REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-491/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnika Jelena Šanić, odvjetnica u Splitu, protiv ovršenika Grada Supetra, Supetar, Vlačica 5, OIB 16857373591, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, Budmanijeva 1, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-1587/2025 od 25. rujna 2025., 3. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr- 1587/2025 od 25. rujna 2025.
II. O žalbenim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), odlučiti će sud prvog stupnja u nastavku ovog postupka.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je predložena ovrha (toč. I. izreke), a ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 253,09 eura (toč. II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovršenik, zbog razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 6. i 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje:OZ) obzirom da je ovrha određena na predmetima koji su izuzeti od ovrhe, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena i ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovrešenika. Žalbom se, u bitnome, poziva na to da se radi o nekretninama koje se nalaze već 5 godina u posjedu ovrhovoditelja, pozivom i na skicu mjesta očevida iz parničnog postupka poslovni broj P-5872/2016 koji se vodio kod prvostupanjskog suda, a osnovom koje presude je ovrhovoditelj pokrenuo predmet za ovrhu, te se navedeno vještačenje i citira žalbom, pozivom i na odredbu čl. 60. vezano za javne prometne površine u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15).
Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i ukidanje rješenja o ovrsi te odbacivanje ovršnog prijedloga uz obvezu ovrhovoditelja na snošenje predmetnog troška, ističući da su ispunjeni razlozi za odgodu ovrhe iz čl. 65. OZ.
3. Odgovorom na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj istu smatra potpuno promašenom i neosnovanom, obzirom i na istaknute žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 6. i 7. OZ, obzirom da je i odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o javnom dobru ni komunalnoj infrastrukturi, već o nekretninama u vlasništvu ovrhovoditelja, koja je i potvrđena od strane Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broju Gž-416/2024 od 1. travnja 2025. Predlaže da se nastavi provedba ovrhe, da se žalba ovršenika odbije u cijelosti kao neosnovana, uz trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Prvostupanjskim je rješenjem određena ovrha temeljem presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-5872/2016 od 12. lipnja 2024., kojom je tuženiku, u ovom postupku ovršeniku, naloženo da u roku od 15 dana preda tužitelju u posjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], obje upisane u k. o. [katastarska općina], slobodne od svih osoba i stvari. Predmetna je presuda postala pravomoćna 1. travnja 2025. i ovršna 26. svibnja 2025.
6. Ispitujući to rješenje u granicama razloga navedenih žalbom te pazeći, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, kada se na njih pazi po Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), kao i razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ, ocijenjeno je da je prvostupanjsko rješenje pravilno, pa je slijedom toga i žalba ovršenika neosnovana.
7. Žalbeni navodi kojima se u biti činjenično osporava donesena prvostupanjska presuda, ne ispituju se niti ocjenjuju u okviru ovršnog postupka, obzirom da je o činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na koju je donesena takva, sada pravomoćna odluka, to cijenjeno. U odnosu na žalbene navode vezano za odredbu čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a, kojom je i propisano da se protiv rješenja o ovrsi žalba može izjaviti ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, prvostupanjskom pravomoćnom i ovršnom presudom P-5872/2016 od 12. lipnja 2024., kojom je i određena ovrha, cijenjeno je da predmetne nekretnine su u vlasništvu ovrhovoditelja, da se ne radi o nekretninama koje bi predstavljale opće dobro i javno dobro u općoj uporabi, a niti stvar koja je proglašena stvari od interesa za Republiku Hrvatsku, pa stoga je i odlučeno da tužitelj-ovrhovoditelj u ovom postupku, ima pravo zahtijevati predaju u posjed navedenih nekretnina koje tuženik-ovršenik neovlašteno posjeduje odnosno njima upravlja. Žalbeni navodi kojima se u biti činjenično osporava donesena prvostupanjska presuda, ne ispituju se niti ocjenjuju u okviru ovog ovršnog postupka, obzirom da je odlučivano o činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na koju je i donesena takva, sada pravomoćna odluka.
8. Time i proizlazi da nije sporno postojanje ovršne isprave jer ista nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je izgubila svoju djelotvornost ili bi bila bez učinka, kao da se i ne radi o zahtjevu za ovrhu na predmetu koji bi bio izuzet od ovrhe ili je mogućnost ovrhe ograničena, kao što nije sporna ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno predao predmet ovrhe nekretnine ovrhovoditelju, čime je i navedena presuda postala ovršna i podobna za ovrhu.
9. U odnosu na činjenice koje ovršenik navodi u žalbi, vezano za čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ kojom je propisano ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, tada i nove činjenice koje se tiču razloga iz st. 1. toč. 7. toga članka sud smije utvrđivati samo u skladu s odredbama čl. 52. tog Zakona (st. 3. čl. 50.). Time će i prvostupanjski sud i sam odlučiti da li je u odnosu na te navode ovršenika žalba i osnovana.
10. U odnosu na žalbene navode za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj se i o tome izjasnio pa stoga će o navedenom prijedlogu odlučiti također prvostupanjski sud u daljnjem postupku.
11. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi o kojima vodi računa drugostupanjski sud, kao ni oni iz čl. 50. st. 6. OZ, žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 381. i čl. 368. st. 1. ZPP, te čl. 21. st. 1. OZ i odlučeno kao u izreci. Nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban te je odlučeno osnovom čl. 155. u vezi sa čl. 166. ZPP-a i 21. st.1. OZ-a.
U Puli-Pola 3. veljače 2026.
Sutkinja
Biljana Bojanić
