Poslovni broj: Povrv-151/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u pravnoj stvari tužitelja Opća bolnica Varaždin, Ivana Meštrovića bb, Varaždin, OIB: 59638828302, kojeg zastupa Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim Toplicama, protiv tuženika HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa, poslovni broj Ovrv-108/2011, od 15. srpnja 2011., kojim je naloženo tuženiku HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku osam dana namiri tužitelju Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof, Novi Marof, Varaždinska 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčanu tražbinu u iznosu 3.000,00 HRK / 398,16 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja je za pet postotnih poena veća od eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, računajući od 25. prosinca 2010. pa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu 1.402,20 HRK / 186,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja je za pet postotnih poena veća od eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, računajući od 25. prosinca 2010. pa do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj, Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika HT, kao ovršenika, te je ishodio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-108/2011, od 15. srpnja 2011., prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 139/2010, 125/2011; dalje – OZ).
1.1. Pri tome se u ovom dijelu obrazloženja želi istaknuti kako je tužitelj svojim podneskom obavijestio ovaj sud da je tužitelj Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof (dakle kao inicijalni tužitelj), prestao postojati kao pravna osoba uslijed pripajanja Općoj bolnici Varaždin, a temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o pripajanju specijalne bolnice za kronične bolesti Novi Marof i Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik Općoj bolnici Varaždin, klasa: 022-03/13-04/530, urbroj: 50301-04/12- 13-2, od 18. prosinca 2013., stoga je tužitelj u ovoj pravnoj stvari nakon tog pripajanja, upravo navedena Opća bolnica Varaždin.
2. Tuženik je, protiv tog rješenja o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor, u kojem navodi da nije dužan platiti tužitelju potraživanje za koje ga se tereti, s obzirom da je u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti Novi Marof, bio smješten protiv svoje volje, a na temelju dogovora tužitelja i tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Velika Gorica (dalje: Centar), koji ga je i uputio u bolnicu, stoga drži da upravo Centar treba podmiriti troškove koji su time nastali. Zaključno navodi i da je branitelj iz Domovinskog rata odnosno ratni vojni invalid te da kao takav ima pravo na besplatnu zdravstvenu skrb (list 6). Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi – računu broj 023118- 10, od 24. studenog 2010., a koje potraživanje se odnosi na troškove bolničkog liječenja.
4. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.000,00 HRK / 398,16 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, po osnovi duga za neplaćene troškove liječenja (participaciju) u razdoblju od 16. rujna do 24. studenog 2010.
4.1. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja dok je sporno je li tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženo potraživanje.
5. Na ročištu održanom 3. veljače 2014., a u odnosu na prigovor tuženika da je bio protiv svoje volje upućen u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti Novi Marof, tužitelj se obvezao dostaviti uputnicu tuženika za bolničko liječenje te predlaže da sud službenim putem pribavi podatak od Centra je li po njihovom nalogu tuženik bio upućen na liječenje te je li se Centar obvezao podmiriti troškove liječenja. Sud je prihvatio taj dokazni prijedlog te je zatražio od Centra očitovanje. Centar se očitovao na način da je utvrdio kako je tuženik hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40% tjelesnog oštećenja trajno, temeljem oboljenja PTSP. Uz to utvrđenje, navodi se i da na bolničko liječenje osoba može biti upućena samo putem uputnice izdane od liječnika obiteljske medicine, a kako je tuženik osoba s redovnim prihodom, dužan je sam podmiriti troškove liječenja (list 94).
6. Tuženik se nakon održanog ročišta od 3. veljače 2014., podneskom od 10. ožujka 2014. dodatno očitovao, na način da je u spis dostavio presliku svoje zdravstvene iskaznice te naveo da se ista ne mora obnavljati, upravo iz razloga što je tuženik hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata (list 76-77).
7. U ovom dijelu obrazloženja, sud želi istaknuti kako je u ovom predmetu već ranije bila donesena presuda, pod poslovnim brojem Povrv-360/2011, od 16. listopada 2015., kojom se platni nalog održava na snazi u dijelu u kojem je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos glavnice s pripadajućim kamatama, kao i dio ovršnog troška, te nastale troškove parničnog postupka.
7.1. Protiv spomenute presude je tuženik uložio žalbu 13. svibnja 2016., povodom koje je Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem poslovnog broja Gž-1948/2016-2, od 9. listopada 2018. usvojio žalbu tuženika, ukinuo presudu ovog suda te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je točkom II. izreke navedeno da će se o troškovima žalbe odlučiti konačnom odlukom. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja, navodi se da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja predmetne odluke, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/2011; dalje: ZPP), jer je presuda bila proturječna stanju u spisu. Naime, drugostupanjski sud navodi da je upravo iz dopisa Centra razvidno da je tuženik hrvatski branitelj i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40% tjelesnog oštećenja trajno, te da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010), s obzirom da je taj zakon relevantan u ovoj pravnoj stvari. Drugostupanjski sud je, naložio ovom sudu da otkloni povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano, a nakon čega treba donijeti novu odluku (list 134-136).
8. U ponovljenom postupku je, dakle, sporno je li tuženik kao hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata sa 40% tjelesnog oštećenja trajno, u obvezi plaćati troškove zdravstvene zaštite, odnosno participacije bolničkog liječenja.
9. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, izvršen je uvid u predmetni račun (list 3-4), preslika uputnice (list 72), povijest bolesti (list 73), presliku zdravstvene iskaznice (list 77), Odluku Vlade Republike Hrvatske o pripajanju specijalne bolnice za kronične bolesti Novi Marof i Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik Općoj bolnici Varaždin (list 83-86), dopis Centra za socijalnu skrb Velika Gorica (list 94).
10. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.
11. Naime, iz dopisa Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, proizlazi da je tuženik hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata sa 40% tjelesnog oštećenja trajno, dok tužitelj tijekom cijelog postupka tu činjenicu nije osporio.
12. Člankom 2. spomenutog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je propisano da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).
13. Člankom 11. stavkom 1. istog zakona je propisano da Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz osnovnoga zdravstvenog osiguranja ostvaruje na način i prema uvjetima utvrđenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Stavkom 2. istog članka je navedeno da se od sudjelovanja u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite (participacija) oslobađaju članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, članovi obitelji zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata s utvrđenim oštećenjem organizma od najmanje 30%.
14. Člankom 219. stavkom 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
15. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
16. S obzirom na činjenicu da iz spomenutog dopisa Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, proizlazi da je tuženik hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata sa 40% tjelesnog oštećenja trajno, a da tužitelj tu činjenicu nije ničime osporio tijekom cijelog postupka, to je ovaj sud temeljem stanja spisa te u odnosu na rješenje drugostupanjskog suda, i primjenjujući spomenuta pravila o teretu dokazivanja, našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim pa je temeljem odredbe članka 11. stavak 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članka 451. stavka 3. ZPP-a ukinut platni nalog u cijelosti i odlučeno kao pod točkom I izreke presude.
17. Tužitelju, budući da je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška parničnog postupka, slijedom čega je njegov zahtjev na naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
17.1. Tuženik nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu, odnosno nije postavio zahtjev za naknadu troška u skladu s odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a zbog čega o njegovom zahtjevu za naknadu troška sud nije odlučivao.
Velika Gorica, 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana.
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Luka Perković.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- presuda nepravomoćna
- kal. 30 dana