Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-105/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČIŠTOĆA d.o.o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenika DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr- 2267/2025-2 od 20. listopada 2025. godine, dana 2. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-2267/2025-2 od 20. listopada 2025. godine u pobijanom dijelu kojim ovrhovoditelju nisu dosuđeni daljnji troškovi.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 112,02 eura, odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu a konkretno žali se na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ). Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu ovrhovoditelja, preinači rješenje u pobijanom dijelu kao i da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s obrazloženjem da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ.

4.2. Također, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave podataka o zaposlenju ovršenika i trošak izdavanja potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), s obzirom na to da je riječ o ovrsi na novčanim sredstvima na računu ovršenika te podatak o zaposlenju ovršenika nije potreban za provedbu ovrhe.

5.1. Ovrhovoditelj smatra da je nepravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan, s obrazloženjem da prema sudskoj praksi kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku, ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te da pri tome ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-13807/2024 od 3. siječnja 2025. godine u iznosu od 62,50 eura.

5.2. Odredbom čl. 16. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 131/2020. - dalje: ZIDOZ/20.) izmijenjena je odredba čl. 283. OZ, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (čl. 283. st. 1. OZ) te će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (čl. 283. st. 4. OZ). Nakon navedenih izmjena, nije opravdan trošak koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom slučaju nije bila riječ o rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave a koje bi bilo doneseno od strane suda te nije bilo potrebno pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u pisarnici suda već je javni bilježnik po zakonu obvezan, čak i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ako su za to bili ispunjeni navedeni uvjeti te dostaviti rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju, što je javni bilježnik u konkretnom slučaju i učinio. Stoga ovrhovoditelju konkretni trošak nije niti nastao. Slijedom navedenog trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, cijeneći odredbu čl. 14 st. 4 OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

6.1. Nadalje, pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na trošak pribave podataka o zaposlenju ovršenika te trošak izdavanja potvrde HZMO. Naime, navedene radnje nisu bile nužne niti potrebne za provedbu izvansudske ovrhe, odnosno postupka izravne naplate koji se provodi putem Financijske agencije (dalje: FINA). Slijedom toga, riječ je o radnjama koje nisu u neposrednoj vezi s postupkom prisilne naplate pa se ti troškovi ne mogu smatrati nužnima za vođenje tog postupka niti teretiti ovršenika.

6.2. Predmetni trošak eventualno bi mogao biti opravdan u postupku promjene sredstva ili predmeta ovrhe, primjerice radi provođenja ovrhe na plaći ili drugim stalnim primanjima ovršenika. Međutim, takva promjena može se ostvarivati isključivo u okviru odgovarajućeg sudskog ovršnog postupka, a ne u postupku izravne naplate pred FINA-om. Stoga u konkretnom slučaju navedeni troškovi nisu bili potrebni.

7. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke.

8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. siječnja 2026.

Sutkinja:

Gordana Bošković Majerović