Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-675/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IH zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenog IH, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-492/2022-10 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj K-492/2022-10 od 30. rujna 2024. okrivljeni IH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. ,126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) oštećeni ĆH je s imovinsko-pravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6 . ZKP.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podni okrivljeni IH po branitelju Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je predloženo da branitelj okrivljenika bude obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Božidar Klepač, prije održavanja javne sjednice dostavio je sudu pisani podnesak u kojem obavještava sud da on i okrivljenik neće biti nazočni sjednici vijeća te je predložio drugostupanjskom vijeću da se sjednica održi u njihovoj odsutnosti. Osim okrivljenika i njegovog branitelja, sjednici vijeća nije pristupio ni uredno pozvan državni odvjetnik te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavka 3. KZ/11.
6. Žalba okrivljenog IH nije osnovana.
7. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog čega se presuda ne može ispitati te da prvostupanjski sud nije dao razloge zašto iskaz oštećenog ĆH prihvaća, dok iskaze drugih ispitanih svjedoka, kao i obranu okrivljenika, ne prihvaća. Međutim, sud je dao razloge zbog kojih prihvaća iskaz oštećenog ĆH, svjedokinje HH (toč. 14.) te EH (toč. 13.), kao i razloge zašto ne prihvaća iskaz svjedoka MH (toč. 13.) i obranu okrivljenika (toč. 9.). Okolnost da sud nije točno utvrdio dan kada je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, nego je naznačio vremenski period kada je okrivljenik radio u kući ĆH, predstavlja žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju okrivljenik također ističe u žalbi.
8. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja okrivljenik navodi da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo krađe na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu presude. Okrivljenik navodi da je uz odobrenje i suglasnost MH uzeo i za sebe zadržao mobilni telefon marke „Samsung Galaxy“ A52s 5G, IMEI 1 350019151545270, IMEI 2 350048541545278, bijele boje, bez SIM kartice koji je pronašao na noćnom ormariću. Međutim, MH u iskazu iz dokazne radnje osporava da bi dao odobrenje okrivljeniku da uzme mobitel za koji mu je okrivljenik rekao da ga je pronašao, dok u iskazu s rasprave navodi da je okrivljenik pronašao mobitel u šuti koju je trebalo baciti, a upitan da objasni razlike u iskazima izričito je naveo da ne želi bilo što objasniti. Imajući na umu iskaz EH kojem je okrivljenik rekao da je mobitel nabavio na način da ga je uzeo iz kuće čovjeka kod kojeg je radio u Bjelovaru i da je vlasnik mobitela mrtav, iskaz oštećenog ĆH da nije mogao pronaći mobitel „Samsung Galaxy“ A52s kojeg je koristio samo povremeno pa ga je držao u spavaćoj sobi u ladici noćnog ormarića te svjedokinje HH da je njen suprug tražio predmetni mobitel, ali ga nije našao nego samo maskicu istog, to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji. Kako oštećeni OH navodi da je predmetni mobitel koristio samo povremeno i da je mobitel nestao u razdoblju dok je okrivljenik u kući obavljao soboslikarske radove, određivanje vremenskog perioda u razdoblju od 21. ožujka 2022. do 7. travnja 2022. odgovara utvrđenjima prvostupanjskog suda o vremenu počinjenja kaznenog djela, pa ne određivanje točnog datuma krađe ne čini činjenično stanje nepotpuno utvrđenim. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljenik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela krađe te je sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljenik kada navodi je povrijeđen Kazneni zakon jer se u njegovom utvrđenom ponašanju eventualno radi o kaznenom djelu utaje iz članka 232. stavka 2. KZ/11.
9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti koje su od utjecaja da se on blaže kazni, posebice da sud nije cijenio da je zaposlen i da svojim radom uzdržava obitelj. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova preocjena za koju se zalaže okrivljenik u žalbi - nije osnovana. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika olakotnim cijenio činjenicu da je otac četvero djece, dok je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost zbog pretežno istovrsnih kaznenih djela. Imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci - u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, unatoč činjenici da je okrivljenik zaposlen, nisu ispunjeni uvjeti za njegovo blaže kažnjavanje jer dosadašnje osude na uvjetnu osudu, kaznu zatvora koja se izvršava radom za opće dobro i bezuvjetnu kaznu zatvora očito nisu djelovale na njega na način da svoj život uskladi s pozitivnim zakonskim propisima.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenog IH nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
