Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-235/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, Kranjčevićeva 8, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320), zastupanog po punomoćniku odvjetniku Damiru Metelku i drugi iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2439/2023-15 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2439/2023-15 od 30. listopada 2024. u pobijanoj točki III., IV. i dijelu točke V. izreke, kojom tužiteljici nisu dosuđeni troškovi i sudi:

„Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužiteljici LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 387,39 eur / 2.918,76 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 22.12.2006. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužiteljici LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 123,85 eur / 933,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 12.03.2012. godine pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur, u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanim za druge odnose od 27. siječnja 2026. do isplate.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice LL i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., od dana 20.12.2006. godine, sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

“Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,000 % (dva posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom plasmana.”

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužiteljice LL i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., od dana 20.12.2006. godine, sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

“Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice LL koji glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužiteljici LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 387,39 eur / 2.918,76 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 22.12.2006. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice LL koji glasi: „Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 da tužiteljici LL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 123,85 eur / 933,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od 12.03.2012. godine pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.“

V. Svaka strana snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv točaka III., IV. i V. navedene presude i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, kako će biti nastavno obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnom odredbu ugovora o kreditu kojom je predviđena isplata naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 2% za obradu kredita prilikom isplate, te jednokratne naknade za slučaj prijevremenog povrata kredita, sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata, te povrat navedenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Između stranaka nije sporno da je zaključen Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006. Između stranka također nije sporno da sukladno čl. 10. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006. je tužiteljici LL dana 21.12.2206. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 387,39 € odnosno tadašnjih 2.918,76 kn. Također nesporno je da sukladno čl. 10. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 – 5103316872 od 20. prosinca 2006. je dana 12.03.2012. tužiteljici LL naplaćena tzv. izlazna naknada zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 123,85 € odnosno tadašnjih 933,13 kn.

7.1. Tužiteljica je bio potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje: ZZP) što nije niti sporno.

8. Iz iskaza svjedokinje AL koja je u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006. bila savjetnica tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. za građanstvo je utvrđeno, da se nije pregovaralo u svezi čl. 10 toga ugovora koji govori o ulaznoj naknadi za obradu kredita i takozvanoj izlaznoj naknadi kod prijevremene otplate kredita. Identično tvrdi i sama tužiteljica LL u svom iskazu.

9. Zato prvostupanjski sud zaključuje, da je u konkretnom slučaju čl. 10. Ugovora o kreditu između Erste& Steiermärkische Bbank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006. o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, tužiteljica LL nije niti na koji način mogla utjecati na sadržaj čl. 10. Ugovora o kreditu između Erste& Steiermärkische Bank d.d. i LL broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006., a niti visinu kako ulazne naknade za obradu kredita tako i izlaznu naknadu kod prijevremene otplate kredita nego joj je to ponuđeno po načelu „uzmi ili ostavi“.

10. Pri tom prvostupanjski sud obrazlaže da je nejasno kako bi tužiteljica LL uopće i mogla pregovarati o sadržaju internih akata tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. budući je evidentno da iste on donosi autonomno i koji su u budućnosti također podložni promjenama na temelju jednostrane odluke tuženika na koje tužiteljica LL ne može utjecati ali nju obvezuju. Osim toga u čl. 14. st. 2. Ugovora o kreditu između Erste& Steiermärkische Bank d.d. i LL broj: 2402006 -1031262160 / 51400607 - 5103316872 od 20. prosinca 2006. se navodi korisnik kredita izjavljuje da joj je banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu te da je s njom upoznata i prihvaća je. U navedenom smislu je svoj iskaz dala i svjedokinja AL koja međutim ne tvrdi, a niti sam tuženik dokazuje da je tužiteljica LL upoznata ili da su joj uručeni bilo kakvi interni akti tuženika i to kako u vrijeme zaključenja toga ugovora i/ili kod kasnijih promjena tih internih akata tuženika. Iz priložene Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. od 9. listopada 2026. (list sudskog spisa broj 136 do 141) razvidni su samo postoci naknada za obradu kreditnog zahtjeva i kod prijevremene otplate kredita za pojedine vrste kredita koji su bili u ponudi tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Dakle, uopće nisu definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine navedenih naknada. Iz iskaza svjedokinje AL razvidno je da o tome ništa niti njoj nije poznato te je očito da tužiteljicu LL je ona mogla samo informirati o tome da je ulazna naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2% na iznos odobrenog kredita odnosno minimalno tadašnjih 200,00 kn odnosno u slučaju prijevremene otplate kredita sukladno internim odlukama samoga tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. u trenutku povrata kredita.

10.1. Zato prvostupanjski sud zaključuje, da tužiteljica LL uopće nije bila kao potrošač informirana o parametrima koji utječu na visinu naknade kako za obradu kreditnog zahtjeva tako i slučaju prijevremene otplate kredita.

