Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-457/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Iris Gović Penić kao predsjednik vijeća, Sanja Joka Umićević, kao član vijeća i sudac izvjestitelj, Ines Kovačević kao član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Anti Ferari i Nini Cigić, odvjetnicima u Šibeniku, Eugena Kvaternika 6, protiv tuženika Republika Hrvatska za MUP, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-17/2023-19 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća 3. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-17/2023-19 od 4. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj: Republika Hrvatska, OIB:52634238587, da tužitelju:

ŠA iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 17.432,04 EUR (131.341,67 HRK), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 602,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2017. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od 574,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2018. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 755,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2018. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 1.155,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2018. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 1.138,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2018. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 606,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2018. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 24,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2018. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2018. godine iznos od 722,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 461,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2019. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 338,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2019. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 287,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2019 godine iznos od 864,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2019. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 930,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2019. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2019 godine iznos od 143,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2019. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 114,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2020. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 448,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2020. pa do isplate,

- za mjesec veljača 2020. godine iznos od 1.470,48 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2020. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 1.040,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.04.2020. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2020. godine iznos od 103,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.05.2020. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 1.504,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2020. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 1.512,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2020. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 1.091,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2020. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 298,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2020. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2020. godine iznos od 1.041,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2020. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 54,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2021. pa do isplate,

- za mjesec veljača 2021. godine iznos od 146,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2021. pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.432,04 eura bruto na ime razlike plaće.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj, jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa presuda nema nedostataka zbog koji se ne može ispitati.

5.1. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite te pravilne presude, te je osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

5.2. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj zaposlenik tuženika - policijski službenik MUP-a Republike Hrvatske PU Šibensko-Kninske policijske postaje Pomorske policije, [adresa], da je obavljao poslove zapovjednika ophodnog broda u spornom razdoblju, (od studenog 2017. godine do veljače 2021. godine), da je zbog prirode posla rad bio organiziran i u smjenama, noću, vikendima, blagdanima i prekovremeno, da u spornom razdoblju tuženik tužitelju nije isplatio uvećanje plaće na ime prekovremenog rada u utuženom iznosu, da tuženik u odnosu na sporno razdoblje nije donio odnosno nije uručio tužitelju rješenje o preraspodijeli radnog vremena niti o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

6. Sud prvog stupnja je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I pobijane prvostupanjske presude i naložio tuženiku tužitelju platiti utuženi iznos.

7. Naime, u postupku je utvrđeno da je priroda posla tužitelja iziskivala boravak na radnom mjestu neprekidno jer se služba vrši po potrebi ili na poziv, te da je posljedično tužitelj bio dužan odazvati se bilo kakvom pozivu ovlaštenih tijela bez obzira kada taj poziv je učinjen pa tako i za vrijeme radnog vremena, prekovremenog rada i za vrijeme odmora. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Željku Dekoviću koji je utvrdio iznos koji je tuženik isplatio tužitelju u spornom razdoblju po svim osnovama, te odbio od istog iskorištene slobodne dane, dodatke isplaćene za rad u turnusu, te za pasivno dežurstvo, te temeljem istog ocijenio, a prvostupanjski sud utvrdio temeljem provedenog financijskog vještačenja, da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću tužitelju u spornom razdoblju nakon odbitaka već isplaćenih dodataka iznose 17.432,04 eura, a osnovom prekovremenog rada za isto vremensko razdoblje.

8. Prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći pravilno iskaze svjedoka, te prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te njegovo očitovanje na prigovore (a koji je u svom nalazu i mišljenju koristio dokumentaciju tuženika), pravilno zaključio da je tužitelj kao policijski službenik za vrijeme trajanja višednevne službe na moru za sve sate nakon redovnog radnog vremena obavljao prekovremeni rad i to u utuženom iznosu, sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19), čl. 60., st. 1. ZR/14 i čl. 43. st. 2. ZR/09 odnosno čl. 62. st. 4. ZR/14, kao i čl. 41 st. 1., st. 11, st. 13. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se prekovremenim radom smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena a u pogledu kojeg ima tužitelj pravo na naknadu, jer se ta naknada isplaćuje zato što je tužitelj bio na raspolaganju poslodavcu tijekom 24 sata, dakle i za vrijeme odmora koji je određen kao 8 sati u danu. Ukazuje se da je tužitelj bio dužan cijelo vrijeme se nalaziti na plovilu koje nije smio napustiti, te je morao biti cijelo vrijeme dostupan, te izvršavati zadatke koje bi dobivao nalogom poslodavca, jer cijelo vrijeme boravka na brodu mora biti na vezi i izvršavati zadatke po pozivu, a poziv za intervenciju nije niti moguće predvidjeti.

9. Prema Direktivi 2003. – 88EZ od 4. studenog 2003. godine čl. 2. toč. 1. i 2. radno vrijeme je razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i - ili praksom, a vrijeme odmora definira se kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 90/10 i 82/12) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13), a kojom odredbom je propisano za koliko se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću, za prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta, za rad u turnusu, te se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stoga je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a koji je temeljen na dokumentaciji tuženika, pravilno zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Uz to valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena tj. za sate kada je stvarno izvršavao radne zadatke.

11. Tuženik žalbenim navodima sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza ne navodeći opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zbog čega smatra da su iskazi svjedoka uvjerljivi i suglasni o odlučnim činjenicama u ovom postupku, a vještak financijske struke je u skladu s pravilima struke sačinio izračun, te je njegov nalaz i mišljenje sačinjen u skladu s pravilima struke i odredbama ZPP-a.

12. Također se ukazuje na to da po prirodi stvari vrijeme koje tužitelj provodi na plovilu nakon odrađenog radnog vremena nije bilo slobodno vrijeme, već je bilo u funkciji rada službe na plovilu, te predstavlja aktivno dežurstvo koje se prema tumačenju KU broj 28/44 od 20. svibnja 2014., a koje tumačenje ima snagu i učinke KU, smatra prekovremenim radom. Zakon o policiji uređuje poseban raspored radnog vremena u obavljanju policijskih poslova kao lex specialis, međutim, to ne dovodi u pitanje odredbe Zakona o radu, koji reguliraju pojam radnog vremena kao i prekovremeni rad, stoga žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

13. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Žalitelj neosnovano ističe da je sud dosudio parnični trošak tužitelju sukladno „nepoznatoj visini neuređenog tužbenog zahtjeva“ jer iz tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi vrijednost predmeta spora - 17.432,04 eura. Također treba reći da tuženik samo općenito prigovara dosudi podnesaka tužitelju kojeg zastupa punomoćnik – odvjetnik, ne navodeći konkretno koji i zašto nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa se posljedična odluka o parničnom trošku ukazuje pravilnom i sukladnom čl. 155. st. 1. ZPP.

15. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić