Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1318/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Buterin&partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Masarykova 3, protiv ovršenika PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa ulica 8, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1084/2020-44 od 6. lipnja 2025., dana 3. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1084/2020-44 od 6. lipnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je, radi naplate novčanih tražbina u iznosu od 42.004,69 kuna (sada 5.574,98 eura)[1] i 5.510,52 kuna (sada 731,37 eura) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, ovrha na nekretnini ovršenika.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovršenik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za ovrhu odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da rješenje o ovrsi javne bilježnice Jasne Matačić posl. broj Ovrv-156/08 od 4. studenog 2008. i pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj Povrv-533/14 od 18. prosinca 2015., predstavljaju valjane ovršne isprave. Također, utvrdio je da je ovrhovoditelj aktivno legitimiran za naplatu tražbine jer je raniji vjerovnik tražbine prenio na njega. Na kraju, sud prvog stupnja utvrdio je da su ispunjene i posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je prijedlog za ovrhu prihvatio, te pobijanim rješenjem odredio predloženu ovrhu.

6. Ovršenik žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o ovrsi ističući u istoj da je u postupku isticao prigovor povrede prava na dom u odnosu na koji prigovor prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti. Također, ističe i da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud prvog stupnja uopće nije utvrdio predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika. Na kraju, ističe i da sud prilikom primjene odredbe čl. 80.b OZ nije uzeo u obzir sve okolnosti koje propisuje ta odredba u čl. 80.b st. 3. OZ.

7. Žalbeni navodi ovršenika su osnovani. Prije svega, osnovano ovršenik u žalbi ističe da pobijano rješenje o ovrsi ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, sud prvog stupnja uopće nije postupio sukladno uputi sadržanoj u ranijem ukidnom rješenju ovog suda posl. broj Gž Ovr-376/2022 od 29. ožujka 2022. u kojem je sudu prvog stupnja dana jasna uputa da u ponovljenom postupku utvrdi predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati iz čl. 75. st. 1. OZ.

8. Iz pobijanog rješenje uopće nije jasno da li sud prvog stupnja smatra predstavlja li, ili ne predstavlja, nekretnina koja je predmet ovrhe nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati sukladno odredbi čl. 75. st. 1. OZ, te, ako predstavlja, da li i na koji način to utječe na eventualno određivanje ovrhe na takvoj nekretnini.

9. U tom smislu sud prvog stupnja se ponovno ukazuje na odredbu čl. 75. st. 1. OZ koja propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

10. Dakle, odredba čl. 75. st. 1. OZ onemogućuje provedbu, a to znači i određivanje ovrhe, na svim stvarima (to uključuje i nekretnine) i pravima fizičke osobe koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika. Osnovano ovrhovoditelj u podnesku od 22. travnja 2022. ukazuje da se novelirana odredba čl. 75. st. 5. OZ ne primijenjuje u ovom postupku jer se ista, sukladno čl. 44. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 73/17 - dalje: ZID OZ/17) primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ZID OZ/17. Međutim, to ne znači da se ne primjenjuje odredba čl. 75. st. 1. OZ koja je neizmijenjena od donošenja izvornog Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12). Dakle, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu bio dužan priložiti suglasnost iz čl. 75. st. 5. OZ koju s obzirom na vrijeme nastanka ovrhovoditeljeve tražbine i nije bio u obvezi pribaviti, ali to ne znači da se ne primjenjuje odredba čl. 75. st. 1. OZ čija primjena nije suspendirana ili odgođena bilo kojom zakonskom odredbom.

11. U tom smislu može se postaviti pitanje odnosa odredbe čl. 75. OZ i odredbe čl. 80.b OZ kada je predmet ovrhe nekretnina jer se na prvi pogled može zaključiti da iste reguliraju istu materiju i da se iste možda isključuju posebice kada se ima u vidu odredba čl. 75. st. 4. OZ. Međutim, kada se iste pomnije analiziraju može se zaključiti da se iste uopće ne isključuju, već, upravo suprotno, da se iste nadopunjuju. Naime, obje navedene odredbe imaju zaštitnu funkciju tj. štite nekretnine ovršenika od nepotrebnih i nerazumnih prodaja u ovršnom postupku, te da ih treba sagledati kroz prizmu objekta pravne zaštite svake od tih odredbi. Objekt zaštite odredbe čl. 75. st. 1., 5., i 7. OZ imajući u vidu (samo) nekretnine je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik, odnosno pojednostavljeno, može se reći dom ovršenika (stan, kuća i sl.), iako je potrebno napomenuti da "nekretnina koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba" iz čl. 75. st. 1. OZ i "dom" kao autonoman pojam u smislu odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija) nisu istoznačnice. S druge strane, objekt zaštite čl. 80.b OZ je daleko širi tj. objekt zaštite su sve nekretnine (kuće, stanovi, livade, oranice i dr.), uključujući i dom ovršenika. To nadalje znači da za određivanje ovrhe kod nekretnine koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika, osim općih pretpostavki za određivanje ovrhe (ovršna isprava, podobnost ovršne isprave za ovrhu i dr.) moraju biti ispunjene i pretpostavke iz čl. 75. OZ, jednako kao i kao i posebni uvjeti iz odredbe čl. 80.b OZ, dok za ostale nekretnine tj. one koje nisu nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika, moraju uz opće biti ispunjene samo pretpostavke iz čl. 80.b OZ.

12. Osnovani su i žalbeni navodi ovršenika koji se odnose na pogrešnu primjenu odredbe čl. 80.b. OZ. Naime, u odnosu na primjenu odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ jedino što je sud prvog stupnja utvrdio je da je glavnica tražbine veća od 5.300,00 eura, te da zbog nezaposlenosti ovršenika i dugogodišnje blokade njegovog računa ovrhovoditelj nema drugog načina namirenje svoje dospjele tražbine. Međutim, osnovano ovršenik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije utvrdio i uzeo u obzir je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu (čl. 80. st. 3. al. 1. OZ), služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji (čl. 80. st. 3. al 3. OZ), ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga (čl. 80. st. 3. al. 4. OZ), te je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (čl. 80. st. 3. al. 5. OZ), koje okolnosti je također trebalo uzeti u obzir prilikom ocjene da li je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, a na koje okolnosti je ovršenik ukazivao i u žalbi protiv prijašnjeg, kasnije ukinutog, rješenja o ovrsi. Okolnost da je ovrhovoditelj pokušao naplatiti tražbinu na drugim predmetima i sredstvima ovrhe, te okolnost što ovrhovoditelj nema druge mogućnosti namirenja svoje dospjele i nepodmirene tražbine, koje okolnosti sud prvog stupnja navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, same za sebe, bez sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja, ne znače i da su ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe iz čl. 80..b st. 2. OZ.

13. U tom smislu potrebno je navesti da je ovršenik radi dokazivanja činjeničnih tvrdnji koje je istaknuo u postupku predložio izvođenje dokaza, između ostalog, dokaza njegovim saslušanjem i provođenjem građevinskog vještačenja. Međutim, iako su ovršenik, jednako kao i ovrhovoditelj, tijekom postupka radi dokazivanja svojih činjeničnih tvrdnji predložili izvođenje dokaza i dostavljali isprave sud prvog stupnja u pobijanom rješenju o ovrsi nije naveo koje je dokaze u postupku izveo, zašto ih je izveo i kako ih je ocijenio, što je u suprotnosti s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, koja se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, kojom odredbom je propisano da je sud u obrazloženju odluke dužan, između ostalog, navesti i obrazložiti koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, te ako ih je utvrdio dokazivanjem , koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio. U svakom slučaju, ako je sud prvog stupnja smatrao da u postupku prije donošenja odluke o prijedlogu za ovrhu nije potrebno izvoditi neke dokaze, primjerice personalne dokaze ili dokaz građevinskim vještačenjem, bio je dužan razloge neizvođenja tih dokaza navesti u obrazloženju pobijanog rješenja.

14. Osnovani su i žalbeni navodi ovršenika koji se tiču njegovog prigovora povrede prava na dom i neprovođenja testa razmjernosti. Naime, ovršenik u postupku, između ostalog, ističe da nekretnina u odnosu na koju ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu predstavlja njegov dom, te da bi mu određivanjem ovrhe bilo povrijeđeno konvencijsko pravo na dom. Gubitak doma je najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pa stoga svaka osoba kojoj prijeti miješanje u načelu ima pravo da joj nezavisni sud ocijeni razmjernost mjere s obzirom na relevantna načela prema članku 8. Konvencije.

15. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je bio dužan, čak i u slučaju ispunjenja pretpostavki za određivanjem ovrhe iz čl. 75. i čl. 80.b OZ, provesti test opravdanosti miješenja u pravo na dom i provesti test razmjernosti što obuhvaća davanje odgovora odgovore na slijedeća pitanja: 1. može li se predmetna nekretnina smatrati domom ovršenika; 2. da li određivanjem ovrhe dolazi do miješanja o ovršenikovo pravo na dom; 3. da li je li miješanje bilo opravdano odnosno a) je li miješanje bilo u skladu sa zakonom; b) je li imalo legitimni cilj, c) je li bilo nužno u demokratskom društvu i d) je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u okolnostima konkretnog slučaja.

16. Sud prvog stupnja dakle, iako je ovršenik u postupku isticao prigovor povrede prava na dom nije utvrđivao činjenice potrebe za ocjenu osnovanosti tog prigovora niti o tom prigovoru pobijano rješenje sadrži bilo kakve razloge o odlučnim činjenicama. Stoga je u tom dijelu također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

17. Uz sve ranije navedeno, potrebno je i navesti da je nepravilna i izreka pobijanog rješenja o ovrsi kako ju je sačinio sud prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja u izreci pobijanog rješenja (točka I. izreke) navodi da "određuje predloženu ovrhu na nekretninama na temelju prijedloga za ovrhu od 14. prosinca 2020.". Međutim, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije imao ovlasti i zakonske osnove "određivati ovrhu na temelju prijedloga" bez da nije u izreci rješenja o ovrsi jasno naveo što to točno određuje. Naime, kako sud u parničnom postupku ne može "prihvaćati tužbeni zahtjev temeljem tužbe" bez da u izreci parnične presude jasno i određeno ne navede tužbeni zahtjev koji je prihvatio, tako i sud u ovršnom postupku ne može određivati ovrhu "sukladno prijedlogu za ovrhu" bez da u izreci rješenja o ovrsi točno ne naznači ovršni zahtjev koji je rješenjem o ovrsi prihvatio. Iznimka u ovršnom postupku doduše postoji u slučaju iz čl. 41. st. 4. OZ kada se rješenje o ovrsi izdaje otiskivanjem štambilja i to na prijedlogu za ovrhu i u tom slučaju rješenje ne mora biti obrazloženo. Međutim, u ovom konkretnom slučaju to nije slučaj jer rješenje o ovrsi, s obzirom na prigovore koji su istaknuti u postupku, nužno mora biti obrazloženo, što nadalje znači da rješenje o ovrsi ne može biti donijeto otiskivanjem štambilje, te da izreka rješenja o ovrsi mora imati sadržaj propisan odredbom čl. 41. st. 1. OZ. Pobijana izreka rješenje o ovrsi nema sadržaj propisan odredbom čl. 41. st. 1. OZ tako da je i u tom dijelu sud prvog stupnja nepravilno postupio.

18. Nadalje, sud prvog stupnja prihvaćenjem prijedloga za ovrhu od 14. prosinca 2020. odredio je ovrhu radi naplate tražbine koja je izražena u kunama. Međutim, sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) u trenutku donošenja pobijanog rješenja o ovrsi (9. lipnja 2025.) kuna više nije bila službena valuta Republike Hrvatske tako da je pobijano rješenje o ovrsi nije u skladu niti s odredbama toga zakona.

19. Dakle, u konkretnom slučaju pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se isto ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, i činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je posljedično tome i materijalno pravo pogrešno primijenjeno tako da je ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, kao i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenika, pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će prije svega utvrditi predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu nekretninu koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati u smislu odredbe čl. 75. st. 1. OZ. Nakon toga će ovisno utvrđenjima ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe iz čl. 75. OZ i posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini iz čl. 80.b OZ. U tom smislu sud prvog stupnja će utvrditi sve odlučne činjenice koje su potrebne za pravilnu primjenu odredbe čl. 80.b OZ, te uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja osobito one iz odredbe čl. 80.b st. 3. OZ.

23. Također, sud prvog stupnja će utvrditi predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu dom ovršenika, te će u prvostupanjskom postupku provesti test razmjernosti kako bi utvrdio da li bi eventualnim određivanjem ovrhe na nekretnini bilo povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom. U slučaju, ako bi utvrdio i ocijenio da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje ovrhe i donošenje rješenja o ovrsi, sud prvog stupnja će imati u vidu da izreka rješenja o ovrsi mora imati sadržaj propisan odredbom čl. 41. st. 1. OZ, te da tražbina ovrhovoditelja radi čije se naplate određuje ovrha mora biti izražena u valuti koja je važeća u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju, sud prvog stupnja je svoju odluku, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, dužan obrazložiti jasnim, razumljivim i dostatnim razlozima, te je u obrazloženju odluke dužan jasno navesti koje je činjenice utvrđivao i zašto, koje je dokaze izvodio, zašto i kako ih je ocijenio, te koje je odredbe materijalnog prava odlučujući o prijedlogu za ovrhu primijenio.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2026.

Sudac:

Robert Jambor