Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-524/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Lovro Glušić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa Ivan Ester, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1669/2022-33 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1669/2022-33 od 4. lipnja 2025. potvrđuje.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, donesena od strane tuženika dana 07.06.2022., kojom se zbog gospodarskih i organizacijskih razloga otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 29.03.2021., nije zakonita i dopuštena.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto blagajnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, sve u roku osam dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

Kako je tužitelj predmetnu Odluku o otkazu zaprimio 3. srpnja 2022., a Zahtjev za zaštitu prava je podnio 15. srpnja 2022., te je tužba podnesena 5. kolovoza 2022., to je tužitelj postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) i tužba je pravovremena.

7. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 3. srpnja 2022. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, donesenu od strane tuženika dana 7. lipnja 2022., kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 29. ožujka 2021., sve zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. ožujka 2021., dok je Odlukom o otkazu od 7. lipnja 2022. tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu blagajnika, otkazan taj Ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

Odluka o otkazu od 7. lipnja 2022., po mišljenju tužitelja, donesena je suprotno mjerodavnim odredbama ZR-a, Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., od 30. prosinca 2019., te njegova Dodatka od 5. ožujka 2020., te radnopravnih propisa.

Prvenstveno se ukazuje kako Odluka o otkazu, koja u smislu čl. 150. st. 3. ZR-a predstavlja važnu odluku, u formalnom smislu ne udovoljava minimalnim standardima jednog pravnog akta jer ne sadrži poslovni broj.

Nadalje, Odluka o otkazu ne sadrži jasne i valjane razloge donošenja, već se poziva na Odluku uprave društva od 30. prosinca 2021., kojom je započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika, navodeći kako su razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja detaljno obrazloženi tijekom postupka savjetovanja.

U nastavku obrazloženja Odluke o otkazu paušalno se iznosi kako su razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja opisani u postupku kolektivnog viška, koji se mogu sažeti u „centralizaciji korporativnih funkcija“, jer su se kod tuženika iste grupe poslova „korporativnih funkcija“ obavljale decentralizirano unutar više različitih organizacijskih jedinica (podružnica), a što je samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne organizacijske učinkovitosti. Dakle, iz Odluke o otkazu nije zapravo jasno temeljem kojih podataka tuženik dolazi do zaključka o neučinkovitosti vlastitog poslovanja, te po kojim kriterijima tuženik vrši daljnji preustroj organizacije i dolazi do zaključka da baš tužitelj predstavlja tehnološki višak, sve u konteksta broja podružnica i zaposlenih radnika kod tuženika.

Nastavno, u Odluci o otkazu navodi se da je u skladu sa Odlukom uprave Društva od 30. prosinca 2021., istoga dana započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni Kolektivni višak radnika, sve sukladno čl. 127. ZR- a, a koji postupak savjetovanja je trajao do 8. travnja 2022. Međutim, odredbama čl. 150. ZR-a propisano je da se postupak obveznog savjetovanja provodi sa radničkim vijećem koje se osniva kod onih poslodavaca koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, a koje radničko vijeće se može protiviti otkazu, ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ZR-om, sve u smisli čl. 150. st. 7. ZR-a. Kako kod tuženika, u čijem ustrojstvu djeluje čak 12 podružnica, te kod kojeg je zaposleno cca 7.782 radnika, uopće nije utemeljeno radničko vijeće, to tužitelj zaključuje da je sindikalni povjerenik preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća, sve u smislu čl. 153. st. 3. ZR-a.

U vezi s navedenim, tužitelj navodi da je nesporno da kod tužitelja djeluje više sindikata, te posebno tzv. Koordinacija SSSH sindikata Zagrebačkog holdinga, te kako je intencija zakonodavca da se u proces prije otkazivanja prvenstveno uključi radničko vijeće, a zatim i sve druge sindikate koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, a ne samo jednog sindikalnog povjerenika. Stoga, kako kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, sporno je na temelju čega je tuženik, pored postojanja Koordinacije SSSH sindikata Zagrebačkog holdinga, dakle, predstavnika svih sindikata radnika koji rade kod tuženika, koji se prema mjerodavnim odredbama ZR-a trebaju uključiti u proces prije otkazivanja ugovora o radu kod viška zaposlenika, u konkretnom slučaju izabrao konkretnog sindikalnog povjerenika s kojim se tuženik savjetovao o konkretnom radniku i o konkretnom otkazu. Naime, prema odredbi čl. 153. st. 4. ZR-a u slučaju da kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze kojim se preuzimaju obveze radničkog vijeća, te o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. U predmetnom slučaju, tuženik nije postupio na propisani način, odnosno savjetovanje je provedeno sa sindikalnim povjerenikom koji nije imenovan na propisani način, što po mišljenju tužitelja povlači za sobom nelegitimnost cjelokupnog postupka koji je prethodio otkazivanju ugovora o radu. Dakle, u kontekstu iznesenog, konkretni sindikalni povjerenik se ne može smatrati reprezentativnim, u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19), isti nije štitio prava radnika, pa tako i tužitelja u postupku savjetovanja, te ispunio svoju zakonsku funkciju, da preuzme sva prava radničkog vijeća iz čl. 153. st. 3. ZR-a.

Navedeno, oko načina postupanja sindikalnog povjerenika, potvrđuje i činjenica da je tijekom cijelog proljeća (travanj i svibanj 2022.) predstavnik spomenute Koordinacije SSSH sindikata Zagrebačkog holdinga BB svojim djelovanjem u javnosti i poduzetim radnjama govorio o tome da je Uprava tuženika u tzv. pregovarački odbor pozvala tzv. „podobne sindikate“. Također, predstavnici iz Koordinacije SSSH ZG holdinga, odnosno sedam drugih sindikata koji djeluju kod tuženika, pisanim obraćanjem od dana 28. travnja 2022., obratili su se zastupnicima Skupštine Grada Zagreba, koji je osnivač tuženika s tvrdnjom da je „ ….proces savjetovanja sa sindikatima nezakonit jer se provodi s nelegitimnim tijelom koje zakon ne prepoznaje kao tijelo nadležno za savjetovanja o kolektivnom višku radnika“, nazivajući postupanje poslodavca vezano uz 414 izrečenih otkaza zaposlenicima, pa tako i tužiteljem, ništa drugo nego „farsom“.

Tužitelj nadalje navodi da Odluka o otkazu ne sadrži valjane razloge kojima se tuženik rukovodio prilikom njenog donošenja, jer izostaju kriteriji temeljem kojih je ista donesena upravo u odnosu na tužitelja u usporedbi s nekim drugim radnikom na sličnom ili identičnom položaju kod tuženika. Naime, tuženik nije izvršio sve potrebe radnje, analize, provjere i ispitivanja u cilju utvrđenja svih okolnosti radi otklanjanja ili smanjivanja potrebe prestanka rada radnika i sačuvanja radnih mjesta, odnosno u konkretnom slučaju izostala je analitika i sistematizacija radnih mjesta kod tuženika. Jezičnu formulaciju „centralizacija korporativnih funkcija“ tužitelj smatra nejasnom u kontekstu konkretnog radnog mjesta tužitelja, obzirom da imenovani obavlja posao jednog od četvorice blagajnika u Zagrebparkingu, kao podružnici tuženika, dok prema njegovom znanju i dosadašnjem iskustvu sva četvorica rade vrlo intenzivno radi ogromnog priliva stranaka, te ukoliko bilo tko od njih izostane, tuženik je imao ogroman proces u organizaciji procesa radi preopterećenosti. Naime, sasvim je nesporno da Grad Zagreb kao osnivač tuženika, ima legitimno pravo urediti svoje poslovanje i način poslovnog djelovanja u sferama odvoza smeća, komunalnih djelatnosti, vodoprivrede, distribucije plina i inih drugih područja, na način kako to njima odgovara i na način kako je poslovno i financijski najekonomičnije. Međutim, prvotno je potrebno napraviti prethodnu analizu postojećeg stanja i to u pogledu svih kapaciteta, pa i kapaciteta broja zaposlenih, njihovo razvrstavanje po pojedinim radnim mjestima u ovako ogromnom sustavu od 12 podružnica i gotovo 8.000 zaposlenika, te donijeti odluku o sistematizaciji, koja pokazuje koliko i gdje treba zaposlenika i kojih profesionalnih i stručnih profila. Imajući u vidu kako u konkretnom slučaju takva odluka o sistematizaciji izostaje, odlukom o otpuštanju 447 zaposlenika (od gotovo 8000 zaposlenih), pa tako i konkretnog otpuštanja tužitelja, tuženik ulazi u vrlo problematičnu zonu krajnje proizvoljnosti, a koja ozbiljno narušava nužnost zakonitog i pravičnog postupanja u radnopravnom odnosu radnika i poslodavca. Dakle, iz Odluke o otkaza nije razvidno temeljem koje metodologije je tuženik izabrao tužitelja, blagajnika u Zagrebparkingu d.o.o., a ne dispečera u istoj Podružnici, ili blagajnika u Čistoći ili Plinari ili Gradskim grobljima ili službenicu u službi obračuna Čistoći, svih njih istih odnosno približnih godina života i radnog staža, svih njih bez djece, svih njih bez statusa hrvatskih branitelja ili djece poginulih branitelja. Zaključno, tužitelj smatra da je Odluka o otkazu u cijelosti protivna ZR-u i materijalnopravnim propisima koje je tuženik donio na temelju relevantnih materijalnih propisa radnopravne naravi, a koji ne omogućavaju donošenje pobijane Odluke o otkazu. Naime, Kolektivnim ugovorom dogovoreno je da će se u roku od 90 dana od njegovog potpisivanja sklopiti njegovi dodaci, odnosno prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta, te dodatke za otežane uvjete rada. Dogovorena sistematizaciji nije donesena, pri čemu su predstavnici sindikata s bivšom upravom tuženika, u rujnu 2021. sklopili sporazum kojim se Uprava obvezala na izradu sistematizacije i reorganizacije, kao i na donošenje pravilnika o sistematizaciji. Istim Sporazumom koji čini sastavni dio sadašnjeg Kolektivnog ugovora utvrđeno je kako sporazumom predstavnika sindikata koji djeluju kod tuženika i tuženika da se ugovori o radu neće otkazivati, do donošenja gore navedenih akata. Stoga je, donošenjem pobijane Odluke o otkazu tužitelju, tuženik grubo prekršio odredbe Kolektivnog ugovora.

Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje na posao.

8. Sud prvog stupnja pravilno je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Naime, spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio sindikatima dopisom od 29. prosinca 2021. o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika zbog negativnog utjecaja na poslovanje i financijski položaj koji je uzrokovan povišenjem troškova rada, izvršavanja obveza po izdanim vrijednosnim papirima i negativnom trendu poslovanja, radi čega je potrebno ustrojavanje učinkovite centralizirane organizacije te smanjenja broja radnika i smanjenja troškova, dakle uz zahtjev da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano te ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija. Pri tome tuženik obrazlaže radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir-rokovi, mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, a sindikatima su dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr. Nadalje je dopisima od 4. ožujka 2022., 21. ožujka 2022., 8. travnja 2022., tuženik odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata.

Slijedom svih provedenih dokaza pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sljedeće.

8.1. Da je bit kolektivnog viška radnika, odnosno razlog što se na to išlo, bila potreba da se provede centraliziranje poslova, što je nužno uzrokovalo smanjenje broja radnika jer su se poslovi krenuli obavljati u jednom mjestu, da se poboljša s jedne strane ekonomičnost poslovanja, potom da se postigne bolja organiziranost poslovnih funkcija, a između ostalog i smanji broj zaposlenih što bi rezultiralo smanjenjem troškova i boljom efikasnošću radnika.

8.2. Da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan sa mogućim viškom radnika formalno pravno počeo 30. prosinca 2021. kada je poslodavac svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti. Taj postupak savjetovanja je trajao od 30. prosinca 2021. pa do 8. travnja 2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom i razmjenjivani su niz dopisa u kojem se obrazlaže poslodavčeva potreba za smanjenjem broja radnika na administrativnim poslovima, a paralelno s tim sindikati su kroz taj postupak nastojali otkloniti potrebu za otkazivanjem ugovora o radu većem broju radnika. Rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca je bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika. Savjetovanje je okončano 8. travnja 2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje čime je zaključen postupak savjetovanja i uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dopis i sve relevantne podatke koje zakon nalaže da je provedeno savjetovanje i da je utvrđen kolektivni višak radnika sa svim relevantnim podacima koje zavod zahtijeva. Zavod je mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje poslodavcu u kojem očitovanju je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti.

8.3. Da je o provedenom savjetovanju dana 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako slijedi iz ovog dopisa, koji je dopisom od 9. svibnja 2022, obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128. st. 2. ZR-a.

8.4. Da je tuženik uz dopis od 8. travnja 2022. sindikatima dostavio, između ostalog i završni popis radnika po funkcionalnim grupama (odnosi s korisnicima, financije računovodstvo i kontroling, marketing i prodaja, nabava, nabava/skladište, naplata, opći poslovi, opći poslovi / pismohrana, opći poslovi/vozač/dostavljač, pravni poslovi, sigurnost, zaštita na radu, zaštita okoliša, upravljanje ljudskim potencijalima, projekti, EU projekti, razvoj i usklađenost poslovanja), navodeći poimence one radnike koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu po tim funkcionalnim grupama, te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak. Zasebno su prikazane i suvišne organizacijske jedinice s popisom radnika koji su zbog toga uvršteni u program, slobodna radna mjesta u operacijama te popis radnika koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i uvrštenje u program.

8.5. Da je tužitelj uvršten u funkcionalnu grupu poslova koji se odnose na financije, računovodstvo i kontroling. Svi radnici su u svim, pa i ovoj funkcionalnoj grupi, bodovani. Tužitelj je kao blagajnik zaposlen u Podružnici Zagreparking za kojeg je navedeno da je kod tuženika zaposlen od 3. kolovoza 2006., pa je ostvario jedan bod u odnosu na trajanje radnog odnosa kod poslodavca, po osnovi dobi je ostvario 2 boda, dok nije ostvario bodove u odnosu na obveze uzdržavanja i eventualni status branitelja/status djeteta, smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata (maksimalno 0,1 bod). Uveden je u Tablicu onih radnika koji rade na poslovima za koje je potrebna trogodišnja strukovna, srednja ili viša stručna sprema, a kako sam iskazuje tužitelj ima srednju stručnu spremu (prodavač). Budući da tužitelj ostvaruje 3 boda, prema prikazu Tablice, na radu su ostali oni radnici koji su ostvarili 6-8 bodova, koje visoke bodove nije ostvario tužitelj, pa je osnovano uvršten u program.

8.6. Da je prema Tablici radnik ŽB uvršten u funkcionalnu grupu poslova- odnosi s korisnicima, kao radnik koji ostaje u radnom odnosu kod tuženika na poslovima za koje je potrebna VSS. Prema Tablici isti je radio kao referent II s prijedlogom buduće pozicije, a da radi na radnom mjestu samostalnog referenta II. Iz iskaza ovog svjedoka slijedi da je magistar marketinga i komunikacije, te da osim što je radio u istoj prostoriji s tužiteljem, nisu obavljali iste poslove. Naime, svjedok je radio na poslovima u Centru za korisnike kao voditelj popodnevne smjene, nije obavljao poslove blagajnika već je primjerice radio na reklamaciji računa. Zbog toga nije osnovano pozivanje tužitelja da bi obavljao iste poslove kao i ovaj svjedok. I iz iskaza svjedoka ĆBA proizlazi da je ŽB obavljao poslove u odnosima s korisnicima što nisu blagajnički poslovi. Budući da tužitelj i ŽB nisu stavljeni u istu funkcionalnu grupu poslova, kako to slijedi iz Tablice, niti imaju istu stručnu spremu, a niti su obavljali poslove iste složenosti, nije relevantno na koji način je bodovan ŽB u odnosu na tužitelja, dakle osobito jer proizlazi da nisu obavljali srodne poslove.

U odnosu na KB također proizlazi da njegovo radno mjesto pripada funkcionalnoj grupi poslova-odnosi s korisnicima, te je obavljao poslove administratora, pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da nije usporediv u odnosu na tužitelja kako to slijedi i iz iskaza svjedoka ĆBA.

8.7. Da su svi navedeni prijedlozi Pravilnika dostavljeni Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako to slijedi iz dopisa tuženika od 29. travnja 2022. u predmetu savjetovanja sukladno odredbama čl. 150. ZR-a. U skladu s tim dopisom iskazuje i svjedok ĆBA kada navodi da je poslodavac u daljnjem postupku savjetovanja sa sindikalnim partnerima, njima uputio Prijedlog izmjene akata kojima je regulirana materija organizacije kod tuženika na način da se formiraju centralizirane korporativne funkcije da se svi funkcionalni poslovi kod tuženika u cjelini obavljaju na jednom mjestu centralizirano za jedno društvo u cjelini, a ne da se obavljaju za svaku pojedinačnu podružnicu zasebno. Po okončanju postupka savjetovanja vezano za izmjene akata, poslodavac je donio akte koji su stupili na snagu 26. svibnja 2022. kojim su ustrojene nove korporativne organizacijske jedinice u kojima se poslovi odvijaju za društvo u cjelini i kojima su izmijenjeni pravilnici o organizaciji tuženika, svih i kojima su ukinuta ona radna mjesta koja su potpala pod korporativne funkcije. Ovaj iskaz potvrđuje i svjedok IB kada iskazuje da su svi Sindikalni povjerenici odnosno 19 reprezentativnih sindikata bili obavještavani o svim namjerama tuženika odnosno su svi dobivali na savjetovanje odluke, pravilnike, prijedloge otkaza i drugu dokumentaciju. Spisu prileže i očitovanja Sindikata kojim se očituju na izmjenu općih akata o organizaciji/ sistematizaciji i to Sindikata PPDIV od 3. svibnja 2022., SSKH od 5. svibnja 2022., Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 4. svibnja 2022., Sindikata hrvatskog vozača od 5. svibnja, Novog Sindikata od 5. svibnja 2022., Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica Zagrebački holding od 11. svibnja 2022.

8.8. Da je tuženik 13. svibnja 2022. donio: Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora kojim je u čl. 9. stavljena izvan snage Odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora tuženika-Podružnice Zagrebparking od 18. prosinca 2020., kojim su brisana određena radna mjesta, a to je učinjeno i u čl. 6. Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika koji je donesen istog dana, i kojim je u odnosu na Podružnicu Zagrebparking također ukinuto i brisano određenih radnih mjesta. Člankom 76. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022., ukinuta i brisana zbog prestanka obavljanja poslova, između ostalog, Služba računovodstva i financija, Odjel računovodstva i Odjel financija koji se mogu povezati sa radnim mjestom blagajnika, koje poslove je obavljao tužitelj. U konačnici su Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. ustrojeni korporativni servisi, pa tako između ostalog i Sektor za računovodstvo i Sektor za financije koji se mogu povezati s bivšim radnim mjestom tužitelja;

8.9. Da iz dopisa tuženika od 3. svibnja 2022. koji je upućen svim sindikatima proizlazi da se za svakog od radnika koji je uvršten u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno čl. 150. i 151. ZR-a, uz dostavu svih podataka. Time je tuženik i u odnosu na tužitelja proveo savjetovanje u pogledu otkazivanja Ugovora o radu u odnosu na radno mjesto blagajnika u Podružnici Zagrebparking. Tako proizlazi iz Tablice dostavljene sindikatima, gdje je pod funkcionalnu grupu poslova – financije, računovodstvo i kontroling naveden tužitelj koji je obavljao poslove blagajnika.