11. Tužiteljica je saslušana kao stranka izjavila da se o spornoj odredbi nije pregovaralo te da joj nitko nije objasnio na što se odnose troškovi za obradu kredita niti od čega se sastoje, a bez naknade ne bi mogla dobiti kredit. Radi toga je osnovan i zaključak da je time tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku, a budući da o spornoj naknadi nije mogla pregovarati, dok bez nje ne bi mogla dobiti kredit pa bi na taj način bila ograničenja u ostvarivanju svog prava, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

12. Sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određen u postotku od odobrenog iznosa kredita očito znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu tj. da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik Erste & Steiermärkische Bank d.d. imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“, plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer primjerice trošak rada djelatnika banke, trošak informatičke opreme, trošak razmjene podataka ili baze podataka, nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita. U svjetlu navedenih odredbi proizlazi da je predmetna ugovorna odredba neodrediva jer ugovor ne sadrži jasno definirane parametre o načinu određivanja i izračunu visine te naknade radi čega je ista ništetna.

13. Nadalje se u obrazloženju prvostupanjske odluke navodi, da nije sporno da je odredbom čl. 1024. tada važećeg ZOO-a bilo dopušteno ugovaranje naknade zbog prijevremene otplate kredita koja predstavlja naknadu štete, no prema shvaćanju ovoga prvostupanjskog suda za primjenu navedene odredbe moraju biti jasno ugovoreni parametri, a što tuženik Erste & Steiermärkische Bank d.d. nije ničim dokazao.

14. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je:

„1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.

Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“.

15. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

16. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, niti su klijenti bili obavještavani o uvjetima za dobivanje kredita bez naknade, može se osnovano zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

17. Prvostupanjski je sud međutim odbio zahtjev za isplatu uz obrazloženje, da stranka koja je dio svoje imovine predala drugoj stranci po ništetnom ugovoru, ukoliko želi restitucijskim zahtjevom potraživati povrat te imovine, mora u općem zastarnom roku a) postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev za povratom te imovine ili b) u tom roku podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđenjem ništetnosti ugovora/pojedine ugovorne odredbe kako bi u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima tom tužbom prekinula tijek zastarijevanja svog potraživanja iz članka 323. stavka 1. tog Zakona. Ako ona u tom roku ne učini ništa od navedenog, nego nakon proteka tog roka podnese kondemnatorni tužbeni zahtjev, a protivna stranka se pozove na zastaru (članak 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima), tada bi sud taj tužbeni zahtjev zbog zastare potraživanja trebao odbiti kao neosnovan.

18. Naime, kako je to navodi u obrazloženju prvostupanjske odluke, odredbe o ništetnosti ugovornih odredbi u svezi tkz. ulazne naknade za obradu kreditnog zahtjeva i tzv. izlazne naknade kod prijevremene otplate kredita nisu uopće bile predmet raspravljanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 a niti neke druge kolektivne tužbe tako da do nekog prekida zastare nikada nije niti došlo. Kada bi se doslovno shvatilo pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora nejasno je kako bi se to moglo suvislo povezati s kasnijim pravnim stavom sa sjednice Građanskog odjela tog suda broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. u kojem se između ostaloga tvrdi da pokretanjem parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a.

19. Svoju tužbu u ovoj parnici je tužiteljica LL podnijela tek dana 3.11.2023. tako da prvostupanjski sud zaključuje, da je nastupila zastara njezinog potraživanja u smislu citiranog čl. 225. ZOO-a budući je već odavno prošao zastrani rok od 5 godina, a nikakvog prekida zastare do podnošenja tužbe tužiteljice LL u ovoj parnici dana 3.11.2023. nije bilo. Iz svih navedeni razloga osnovan je prigovor zastare tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.

20. Osnovano tužiteljica prigovara takvom stavu prvostupanjskog suda.

21. Prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženih iznosa koje je tužiteljica platila na ime naknada tuženici, a čija visina nije sporna u postupku, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate (čl. 1115. ZOO; čl. 29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te naknade za prijevremeni povrat kredita, ništetne, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

22.1. Zato je tužbeni zahtjev i u točkama III. i IV., kojim se traži isplata iznosa od 387,39 eur, te 123,85 eur, s pripadajućim kamatama od dana kada je tužiteljica iste platila tuženiku do isplate, po stopama propisanim čl. 29. st. 2. ZOO za druge odnose (koji nisu trgovački) trebalo prihvatiti i tuženiku naložiti isplate.

23. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu (kojim tužiteljici isti nisu dosuđeni).

23.1. Tužiteljici pripadaju troškovi sastava tužbe, podneska od 18.3.2024. te troškovi pristupa ročištima od 26.4.2024., 26.8.2024. i 17.9.2024., svaki po 200,00 eur, što uz PDV od 25% iznosi 1.250,00 eur, a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.915,24 eur.

23.2. Tužiteljica je prema čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 51/2023, dalje: ZPS) koji se primjenjuje u ovom postupku, pokrenutom 3.11.2023., u ovom postupku oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi pa joj iste nisu dosuđene.

23.3. Tužiteljici je dosuđen daljnji trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.562,50 eur.

23.4. Tužiteljica je zatražila kamate na parnični trošak pa su joj iste dosuđene, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP u vezi čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Na temelju odredbe čl. 373. st. 1.ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić