Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-181/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji tog suda Martini Mašić, uz sudjelovanje zapisničarke Megi Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NP zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), a povodom tužbe privatnog tužitelja DP nakon javne rasprave održane i dovršene 27. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice privatnog tužitelja GP, odvjetnice iz [adresa] te okrivljenog NP uz branitelja Božidara Klepača, odvjetnika iz Varaždina, dana 30. siječnja 2026. javno je objavio, a dana 27. siječnja 2026. donio i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08)

okrivljeni NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, automehaničar, zaposlen u Structura d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, oženjen, otac petero djece od koji je jedno maloljetno, bez odlikovanja, suvlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog vozila marke Mercedes, god. proizvodnje 1996., druge imovine nema, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 18. kolovoza 2020. godine, oko 17,45 sati, na parkiralištu trgovačkog centra “Konzum” u Murskom Središću, u namjeri da ga tjelesno ozlijedi, nakon prethodne verbalne prepirke fizički napao privatnog tužitelja DP, na način da ga je dva puta udario u glavu, uslijed čega je pao na tlo gdje ga je nogama najmanje dva puta udario po prsnom košu, uslijed čega je privatni tužitelj zadobio ozljede u vidu krvnog podljeva u području čela, oguljotinu u području lijevog pazuha, otoka u području lijeve strane donje čeljusti i oguljotine u području desne strane prsnog koša, a koje su ozljede bile lake naravi,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo – protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11 okrivljeni NP se

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

III. Na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenom NP

izriče se

uvjetna osuda

te se izrečena kazna zatvora od 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni NP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u korist Državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te privatnom tužitelju DP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 7. ZKP/08, odnosno troškove s osnova medicinskog vještačenja, sudskih pristojbi i nagrade i nužnih izdataka njegove opunomoćenice u ukupnom iznosu od 2.618,13 eura (dvije tisuće šesto osamnaest eura i trinaest centi) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj je putem svoje opunomoćenice dana 13. listopada 2020. protiv okrivljenog NP podnio tužbu, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog pod toč. I. izreke ove presude.

2. Na upit suda stranke su izjavile da nije moguće mirno rješenje spora.

3. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Stoga je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pregledao i pročitao: Medicinski nalaz od 18. kolovoza 2020. (list 5-6), liječničku potvrdu od 16. rujna 2020. (list 7), preslike fotografija (listovi 8-16), presliku presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 21. listopada 2020. broj Pp J-519/2020-6 (list 34-36), medicinsku dokumentaciju za okrivljenika od 18. kolovoza 2020. (list 37), fotografije (list 57-62), optužni prijedlog od 7. rujna 2020. (list 63), preslike dokumentacije iz prekršajnog spisa broj Pp J-518/2020 (list 73-82), nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Roberta Grudića od 5. listopada 2025. (list 108-109), na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka – ošt. privatnog tužitelja DP na raspravnom zapisniku od 6. srpnja 2022. (list 43-44), svjedoka ŽP na raspravnom zapisniku od 6. srpnja 2022. (list 44-45), svjedoka IP na raspravnom zapisniku od 6. srpnja 2022. (list 45-46), svjedoka UP na raspravnom zapisniku od 9. studenog 2022. (list 53-54), svjedoka RP na raspravnom zapisniku od 9. studenog 2022. (list 54-56), zapisnik od 10. srpnja 2025. o izvanraspravnom ispitivanju svjedokinje EP (list 88-89), saslušan je na raspravi 27. siječnja 2026. stalni sudski vještak dr. med. Robert Grudić, zatim je pročitana potvrda Porezne uprave, Ispostave Mursko Središće od 18. veljače 2022. (list 29) i izvadak Odjela za kaznene evidencije od 22. listopada 2020. (list 19) te je na kraju ispitan okrivljenik.

5. Na temelju čl. 421. ZKP/08 sud je odbio kao neprikladan i odugovlačeći dokazni prijedlog privatnog tužitelja da se u svojstvu svjedoka ispitaju policijski službenici koji su inkriminiranog dana intervenirali i došli na mjesto počinjenja kaznenog djela i to na okolnost dinamike samog inkriminiranog događaja kao i na okolnost vidljivosti ozljeda kod privatnog tužitelja, obzirom da isti svjedoci ne bi mogli iskazivati o samom tijeku inkriminiranog događaja budući da istome nisu bili ni prisutni, dok su ozljede kod privatnog tužitelja opisane u medicinskoj dokumentaciji od istog dana koja prileži spisu te u samom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka. Također je odbijen kao nevažan i neprikladan dokazni prijedlog obrane da se u ovom postupku provede sudskomedicinsko vještačenje ozljeda koje je zadobio okrivljenik temeljem medicinske dokumentacije u spisu obzirom da postojanje i vrsta ozljeda okrivljenika proizlaze iz same medicinske dokumentacije, dok utvrđivanje činjenice načina nastanka tjelesnih ozljeda kod okrivljenika, ne bi moglo dati odgovor na pitanje utvrđivanja odlučne činjenice u ovom postupku, a to je da li je upravo okrivljenik privatnom tužitelju nanio tjelesne ozljede koje su predmet ove privatne tužbe.

5.1. Sud druge dokaze nije izvodio, a osim toga drži da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

6. Iznoseći svoju obranu na raspravi 27. siječnja 2026. okrivljenik u bitnom navodi da je kritičnog dana sa kćerkom EP otišao do trgovine Konzum u [adresa]. Nakon izlaska iz automobila, kada je stigao negdje do pola parkirališta, začuo je da ga netko zove imenom, a kada se okrenuo vidio je da je to DP kojeg inače poznaje i do tada su bili u dobrim odnosima. Naime, DP je bio gradski vijećnik u gradu [adresa], a on je tada mogao sudjelovati na sjednicama i tako su se znali. Kako su se u to vrijeme bližili lokalni izbori, on je rekao DP da će se kandidirati za gradsko vijeće, a nakon toga je DP postao nekako drugačiji. Spomenute kritične zgode kada se okrenuo i vidio da ga DP zove, mislio je da će mu dati ruku, no on mu je počeo psovati cigansku mater i druge prostote, "gurnuo" mu se u lice, a kako je osjetio da bazdi na alkohol, tada ga je malo jače odgurnuo od sebe kojom prilikom DP nije pao, no onda je njega DP boksnuo u lice, točnije u lijevu stranu u područje lijeve čeljusti, uslijed kojeg udarca je pao na pod i od tada se ne sjeća što je bilo. Ne sjeća se koliko je vremena prošlo do trenutka kada je došao svijesti, no sjeća se da su ga digli svjedoci koji su svjedočili u ovom postupku i da je njegova kćer plakala. Kada je došao k sebi, sjeo je u auto zajedno sa kćerkom i odvezao se, a od sramote nije htio zvati policiju. Došavši kući, osjećao je bolove na toj strani lica gdje ga je DP udario zbog čega je isti dan otišao na hitnu. Opisujući kako je odgurnuo privatnog tužitelja od sebe, naveo je da je svoje obje ruke stavio u područje njegovog prsnog koša i jače ga odgurnuo, a nakon što ga je privatni tužitelj udario, sjeća se da se s obje ruke primio za njega, odnosno u područje njegovog prsnog koša. Dakle, uhvatio se za njega prilikom pada. Moguće je da ga je u toj situaciji i ogrebao. Navodi da on privatnog tužitelja nije udario lijevom rukom u lijevu stranu lica jer je dešnjak. Ne sjeća se da li ga je oborio na tlo, no da je moguće. Nije točno da ga je gazio po glavi i prsnom košu. Protiv privatnog tužitelja nije nikada podnio privatnu tužbu i nije od njega tražio nikakvu naknadu štete za ozljede koje mu je nanio. Navodi da je privatni tužitelj izgubio status gradskog vijećnika nakon što je on ušao u sastav gradskog vijeća na lokalnim izborima koji su se održali nakon ovog događaja, a dopušta da su ti izbori bili 2021.

7. Privatni tužitelj DP ispitan na raspravi 6. srpnja 2022. u svom iskazu navodi da je kritičnog dana svojim vozilom stao kod trgovine Konzum u [adresa] oko 17,00 sati, kada je svojim vozilom došao i NP. Obojica su izašli iz svojih vozila, NP je krenuo prema njemu, on je njemu (NP) pružio ruku, a on ga je tada počeo udarati svojom lijevom rukom u desnu stranu lica. Misli da ga je tri puta udario, a uslijed tih udaraca je pao dolje, a potom ga je NP "cipelario", naime NP mu je "skakao" po glavi i prsnom košu te se nekako uspio izvući jer je NP krenuo po nešto prema svom prtljažniku. U tom trenutku je uspio nazvati 112, a onda je NP pobjegao. Nakon toga je još jednom pozvao policiju. Navodi da on nije NP udario, on je sam sebe dao izudarati poslije, jer smatra da je on za to sposoban, a tako su mu rekli poslije i svjedoci koji sada ne žele svjedočiti jer se boje NP. Uslijed tih udaraca zadobio je podljev na glavi, na čelu, po bradi i na prsnom košu te mu je bila ozlijeđena mandibula, odnosno donja čeljust. Nakon toga je otišao kući te potom na hitnu u [adresa]. Za vrijeme dok se događalo to između njega i NP, nikoga nije bilo u njihovog blizini, dok je njegov otac ŽP u trenutku kad se on dovezao do Konzuma, bio na suprotnoj strani ceste kod prijatelja i odvezao se kući, a vratio se natrag nakon nekih pet minuta kada ga je nazvao i rekao mu što se dogodilo. U tom trenutku dok se sve to dešavalo, nije vidio da bi tamo bili UP, IP i RP, no kasnije su mu ti svjedoci za koje je spomenuo da ne žele svjedočiti rekli da su se do mjesta događaja u zelenom kombiju dovezle tri muške osobe koje su imale oružje, kada je tamo već bila policija, ali su bili kod kombija koji je bio na udaljenosti od nekih 50 metara od mjesta događaja. Fotografije koje je dostavio u spis nastale su dva ili tri dana nakon predmetnog događaja.

8. Svjedok ŽP, otac privatnog tužitelja, navodi da je kritičnog dana bio kod svog prijatelja preko puta Konzuma u [adresa] te je vidio da dolaze njegov sin DP i NP, svaki sa svojim osobnim vozilom. Tada je krenuo kući, no nakon nekih 7 do 8 minuta ga je nazvao sin DP i rekao mu da ga je NP premlatio. Tada se vratio do trgovine Konzum gdje je zatekao DP sa dvojicom policajaca, dok NP nije bilo. Vidio je na DP ozljede, i to crvenilo kod uha i na čelu, a kod kuće je već imao podljev. DP se javio kod liječnika, no ne zna da li je to bilo odmah nakon tog događaja. Poslije tog događaja nije s nikime o tome razgovarao, jedino mu je susjed N rekao, a to je rekao DP, da je vidio taj događaj između DP i NP, ali da ne želi svjedočiti jer se boji zbog djece da im NP nešto ne učini. Kada je došao na mjesto događaja, nije vidio svjedoke (UP, IP i RP), već je samo vidio DP s policajcima, dok je parkiralište bilo poluprazno.

9. Svjedok IP u svom iskazu na raspravi 6. srpnja 2022. navodi da je predmetnog dana išao do trgovine Konzum po namirnice, bilo je popodne oko 17,30 sati, a kada je izlazio iz trgovine čuo je povišene tonove nakon čega je uočio kod bankomata NP, kojeg inače dobro poznaje, da razgovara s nekim čovjekom povišenim tonom. Vidio je kako je taj čovjek došao do NP i rekao mu "što hoćeš", na što ga je NP odgurnuo, a potom je taj čovjek NP opsovao mater cigansku i udario ga po licu uslijed čega je NP pao i bio je bez svijesti par sekundi dok je njegova curica počela vrištati. Taj čovjek se trčećim korakom udaljio s mjesta događaja, dok je on došao do NP provjeriti kako je, a tada su došli i UP i RP koje također poznaje iz naselja. Ne zna gdje su oni prije toga bili. Kada je NP došao k sebi i stao na noge, s njim su ostali UP i RP dok je on otišao i ne zna što se dalje događalo. Tada na NP nije vidio nikakvu ozljedu na licu, a poslije mu se NP žalio da ne može jesti zbog udarca. Kada je NP odgurnuo tog čovjeka kako je rekao, taj čovjek nije pao već je nasrnuo na NP i udarao ga. Zna da NP i taj čovjek rade u Gradu jer mu je to rekao NP.

10. Svjedok UP u svom iskazu na raspravi 9. studenog 2022. navodi da je kritičnog dana, popodne negdje oko 17,00 ili 18,00 sati bio u trgovačkom centru Konzum sa svojim kumom RP, a kada su izašli iz trgovine, čuli su neku galamu i viku na parkiralištu. Tada je vidio na parkiralištu NP kojeg poznaje iz naselja i još jednog čovjeka po imenu DP kojeg također poznaje iz viđenja te je čuo da je DP opsovao NP "pičku mater cigansku" i vidio kako je DP udario NP rukom u glavu uslijed čega je NP pao, a potom se počeo udaljavati. On i RP su krenuli NP pružiti pomoć, a s njim je bila i maloljetna kćer koja je cijelo vrijeme plakala. Pomogli su NP da se digne s poda, a na licu mu tada nije vidio krv ili slično, ali je imao crveno po licu. Kada je došao k sebi, NP je otišao svojim autom, a on i RP su također otišli. Te zgode je bio prisutan IP kojeg također poznaje iz naselja, a isto je bio u trgovini. Kada se sve to događalo IP je isto bio na parkiralištu, malo dalje od svog automobila i isto se spremao otići. Ni u kojem trenutku nije vidio da bi NP udario DP. Također nije vidio da bi DP pao. Vidio je samo da je DP zamahnuo rukom i udario NP po licu. Te zgode nije mogao primijetiti da li je DP imao kakve ozljede po tijelu obzirom da ga je vidio kada se već udaljavao. Na pitanje zašto nisu zvali policiju navodi da su bili u šoku kad se to desilo te im je prvo bilo da pomognu NP i da smire njegovu kćerku koja je plakala. Nije vidio da bi NP odgurnuo ili udario DP, već je samo vidio kad je DP udario NP.

11. Svjedok RP u svom iskazu na raspravi 9. studenog 2022. navodi da je kritičnog dana bio u trgovini Konzum u [adresa] s UP, misli da je bilo popodne, a kada su izašli iz trgovine čuli su galamu. Vidio je NP kako stoji s jednim čovjekom imena DP kojeg poznaje iz viđenja, nešto su se svađali. Kada su se približili čuli su da DP govori NP "pičku mater cigansku" i onda ga je DP udario u glavu uslijed čega je NP pao na pod, a potom se DP malo odmaknuo i zastao, te je počeo telefonirati, a kada su se im njih dvojica počeli približavati DP se počeo udaljavati normalnim hodom. Pomogli su NP da se digne s poda, ne sjeća se da je imao vidljivu ozljedu na licu, no siguran je da mu nije išla krv. S njim je bila njegova kćer koja je vrištala i plakala. Nisu pozvali policiju jer se nisu htjeli miješati. Kada je NP došao k sebi, NP je otišao svojim autom, dok su također on i UP otišli svojim autom. Poslije s NP nije o tome razgovarao jer se nisu baš nešto viđali, a nije mu ni poznato da bi NP i DP imali nekakve probleme. Nije vidio da bi NP odgurnuo DP ili da bi ga udario, a ako je nešto bilo prije nego što su došli on i UP, to ne zna. Te zgode je također bio prisutan i IP kojeg također zna iz viđenja, također je bio na parkiralištu tijekom tog događaja, ali je on otišao prije njih dvojice, bio je na određenoj udaljenosti od njih. Udarac koji je DP uputio NP bio je stisnutom šakom. Kada se DP udaljavao nije se udaljavao trčećim korakom već se kretao malo brže od normalnog hoda. Nije vidio nikakve ozljede na DP jer se udaljavao dok su se oni približili NP.

12. Svjedokinja EP, kći okrivljenika, u svom iskazu navodi da je kritične zgode, ne sjeća se ni mjeseca ni godine, išla s ocem do trgovine Konzum u [adresa] te da su parkirali vozilo ispred trgovine nakon čega su izašli iz automobila pa kada su krenuli prema trgovini jedan čovjek je počeo glasno vikati njezinom ocu " NP, NP" na što ga je njezin otac pitao što treba, a kada mu se približio, počeo je mahati rukama prema njezinom ocu, bio je neugodan i govorio proste riječi. Tada je taj čovjek zamahnuo rukom prema njezinom ocu jer ga je htio udariti ali ga je njezin otac odgurnuo, odnosno rukama odmaknuo od sebe, ali je onda taj čovjek udario njezinog oca punom šakom po licu uslijed čega je njezin otac pao, a onda ga je taj čovjek još i rukama boksao po leđima, a i nogom, a onda se udaljio. Njezin otac je imao ozljede po licu, jedna strana lica mu je bila naotečena i nije mogao jesti par dana, a kad se to događalo bilo je nešto ljudi koji su išli u dućan. Na mjesto događaja su stigli IP i UP, inače iz njihovog nasilja, a stigli su kad je već njezin otac bio na podu koji je bio u nesvijesti, a oni su ga probudili i pružili mu pomoć te su potom otišli kući. Ne sjeća se da je njezin otac išao kod liječnika, a niti da je došla policija na mjesto događaja. Kada je taj čovjek njezinom ocu govorio proste riječi kako je navela, između ostaloga mu je govorio vezano uz njihovu nacionalnost odnosno "pičkarao mu je mater cigansku". Njezin otac te zgode nije udario tog čovjeka osim što ga je samo odgurnuo i tada taj čovjek nije pao na pod. Kada se taj čovjek udaljavao s mjesta događaja, vidjela je da je ušao u auto i da je nekoga zvao mobitelom. Navevši da su na mjesto događaja došli IP i UP, ne sjeća se odakle su došli, ali su došli naknadno, dakle nakon tih psovki i udarca. Nije vidjela ozljede na tom čovjeku koji je udario njezinog oca.

13. Iz medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja (listovi 5-7 spisa) proizlazi da se privatni tužitelj javio na pregled na Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije 18. kolovoza 2020. zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio u tjelesnom sukobu sa drugom osobom, istoga dana oko 17,45 sati te iz statusa pregleda proizlazi da su kod privatnog tužitelja vidljivi podljevi u frontalnoj regiji glave, kontuzija s edemom u području tijela mandibule lijevo, bolnost na palpaciji bez vidljivog kontuzijskog biljega u području temporomandibularnog zgloba desno, ekskorijacije u području prednjeg aksilarnog luka lijevo i ekskorijacije u području prsnog koša projekcije drugog rebrenog prostora desno, te se navedene ozljede karakteriziraju kao lake tjelesne ozljede, a iste su i dokumentirane fotografijama (listovi 8-16 spisa, 57-62 spisa)

14. Iz preslike presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pp J-519/2020-6 od 21. listopada 2020. proizlazi da je privatni tužitelj DP (tamo okrivljeni) oslobođen od optužbe da bi dana 18. kolovoza 2020. u 17,45 sati u [adresa] povrijedio dostojanstvo NP na način da mu se obratio riječima "šta je, jebem ti mater cigansku" odnosno da bi počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

15. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika NP (list 37 spisa, 77-80 spisa) proizlazi da se isti dana 18. kolovoza 2020. javio na Objedinjeni hitni bolnički prijem ŽB Čakovec zbog udarca po lijevoj strani lica istog dana te mu je postavljena dijagnoza površinske ozljede glave, a pri statusnom pregledu uočava se bolnost lijevo u regiji TM zgloba i lokalni edem te bolnost kod pokreta žvakanja.

16. Iz Optužnog prijedloga PU međimurske, PP Mursko Središće od 7. rujna 2020. podnesenom Općinskom sudu u Čakovcu (list 63 spisa) proizlazi da je protiv okrivljenika NP i DP (ovdje okrivljenika i privatnog tužitelja) podnesen optužni prijedlog da su dana 18. kolovoza 2020. u 17,45 sati u [adresa] narušavali javni red i mir na način da su međusobno vikali jedan na drugoga, naguravali se te potom rukama izudarali po glavi i tijelu, a sve zbog međusobne netrpeljivosti te ranijih nesuglasica oko političkih odluka u gradskom poglavarstvu Grada Mursko Središće.

16.1. Uvidom kroz eSpis utvrđeno je da je postupak na Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel povodom citiranog optužnog prijedloga pravomoćno dovršen i to u odnosu na NP odbijanjem optužbe jer postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon (zbog vođenja predmetnog kaznenog postupka u odnosu na okrivljenika), a u odnosu na DP oslobađanjem od optužbe jer nije dokazano da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

17. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. spec. kirurga Roberta Grudića od 5. listopada 2025. (list 108-109 spisa) proizlazi da je privatni tužitelj zadobio ozljedu krvnog podljeva u području čela koja je nastala udarcem tupotvrdog predmeta ili objekta u području čela (prema okolnostima je mogla nastati udarcem otvorenog dlana ili korijena dlana te su napadač i oštećeni bili u položaju sučelice, u stojećem položaju), ozljedu otoka u području lijeve strane donje čeljusti koja je nastala udarcem tupotvrdog predmeta ili objekta u području lijeve strane donje čeljusti (prema okolnostima je udarac vjerojatno nastao zatvorenom šakom, a napadač i oštećeni su bili u položaju sučelice, vjerojatno u stojećem položaju) te ozljedu oguljotine u području lijevog pazuha i oguljotine u području desne strane prsnog koša koje su mogle nastati tangencijalnim djelovanjem tupotvrdog predmeta ili objekta u području pazuha (ozljeda je mogla nastati tangencijalnim udarcima noge obuvene u cipelu, a u navedenom slučaju je oštećenik ležao na tlu dok je napadač bio u stojećem položaju). Dakle, oštećenik je zadobio dva udarca u području glave, i to jedan u području čela, a drugi u području lijeve strane donje čeljusti, dok je prema okolnostima događaja oštećenik zadobio najmanje dva udarca u području prsnog koša, a obzirom na izgled i lokalizaciju ozljeda iste su mogle nastati udarcima noge obuvene u cipelu dok je oštećenik ležao na tlu, a napadač je bio u stojećem položaju.

17.1. Stalni sudski vještak dr. med. Robert Grudić ispitan na raspravi navodi da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 5. listopada 2025. , dok je odgovarajući na pitanja stranaka naveo da su ozljede oguljotina u području lijevog pazuha i u području desne strane prsnog koša mogle nastati i povlačenjem rukama tj. grebanjem noktima ali nisu mogle nastati samo odgurivanjem. U odnosu na ozljedu otoka u području lijeve strane donje čeljusti, vještak navodi da navedena ozljeda nije mogla nastati samo padom na ravnu podlogu jer bi se onda radilo o ozljedi veće površine lica. U odnosu na ozljede krvnog podljeva u području čela, vještak navodi da je ta ozljeda mogla nastati udarcem tupotvrdog predmeta ili objekta te se isključuje da je to bio udarac u rub nekakvog predmeta jer bi u tom slučaju ostao kontuzijski biljeg koji bi bio u obliku predmeta u koji bi bio udaren. Na pitanje branitelja okrivljenika da li je ozljeda lijeve strane donje čeljusti mogla nastati na način kako ju je opisao privatni tužitelj, vještak pojašnjava da je u medicinskom nalazu utvrđeno da oštećenik nema ozljede sa desne strane lica, no navedeno je da je vidljiv krvni podljev u frontalnoj regiji glave te da je ozljeda krvnog podljeva u području čela nastala udarcem u području čela, dakle ozljeda opisana u području čela nije opisana na način da bi nastala na lijevoj, desnoj strani ili na sredini čela. Ozljeda u području čela mogla je nastati i lijevom i desnom rukom. Na daljnje pitanje da li je privatni tužitelj ozljedu u području čela mogao zadobiti udarcem u desnu stranu lica pod čime misli na dio glave ispod desnog oka do donje desne čeljusti, vještak ponavlja da je ozljeda u području čela nastala udarcem u području čela i da je oštećenik zadobio više udaraca.

18. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene iskaza okrivljenika i ostalih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud smatra da je tijekom postupka dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela

– tjelesnom ozljedom - iz čl. 117 st. 1. KZ/11 na način kako ga se tereti ovom privatnom tužbom.

19. Tijekom postupka je bilo nesporno da je kritične zgode privatni tužitelj zadobio ozljede opisane u činjeničnom opisu obzirom da isto proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu kao i samog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

20. Međutim, tijekom postupka je bilo sporno, a obzirom na obranu okrivljenika, da li je te ozljede privatnom tužitelju na način kako se tereti privatnom tužbom, nanio upravo okrivljenik te da li je isti postupao s namjerom da ga ozlijedi.

21. Okrivljenik je u svojoj obrani osporio da bi privatnom tužitelju zadao udarce na način kako mu se stavlja na teret, navodeći da je između njega i privatnog tužitelja prethodno došlo do verbalnog sukoba, nakon čega ga je privatni tužitelj udario u lice, uslijed čega je pao na tlo, a da se nakon toga ne sjeća što se događalo. Ne osporava da je prethodno privatnog tužitelja odgurnuo, niti isključuje mogućnost da ga je prilikom pada uhvatio za područje prsnog koša i eventualno ogrebao, ali ustraje u tome da mu nije zadao udarce niti ga je udarao nogama. Sud obranu okrivljenika u tom dijelu nije prihvatio. Pri tome sud ne nalazi spornim, niti zanemaruje činjenicu da je privatni tužitelj fizički nasrnuo na okrivljenika i zadao mu udarac u lice. Naprotiv, navedena okolnost proizlazi iz suglasnih iskaza više svjedoka (IP, UP, RP i EP) i obrane samog okrivljenika, a potvrđena je i medicinskom dokumentacijom okrivljenika iz koje proizlazi da je okrivljenik istoga dana pregledan zbog udarca u lijevu stranu lica, pri čemu su utvrđeni simptomi i ozljede odgovarajuće takvom događaju. Međutim, činjenica da je privatni tužitelj prethodno udario okrivljenika sama po sebi ne znači da je time iscrpljen cjelokupni fizički sukob niti isključuje mogućnost da je nakon toga okrivljenik privatnom tužitelju zadao udarce koji su predmet ovog postupka.

22. Iskaz privatnog tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje da mu je okrivljenik, nakon međusobnog fizičkog kontakta, zadao više udaraca u predjelu glave te da je nakon pada na tlo zadobio udarce nogama u predjelu prsnog koša. Sud je pritom imao u vidu da iskaz privatnog tužitelja nije u svim pojedinostima podudaran s objektivno utvrđenim nalazom ozljeda. Naime, privatni tužitelj je naveo da misli da ga je okrivljenik tri puta udario u desnu stranu lica, dok iz medicinske dokumentacije proizlazi postojanje krvnog podljeva u frontalnoj regiji glave i kontuzije s edemom u području lijeve strane tijela mandibule. Međutim, navedeno odstupanje sud ne smatra takvim da bi dovodilo u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza u njegovom bitnom dijelu. Naime, sam privatni tužitelj nije kategorički tvrdio da može s potpunom sigurnošću odrediti broj i točnu lokalizaciju svakog pojedinog udarca, već je naveo da „misli“ da ga je okrivljenik udario tri puta i opisivao događaj iz vlastite perspektive, u uvjetima kratkotrajnog i dinamičnog fizičkog sukoba. Pri tome je sud imao u vidu i iskaz sudskog vještaka koji je pojasnio da je krvni podljev opisan u području čela nastao udarcem u području čela, ali da iz medicinske dokumentacije nije moguće odrediti je li taj udarac bio u lijevu, desnu ili srednju stranu čela, kao i da je oštećenik zadobio više udaraca. Stoga sud navedeno neslaganje ne ocjenjuje kao proturječnost koja bi dovela u pitanje samu činjenicu da je privatni tužitelj zadobio više udaraca u području glave. Jednako tako, sud nije odlučnim smatrao okolnost da je privatni tužitelj postupanje okrivljenika opisao riječima da ga je ovaj „cipelario“, odnosno da mu je „skakao“ po glavi i prsnom košu. Takav opis predstavlja njegovo subjektivno viđenje intenziteta i dinamike napada, dok je za utvrđivanje odlučnih činjenica mjerodavan objektivno utvrđeni nalaz ozljeda i stručna ocjena njihova mehanizma nastanka. U tom smislu sud posebno cijeni da je vještak utvrdio najmanje dvije ozljede u području prsnog koša koje su, prema njihovom izgledu i lokalizaciji, mogle nastati djelovanjem noge obuvene u cipelu dok je oštećenik ležao na tlu, a napadač bio u stojećem položaju.

23. Sud je cijenio i iskaze svjedoka IP, UP, RP i kćeri okrivljenika EP koji su se, prema svojim iskazima, nalazili u neposrednoj blizini mjesta događaja. Sud prihvaća kao utvrđeno da je fizičkom sukobu između privatnog tužitelja i okrivljenika prethodila verbalna prepirka. Navedeno proizlazi kako iz obrane samog okrivljenika, tako i iz iskaza tih svjedoka koji su neposredno opažali događaj, pri čemu svjedoci različito opisuju sadržaj i intenzitet prethodne komunikacije, ali suglasno navode da su prije fizičkog kontakta između stranaka razmijenjene riječi povišenim tonom, odnosno da je prethodila verbalna rasprava. Također, sud prihvaća kao vjerodostojan njihov suglasan dio iskaza prema kojem su vidjeli da je privatni tužitelj u jednom trenutku udario okrivljenika u predjelu glave, uslijed čega je okrivljenik pao na tlo. Navedeno je sukladno i obrani samog okrivljenika koji također navodi da ga je privatni tužitelj udario u lijevu stranu lica, nakon čega je pao, kao i medicinskoj dokumentaciji iz koje proizlazi da je okrivljenik istoga dana pregledan zbog udarca u lijevu stranu lica, pri čemu je utvrđena površinska ozljeda glave, bolnost lijevo u području temporomandibularnog zgloba i lokalni edem. Međutim, iz činjenice da su navedeni svjedoci vidjeli udarac privatnog tužitelja prema okrivljeniku ne proizlazi da su istodobno neposredno opažali cjelokupnu dinamiku fizičkog sukoba niti su isključili daljnji fizički kontakt između privatnog tužitelja i okrivljenika nakon trenutka koji su neposredno vidjeli. Naime, iz iskaza UP i RP proizlazi da su događaj uočili nakon što su izašli iz trgovine i čuli galamu, dok IP navodi da je, izlazeći iz trgovine, čuo povišene tonove i potom uočio stranke u međusobnom verbalnom sukobu. Stoga njihova neposredna opažanja nisu nužno obuhvaćala sve faze predmetnog događaja. Posebno je značajno da navedeni svjedoci ne daju istovjetan opis niti onoga što se događalo neposredno prije i nakon udarca privatnog tužitelja. Tako IP navodi da je okrivljenik prethodno odgurnuo privatnog tužitelja, dok UP i RP navode da takvo odgurivanje nisu vidjeli, a svjedokinja EP pak navodi da je nakon pada okrivljenika privatni tužitelj istoga udarao rukama i nogom po leđima, što pak ostali svjedoci ne navode. Imenovani svjedoci, odnosno IP i RP različito opisuju i način udaljavanja privatnog tužitelja s mjesta događaja gdje prvi svjedok navodi da se udaljio trčećim korakom, a drugi da se udaljio normalnim hodom. Navedene razlike sud ne ocjenjuje na način da bi zbog njih u cijelosti odbacio iskaze navedenih svjedoka, već naprotiv, njihov iskaz prihvaća u dijelu u kojem su suglasno opisali da su neposredno vidjeli udarac privatnog tužitelja prema okrivljeniku i čuli verbalnu prepirku. Međutim, upravo činjenica da njihovi iskazi nisu istovjetni u pogledu ostalih faza događaja, kao i činjenica da nisu svi jednako dugo i iz istog položaja pratili događaj, onemogućuje zaključak da njihov iskaz predstavlja potpun i iscrpan opis cjelokupnog fizičkog sukoba. Stoga okolnost da navedeni svjedoci nisu vidjeli da bi okrivljenik zadao udarce privatnom tužitelju sama po sebi ne isključuje mogućnost da je nakon toga došlo i do daljnjeg fizičkog postupanja okrivljenika prema privatnom tužitelju, koje navedeni svjedoci nisu neposredno opazili ili ga nisu u cijelosti opisali. Njihovi iskazi stoga nisu protivni zaključku suda da je nakon udarca privatnog tužitelja prema okrivljeniku došlo i do daljnjeg fizičkog kontakta kojim je privatnom tužitelju od strane okrivljenika nanesena tjelesna ozljeda.

24. Iskaz svjedoka ŽP, oca privatnog tužitelja, sud nije cijenio kao neposredan dokaz tijeka fizičkog sukoba jer isti nije bio nazočan samom događaju. Međutim, njegov iskaz sud cijeni pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza privatnog tužitelja i vremena nastanka njegovih ozljeda. Naime, svjedok navodi da ga je privatni tužitelj neposredno nakon događaja nazvao i rekao mu da ga je okrivljenik premlatio, nakon čega se vratio na mjesto događaja gdje je zatekao privatnog tužitelja s policijskim službenicima te na njemu uočio crvenilo i ozljede u području lica. Navedeno je sukladno činjenici da je privatni tužitelj istoga dana zatražio liječničku pomoć zbog tjelesnih ozljeda zadobivenih u tjelesnom sukobu, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije. Sud stoga iskaz ovog svjedoka ne uzima kao potvrdu samog tijeka napada koji nije neposredno vidio, već kao okolnost koja potvrđuje da je privatni tužitelj neposredno nakon događaja bio ozlijeđen i da je već tada za osobu koja ga je napala naveo okrivljenika.

25. Sud je prihvatio kao vjerodostojnu i medicinsku dokumentaciju za privatnog tužitelja, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Roberta Grudića, uključujući i njegov iskaz dan na raspravi. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je privatni tužitelj istoga dana nakon događaja zatražio liječničku pomoć zbog ozljeda zadobivenih u tjelesnom sukobu te da su utvrđeni krvni podljev u frontalnoj regiji glave, kontuzija s edemom u području lijeve strane tijela mandibule te oguljotine u području lijevog pazuha i desne strane prsnog koša, koje su ocijenjene kao lake tjelesne ozljede. Od osobitog je značaja nalaz i mišljenje vještaka glede mehanizma nastanka tih ozljeda. Vještak je naveo da je ozljeda u području čela nastala djelovanjem tupotvrdog predmeta ili objekta, da je ozljeda u području lijeve strane donje čeljusti najvjerojatnije nastala udarcem zatvorenom šakom, dok su oguljotine u području lijevog pazuha i desne strane prsnog koša mogle nastati tangencijalnim djelovanjem noge obuvene u cipelu dok je oštećenik ležao na tlu, a napadač bio u stojećem položaju. Uz navedeno, vještak je na raspravi pojasnio da ozljeda u području lijeve strane donje čeljusti nije mogla nastati samo padom na ravnu podlogu, kao i da ozljede oguljotina u području lijevog pazuha i desne strane prsnog koša nisu mogle nastati samo odgurivanjem. Sud takav nalaz prihvaća jer je stručan, jasan i obrazložen te u njemu nije našao okolnosti koje bi dovele u pitanje njegovu stručnu utemeljenost, a vještak je i na raspravi odgovorio na pitanja stranaka i ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

26. Upravo navedeni objektivni medicinski nalazi imaju posebno značenje pri ocjeni obrane okrivljenika. Naime, okrivljenik priznaje da je došlo do fizičkog kontakta između njega i privatnog tužitelja na način da ga je on (okrivljenik) odgurnuo i da mu je privatni tužitelj potom zadao udarac kojim ga je oborio na tlo, ali navodi da se nakon toga ne sjeća što se događalo te poriče da bi on privatnom tužitelju zadao bilo kakve udarce. Međutim, takva obrana nije sukladna objektivno utvrđenim ozljedama privatnog tužitelja. Ozljeda u području lijeve strane donje čeljusti, prema nalazu vještaka, nije mogla nastati samo padom na ravnu podlogu, dok ozljede u području lijevog pazuha i desne strane prsnog koša nisu mogle nastati samo odgurivanjem. Nadalje, mehanizam nastanka ozljeda prsnog koša koji je vještak naveo odgovara djelovanju noge obuvene u cipelu prema osobi koja se nalazi na tlu. Stoga sud, ocjenjujući obranu okrivljenika u vezi s ostalim dokazima, ne prihvaća njegovu tvrdnju da je njegov fizički kontakt s privatnim tužiteljem bio ograničen samo na odgurivanje, odnosno hvatanje privatnog tužitelja prilikom pada. Činjenica da se okrivljenik zbog zadobivenog udarca ne sjeća daljnjeg tijeka događaja sama po sebi ne predstavlja dokaz da se daljnji događaj nije odvio, osobito kada postoje objektivni medicinski nalazi koji upućuju na postojanje ozljeda privatnog tužitelja koje se ne mogu objasniti radnjama koje okrivljenik priznaje.

27. U tom smislu sud je cijenio sve izvedene dokaze kao cjelinu, pri čemu je posebno imao u vidu da niti jedan pojedinačni dokaz sam za sebe ne daje potpun odgovor na pitanje cjelokupnog tijeka događaja. Iskaz privatnog tužitelja predstavlja neposredan dokaz o tome da mu je okrivljenik zadao udarce, dok iskazi svjedoka IP, UP, RP i EP potvrđuju prethodnu verbalnu prepirku te prethodni i početni dio fizičkog sukoba, odnosno činjenicu da je privatni tužitelj udario okrivljenika, dok medicinska dokumentacija i nalaz i mišljenje vještaka objektivno potvrđuju postojanje ozljeda privatnog tužitelja i sam mehanizam njihova nastanka. Kada se navedeni dokazi međusobno dovedu u vezu, sud nalazi da između privatnog tužitelja i okrivljenika nije došlo samo do jednog izoliranog udarca privatnog tužitelja prema okrivljeniku, nakon kojeg bi fizički sukob bio završen, kako to u biti proizlazi iz obrane okrivljenika, već da je nakon međusobnog fizičkog kontakta došlo i do daljnjeg postupanja okrivljenika prema privatnom tužitelju. Pri tome sud ne zanemaruje činjenicu da je privatni tužitelj udario okrivljenika, već ju ocjenjuje zajedno sa svim ostalim okolnostima događaja. Činjenica da je okrivljenik također zadobio ozljedu predstavlja potvrdu da je između okrivljenika i privatnog tužitelja došlo do fizičkog sukoba, ali sama po sebi ne isključuje da je nakon toga i okrivljenik zadao udarce privatnom tužitelju kako ga se tereti. Upravo suprotno, takav slijed događaja sukladan je izvedenim dokazima prema kojima je najprije došlo do udarca privatnog tužitelja prema okrivljeniku, nakon čega je uslijedio daljnji fizički kontakt, pri čemu su privatnom tužitelju nanesene ozljede koje se, prema nalazu vještaka, ne mogu u cijelosti objasniti samo njegovim udarcem prema okrivljeniku, padom ili odgurivanjem. Pri tome sud posebno naglašava da predmet ovog postupka nije ocjena cjelokupnog ponašanja stranaka u smislu utvrđivanja tko je započeo verbalni, odnosno fizički sukob, već je odlučno pitanje je li okrivljenik privatnom tužitelju zadao udarce opisane u izreci presude te je li time ostvario obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Okolnost da je privatni tužitelj prethodno udario okrivljenika sud ne zanemaruje, već je cijeni kao dio cjelokupne dinamike događaja, ali navedena okolnost sama po sebi ne objašnjava nastanak svih ozljeda privatnog tužitelja niti isključuje mogućnost i kasnijeg fizičkog postupanja okrivljenika prema njemu.

28. Sud je stoga, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, zaključio da je privatni tužitelj vjerodostojno opisao bitni tijek događaja u kojem mu je okrivljenik zadao više udaraca u predjelu glave, uslijed čega je pao na tlo, nakon čega je zadobio najmanje dva udarca u području prsnog koša. U pogledu točnog broja udaraca i njihove pojedinačne lokalizacije sud je činjenični opis prilagodio onome što je pouzdano utvrđeno provedenim dokazima, osobito nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka. Slijedom navedenog, sud je u činjeničnom opisu izostavio dijelove koji nisu našli dostatnu potvrdu u provedenom dokaznom postupku, osobito opis da je privatni tužitelj najprije udaren lijevom rukom u desnu stranu lica, kao i opis da ga je okrivljenik „gazivši“ udarao po glavi i prsnom košu te je činjenični opis uskladio s objektivno utvrđenim ozljedama i nalazom vještaka, prema kojem je privatni tužitelj zadobio dva udarca u području glave te najmanje dva udarca u području prsnog koša, pri čemu su zadobivene ozljede bile lake tjelesne ozljede. Uz navedeno, sud je iz činjeničnog opisa izostavio navod da je okrivljenik postupao 'bez povoda i razloga', budući da taj navod nije odlučan za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela te je stavio u činjenični opis "nakon prethodne verbalne prepirke" budući je provedenim dokazima utvrđeno da je fizičkom sukobu prethodila verbalna prepirka između privatnog tužitelja i okrivljenika. Na taj način sud nije povrijedio identitet optužbe jer nije mijenjao činjenice o kojima ovisi opstojnost predmetnog kaznenog djela, niti je okrivljeniku stavio na teret veću količinu kriminalnog od one za koju ga se tereti.

29. Imajući u vidu sve navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo okrivljenik privatnom tužitelju nanio opisane tjelesne ozljede. Takav zaključak sud temelji na ukupnosti dokaza, odnosno iskazu privatnog tužitelja, iskazima svjedoka koji potvrđuju pojedine dijelove događaja, medicinskoj dokumentaciji, nalazu i mišljenju sudskog vještaka te obrani samog okrivljenika u dijelu u kojem potvrđuje postojanje međusobnog fizičkog sukoba i udarca koji je zadobio od privatnog tužitelja. Pri tome činjenica da je privatni tužitelj prethodno udario okrivljenika nije od odlučnog utjecaja na zaključak o postojanju kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Naime, izvedenim dokazima nije utvrđeno da su ozljede privatnog tužitelja posljedica isključivo njegova pada ili fizičkog kontakta koji je bio nužan za obranu okrivljenika, već objektivno utvrđene ozljede i njihov mehanizam nastanka prema nalazu vještaka ukazuju na daljnje udarce, uključujući udarce u području glave i udarce nogom u područje prsnog koša dok se privatni tužitelj nalazio na tlu.

29.1. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema djelu, sud zaključuje da je isti postupao s izravnom namjerom da privatnog tužitelja tjelesno ozlijedi, imajući u vidu način postupanja okrivljenika, odnosno činjenicu da je privatnom tužitelju zadao dva udaraca u predjelu glave, a nakon njegovog pada na tlo nastavio s udarcima nogom u područje prsnog koša, stoga je okrivljenik bio svjestan da takvim intenzitetom i načinom napada može prouzročiti tjelesnu ozljedu privatnog tužitelja te je upravo to i htio pa obzirom da okrivljenik nije osporavao svoju sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka, sposobnost vladanja svojom voljom i svijest o protupravnosti svojeg postupanja, isti je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

29.1. Slijedom navedenog, nema sumnje da su u ponašanju okrivljenika sadržani svi objektivni i subjektivni elementi terećenog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11, stoga je sud okrivljenog NP proglasio krivim i osudio za terećeno kazneno djelo po Zakonu.

30. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je istome kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je kazneno neosuđivana osoba, njegovo korektno držanje pred sudom i da je otac petero djece od kojih je jedno maloljetno te o kojem je dužan skrbiti, dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao.

31. Imajući u vidu sve navedeno, dakle stupanj krivnje (izravna namjera), pogibeljnost predmetnog kaznenog djela (napad na ljudski tjelesni integritet), nastale posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenog NP (zaposlen, otac petero djece od kojih je jedno maloljetno), sud je okrivljenika na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 1 (jedne) godine, smatrajući da okrivljenik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

31.1. Naime, izrečena kaznenopravna sankcija prema okrivljeniku primjerena je svim okolnostima te smatra da će se takvom sankcijom utjecati na daljnji život okrivljenika tako da ubuduće ne čini nova kaznena djela i da se ponaša u skladu s opće društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a istu smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih općih i posebnih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Upravo ovakva kazna, odnosno uvjetna kazna zatvora, po mišljenju suda može ostvariti svrhu kažnjavanja, i to u odnosu na okrivljenika kako bi shvatio i prihvatio da je ovakvo ponašanje u njegovom budućem životu nedopustivo i neprimjereno, ali i na sve ostale, da više ne čine kaznena djela te će se njome utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja čime će se povećati povjerenje građana u pravni poredak.

32. Zaključno, na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka kako je to navedeno u toč. III. izreke presude, odnosno troškove paušala u iznosu od 200,00 eura (čiju visinu je sud odredio imajući u vidu duljinu trajanja postupka i imovinske prilike okrivljenika) te troškove privatnog tužitelja s osnova nagrade i nužnih izdataka njegove opunomoćenice prema troškovniku predanom 27. siječnja 2026., a koji se odnose na sastav privatne tužbe (Tbr. 1. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura), za zastupanje na ročištu po opunomoćeniku dana 14. travnja 2022. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife – 100 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 6. srpnja 2022. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife – 100 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 9. studenog 2022. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife - 150 bodova x 2,00 eura – trajanje 2 h) u iznosu od 300,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 31. siječnja 2023. (očito omaškom navedeno 2025.) - Tbr. 4. toč. 1. Tarife – 100 bodova x 2,00 eura u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 8. svibnja 2025. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife - 100 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 10. srpnja 2025. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife - 100 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu dana 27. siječnja 2026. (Tbr. 4. toč. 1. Tarife – trajanje 2 h - 150 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 300,00 eura te za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 30. siječnja 2026. (Tbr. 4. toč. 2. Tarife - 50 bodova x 2,00 eura) u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 1.900,00 eura, a uvećano za PDV (od 25%) u iznosu od 475,00 eura (sukladno Tbr. 46. Tarife), ukupno 2.375,00 eura.

32.1. Navedenom iznosu se dodaju iznosi s osnova troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura te iznosi na sudsku pristojbu na tužbu od 16,59 eura (koliko je plaćena pristojba dana 13.10.2020. – 50%, dok je u preostalom zatraženom iznosu s tog osnova zahtjev odbijen) i na presudu od 26,54 eura kako je traženo (sukladno Tar. br. 19. i br. 20. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi Narodne novine br. 37/2023). Dakle, ukupni trošak privatnog tužitelja iznosi 2.618,13 eura, dok je u preostalom dijelu (do zatraženog iznosa od 2.628,00 eura) zahtjev odbijen.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Čakovcu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Mašić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1) privatni tužitelj DP,

2) opunomoćenica privatnog tužitelja GP, odvjetnica iz [adresa],

3) okrivljeni NP,

4) branitelj okrivljenika Božidar Klepač, odvjetnik iz Varaždina.