Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-678/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatske d.d. Zagreb, Heinzelova 70, (OIB: 23759810849), kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo Srnjak, Lipovljani, Željanska 6a, (OIB: 37432728327), kojeg zastupa punomoćnica Marija Ćosić, odvjetnica iz Novske, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, (OIB: 26187994862), kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi umješača protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-125/2024-57 od 28. studenog 2024., dana 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba umješača Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-125/2024-57 od 28. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplati tužitelju iznos od 1.190,08 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. rujna 2019. do isplate po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.898,88 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. studenog 2024. do isplate po stopi pobliže navedenim u izreci presude (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude se žali umješač.

3. Umješač se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), i predlaže presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka.

4. Žalba umješača je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za regresnom isplatom te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-da među parničnim strankama nije bilo sporno, a isto je utvrđeno i uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Kutina, da se 2. kolovoza 2019. oko 4,20 sati na autocesti A3 na 118. km sjeverne kolničke trake dogodio nalet vozila na divlju životinju, čaglja, da je u prometnoj nezgodi sudjelovao FC upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kasna broj 1190-173860686

-da je tužitelj FC na ime naknade štete isplatio iznos od 1.190,08 eura dana 20. rujna 2020.

-da divljač potječe iz lovišta kojim gospodari tuženik, pa je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom sporu (čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO)

-da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se prometna nesreća dogodila dana 2. kolovoza 2019. u noćnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru sjeverne kolničke trake autoceste A3 kod Lipovljana kao djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila Volkswagen Passat registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FC na čaglja, da je čagalj na autocesti nepredvidiva opasnost, da su, s obzirom na brzinu kretanja vozila, životinje na autocesti izrazito opasna pojave,

-da je vještačenjem utvrđeno da vozač (osiguranik tužitelja) nije odgovoran za nastalu štetu

-da je prometni vještak utvrdio da visina štete na vozilu tužitelja iznosi 1.455.25 eura, pri čemu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja šteta na osobnom vozilu osiguranika tužitelja ne bi bila manja i u slučaju uočavanja čaglja na lijevom rubu kolničke trake.

6. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je divljač na cesti opasna stvar pa se za procjenu odgovornosti tuženika primjenjuje odredbe čl. 1063. ZOO, da je nalazom i mišljenjem utvrđeno da vozač vozila (osiguranih tužitelja) nije odgovoran za štetu, kao i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se uzrok štete nalazi u radnji pravne osobe koja održava autocestu, a teret dokazivanja je na tuženiku, pri čemu, sve i da je bilo propusta na strani pravne osobe koja upravlja auto cestom, tužitelj je svoj zahtjev mogao usmjeriti prema tuženiku budući da je njegova odgovornost solidarna primjenom materijalnog prava iz čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. st. 4. ZOO te čl. 80. st. 6. i čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj: 99/18, 32/19, 32/20 - dalje: ZL) odlučuje kao u izreci presude.

7. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi umješača neosnovani.

8. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj je predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. u vezi čl. 458. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ispitujući presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP.

10. Za razliku od žalbenih navoda umješača, presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Žalbeni navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje i ističe navodni propust savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza i o teretu dokazivanja predstavljaju isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP a što je suprotno odredbi čl. 467. st. 1 u vezi čl. 458. st. 1. ZPP i kao takvo ne utječe na zakonitost i pravilnost odluke.

12. Iz sadržaja spisa, dokumentacije o očevidu, a poglavito potvrde Ministarstva poljoprivrede RH od 22. studenog 2021. proizlazi da je sjeveroistočno od kolnika autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac na 118 km ustanovljeno zajedničko otvoreno lovište broj III/113-LIPOVLJANI kojim gospodari tuženik, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

13. Ovaj se sud slaže sa shvaćanjem suda prvog stupnja da se konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima divljač predstavlja opasnu stvar.

14. Odredbom čl. 80. st. ZL je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, međutim, u slučaju kada je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama (protivno u predmetnom postupku nije ni utvrđeno) i kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (što je ovdje slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO, kako je to i propisano odredbom čl. 76. st. 2. ZL, koja određuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

14.1. Dakle, usprkos odredbi čl. 80. st. 6. ZL, postoji odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač, jer je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (tako i VSRH broj: Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev- 166/2024-2 od 24. rujna 2024. i Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.) i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga lovoovlaštenik (ovdje tuženik) za tu štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. ZL.

15. Odredbom čl. 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari, a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.), ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

16. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe čl. 1067. ZOO morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije dokazao.

17. Iz navedenih razloga neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama kojim je propisana odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom i čl. 83. st. 1. ZL, kao i pozivanje na sudsku prasku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (pri čemu se niti ne radi o identičnoj pravnoj situaciji) dok zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja presudu nije dopušteno pobijati.

18. Stoga sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete te istom dosuđuje iznos od 1.190,08 eura a koji iznos je postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj tražio, a koji je niži od iznosa štete koju je procijenio prometno- tehnički vještak sa zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO.

19. Umješač je žalbom pobijao presudu u cijelosti, dakle i u odluci o trošku sadržanu u toč. II. izreke presude, a koju je odluku sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Umješač nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

20. Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao izreci ove presude.

21. Umješač nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. veljače 2026.

Sutkinja:

Milena Frankić