholog savjetovao da dijete mora više socijalizirati, da se više igra s djecom i da ga polako uključuje u promet jer je prezaštićeno. Iz navedenog vještakinja zaključuje da je tužitelj pretrpio jaku bol u trajanju od jednog dana, da je srednje jaka bol trajala 3 dana, a manja bol još 14 dana, dok je primarni strah koji se javlja u trenutku štetnog događaja trajao 1 dan, sekundarni strah u vidu akutne reakcije na stres 4 tjedna, a kasni strah koji se javlja u situacijama koji podsjećaju na štetni događaj i u manjem intenzitetu još 5 mjeseci od štetnog događaja. Tuđa pomoć i njega u vidu pojačanog nadzora nad traumatiziranim djetetom bila je potrebna 18 dana, 2 sata dnevno, dok nema smanjenja životne aktivnosti niti naruženja.

18. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebice narav ozljede tužitelja (blago crvenilo i lagani otok iznad uške), izostanak smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i okolnost da je kasni strah tužitelja bio slabog intenziteta i javljao se rijetko, samo u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj (povodom čega je klinički psiholog opetovano predlagao socijalizaciju mlt. tužitelja za kojeg je utvrdio da je prezaštićen), ovaj je sud stava da bi se dosuđivanjem naknade neimovinske štete u iznosu od 3.800,00 eura koji utvrđuje prvostupanjski sud pogodovalo težnjama koje nisu spojive s naravi i društvenom svrhom pravične novčane naknade. S obzirom na sve izneseno, a ujedno imajući u vidu da je tužitelj dijete (5 godina u vrijeme štetnog događaja) koje je s obzirom na svoju dob posebno osjetljivo, utvrđeno je da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura.

19. Neosnovano tuženik osporava visinu cijene sata tuđe pomoći i njege navodeći da su istu pružali ukućani te da je sud trebao utvrditi visinu cijene sata od 3,32 eura (umjesto 3,61 eura) i da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos mogu početi teći tek od donošenja prvostupanjske presude. Naime, predmetna se pomoć i njega prema nalazu i mišljenju vještakinje ogledala u „pojačanom nadzoru nad traumatiziranim djetetom“, pri čemu okolnost da je predmetnu pomoć i njegu mlt. tužitelju pružala majka nije od utjecaja na utvrđivanje visine cijene sata, koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir tržišne cijene u vrijeme pružanja pomoći i njege.

20. Kamate na dosuđeni iznos naknade kako imovinske, tako i neimovinske štete prema pobijanoj presudi teku od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako se u konkretnom postupku naknade štete radi o šteti koja je nastala uslijed prometne nezgode, relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koji se u predmetnom postupku primjenjuje kao lex specialis. Prema članku 12., stavku 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, a prema stavku 5. odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete. Nadalje, prema čl. 12. st. 6. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U predmetnom postupku tužitelj se tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete obratio odštetnim zahtjevom 11. srpnja 2018., a što nije bilo sporno. Slijedom navedenih odredaba ZOOP-a, pravilno je sud prvog stupnja dosudio zatezne kamate počevši s danom nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

21. S obzirom na sve navedeno, valjalo je iznosu od 2.200,00 eura na ime pravične novčane naknade dodati iznos od 130,00 eura na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege te utvrditi visinu ukupno pretrpljene štete u iznosu od 2.330,00 eura, koji je potrebno umanjiti za doprinos zakonskog zastupnika tužitelja od 50%, stoga slijedi da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.165,00 eura.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkama I. i III. izreke, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke drugostupanjskog rješenja.

23. Budući da je tužitelj je s osnovom uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uspio s 30,41%, slijedi da je tužitelj uspio u sporu s ukupno 65,205%, a tuženik s 34,795%. Navedene je postotke valjalo oduzeti pa tako tužitelju pripada naknada troškova u dijelu koji odgovara 30,41% ukupno priznatih troškova.

24. Tužitelju na ime nagrade za sastavljanje odštetnog zahtjeva sukladno Tbr. 32. u svezi Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) pripada 200,00 eura, za sastavljanje tužbe sukladno Tbr. 7.1. Tarife 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 11. svibnja 2020., 20. svibnja 2024. i 21. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife 200,00 eura po ročištu te za sastav podnesaka od 18. lipnja 2020. i 23. kolovoza 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife 200,00 eura po podnesku, što zajedno iznosi 1.400,00 eura, a uvećano za PDV 25% ukupno 1.750,00 eura, od čega 30,41% iznosi 532,18 eura, sve u smislu odredaba čl. 154. st. 2., čl. 155., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 3. ožujka 2020. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice budući da je tužitelj sve navode iz istog mogao iznijeti na ročištu od 11. svibnja 2020. za koje mu je priznata naknada u punom iznosu. Tužitelju također nije priznat trošak sastava podneska od 16. rujna 2022. u kojem citira sudsku praksu, kao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu jer istom nije pristupio. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu „predvidivog“ troška sudske pristojbe na tužbu jer iz spisa ne proizlazi da je istu platio, ali mu pripada naknada troška za sudsku pristojbu na tužbu koju je nedvojbeno podmirio u iznosu od 66,36 eura, kao i naknada na ime predujma za kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje od 332,19 eura i medicinsko vještačenje od 199,08 eura, neovisno o omjeru uspjeha u sporu budući da je navedeni trošak bio nužan za dokazivanje osnove i visine tužbenog zahtjeva.

25. Tužitelju, dakle, pripada naknada troška u ukupnom iznosu od 1.129,81 eura, dok je prvostupanjski sud na ime parničnog troška tužitelju dosudio iznos od 199,08 eura, stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja, a primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

26. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio samo u pogledu sporednog zahtjeva (troškova postupka), nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka, stoga je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

27. S druge strane, tuženik je glede glavne stvari uspio sa žalbom u dijelu koji se odnosi na iznos od 800,00 eura (40,71% iznosa iz pobijane točke I. izreke prvostupanjske presude) pa ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka od 312,50 eura sukladno Tbr. 10.1., Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife u razmjernom iznosu od 127,22 eura, uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu od 66,36 eura, odnosno ukupno 193,58 eura. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić