REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-617/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici PVH i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Županijske uprave za ceste na području Šibensko-kninske županije, Šibenik, Velimira Škorpika 27, OIB: 04762304388, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2425/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-59/2023 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 3. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2425/2024-2 od 3. rujna 2024. i presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-59/2023 od 15. ožujka 2024. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.500,00 kuna/ 464,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2021. do isplate i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-623/2025-2 od 19. veljače 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2425/2024-2 od 3. rujna 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Je li pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima?“.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude na temelju čl. 382. Zakona o parničnom postupku tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate za štetu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (lovačkoj udruzi) zbog naleta automobilom na divljač.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je 25. rujna 2021. na županijskoj cesti Ž6056-Vrbnik-Oklaj unutar područja kojim gospodari Lovačka udruga „Dinara“, Knin PV upravljajući automobilom naletio na divlju životinju – jazavca,

- da je tužitelj na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 naknadio štetu koja je nastala na vozilu osiguranika u iznosu 3.500,00 kuna,

- da se vozilo kretalo smjerom zapad-istok brzinom od 63 km/h,

- da vozač osobnog vozila „Mercedes" ne bi mogao zaustaviti svoje vozilo da je vozio dozvoljenom brzinom od 60 km/h kočenjem i tako izbjeći sudar s jazavcem,

- da na cesti nije bilo prometnog znaka "divljač na cesti",

- da je lovoovlaštenik na tom području (Lovačka udruga „Dinara“) 25. veljače 2014. podnio zahtjev za postavljanjem predmetnih prometnih znakova na određenim dionicama državne ceste pa tako i dionici na kojoj se dogodila prometna nezgoda,

- da je tuženik dopisom od 10. ožujka 2014. zahtijevao od lovoovlaštenika da izradi prometni elaborat u kojem će biti evidentirane dopune vertikalne prometne signalizacije koji bi tuženik zatim dostavio Uredu državne uprave u Županiji nadležnom za poslove prometa na prethodnu suglasnost te bi se po primitku suglasnosti pristupilo postavljanju prometne signalizacije,

- da lovoovlaštenik nije postupio po navedenom zahtjevu.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev pozivom na čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023 i 133/2023 - dalje: ZC) i čl. 61. ZC-a te čl. 76. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 - dalje: ZL) i čl. 80. st. 7. ZL-a, jer tuženik nije odgovoran za štetu. Naime, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova lovoovlaštenikov propust da dostavi elaborat s točnom oznakom mjesta gdje bi znak trebao biti postavljen (a ne kako je paušalno zahtijevao navodeći cijele dionice državne ceste) ne može odgovarati tuženik. Drugostupanjski sud u svom obrazloženju još navodi da je lovoovlaštenik osoba koja je dužna pratiti migraciju divljači, odrediti mjesta koja su kritična u smislu izlijetanja divljači na cestu, napraviti prometni elaborat te ga dostaviti ga Županijskoj upravi za ceste (ovdje tuženiku), jer tuženik, nije dužan sam vršiti procjenu kritičnih točaka na cestama te na temelju te procjene postavljati prometne znakove.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima.

11. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj:

Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022. pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Nadalje, odgovornost osobe koja gospodari lovištem (lovačko društvo, lovačka udruga) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (tako i u Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.). Iz iste odluke revizijskog suda proizlazi da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. ZC-a oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

12. Iz svega navedenog proizlazi da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove te je u konkretnom slučaju tuženik propustio postaviti odgovarajuću prometnu signalizaciju unatoč zahtjevu lovačke udruge, a lovačka udruga se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je propust tuženika koji je vezan uz nepostavljanje odgovarajućeg prometnog znaka usprkos zahtjevu lovačke udruge bio u uzročnoj vezi s ovim štetnim događajem. U konkretnom slučaju nije utvrđeno je li nepostavljanje odgovarajućeg prometnog znaka bilo u uzročnoj vezi s ovim štetnim događajem.

13. Pri tome pravna osoba koja upravlja cestom ne može se osloboditi odgovornosti zato što lovačka udruga, nakon što je zatražila od tuženika postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije, nije dostavila prometni elaborat već je dovoljno da označi pojedine dionice ceste na kojima postoji opasnost od izlijetanja divljači i za koje traži postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije.

14. Naime, odredbom čl. 61. st. 1. ZC-a je propisano da se prometni znakovi postavljaju na temelju prometnog elaborata, a stavkom 4. istog članka je propisano da između ostalih i županijske ceste uz prethodnu suglasnost nadležnog upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na prostorno uređenje ovlašteni su izmijeniti prometni elaborat iz stavka 1. ovoga članka, odnosno postojeće stanje iz stavka 2. ovoga članka. Međutim, niti jednom odredbom ZC-a ili nekog drugog propisa nije propisana obveza lovačkih društava ili udruga da ishode prometni elaborat kako bi se postavio prometni znak koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti pa stoga pravna osoba koja upravlja cestom ne može zahtijevati od lovačkih društava ili udruga da dostave prometni elaborat kako bi pravna osoba koja upravlja cestom postavila taj znak niti se postavljanjem takvog zahtjeva lovačkim društvima ili udrugama pravna osoba koja upravlja cestom može osloboditi svoje odgovornosti za štetu koja nastane na automobilu zbog naleta na divljač.

15. Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Pravna osoba koja upravlja cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Slijedom iznesenog, budući da su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda navedenim u odluci ovog suda zbog čega niti činjenično stanje nije potpuno utvrđeno (je li nepostavljanje odgovarajućeg prometnog znaka bilo u uzročnoj vezi s ovim štetnim događajem), nema uvjeta za preinaku odluke te je valjalo temeljem odredbe 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

17. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku suda, temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil