Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-546/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao član vijeća i sudac izvjestitelj i Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, zastupanog po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Nenad Škare i BD iz [adresa], protiv tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marijanu Betlachu i Hrvoju Betlachu, odvjetnicima u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr- 48/2024-4 od 12. prosinca 2024., dana 3. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-48/2024-4 od 12. prosinca 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Nalaže se tuženiku AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, na ime ugovorne kazne isplati iznos od 10.000,00 eura (deset tisuća eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. od 12. prosinca 2024, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, naknadi parnični trošak u iznosu od 396,46 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja, tj. od 12. prosinca 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 eura na ime ugovorne kazne.
5. Pobijanom prvostupanjskom presudom zbog ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te prvostupanjski sud navodi da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, tj. nije osporio niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, da je upozoren da će se u slučaju ako ne podnese pravodobno odgovor na tužbu donijeti presuda zbog ogluhe, da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno mu dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (priloženih dokaza – ugovor o radu, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, potvrda o slanju odluke o otkazu, obrazac HZMO o prestanku osiguranja, te obavijest oštećeniku kaznenog djela), te da je udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) za donošenje presude zbog ogluhe.
6. Žalitelj u žalbi navodi da nisu ostvarene sve pretpostavke iz čl. 331b. st. 1. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (navodi da dokazi dostavljeni uz tužbu ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva i da sud nije imao dovoljno elemenata da izvede zaključak kako su navodi tužbe osnovani).
7. Prema odredbi čl. 331.b. st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate i ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
8. Žalitelj osnovano ističe da je u postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP jer je protivno odredbama ZPP sud donio presudu zbog ogluhe.
9. Naime, žalitelj osnovano ukazuje da osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, pa da stoga nisu ostvareni niti pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u ovom predmetu.
10. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je tuženik bio radnik tužitelja temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, da je tužitelj kao poslodavac donio 25. lipnja 2024. godine odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze, da je isto donesena jer je tuženik bez prethodne najave neopravdano napustio mjesto rada te se prestao javljati i kontaktirati s poslodavcem i to bez navođenja razloga a izostanak s rada nije niti naknadno opravdao te da je prilikom odlaska zajedno s još trojicom bivših zaposlenika otuđio vozilo u vlasništvu tužitelja radi čega je tužitelj podnio kaznenu prijavu kod MUP-a. Tužitelj se poziva i na čl. 7. st. 2. Ugovora o radu kojim je ugovoreno da ako radnik bez opravdanog razloga prestane raditi i/ili samovoljno napusti gradilište, posebice ako to učini tijekom trajanja otkaznog roka zbog čega poslodavac bude primoran angažirati treću osobu kako bi mogao završiti ugovorene poslove utvrđenim rokovima jer radnik u obvezi poslodavcu platiti ugovornu kaznu u iznosu od 10.000,00 eura s tim da je u slučaju da je šteta koju je poslodavac pretrpio uslijed prethodno opisanog postupanja radnika veća od ugovorne kazne, poslodavac ima pravo od radnika zahtijevati razliku do potpune naknade štete, a što posebice uključuje troškove cjelokupne bruto plaće i/ili naknade treće osobe za izvršeno djelo kao i sve zavisne troškove treće osobe. Tužitelj ističe u tužbi da su se na strani tuženika ostvarili preduvjeti za izricanje ugovorne kazne jer je tuženik bio upućen na rad u [adresa] gdje je tužitelj imao dogovorene poslove sa strogim rokovima dovršetka, da je cijeli pred postupanjem tuženika doveden u pitanje jer je tužitelj imao ogromne troškove te tužitelj predlaže kao dokaze – ugovor o radu s tuženikom, odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženiku, potvrdu o poslanom mejlu, potvrdu o poslanoj poštanskoj pošiljci sa izvješćem, obavijest oštećeniku od 24. lipnja 2024., saslušanje parničnih stranaka i po potrebi saslušanje svjedoka. Iz naprijed navedenog proizlazi da osnovanost tužbenog zahtjeva (na isplatu utuženog iznosa osnovom ugovorne kazne) ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, jer bi za eventualnu primjenu čl. 7. st. 2. Ugovora o radu bilo potrebno sa sigurnošću znati da je tuženik kao radnik bez opravdanog razloga prestao raditi ili da je samovoljno napustio gradilište zbog čega je tužitelj kao poslodavac morao angažirati treće osobe kako bi mogao završiti ugovorene poslove u utvrđenim rokovima.
11. Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu zbog ogluhe i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP).
12. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud provesti postupak u skladu sa odredbama ZPP a kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.
U Zagrebu 3. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
