1              Poslovni broj: Gž Ovr-361/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-361/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice J. B., K., OIB: ..., zastupane po punomoćnici R. D. D., odvjetnici u K., protiv ovršenice Republike Hrvatske OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj  Ovr-41/2023-2 od 30. siječnja 2023., 8. siječnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj  Ovr-41/2023-2 od 30. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud donio rješenje o ovrsi pljenidbom na svim računima i novčanim sredstvima ovršenice u svim bankama, prema prijedlogu ovrhovoditeljice od 20. siječnja 2023.

 

2. Protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno se žali ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže preinaku rješenja odbijanjem prijedloga za ovrhu uz obvezu ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka.

 

3. Ovrhovoditeljica se u odgovoru na žalbu usprotivila žalbenim navodima i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovršna je isprava u ovom predmetu ovršna sudska odluka: ovršno rješenje Upravnog suda u Rijeci, broj UsI-770/22-4 od 16. kolovoza 2022., čijom je izrekom naloženo Ministarstvu pravosuđa i uprave naknaditi ovrhovoditeljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna/ 441,75 EUR (str. 7-9 spisa).

 

6. Ovrhovoditeljica je, postupajući sukladno odredbi čl. 209. OZ-a, prije podnošenja prijedloga sudu, zatražila od Financijske agencije (dalje: FINA) provesti postupak izravne naplate. FINA je konstatirala da je naziv ovršenika u ovršnoj ispravi nepotpun, slijedom čega je utvrdila nemogućnost provedbe izravne naplate i o tome izdala potvrdu ( str 4-6 spisa).

 

7. Pravilno smatrajući da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 211. OZ-a, prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje o ovrsi.

 

8. Ovršenica u žalbi iznosi suprotno stajalište: drži da je FINA vratila zahtjev za izravnu naplatu "iz formalnih razloga", navodeći u obavijesti da je naziv ovršenika na osnovi za plaćanje nepotpun, što prema mišljenju ovršenice "ne predstavlja razlog zbog kojeg se izravna naplata ne može provesti".

 

Uz to, ovršenica smatra da je ovrhovoditeljica i u prijedlogu predanom sudu pogrešno označila osobu ovršenika, označavajući kao ovršenicu Republiku Hrvatsku i OIB ..., a u ovršnoj je ispravi dužnik Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo.

 

9. Najprije je navesti da FINA postupak izravne naplate provodi prema odredbama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 71/18., 46/22., 155/22., dalje: Pravilnik).

 

Prema odredbi čl. 16. Pravilnika, ako FINA zaprimi osnovu za plaćanje u kojoj podaci o imenu i prezimenu, nazivu ovršenika ili ovrhovoditelja odnosno OIB-u ovršenika ili ovrhovoditelja nisu potpuno navedeni, FINA je vraća donositelju, odnosno podnositelju uz obrazloženje razloga vraćanja.

 

10. Iz ovog je zaključiti da je FINA u konkretnom slučaju utvrdila nemogućnost provedbe postupka izravne naplate, o čemu svjedoči i njena obavijest od 28. prosinca 2022. uvezana na listu 6 spisa predmeta.

 

11. Nadalje, u ovršnoj je ispravi kao dužnik označeno Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, koje zaista nema pravnu osobnost. Međutim, prema odredbi čl. 77. st. 2. ZPP-a posebnim se propisom određuje tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba.

 

12. Predmetna ovršna isprava potječe iz upravnog spora kojeg je ovrhovoditeljica pokrenula zbog tzv. "šutnje administracije". Taj je spor ovrhovoditeljica mogla pokrenuti isključivo tužeći to Ministarstvo jer je odredbom čl. 18.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS) propisano da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

 

13. Prema odredbi čl. 2. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20., 21/23.) tijela državne uprave su ministarstva i državne upravne organizacije. Budući da Republika Hrvatska, koja ima pravnu (dakle i stranačku) sposobnost, stječe prava i obveze preko svojih ministarstava i drugih tijela uprave, proizlazi da je na temelju citiranih odredbi dužnik predmetne obveze upravo Republika Hrvatska. 

 

14. Okolnost što je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu navela ovršenicu Republiku Hrvatsku (OIB ...), a uz to nije navela i Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, nije razlog za odbijanje prijedloga za ovrhu nego navedeno predstavlja nedostatak otklonjiv primjenom odredbi čl. 109. ZPP-a.

 

15. Pravilna je odluka o trošku, koju ovršenica pobija u dijelu kojim je ovrhovoditeljici priznat i trošak zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i. Ovršenica drži da ovrhovoditeljici taj trošak ne pripada jer nije uspjela sa svojim zahtjevom predanim FINA-i.

 

16. Obveza podnošenja tog zahtjeva propisana je odredbom čl. 211. OZ-a i predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima sudu. Kako bi prijedlog za ovrhu primjenom navedene odredbe bio odbačen bez odgovarajuće potvrde da je pokušan postupak izravne naplate, i taj je trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a potreban pa ga je trebalo ovrhovoditeljici i priznati.

 

17. Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija rješenje o ovrsi, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

 

Split, 8. siječnja 2024.