8.10. Da je u postupku kolektivnog viška radnika, donošenju akata kao i u postupku otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika djelovalo više sindikata, kako to slijedi iz iskaza svjedokinja ĆBA i IB.

S obzirom da se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153. st. 4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (kojeg nema kod tuženika), niti su o tome obavijestili tuženika, tuženik je savjetovanjem sa sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika ispunio svoju obvezu predviđenu čl. 127. i 150. ZR-a.

Stoga pravilno sud prvog stupnja smatra da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije proveo postupke sukladno navedenim Zakonskim člancima, odnosno na zakonit način.

Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da se postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. Time što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a ni sindikalni povjerenik s funkicijom radničkog viječa, pravilno sud prvog stupnja smatra da radnici sebe onemogućuju u sudjelovanju pri donošenju odluka kao i u zastupanju interesa i prava kod poslodavca.

Međutim, u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom da je tuženik proveo savjetovanje sa reprezentativnim sindikatima, ovaj drugostupajski sud smatra da je u ovom postupku potrebno ispitati je li savjetovanje sukladno čl. 151. ZR-a, a za što je ocijenjeno da jest iz razloga koji su prethodno već izloženi.

Točno je da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. navedeno sljedeće: „Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR- a.“

Isto tako, u odluci istog suda poslovni broj Revd-3779/2025 od 23. rujna 2025. navedeno je sljedeće:

"… ako predmetno savjetovanje u smislu odredbi ZR-a u konkretnom slučaju nije ni bilo potrebno, neovisno o tome kako i s kim je ono provedeno, pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a koja se svode na kvalitetu tog savjetovanja, u tim okolnostima ne mogu ni biti važna pitanja od kojih bi zavisila odluka u ovoj pravnoj stvari, te kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, tim više jer se u prijedlogu i ne tvrdi".

Međutim, u situaciji kada se poslodavac savjetovao sa sindikatima koji djeluju kod tuženika i kada je njihove primjedbe i prijedloge i razmatrao te čak djelomično i prihvaćao, tada je po mišljenju ovog suda sud dužan ispitati zakonitost tog savjetovanja iz svih razloga vezanih uz primjenu ZR-a koje se odnose na savjetovanje.

U odnosu na žalbene navode treba dodati da još i to pravilno sud prvog stupnja ističe da Direktiva Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. Direktiva o kolektivnom višku radnika), koja je u cijelosti implementirana u ZR, a niti sam ZR ne daju konkretan odgovor na prijepor stranka u ovom sporu u pogledu činjenice je li tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno.

Prema čl. 1. Direktive o kolektivnom višku radnika, kada poslodavac ima namjeru provesti kolektivno otkazivanje, on pravodobno započinje savjetovanje s predstavnicima radnika s ciljem postizanja sporazuma. Ta savjetovanja obvezno obuhvaćaju načine i sredstva za izbjegavanje kolektivnog otkazivanja ili smanjenje njihovog broja, te ublažavanje posljedica traženjem rješenja u popratnim socijalnim mjerama koje imaju za cilj, među ostalim, olakšati premještaj na drugo radno mjesto ili prekvalifikaciju radnika koji su postali viškom.

Da bi se predstavnicima radnika omogućilo da daju konstruktivne prijedloge, poslodavci su im dužni pravodobno tijekom savjetovanja:

(a) dati sve potrebne podatke; i

(b) u svakom slučaju obavijestiti ih pisanim putem o:

i. razlozima planiranog kolektivnog otkazivanja;

ii. broju i kategoriji radnika kojima se otkazuje;

iii. broju i kategoriji radnika koji su inače u radnom odnosu;

iv. razdoblju kroz koje će se provesti planirano kolektivno otkazivanje;

v. predloženim kriterijima za odabir radnika kojima se otkazuje kao višku u onoj mjeri u kojoj nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa daju za to ovlast poslodavcu; vi. načinu izračuna svih isplata naknada otpuštenim radnicima osim onih koje proizlaze iz nacionalnog zakonodavstva i/ili prakse.

Iz provedenog postupka ne proizlazi da neki od navedenih podataka sindikatima nisu dani niti da se nije savjetovalo o načinima i sredstvima za izbjegavanje kolektivnog otkazivanja ili smanjenje njihovog broja odnosno ublažavanje posljedica traženjem rješenja u popratnim socijalnim mjerama. Čak suprotno, utvrđeno je da su sindikati utjecali na smanjenje broja otkaza u značajnoj mjeri.

Okolnost da je tuženik naknadno, nakon provednog savjetovanja radi izbjegavanje kolektivnog otkazivanja ili smanjenja njihovog broja, te ublažavanja posljedica, donio sistematizaciju radnih mjesta samo po sebi ne dovodi do zaključka da poslodavac nije sukladno ZR-u proveo savjetovanje.

Nakon savjetovanja sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška, kreiranje i donošenje pravilnika kojima je tuženik definirao radne pozicije (radna mjesta), deklaratornog je karaktera, provedena reorganizacija kod tuženika je formalizirana, pa donošenje odluke o otkazu ugovora o radu nakon donošenja takvog pravilnika o sistematizaciji samo po sebi ne predstavlja povredu čl. 151. ZR-a.

8.11. Da je tužitelju nuđen popis radnih mjesta na operativnim poslovima koje je tuženik nudio svim radnicima za koje je bilo izvjesno da će biti utvrđeni kolektivnim viškom, međutim tužitelj navodi da se nije javio niti na jedno slobodno radno mjesto.

9. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. al. 1. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Ovo jer je autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna, smanjiti broj radnika na pojedinim radnim mjestima, te ista organizirati u okviru promjenjenih organizacijskih jedinica. Poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta. Stoga kako se poslovi radnog mjesta koje je obavljao tužitelj obavljaju centralizirano s manjim brojem radnih mjesta, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, i ovaj sud kao drugostupanjski zaključuje da je otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu dana 7. lipnja 2022., zakonit i dopušten.

9.1. Poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako na zahtjev radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika pravilnici nisu proglašeni nevažećim. Tuženik kao poslodavac ima pravo provesti reorganizaciju i posljedično tome izmijeniti sistematizaciju na što ne mogu utjecati kolektivni ugovori kao dvostrani obveznopravni akti, kojima se za radnike nastoje osigurati što povoljnija prava. Pri tome treba dodati da poslodavac snosi rizik uspješnosti (re)organizacije poslovanja, dok je s druge strane tuženik tijekom postupka dokazao da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je obavljao tužitelj. Naime, n ovom organizacijom tuženik je proveo centralizaciju "korporativnih funkcija" te su pretsale postojati "korporativne funkcije" u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukinulo obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije". Poslovi "korporativnih funkcija" obavljaju se centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je tužitelj radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Posljedica opisane centralizacije je i potreba za prestankom rada tužitelja.

10. Kako je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da ga vrati na rad.

11. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se objave oglasa za posao za radna mjesta u GSKG d.o.o., odnose na zasebnog pravnog subjekta, a ne na tuženika, dok oglasi za slobodna radna mjesta od 18. listopada 2022., 28. studenoga 2022. i 23. prosinca 2022., koje je raspisao tuženik, nisu raspisana za radno mjesto blagajnika, koje poslove je obavljao tužitelj.

Isto tako, izostanak oznake poslovnog broja nekog pravnog akta ne dovodi do zaključka da bi taj pravni akt bio nezakonit.

12. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te je prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević