REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: K-20/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Samante Šijan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu po privatnoj tužbi privatnog tužitelja RV od **.**.2021. zastupanog po opunomoćeniku BV, odvjetniku u [adresa], protiv okrivljenog ČV zastupanog po braniteljici TV, odvjetnici u [adresa], zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane javne glavne rasprave 23. siječnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika privatnog tužitelja i privatnog tužitelja te okrivljenika i za braniteljicu okrivljenika TV, odvjetnicu u [adresa], Slavica Milevoj, odvjetnica u Puli, objavljene 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca R i majke B, rođen **.**.1963. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], zaposlen u privatnoj firmi iz Zagreba, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, završena srednja stručna sprema, po zanimanju električar, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je

dana 13. siječnja 2021. u mjestu Šarići okrivljenik bez razloga i povoda prvo verbalno nasrnuo na privatnog tužitelja, a potom ga je i tjelesno napao, bacio ga je na zemlju te ga je više puta rukom i nogom udario u glavu i tijelo i tako mu nanio sljedeće ozljede: površinsku ozljedu glave, kontuziju periorbitalno lijevo, kontuziju lijevog hemitoraksa, površinske ekskorijacije po čelu, šakama i u predjelu lijeve sljepoočnice i više hematoma,

dakle, privatnog tužitelja RV na opisani način ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11

te se okrivljenom ČV zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11

pa se okrivljeni ČV za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

te mu se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni ČV u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljeni ČV je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoji od troška paušalne svote na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 126/19 – Rješenje Ustavnog suda RH, 80/22, 36/24 i 72/25, u daljnjem tekstu ZKP/08) od 200,00 (dvjesto) eura, troška stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 od ukupno 183,75 (sto osamdeset tri eura sedamdeset pet centi) eura te putnog troška svjedoka radi dolaska na raspravu od 14,80 (četrnaest eura osamdeset centi) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude. Troškovi se odnose i na trošak opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj RV (u daljnjem tekstu privatni tužitelj) privatnom tužbom od 26. siječnja 2021. tereti okrivljenog ČV (u daljnjem tekstu okrivljenik) da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11.

2. Okrivljenik upitan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Iznoseći svoju obranu izjavio je da je on primjeran građanin ove države, hrvatski je dragovoljac Domovinskog rata, nikada u životu nije mrava zgazio, a kamoli nekog udario. Nema nikakvih prekršaja pa čak ni u prometu, a ima vozačku dozvolu četrdeset sedam godina i puno kilometara. Nema dosje. Zbog laži i neistina u ovih pet godina njemu da ne preostaje ništa drugo nego klečati i moliti Č da Sudu dodjeli pronicljivost u ovom predmetu te da se nada da će Sud shvatiti da je sve ovo lažno i iscenirano.

4. Glede događaja, tog dana vraćao se s posla službenim autom i budući da je prolazio blizu sela, došao je u selo jer se u njemu rodio. Prolazio je ispred dvorišta kuće privatnog tužitelja i vidio ga je kako nosi drva u naručju te je odlučio reći mu što mu smeta, za što se danas kaje. Nije mislio ni sa kim se tući i svađati, jer je osoba koja svakom voli reći ono što ga smeta. Stao je pred ulazna vrata dvorišta kuće privatnog tužitelja, ugasio je auto i sačekao da mu privatni tužitelj dođe bliže. Otvorio je prozor i rekao mu: " RV mogu ti nešto reći", na što ga je privatni tužitelj ružno pogledao i nije rekao ništa, te mu je rekao: "Čuo sam da si ti naručio nasipavanje suhozida od strane Općine", na što mu je rekao: "A šta je tvoje, pička ti materina". Ostao je zapanjen, nije mogao vjerovati pa mu je odgovorio istom mjerom: "A šta je tvoje, pička ti materina". U tom momentu da je privatni tužitelj uzeo drvo i bacio ga prema njegovom autu, i pogodio u vrata. To je mjesto pokazao policijskim službenicima koji su rekli da su vidjeli da je na tom mjestu pala farba. Dok se snašao, uzeo je drugo drvo i pogodio kroz prozor, ciljao je glavu, no digao je ruke i drvo ga je pogodilo u ruku. Bio je vezan sigurnosnim pojasom i nije se mogao braniti, ali ga je instinktivno uhvatio za ruku i drvo pokušavajući ga odgurnuti, a drugom se rukom branio da ga ne udari, priznajući da ga je pokušao instinktivno udarit jer nije znao drugi način kako bi se obranio, i da se u tom trenutku nije obranio, sada bi možda bio biljka, osakaćen. Nekako ga je uspio udariti ili zakačiti i vidio je da mu je prokrvario nos. Otvorio je vrata auta i prije nego je nogom kročio van, on je već tračao u dvorište i bio na par metara od svoje garaže, vičući da će ga ubiti i da će ispaliti dva metka u trbuh, na što se uplašio te je sjeo u auto, upalio ga i otišao. U tom mu je trenutku prošlo kroz glavu kako je već pucao u čovjeka prije više od deset godina kada je bio pritvoren, ali da ga je policajac iz susjednog sela preko veze izvukao iz zatvora. Tada su mu uzeli pušku. Pobjegao je i zvao policiji kojoj je rekao što se desilo. Policija je kod njega došla nakon sat vremena i više, navodeći da privatni tužitelj nije zvao policiju.

5. Za svjedoka VV je izjavio da je isti taj svjedok u pet do sedam sudskih sporova uvijek svjedočio protiv njega, što je činio i u ovom postupku, a sve sporove je pravomoćno dobio, navodeći da će dobiti i ovaj, makar morao ići do Brisela, jer nije kriv. Svjedok PV da je svjedočio protiv njega, pa tako i u ovom postupku, koji spor je također dobio. Svjedokinji NV da je privatni tužitelj pretukao supruga zbog jedne breskve koju je uzeo sa stabla, a koja je ovdje svjedočila na njegovu štetu i nije htjela reći istinu, što mu je poslije rekla jer su njezina kćerka i kćerka privatnog tužitelja vjenčane kume, a svjedok RV da nije mogao doći jer je dobio moždani. Kćerke privatnog tužitelja da su svjedočile gnjusno i lažno navodeći da bi se on sada objesio za prvo stablo da je to istina, navodeći da i on ima kćerku i da ju nikada ne bi nagovarao da laže pred sudom, kao što je to tražio privatni tužitelj od svoje unuke ĆV, koju da će ovo pratiti dok je živa. Privatnom tužitelju da nije ništa, već da on glumi.

6. Konstatirano je na zapisnik da je okrivljenik tijekom iznošenja obrane rukom i rukama cijelo vrijeme pokazivao prema privatnom tužitelju, na što je braniteljica okrivljenika izjavila da pokazivanje rukom od strane okrivljenika u pravcu privatnog tužitelja nema značaj kakav mu privatni tužitelj nastoji pridodati , da je okrivljenikovo ponašanje spontano, jer opisuje proživljene događaje koje su na njega intenzivno djelovali te da iskazuje emotivno i da je posve ljudski i prirodno gestikulirati, što da nema nikakvo značenje kakvog neprimjerenog ponašanja.

7. Okrivljenik se nadalje branio da mu je sve ovo naštimano, ne zna zašto ga mrze, a on je sa svima dobar. Ovih pet godina suđenja da mu je narušeno zdravlje, ne zbog toga što je kriv, nego jer je pošten i ne može trpjeti nepravdu. U zadnjih tri, četiri godine se budi i ne može spavati, ide spavati sa mišlju o ovom postupku, obolio je od dijabetesa zbog stresa koji mu je oštetio vid i osjeća se loše.

8. Odgovarao je na pitanja suda i obrane pa je tako na pitanje braniteljice je li u vrijeme događaja nekoga vidio i je li netko bio prisutan događaju, odgovorio da nije vidio nikoga, te da je oko njega bila čistina veličine nogometnog igrališta, dodajući da kamoli sreće da je unuka privatnog tužitelja to vidjela i govorila istinu. Na pitanje je li nekome ispričao nešto o događaju, odgovorio je da je ispričao supruzi odmah po dolasku kući, i policijskim službenicima. Na pitanje je li i prije doživio nešto slično da bi ga tako netko napao, odgovorio je da je, i da je to bio slučaj s Pula parkingom. Na pitanje kako je privatni tužitelj reagirao kada ga je prvi puta udario, odgovorio je da se on sve više i više htio tući, na što je bio primoran u jednom trenutku odvezati pojas i baciti se na suvozačevo mjesto kako ga ne bi udario po glavi. Na pitanje je li udario ili odgurivao privatnog tužitelja, odgovorio je da ga je jednom rukom uhvatio za njegovu ruku kojom je držao cjepanicu, a drugom rukom kako bi spriječio udarac da ga je odguravao u predjelu lica na način da je prislonio otvoreni dlan na njegovo lice, pokušavajući ga udaljiti iz njegovog auta, odgurnuti ga. Nije ga mogao drugdje jer je prsima bio naslonjen na vozilo i gurnuo glavu u njegov auto da bude bliže njemu da ga može udariti u glavu, jer ga je ciljao u glavu. Napad da je prestao kada je on u tom guranju prokrvario na nos i ustuknuo, na što je uspio osloboditi vrata jer je cijelo vrijeme bio naslonjen na vrata.

9. U dokaznom postupku, u svojstvu svjedoka ispitan je privatni tužitelj RV, pročitana je medicinska dokumentacija na ime RV (list 4 do 8, 76 do 83, 108 do 110 i 114 spisa), pregledane su fotografije (list 9 i 21 te 75 spisa), pročitan je podnesak dostavljen po okrivljeniku od 22. siječnja 2021. s popratnom dokumentacijom (list 22 te 23 do 26 spisa), dopis Policijske uprave istarske, Operativno komunikacijskog centra policije od 28. svibnja 2021. (list 39 spisa) te je preslušana snimka (list 40 spisa), pročitana je presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovnog broja P-573/20-66 od 5. travnja 2024. (list 140 do 161 spisa), pisana komunikacija (list 162 i 163 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje ozljeda privatnog tužitelja po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru (list 172 do 178 spisa) te je stalni sudski vještak dodatno ispitan pred sudom 27. veljače 2025. (list 192 i 193 spisa). Ispitani su svjedoci RVĐ (list 62 do 64 spisa), OV (list 64 i 65 spisa), VV (list 65 i 66 spisa), BVĐ (list 67 do 69 spisa), LV (list 69 do 72 spisa), NV (list 91 i 92 spisa), FV (list 93 do 95 spisa), PV (list 136 do 138 spisa) i ĆV (list 205 do 207 spisa). pročitan je i spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola brojKO-DO-47/21.

10. Privatni tužitelj RV ispitan u svojstvu svjedoka izjavio je da je 13. siječnja 2021. bio kući, izašao je iz štale noseći dva komada drva, kada se pojavio okrivljenik autom na cesti. Stao je i pitao ga je li on zatražio da se doveze zemlja za sanaciju zemljišta, pojasnivši da je zamolio Općinu Marčana da doveze zemlju, što je Općina i učinila, ali dosta kasnije. Okrivljenik mu je nešto rekao, na što mu je odgovorio da ništa njemu nije napravio te neka dođe da skupa vide da se zemlja nije nasula na zid. Sjeo je na zid, okrivljenik je izašao iz auta i došao do njega, uhvatio ga rukom i izvukao ga, a on je pao na zemlju. Kada se pokušao ustati, šakom ga je udario u glavu i ponovno je pao dolje, ležao je na zemlji skvrčen i okrivljenik ga je počeo nogama udarati u lijevu stranu prsa. Ne zna koliko je dobio udaraca, možda četiri, pet ili šest, na što mu je rekao da prestane, a okrivljenik mu je rekao: "Hoćeš li još?" i udario ga još dva, tri puta cipelama, nogom. Nakon toga je otišao u auto, i odvezao se, a on se polako digao s poda i otišao do ulaza ljetne kuhinje gdje je sjeo na stolicu. Vidio je da mu kaplje krv iz nosa. Počelo ga je boljeti i bio je ošamućen. Unuku tada nije vidio, ali kada je sjedio do ulaza ljetne kuhinje došla je njegova kćerka BVĐ koja ga je pitala što mu je, na što joj je rekao da ga je AV istukao i da je otišao u selo. Nakon petnaest do dvadeset minuta vidio je policiju. Mahnuo im je i ispričao im kako ga je okrivljenik udario. Policija ga je poslala na Hitnu medicinsku pomoć, vozila ga je kćerka BVĐ, gdje je bio na slikanju. Bilo mu je loše, bolovi su se pogoršavali i nije mogao disati. Dali su mi lijekove i injekciju te je otpušten kući, a doktor mus je rekao da mora strogo mirovati. Drugi dan ga je druga kćerka LV odvezla k liječniku gdje je ponovno dobio injekciju, dobio je terapiju, tablete za ublažavanje bolova, za mazanje prsa i za oči. U subotu nije radio liječnik pa ga je zbog neizdrživih bolova kćerka BVĐ odvezla na Hitnu medicinsku pomoć gdje su ga ponovno slikali i rekli mu da nije ništa slomljeno, nego natučeno te da mora strogo mirovati mjesec dana. Petnaest dana je bio u krevetu, a nakon toga bolovi su ga počeli popuštati i bio je malo bolje.

11. Na pitanje opunomoćenika je odgovorio da on okrivljenika nije udario.

12. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorio da je nosio dva komada drva dužine od oko dvadeset do dvadeset pet centimetara, a na pitanje zašto je sjeo na zidić, odgovorio je da vide da mu Općina ništa nije nasula na zidić, međutim da ga je okrivljenik u tom trenutku potegao za ruke i srušio dolje. Drva su mu već bila dolje pored njega prije nego što je sjeo. Ponovio je da okrivljenika nije udarao, a na pitanje odakle okrivljeniku ogrebotine po šakama, odgovorio je da on te ogrebotine nije vidio. Na pitanje u koji dio glave ga je okrivljenik udario, svjedok je pokazao u predjelu lijeve sljepoočnice. Ne zna kojom ga je rukom udario. Udario ga je i u lijevi dio prsa, tada je ležao na desnoj strani.

13. Na pitanje kada je saznao da je unuka bila na mjestu događaja, odgovorio je da mu je kćerka BVĐ rekla da mu je unuka nosila ručak i da je vidjela događaj. Nadalje je odgovorio da je tada imao lovačku pušku koja mu je bila u kući, u ormaru, a ima ju i sada. Ta mu je puška tada bila oduzeta jer su mu policijski službenici rekli da im je AV rekao da mu je taj dan prijetio puškom. Na pitanje je li ranije bilo kakvih postupaka protiv njega, odgovorio je je bilo 1990. kada je pucao u zrak jer su u pola noći došli lopovi u njegovo dvorište pa je pucao, i oni su pobjegli. Nakon dvadesetak dana od pucanja, puška mu je vraćena.

14. Nadalje, na pitanje zašto nije zvao policiju ako je bio napadnut, odgovorio je jer je tada bio u šoku, bio je potresen. Nije znao gdje mu je tada bio mobitel, a budući da kćerka BVĐ nije imala svoj mobitel sa sobom, otišla je kući po mobitel kako bi pozvala policiju, i kada se vraćala policija je već došla. Kćerka živi sto metara udaljeno od njega. Unuka je 13. siječnja bila u školi i kući je došla s majkom.

15. Auto kojim je došao okrivljenik je u vrijeme dok ga je okrivljenik udarao, stajao na cesti tri metra udaljen od njega, i vrata vozača bila su otvorena. Nije čuo je li motor auta bio upaljen. Na pitanje da li mu se okrivljenik obraćao nakon tog događaja na bilo koji način, odgovorio je da ga je 18. svibnja 2021. kada se traktorom vraćao kući iz [adresa] pretjecao po punoj crti i snimao, nakon čega je stao na raskrižje i ponovno ga snimao. Također, nakon kritičnog događaja obraćao mu se i verbalno, zbog čega je zvao policiju i okrivljenik je rekao da je bio nervozan.

16. Na pitanje braniteljice je odgovorio da je kćerka bila prisutna kada je došla policija te je nešto razgovarala s policijom, ali ne zna što.

17. U konačnici je izjavio da ga je okrivljenik svaki puta kada bi prošao autom pored njegove kuće, provocirao, vikao mu je da je pederčina, i to samo kada je bio sam. Okrivljenik mu je postavio pitanje kako je to čuo kada ovdje pred sudom dobro ne čuje, na što je privatni tužitelj odgovorio da on je gluh, ali ne toliko, i da je okrivljenik tada vikao na sav glas.

18. Čitajući medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da se RV obratio Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Pula 13. siječnja 2021. kada je liječniku izjavio da je bio u fizičkom okršaju s njemu poznatom osobom i da je dobio više udaraca rukom i nogom u lijevu stranu tijela. Dijagnosticirane su mu T00 – površinske ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela i Y04 – napad tjelesnom silom. Dana 14. siječnja 2021. javio se liječniku dr. ŠV kojoj je donio nalaz Opće bolnice Pula navodeći da ga je jučer istukao susjed, bacio ga na zemlju i udarao ga te mu je dijagnosticiran periorbitalni hematom, površine ekskorijacije po čelu i u predjelu lijeve sljepoočnice i po šakama ekskorijacije. Dana 15. siječnja 2021. vidljivo je da se RV obratio Odjelu za oftalmologiju i optometriju Opće bolnice Pula gdje je rekao da je prekjučer zadobio udarac u glavu od poznate osobe, uz dijagnozu contusio capitis, haematoma periocular sin, te da se istog dana, u pratnji kćerke, obratio i liječnici dr. ŠV žaleći se na bolove u glavi s vrtoglavicom i u lijevoj strani prsnog koša. Dana 16. siječnja 2021. ponovno se javio Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Pula zbog jakih bolova u lijevom hemitoraksu zbog zadobivenih ozljeda 13. siječnja 2021. u napadu od poznate osobe kada je obrađen u Općoj bolnici Pula. Liječnik je naveo palpatorno izrazitu bolnost rebara lijevo lateralno i lijevog m. pectoralisa, s postavljenom dijagnozom S20 – površinska ozljeda prsnog koša i Y04 – napad tjelesnom silom. Nadalje, iz specijalističkog nalaza Odjela za psihijatriju Opće bolnice [adresa] vidljivo je da se RV **.**.2021. obratio liječniku psihijatru navodeći mu da je bio u fizičkom okršaju s njemu poznatom osobom kada je zadobio više udaraca rukom i nogom u lijevu stranu tijela, te mu je dijagnosticirana reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe. Na Odjelu za psihijatriju bio je 17. svibnja 2021., 27. kolovoza 2021., 29. studenog 2021. i 15. veljače 2022.

19. Provedenim medicinskim vještačenjem ozljeda privatnog tužitelja po stalom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru vidljivo je da je vještak koristeći medicinsku dokumentaciju na ime RV i fotodokumentaciju u spisu utvrdio kod RV krvni podljev čeono lijevo, dvije oguljotine čeono lijevo, krvni podljev vjeđa lijevog oka i oguljotine šaka. Pojasnio je da krvni podljevi predstavljaju nespecifične ozljede karakterizirane oštećenjem stijenki krvnih žila s posljedičnim prožimanjem okolnog tkiva sa krvlju. U konkretnom slučaju da krvni podljev glave smješten čeono lijevo na rubu vlasišta, predstavlja nespecifičnu mehaničku oz ljedu, dakle ozljedu koja svojim karakteristikama ne upućuje na samo jedno točno određeno sredstvo s kojim je načinjena niti na samo jedan točno određeni mehanizam nastanka, tako da se isključivo teoretski iskazao kako je evidentirani krvni podljev mogao, u okolnostima fizičkog sukoba, nastati mehanizmom jednokratnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom što može biti šaka, u laktu savijena ruka, u koljenu savijena noga ili stopalo i tomu slično sredstvo. Nije u potpunosti isključio mogućnost kako je isti mogao nastati i kao posljedica udara ozlijeđenim dijelom čela o neku isturenu/izbočenu tupo tvrdu prepreku ili podlogu relativno manje kontaktne površine sve mehanizmom pada. Za nastanak ovakve ozljede bilo je potrebno djelovanje sile nekog slabijeg intenziteta.

20. Za oguljotine, vještak je pojasnio da predstavljaju nespecifične mehaničke ozljede karakterizirane oštećenjem površinskog sloja kože. Kako se radi o nespecifičnim ozljedama, iskazao je kako su iste u okolnostima fizičkog sukoba u prvom redu mogle nastati tangencijalnim/linearnim povlačenjem nekog tupo tvrdog mehaničkog sredstva manje kontaktne površine što može biti nokat, prsten, dio remena sata ili tomu slično sredstvo, a isto tako nije potpuno isključio pad kao mehanizam njihovog nastanka s posljedičnim kontaktom ozlijeđenih dijelova lijeve strane čela i neke tupo tvrde prepreke ili podloge manje kontaktne površine. Za nastanak evidentiranih oguljotina bilo je potrebno djelovanje silenekog slabijeg intenziteta.

21. Glede krvnog podljeva vjeđa lijevog oka svojim karakteristikama, a posebice smještajem, upućuju na zaključak kako se radi o ozljedi koja je u okolnostima fizičkog sukoba u prvom redu mogla nastati mehanizmom zasebnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom što može biti zatvorena šaka, u laktu savijena ruka, u koljenu savijena noga ili dio stopala i tomu slično sredstvo. Pad nije isključio u potpunosti, navodeći isključivo u okolnostima pada s posljedičnim kontaktom područja lijevog oka i neke isturene/izbočene ili zaleđene prepreke ili podloge manje kontaktne površine, ali da je ovakav mehanizam nastanka ozljeda u području lijevog oka sa sudskomedicinskog i životnog aspekta manje vjerojatan. Za nastanak ovakve ozljede bilo je potrebno djelovanje sile nekog slabijeg intenziteta.

22. Oguljotine šaka u pregledanoj medicinskoj dokumentaciji da nisu pobliže opisane u smislu njihovog broja, dimenzija, oblika, lokalizacije, međusobnog anatomskog topografskog odnosa, a fotodokumentacijom ih vještak ne nalazi.

23. Vještak je glede dijagnoze natuk lijeve strane prsnog koša ocijenio da se navedena ozljeda temelji isključivo na subjektivnom osjetu bola te da se iz tog razloga sudskomedicinski ne može držati objektiviziranom tjelesnom ozljedom.

24. Pred sudom, stalni sudski vještak je na pitanje braniteljice okrivljenika koje od navedenih ozljeda su mogle nastati mehanizmom udarca ili udaraca stopalom, u koljenu savijenom nogom ili rukama, odgovorio je kako su sve evidentirane ozljede dakle, krvni podljevi i oguljotine nespecifične mehaničke ozljede, dakle ozljede koje svojim karakteristikama ne upućuju na samo jedno točno određeno mehaničko sredstvo s kojim su načinjene niti na samo jedan točno određeni mehanizam njihovog nastanka. Tako da, kada se govori o mehanizmu nastanka i mehaničkim sredstvima s kojima su iste mogle nastati, onda su okolnostima nekog fizičkog sukoba sve evidentirane ozljede mogle nastati mehanizmom udarca ili udaraca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom, ali su isto tako mogle nastati i mehanizmom jednokratnog ili pak višekratnih padova. Na pitanje da li su ove ozljede mogle nastati istovremenim kretanjem ozlijeđenih dijelova glave i ruku i nekog mehaničkog sredstva kojem su načinjene, odgovorio je da takvo što ne može isključiti. Na pitanje postoji li u spisu podatak da je tijelo odnosno da su glava i ruke privatnog tužitelja apsolutno mirovale u trenutku nastanka ozljeda, odgovorio je da takav podatak nije pronašao u spisu. Uz pretpostavku da su ozljede nastale djelovanjem okrivljenika u vremenu i prostoru, izjavio je da su se u takvim okolnostima privatni tužitelj i okrivljenik morali nalaziti u nekom bliskom međusobnom odnosu, ali o položaju okrivljenika u prostoru nije mogao zaključivati, navodeći da se isti mogao nalaziti u uspravnom, ležećem ili u bilo kojem drugom položaju koji je omogućavao nanošenje ozljeda privatnom tužitelju.

25. Glede evidentiranih oguljotina šaka, izjavio je da iste nisu precizno opisane u njemu dostupnoj medicinskoj dokumentaciji ni u smislu njihovog broja, lokalizacije, međusobnog odnosa, dimenzija, izgleda površine i slično, a fotodokumentacija istih u spisu se ne nalazi, te iz tog razloga nije mogao dati odgovor kada su oguljotine šaka nastale. Naveo je da su mogle nastati za vrijeme predmetnog događaja, ali i u nekom vremenskom periodu prije predmetnog događaja, a moguće i u nekom vremenskom odsječku nakon predmetnog događaja i prvog liječničkog pregleda.

26. Iz dopisa Policijske uprave istarske Operativno komunikacijskog centra policije od 28. svibnja 2021. vidljivo je da su isti dostavili CD-R medij s tonskim zapisom usmene dojave policiji okrivljenika dana 13. siječnja 2021. te da su pregledom registrofona pronađena dva tonska zapisa, poziv okrivljenika na telefon 192 kojim je tražio Policijsku postaju Pula u 16,25,49 sati po sati registrofona, i razgovor s Operativnim dežurstvom Policijske postaje Pula u 16,26,27 sati po sati registrofona.

27. Preslušavajući usmene dojave policiji, utvrđeno je da se radi o dvije snimke. Jedna snimka u kojoj je policija pitala dojavljivača traži li prometnu ili temeljnu policiju, na što dojavljivač govori da ga je jedan susjed napao i prijetio da će puškom baciti dva „balina“ (metka) u njega, na što policija govori da ostane na vezi da će ga spojiti. Iz druge snimke utvrđeno je da se javila policijska službenica iz [adresa] te da muški glas govori da zove iz sela Šarići kod Marčane, da je pokušao nekom čovjeku u selu reći da zašto je naručio navažanje materijala iz Općine kod njegovog suhozida, i da je on rekao: „To nije tvoje, pička ti materina, što ti misliš da si ti ovo ono“ i da je bacio jedno drvo, nosio je drva, na njega i da je on izašao van i onda da je rekao da će ga iz puške dva „balina“ (metka), da će ga zatuč, da ide po pušku i da će mu dati dva „balina“ (metka) u „štumig“ (trbuh) i da će mu crijeva prosut. Na pitanje policijske službenice gdje je taj gospodin, muški je glas odgovorio da ne zna, da je on vikao da će zvati policiju, ali da je uglavnom bacio drvo na njega i prijetio mu da će ga iz puške, da mu je bacio drvo u ruku, u rame, i da ga je on odgurnuo, ušao u auto i pobjegao. Na pitanje policijske službenice gdje se sada nalazi, odgovorio je da se nalazi u selu Šarići na njegovom posjedu, a to da je bilo na početku sela, da je prolazio, bio je u šumi i vidio ga tako da mu je rekao zašto je to tako naručio, na što mu je rekao: „Što mi možeš, to nije tvoje“ te da ne može objasniti detaljno. Na pitanje policijske službenice kako se zove, odgovorio je da je on AV, da inače živi u [adresa] a tu da mu je starina, da je on sada pobjegao vozilom na kraj sela. Na pitanje policijske službenice kako će ga pronaći, odgovorio je da je mislio ići kući u [adresa], a ako će policija doći da će čekati, da ga je strah proći jer mora proći pored njegove kuće da stvarno ne bi potegnuo pušku u njega. Na pitanje hoće li čekati u Šarićima je odgovorio da se nalazi na kraj sela, Šarići 15, Šarić Valter. Na pitanje policijske službenice ima li kakvo vozilo kako bi ga kolege lakše pronašle, odgovorio je da ima službeno vozilo Opel Combo zagrebačke registracije, sive boje te hoće li policija doći brže jer je on bacio to drvo na njega na njegovu ruku i da ga boli , na što je policijska službenica rekla da će odmah uputiti kolege.

28. Policijska službenica RVĐ, ispitana u svojstvu svjedokinje, nesrodna s okrivljenikom, iskazala je da je po dojavi ČV zajedno s kolegom izašla na mjesto događaja u Šariće, na kojem su kod njegove kuće prvo zatekli RV s kojim su obavili razgovor. Sjeća se da je postojao sukob kojemu nisu bili prisutni, a sukob da je bio zbog zemlje koja nije u njihovom vlasništvu, već u vlasništvu Općine Marčana. Zajedno s kolegom izašla je na teren preko puta kuće RV, kod suhozida. Nisu zatekli nikakvo vozilo. Nakon toga otišli su kod ČV kući, što je malo dalje od kuće RV. Vidjela je ozljede na RV, i to vidjela je ozlijede na njegovoj glavi i žalio se na bolove u prsima, a na ČV je vidjela ogrebotine na ruci, na šaci. RV im je po njihovom dolasku na lice mjesta mahnuo iz dvorišta svoje kuće, nakon čega je izašao iz dvorišta i odmah im pokazao mjesto događaja. Ona od RV nije oduzimala oružje

29. Policijski službenik JV, ispitan u svojstvu svjedoka, nesrodan s okrivljenikom, iskazao je da je upravljao službenim vozilom policije kada je kolegica RVĐ zaprimila dojavu i rekla mu da su poslani u mjesto Šariće. Dolaskom, vidio je privatnog tužitelja koji je stajao odmah po ulasku u dvorište , i mahnuo im. Zaustavio je vozilo i s njim su obavili informativni razgovor. Na privatnom tužitelju je vidio crvenilo, navodeći da ne zna od čega je to nastalo pa su ga uputili u hitnu medicinsku pomoć. Nakon toga otišli su na drugi kraj sela, kod okrivljenika, s kojim su također obavili informativni razgovor. Ne sjeća se je li na okrivljeniku tada vidio kakvu ozljedu, ali zna da su i njega uputili u hitnu medicinsku pomoć. Dolaskom na imanje okrivljenika uočio je vozilo „pick up“ bijele boje, vozilo njegove firme. Na vozilu nije vidio oštećenja, ali je vidio kao da je skinuta neka prašina, prljavština. Tu je prašinu vidio s lijeve strane vozila, ali se ne sjeća točno gdje.

30. Privatnu tužitelj se žalio na bolove u prsima. Kada je vidio privatnog tužitelja, vidio je da je tada došla i njegove kćerka, navodeći da je moguće da je bila i prije, ali on ju je uočio kako dolazi iz svoje kuće koja je udaljena pedeset metara. Ne sjeća se jesu li s njom obavili informativni razgovor, misli da su s njom popričali neformalno.

31. Svjedok VV, nesrodan s okrivljenikom i privatnim tužiteljem , pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Marčana izjavio je da njemu osobno privatni tužitelj nije podnosio nikakve zahtjeve, ali čuo je od radnih kolega da je podnio zahtjev za čišćenje javne površine u blizini njegove kuće, da se očisti od drače i korova. Općina Marčana postupila je po zahtjevu privatnog tužitelja i izvršila sanaciju tog prostora. Poslije sanacije, čuo je od načelnika da je okrivljenik izrazio nezadovoljstvo sanacijom, na način da je bio u Općini, navodeći da je svoje nezadovoljstvo izrazio je i pisano. Poznato mu je da je okrivljenik svoje nezadovoljstvo prijavio i inspekciji, i poznato mu je što je inspekcija utvrdila, a to je da je na tom kameno zemljanom terenu pronađeno i asfalta te je naloženo Općini da taj asfalt ukloni.

32. Nije vidio nikakav događaj između privatnog tužitelja i okrivljenika . O događaju je saznao od privatnog tužitelja koju ga je dan nakon događaja nazvao i rekao mu da ga je okrivljenik fizički napao. Dan prije nego što ga je privatni tužitelj nazvao i rekao mu o predmetnom događaju, došao je u mjesto Šariće jer je htio vidjeti o čemu se to radi glede zahtjeva privatnog tužitelja, vidio ga je, zastao, a privatnu tužitelj mu je rekao: ''Zar nije ovako bolje nego što je bilo prije?!'', rekavši mu i da je vidio okrivljenika da je prolazio svojim vozilom i u neposrednoj blizini njegovog dvorišta turirao vozilom. Tog istog dana, poslije, dogodio se predmetni događaj.

33. S okrivljenikom nije u zavadi, a ni u prijateljskom odnosu. Na pitanje je odgovorio da je pred Općinskim sudom u Labinu u postupku između ovdje okrivljenika i njegovog susjeda RV bio u svojstvu svjedoka. O predmetnom je događaju kasnije čuo i od drugih, čuo je od svoje majke koja je o događaju također čula od drugih. Poznato mu je da je okrivljenik prijavio privatnog tužitelja da odlaže drva i kamenje na javnoj površini uz svoj ogradni zid, ali na strani javne površine, na što zna da su pozvani komunalni redari.

34. Svjedokinja BVĐ, nesrodna s okrivljenikom, kćerka privatnog tužitelja izjavila je da je njezin otac napadnut 13. siječnja 2021. Vraćala se s posla kući i s njom je bila njezina kćerka. Sa svojom obitelji živi dvjesto metara udaljena od kuće svoga oca, i svaki puta kada ide prema svojoj kući, prolazi pored njegove kuće. Toga je dana došla kući, ručali su i ručak je pripremila i za svoga oca te rekla kćeri da mu ga odnese. Nakon par minuta kćerka se vratila s ručkom nazad uplakana, i tresla se. Otišla je u svoju sobu, otišla je za njom, i tada joj je kćerka rekla da je njezin djed napadnut od čovjeka koji vozi bijeli auto, da ga on tuče. Odmah je otišla kod oca i vidjela ga da sjedi ispred ljetne kuhinje, rukom je držao maramicu u predjelu nosa i vidjela je ispod maramice i oko maramice krv, a također i da je otac bio u šoku. Imao je i oteknutu posjekotinu na glavi, s lijeve strane. Budući da uz sebe nije imala mobitel, otrčala je u kuću i rekla svome suprugu koji se tada nalazio u garaži, da pozove njezinu sestru. Uzela je mobitel i vraća se prema ocu, htjela je nazvati policiju, ali je u tom trenutku vidjela da policija već dolazi. Policija je pitala što se dogodilo, nakon čega je otišla kod okrivljenika.

35. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije na listu 21 spisa na kojima se na jednoj fotografiji nalazi cijelo lice privatnog tužitelja, a na drugoj fotografiji lijevo uho privatnog tužitelja, nakon što je svjedokinja pregledala fotografije, odgovorila je da je ovako njezin otac izgledao dan nakon predmetnog događaja.

36. Svjedokinja je izjavila da ju je mjesec dana nakon događaja zaustavio okrivljenik, stao joj je na put i rekao joj da povuku tužbu jer da će ionako njezin otac izgubiti budući da nema nikakvih svjedoka, na što je rekla okrivljeniku da je njezina kćerka sve vidjela, na što joj je okrivljenik rekao da je njezina kćerka maloljetna i da stoga neće moći svjedočiti pred sudom. Također je izjavila da okrivljenik nakon tog događaja provocira njezinog oca, prati ga po putu.

37. Na ponovni upit je odgovorila da se njezina kćerka ĆV vratila od njezinog oca uplakana, tresla se i govorila je: ''Jadan dido, jadan dido!'', nakon čega je otišla u svoju sobu, otišla je za njom i pitala ju što se dogodilo, na što joj je rekla: ''Onaj čovjek s bijelim autom tuče moga didu!''. Kasnije nije razgovarala s ĆV i nije joj opisala što je vidjela. Od trenutka od kada se njezina kćerka vratila u kuću pa dok nije otišla do oca, prošlo je oko pet minuta, budući da je vidjela da je dijete u šoku, da se treslo i smirivala ju je. Na pitanje je li joj poznato tko je zvao policiju, odgovorila je da pretpostavlja da je policiju zvao okrivljenik. Zna da između njezinog oca i okrivljenika prije nije bilo problema, a na pitanje je li joj poznato da je njezin otac od Općine Marčana naručivao nekakve radove, odgovorila je da joj nije poznato, ali da je to poslije čula od okrivljenika. Nije joj poznato je li njezin otac fizički nasrnuo na druge mještane tog sela, kao ni je li njezinom ocu oduzimano oružje i da je njime na nekoga pucao.

38. Na pitanje okrivljenika zna li gdje se sukob dogodio, odgovorila je da zna da joj je otac rekao da je napadnut, istučen i iscipelaren ispred njegovog dvorišta, na zelenoj površini između zida i ceste, na javnoj površini. Događaj osobno nije vidjela ni čula.

39. Svjedokinja LV, nesrodna s okrivljenikom, kćerka privatnog tužitelja izjavila je da ju je 13. siječnja 2021. nazvala najstarija sestra IV i rekla da je okrivljenik napao i pretukao oca te da joj je to rekao suprug od sestre BVĐ. Odmah je sjela u autu i krenula za Šariće te po dolasku je zatekla oca u kući. Bio je sam. Primijetila je da se rukom držao za bočni lijevi dio prsa i jaukao je, stenjao od bolova. Pomogla mu je obući se. Otac joj je rekao da se sestra BVĐ otišla obući kako bi ga odvezla na hitnu. Primijetila je da se otac jedva uspio obući, primijetila je također osim sukrvice u nosu, da je iznad lijevog oka imao posjekotinu, ranicu u vidu posjekotine i lijevo oko mu je bilo otočeno. Na pitanje što se dogodilo, otac joj je rekao da ga je napao okrivljenik. Izjavila je da je živjela u mjestu Šarići, ali budući da je otac udovac, gotovo svakodnevno ga posjeti pa tako zna i da je postojala neka zemlja koja se nalazila na ulazu u selo te je pretpostavila da se događaj zbio zbog te zemlje. Nadalje, sestra BVĐ se vratila i s ocem je otišla na hitnu, a ona se vratila kući. Kada se sestra s ocem vratila s hitne, ponovno je došla kod oca i tu je noć kod oca i prespavala. Primijetila je da je otac bio u izrazito teškom stanju, bio je u šoku, žalio se da ga boli glava, da ga steže u prsima i da mu je zamućen vid te da je više puta ponovio: ''Napao me je bez razloga i bojim se da će to opet učiniti!''. Nakon te noći, prespavala je kod oca još nekoliko noći.

40. Nakon što je pitala oca što se dogodilo, rekla mu da treba pozvati policiju, na što joj je otac rekao da je policija već bila i da je otišla kod okrivljenika.

41. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije na listu 21 spisa na kojima se na jednoj fotografiji nalazi cijelo lice privatnog tužitelja, a na drugoj fotografiji lijevo uho privatnog tužitelja, nakon što je svjedokinja pregledala fotografije, odgovorila je da se na jednoj fotografiji nalazi otac, da se jasno vidi taj rez iznad oka i da je ta fotografija stara jedan dan, odnosno slikana dan nakon događaja, a da je druga fotografija na kojoj se nalazi uho njezinog oca slikana dva dana nakon događaja, odnosno 15. siječnja 2021.

42. Poznato joj je ponašanje okrivljenika nakon događaja, navodeći da okrivljenik provocira oca. Primjerice, da kada prolazi autom pored kuće, ''šlajfa'' vozilom, u prisutnosti njezine djece koja se igraju na dječjem igralištu koje se nalazi u neposrednoj blizini kuće viče njezinom ocu kada prolazi pored kuće: ''Pederčino!'', zbog kojeg ponašanja su zvali policiju.

43. O tom događaju razgovarala je sa sestrom BVĐ koja joj je rekla da je njezina kćerka došla sva uplakana, tresla se je i govorila: ''Jadan dido, jadan dido!'', da je vidjela da okrivljenik udara i cipelari oca. Razgovarala je i s nećakinjom, koja joj je ponovila isto, no budući da je primijetila da je bila u šoku i da je danima nakon tog događaja još bila u šoku, nije ju htjela propitivati. Svjedokinja je izjavila da joj je nećakinja rekla da što misli, da je otišla skroz do njih, da li bi ga prestao tuči, te da je tu vidjela povrijeđenost nećakinje.

44. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da je išla u Komunalno redarstvo Općine Marčana, ne stoga kako bi prijavila okrivljenika, već sa zahtjevom da nešto učine po tom pitanju, nakon čega su dio tog dječjeg igrališta ogradili zelenom ogradom. Prije tog događaja nije bilo nikakve svađe ili incidenta između okrivljenika i njezinog oca. Otac joj je rekao da se predmetni događaj dogodio na zelenoj javnoj površini između ceste i njihovog zidića. Poznato joj je da je njezin otac zamolio Općinu Marčana, a po pitanju zemljišta koje se nalazi na ulazu u Šariće koje je bilo puno drače i na kojem se bacalo smeće, da se sanira to područje te da je Općina dovezla zemlju i rastegla po tom području. Kada je došla kod svog oca zbog predmetnog događaja, vidjela je da je zemlja već bila rastegnuta. Poznato joj je da je njezin otac bio prije s nekim u svađi, a je li fizički nasrnuo na nekoga, ne zna. Poznato je i da je njezinom ocu oduzeto oružje jer je okrivljenik izjavio da mu je njezin otac prijetio, te da mu to oružje još nije vraćeno. Poznato joj je i da je njezinom ocu i prije oduzimano oružje, zna da su bili lopovi, da je otac tom prilikom pucao u zrak, što je na kraju i dokazano, nakon čega je ocu vraćeno oružje.

45. Također, izjavila je da joj je poznato da je okrivljenik bio u sukobu i sa susjedom, da se hvalio po selu kako je pretukao djelatnika ''Pula parkinga'' SV, a također da je i u sporu s PV zbog puta kroz kojeg on prolazi i također ''šlajfa''. To je saznala od svoga strica s kojim je okrivljenik u prijateljskom odnosu, i od mještana u selu.

46. Prije kritičnog događaja vidjela je oca to jutro i tada nije imao nikakve tjelesne ozlijede.

47. Sud je konstatirao u zapisnik da okrivljenik neprestano gestikulira i odgovara na pitanje prilikom ispitivanja svih svjedoka, iako ga je na samom početku rasprave kada je počeo s takvim načinom ponašanja, četiri puta upozorio da to ne čini, na što je okrivljenik rekao da je to jače od njega. Braniteljica okrivljenika se ispričala zbog takvog ponašanja okrivljenika pred sudom, a također i okrivljenik.

48. Okrivljenik po braniteljici imao je primjedbi na iskaz svjedokinje BVĐ i LV navodeći da su zainteresirane za uspjeh njihovog oca u ovom postupku te da su iskazivale neistinito.

49. Svjedokinja NV, nesrodna s okrivljenikom i privatnim tužiteljem iskazala je da nije bila prisutna događaju, već je o istom čula od susjeda u selu Šarići, koji su pričali da su se njih dvojica potukla. O događaju je razgovarala s okrivljenikom koji joj je rekao da ga je napao privatni tužitelj. Navela je da je privatni tužitelj jednom prilikom prije tog događaja napao i njezinog supruga, kojem događaju nije bila prisutna i ne zna što se točno dogodilo. Okrivljenik joj je rekao da ga je privatni tužitelj napao radi nekakvog nasipavanja. Koliko se sjeća, Općina je nasipavala neku zemlju i oko toga je nastao spor između privatnog tužitelja i okrivljenika. Rekao joj je i da je privatni tužitelj, valjda, išao po pušku. Po pričanju sela zna da je privatnom tužitelju i ranije oduzimano oružje.

50. Poznato joj je da je okrivljenik u sukobu sa svojim bratićima u selu, te joj je okrivljenik rekao da se vodi nekakav postupak radi zemljišta.

51. Svjedokinja FV, supruga okrivljenika, nesrodna s privatnim tužiteljem, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza izjavila je da nije bila prisutna događaju, ali da je te večeri okrivljenik došao kući i primijetila je da je bio vidno uznemiren te je primijetila i vidljive tjelesne ozljede na njemu. Rekao joj je da je bio u selu Šarići, prolazio je pored kuće privatnog tužitelja, želio je s njim nešto popričati, na što kada je nešto upitao privatnog tužitelja da mu je isti odgovorio ružnom riječi i da je tu bilo izmjene ružnih riječi. Rekao joj je da ga je privatni tužitelj gađao sa cjepanicom, no da je prvo pogodio auto, u tom trenutku suprug je sjedio u autu, imao je spušteno staklo, a privatni tužitelj se naslonio na vrata da mu onemogući izlaz iz auta i da ga je počeo tući cijepnicom. Suprug nije izlazio iz auta, već je spustio staklo kako bi razgovarao s tužiteljem. Suprug joj je također rekao da je tužitelj krenuo prema kući govoreći mu da ide po pušku i da će ga ustrijeliti/upucati. Suprug joj je rekao da mu je tužitelj rekao da će mu raznijeti crijeva i ubiti ga kao zeca. Primijetila je na suprugu ozljedu na lijevoj šaci, na dva prsta, koja ozljeda mu je do navečer jako natekla, a također i ozljedu na lijevom koljenu te ozljedu na leđima i male ogrebotine na prsima. Po pričanju zna da je došla policija, a suprug joj je rekao da je policija došla po njegovom pozivu. Po pričanju također zna da je od privatnog tužitelja oduzeta puška. Nakon tog događaja suprug je izbjegavao privatnog tužitelja.

52. Suprug joj je rekao da je išao kod privatnog tužitelja s njim razgovarati oko neke zemlje koju je Općina nasula na parcelu koja je graničila s parcelom suprugove majke, te je išao pitati privatnog tužitelja da li je on naručio da se to nasipa, na što da je njemu privatni tužitelj rekao: "Ča, to je tvoje, pička ti materina". Suprug joj je također rekao da je privatni tužitelj u trenutku kada se vozilom zaustavio, išao po drva, nosio je cijepnice u rukama u svoje dvorište te da ga je privatni tužitelj napao cjepanicom, da se nagnuo unazad i branio se kako je stigao, navodeći da je primijetila tu ozljedu na leđima, pa joj je suprug rekao da je to vjerojatno kako se bacio unazad.

53. U vrijeme događaja bila kući u [adresa], u kojoj živi i okrivljenik. Njezino prvo saznanje o tom događaju bio je kada je suprug došao kući. Nije ju prije toga zvao telefonom. Na pitanje što joj je suprug rekao, gdje se nalazio privatni tužitelj u trenutku kada je zaustavio vozilo, odgovorila je da joj je rekao da se privatni tužitelj nalazio vani izvan svog dvorišta. Po pričanju supruga, shvatila je da on nije izlazio iz vozila. Suprug joj je rekao da su se njih dvojica hrvala, odnosno da se on pokušao braniti i riješiti se njega. Nije imala nikakva saznanja je li privatni tužitelj u tom događaju zadobio kakve tjelesne ozljede, izjavivši da ta saznanja nije ni mogla imati. Odgovorila je da je njezin suprug dešnjak. Rekao joj je nakon događaja otišao na svoje imanje u Šariće i da je pozvao policiju.

54. Opunomoćenik privatnog tužitelja je istaknuo da ova svjedokinja nema nikakvih saznanja o događaju, već da sva svoja saznanja crpi iz onog što joj je rekao suprug, prigovorivši istinitosti tog iskaza.

55. Svjedok PV, prvi bratić okrivljeniku s očeve strane i prvi bratić privatnog tužitelja s majčine strane, propisno opomenut, nakon što se odrekao blagodati uskrate iskaza izjavio je da mu je o događaju rekla sestra T, da je okrivljenik napao privatnog tužitelja i da je privatni tužitelj završ io na hitnoj. U Šarićima ima kuću koju iznajmljuje za turizam. Dva dana nakon incidenta išao je u Šariće, išao je posjetiti privatnog tužitelja i vidio je da se drži za rebra, i jedno oko mu je oko bilo plavo. Privatni tužitelj mu je rekao da ga je okrivljenik istukao te da je nakon nekog vremena razgovarao i s okrivljenikom koji mu je rekao da on privatnog tužitelja nije napao. Nije bio prisutan događaju. Bio je u društvu u kojem je okrivljenik govorio o tom događaju, no nije bio u blizini okrivljenika već malo udaljen od društva i nije čuo razgovor, navodeći da je u tom društvu bio i njegov sin koji mu je rekao da je okrivljenik pričao o tom događaju i da mu je njegov sin rekao da što mu je to trebalo, na što da je njemu okrivljenik rekao da će ga stući i opet ako treba, naglasivši da mu je to rekao sin.

56. U dobrom je odnosu s privatnim tužiteljem, a s okrivljenikom ni je u dobrim odnosima, ali moraju komunicirati jer su susjedi. Ima parnicu s okrivljenikom koja pravomoćno nije okončana, navodeći da je donesena odluka okrivljeniku u korist, te da je postupak u fazi žalbe, jer se žalio. Izjavio je da je okrivljenik „šlajfao“ i uništavao njegovu imovinu. U toj je parnici privatni tužitelj ispitan u svojstvu svjedoka, što je bio njegov prijedlog. Protiv okrivljenika je svjedočio dva puta.

57. Tijekom ispitivanja ovog svjedoka, sud je u zapisnik konstatirao da se svjedok okreće prema okrivljeniku i govori mu: "Dobro, zašto si u svađi sa svima nama okolo, i svima nama delaš (radiš) nered?".

58. Na pitanje okrivljenika je odgovorio da on nije dobar s bratom privatnog tužitelja jer ga okrivljenik „huška“ protiv njega. Izjavio je da je okrivljenik i njega zbog svog „šlajfanja“ uhvatio rukom za prsa i odgurnuo te mu opsovao majku rekavši mu: „Je se sjećaš kako je završio onaj u Pula parkingu?".

59. Svjedokinja ĆV, nesrodna s okrivljenikom, unuka privatnog tužitelja, izjavila je da se poslijepodne vraćala iz škole, i ručali su. Majka ju je zamolila da odnese djedu ručak, izašla je iz dvorišta te čula i vidjela na izlazu da je netko projurio autom. Nastavila je hodati prema djedu, i kada je došla, vidjela je djeda da sjedi zidiću, a okrivljenik ga je uzeo, gurnuo i bacio na pod. Djed se pokušao ustati, no dobio je šaku u glavu te je pao na pod. Nakon što je pao na pod, okrivljenik ga je krenuo udarati nogama. Čula je kako djed viče da je dosta. Izjavila je da su joj se „odsjekle noge“, nije znala što napraviti, počela je plakati i otrčala kući. Otrčala je u sobu, i jedino što je radila je to da je plakala i vikala: "Jadan dido". Vidjela ju je majka izbezumljenu i pitala što se dogodilo, no ona joj nije mogla ništa reći. Pokušala je složiti rečenicu, ali nije uspjela, i samo je rekla: "Jadan dido". Nakon toga majka je izašla iz kuće. Odgovorila je da je djed dobio šakom od okrivljenika.

60. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da ima devetnaest godina, završila je školu za medicinsku sestru, i radi u Ustanovi Eleonora. Toga je dana došla iz Medicinske škole u Puli. Kući je došla oko 15.20 sati, navodeći da je čekala majku da završi s poslom pa je došla s njom. Taj dan škola joj je završila oko 13.30 sati, nakon čega je otišla kod majke na posao i pričekala ju. Majka je tada radila u Metisu i do nje joj je trebalo pola sata. Na pitanje braniteljice u koliko sati je krenula prema djedu, odgovorila je da nije pogledala na sat. Na pitanje koliko je visok zidić na kojem je sjedio njezin djed i koliko je taj zidić udaljen od kuće, odgovorila je da je taj zidić dosta nizak, svjedokinja je rukom pokazala njoj do struka, te da je taj zidić od kuće udaljen nekoliko metara. Ona je visoka 167 centimetara. Na pitanje je li vidjela zaustavljeni automobil, odgovorila je da je vidjela, da je bio zaustavljen par metara od zidića na kojem je sjedio djed, da je to bio svijetli automobil, mogao je biti i bijeli, ali da nije obraćala pažnju. Ne zna koje marke. Na pitanje gdje je u odnosu na automobil bio okrivljenik, odgovorila je da je bio između auta i tog zidića te da je mjesto gdje je bio zaustavljen automobil je zelena površina, nije put, ali par koraka udaljen od puta. Na pitanje je odgovorila da je okrivljenik i dalje bio na licu mjesta u vrijeme kada je otišla te da ga je u to vrijeme udarao nogama, a djed je bio na podu. Nije zvala upomoć jer nije znala što treba raditi. Na pitanje gdje je bio njezin otac kada se vratila kući, odgovorila je da je vjerojatno bio u garaži, te da je i on taj dan bio na ručku s njom i majkom. Nakon toga, s majkom nije razgovarala o tom događaju, već samo s tetom LV, i to nakon dva, tri dana od događaja.

61. Toga dana je s majkom ujutro išla u školu, kao i naredni dan. Otac ju nije pitao što je to bilo, i nije čula je li mu majka o tome ispričala. Na pitanje kako je točan naziv škole u koju je išla i gdje se točno nalazi, odgovorila je da je to Medicinska škola Pula, Rižanske skupštine 2.

62. Okrivljenik je po braniteljici stavio primjedbu na iskaz ove svjedokinje navodeći da je isti lažan i da će protiv iste podnijeti prijavu za davanje lažnog iskaza, iz spisa predmeta broj KP-DO-47/2021 da je vidljivo da nitko nije bio prisutan događaju, da od nje nisu prikupljane nikakve obavijesti, te da policijski službenici istu ni na koji način ne spominju kao osobu uključenu u događaj. Osim toga, naveo je da je školske godine 2020./2021. bio zimski raspust koji je trajao do 18. siječnja 2021. i da svjedokinja nikako tog dana, a niti nastavnog dana, nije mogla biti u školi i naći se u situaciji da se s majkom vraća kući i s njom odlazi u školu. Na te okolnosti predložio je da se od Medicinske škole Pula, Rižanske skupštine 2 pribavi službeni podatak je li na dan 13. i 14. siječnja 2021. bio zimski školski raspust, odnosno koji razred je polazila svjedokinja ĆV, i je li dana 13. i 14. siječnja 2021. bila u školi.

63. Odbijen je prijedlog privatnog tužitelja za čitanjem izvatka iz novinskog članka (list 165 i 166 spisa) kao nebitan za ovaj postupak te prijedlog za ispitivanjem svjedoka SV kao nebitan, budući da se radi o događaju između ovdje okrivljenika i djelatnika trgovačkog društva Pula parking d.o.o. od 11. prosinca 2015. oko 8.00 sati. Nadalje, odbijen je prijedlog okrivljenika po braniteljici da se od Medicinske škole Pula zatraži podatak je li 13. i 14. siječnja 2021. bio zimski raspust i koji razred je polazila svjedokinja ĆV te je li ta dva dana bila u školi, kao nebitan za ovaj postupak. Okrivljenik je u spis priložio odluku o početku i završetku nastavne godine, broj radnih dana i trajanju odmora učenika osnovnih i srednjih škola za školsku godinu 2020./2021. predloživši da se ista pročita, što je sud odbio kao nebitno za ovaj postupak. Nadalje, odbijen je prijedlog okrivljenika po braniteljici za ponovnim ispitivanjem policijskih službenika ČVĐ i JV budući da su isti u ovom postupku već ispitani. Odbijen s prijedlog okrivljenika po braniteljici za sudskomedicinskim vještačenjem tjelesnih ozljeda okrivljenika kao neprikladan prijedlog, budući da u spisu nema nikakve medicinske dokumentacije o tome. Odbijen je prijedlog okrivljenika po braniteljici za dopunskim sudskomedicinskim vještačenjem privatnog tužitelja, budući da je isto već provedeno i stalni sudski vještak je na ročištu održanom 27. veljače 2025. dodatno pojasnio svoj pisani nalaz i mišljenje.

64. Iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KO- DO-47/21 vidljivo je da su 13. siječnja 2021. po dojavi ČV da mu je RV prijetio, upućeni policijski službenici koji su o zatečenom sačinili izvješće, da je od RV oduzeto oružje i oružani list, a kojom prilikom optužni prijedlog nije podnesen Prekršajnom odjelu općinskog suda. Dana 18. siječnja 2021. da je u prostorije Policijske postaje Pula – Pola pristupio ČV i podnio kaznenu prijavu protiv RV jer mu je ovaj u Šarićima 13. siječnja 2021. oko 16.20 sati prijetio da ide po pušku, da će mu raznijeti crijeva i da će ga ubiti kao zeca. A to da se dogodilo nakon verbalnog i fizičkog sukoba ispred Stankove kuće, nakon čega je zvao policiju koja je evidentirala sukob i obojica su dobila prekršajne prijave za tučnjavu. On nije zadobio nikakve ozljede i nije išao k liječnicu. Vidljivo je da je izjavio da ne želi mjere opreza ali da neće strahovati hoće li ga RV propucati ili ne. Također, vidljivo je da je tom spisu priložena i medicinska dokumentacija na ime RV, kao i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KP- DO-47/2021 od 15. veljače 2021. kojim je na temelju članka 206. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenog RV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Nakon Rješenja, vidljivo je da je ČV opunomoćio odvjetnicu TV iz [adresa] koja je podneskom od 25. veljače 2021. zamolila uvid u spis radi preuzimanja kaznenog progona. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KP-DO-47/2021 od 3. ožujka 2021. vidljivo je da je na temelju članka 189. stavka 1. u vezi sa člankom 270 stavkom 1. ZKP/08 RV vraćeno oružje, i to jedna puška i oružani list.

65. Uvidom u e-komunikaciju Općinskog suda u Puli – Pola utvrđeno je da se pred ovim Sudom ne vodi kazneni postupak protiv RV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 u kojem je žrtva ČV.

66. U završnom govoru, opunomoćenik privatnog tužitelja je izjavio da je u postupku nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. To da proizlazi iz jedino neospornih i objektivnih dokaza, liječničke dokumentacije i provedenog sudskomedicinskog vještačenja iz kojih nedvojbeno proizlazi da su privatnom tužitelju nanesene tjelesne ozljede. Navedeno da potvrđuju i ostali dokazi u spisu, posebno iskaz svjedokinje BVĐ i LV, ali i očevidac događaja ĆV za koju je izjavio da je tada imala petnaest godina života i da kao dijete ju nitko nije uvlačio u postupak niti je policiji to tada rečeno. Međutim, da upravo svjedokinja BVĐ i LV su ispočetka u svojim iskazima svjedočile o tome da je tada maloljetna ĆV došla uplakana kući i na taj način su kćerke tužitelja saznale za događaj. U međuvremenu da je ĆV postala punoljetna, pa ju je tužitelj predložio kao svjedoka. Je li tada bila školska godina i održavala se škola, smatra da nije odlučna činjenica i na bilo koji način da bi potvrđivalo na to da bi ta svjedokinja u odnosu na one okolnosti na koje je saslušana, a to je počinjenje kaznenog djela i ono što je vidjela u vezi s tim događajem, nije i ne može biti dovedeno u pitanje. U odnosu na obranu okrivljenika, izjavio je da je ista neistinita u svim dijelovima, osim u dijelu u kojem priznaje da je udario okrivljenika, kao i to da je on došao na mjesto događaja i samoinicijativno došao izazivati problem toga dana. O njegovoj obrani da dovoljno govori i to što je odbio odgovarati na pitanja tužitelja. Potpuna je neistina da je rekao policijskim službenicima da mu je vozilo oštećeno i da su to policijski službenici vidjeli, jer da je vozilo oštećeno, to bi na objektivan način bilo i utvrđeno. Također, i sva pozivanja okrivljenika da je njega napao tužitelj i da mu je nanio nekakve fantomske ozljede, da su potpuno bespredmetne i neosnovane kraj činjenice da nisu objektivizirane na valjani način. Da su postojale, a poznajući dugogodišnju povezanost sa sudovima okrivljenika i silnim postupcima o kojima je i sam jasno govorio, jasno je da bi okrivljenik istog trena išao na hitnu da bi bilo kakva ozljeda bila utvrđena kako bi on to mogao koristiti kao dokaz u postupku. On to nije napravio , a nije jer nikakvih ozljeda nije imao. Dakle, navodi da je potpuno neosnovan i neistinit navod obrane da bi postojao bilo kakav napad tužitelja na okrivljenika. Upravo suprotno, okrivljenik je došao pred dvorište tužitelja parkirajući auto dva metra do zida tužitelja, kako je i sam rekao otvorio je prozor i sam započeo interakciju. Okrivljenik da krivi tužitelja za nasipavanje materijala, pa da iz svega toga je vidljiva inicijativa okrivljenika za ovaj događaj. Tužitelj je dodao da je PV jasno iskazivao o tome da se okrivljenik hvalio po selu da će ga stući i opet ako treba. Navodi da bi sud trebao posebno cijeniti i ponašanje okrivljenika nakon događaja. Iz provedenih dokaza da proizlazi da okrivljenik provocira tužitelja i njegovu obitelj svo ovo vrijeme nakon događaja, da prati tužitelja pa ga čak i snima na cesti, iz čega proizlazi posebna upornost okrivljenika usmjerena protiv tužitelja. Konačno, istaknuo je sadržaj zapisnika ovog suda 24. veljače 2022. gdje je jasno utvrđeno da je okrivljenik cijelo vrijeme gestikulirao tijekom rasprave i ometao raspravu, a sud ga je morao četiri puta upozoravati da to ne čini, na što je okrivljenik sam odgovorio : "To je jače od mene". Upravo je ovaj događaj i napad na tužitelja slijed takvog ponašanja okrivljenika, on je tužitelja uzeo krivim za nekakvo nasipavanje i istukao ga je i opet će ako treba, jer kako sam kaže, to je jače od njega.

67. Okrivljenik je po braniteljici istaknuo da su tijekom postupka izvedeni brojni dokazi, te smatra iznimno važnim pažljivo dovesti u vezu sve te dokaze, kako bi sud mogao uzeti u obzir one vjerodostojne i na vjerodostojnim dokazima utemeljiti svoju odluku. Navodi da je niz nelogičnosti u iskazima svjedoka BVĐ, LV, a naročito svjedokinje ĆV te da je znakovito da su prve dvije kćeri tužitelja, a treća njegova unuka, odnosno kćer BVĐ i nećakinja LV. U okolnostima tako bliskih srodničkih odnosa s tužiteljem da je iznimno važno cijeniti vremenski odmak od događaja i trenutak kada se te osobe pojavljuju u postupku pred sudom. Netom o događaju kada su na mjestu događaja došli policijski službenici JV i TVĐ i to nakon što je upravo okrivljenik pozvao policiju zbog prijetnji i tjelesnog napada koje je doživio od tužitelja, ti policijski službenici nisu utvrdili da bi bilo očevidaca događaja, a naročito ne neposrednog očevidca kao što se kasnije, pet godina po događaju na sudu predstavila svjedokinja ĆV. Sud je kao dokaz u postupku izvršio uvid u predmet ODO u Puli – Pola broj KP-DO-47/2021 te da je znakovito da je prilikom ispitivanja u svojstvu okrivljenika tužitelj peti dan po događaju vrlo jasno rekao da nije bilo očevidaca događaja. Nadalje, iskaz svjedokinje ĆV, ali i njezine majke BVĐ kao i tete LV, da treba cijeniti kroz prizmu kontrolne činjenice je li se 13. siječnja 2021. održavala nastava u školama u Hrvatskoj ili ne. Iz odluke i njezine izmjene resornog ministarstva da je jasno da toga dana nastave nije bilo, jer su bili školski praznici. Međutim, sve tri svjedokinje su bile vrlo kategorične i jasne pa to i nekoliko puta ponovile, da se događaj dogodio nakon što je ĆV došla iz škole i to tako što ju je njezina majka BVĐ dovezla automobilom kući. Nadalje, navodi da je posve neživotno da ĆV tada već mlada djevojka od petnaest godina života ni na koji način, prema njenom iskazu, nije sazivala upomoć, a što bi bila prirodna i refleksna reakcija na prizor druge osobe koja tuče njezina djeda. Još da je nelogičnije da vezano za događaj s ĆV nitko od obitelji nije razgovarao, pa čak ni s odmakom većim od godinu dana, kada su njezina majka BVĐ i teta LV upravo za taj događaj svjedočile u ovom postupku. S obzirom na takve čvrste i bliske obiteljske veze, navodi da su sve tri navedene svjedokinje zainteresirane za uspjeh njihova oca i djeda u ovom postupku i stoga da su i dale sporne iskaze na sudu, pri čemu da je iskaz ĆV vrlo slikovit unatoč proteku pet godina od događaja i činjenici da o tome ni sa kim nije razgovarala, pa čak ni sa svojom obitelji. Jednako tako, da je nelogičan i iskaz tužitelja, naročito u dijelu kada je rekao da ga je okrivljenik četiri do šest puta nogama s obuvenom cipelom silovito udarao u prsa. Da su se takvi udarci doista dogodili u njegovoj dobi, u najgorem slučaju zadobio bi ozljede u predjelu prsa u vidu hematoma, a još izglednije lom rebara i prsne kosti. Međutim, medicinskim vještačenjem da je utvrđeno da tužitelj nije zadobio nikakve ozljede u predjelu prsa. Bolnost na koju se žalio u predjelu prsa, i koja je evidentirana u medicinskoj dokumentaciji, smatra da je posljedica njegova naslanjanja kroz otvoreni prozor suvozačevih vrata okrivljenikova automobila i u tom dijelu da medicinska dokumentacija i provedeno vještačenje potvrđuje okrivljenikovu obranu. Njegovu obranu da potvrđuje sudskomedicinsko vještačenje i u pogledu ostalih ozljeda, jer da je okrivljenik iskazao da se tjelesni kontakt s dijelovima tijela tužitelja na kojima su evidentirane ozljede doista i dogodio, ali ne zato što je on na bilo koji način napadao tužitelja, već zato što se očajnički branio od njegova napada i ozljeda koje mu je mogao nanijeti uporno nasrćući na njega cjepanicom. Smatra znakovitim da je odmah nakon događaja u kojem se branio od tjelesnog napada tužitelja, i nakon čega mu je uputio i ozbiljne prijetnje smrću, upravo on nazvao policiju, dok da tužitelj i nitko drugi od njegove obitelji koji tvrde da su mu po događaju pomagali, to nije učinio, što smatra da bi bilo logično da su to odmah učinili.

68. Snimka njegovog razgovora s policijom od 13. siječnja 2021. koja je započela u 16:26:27 da je materijalni trag što se zapravo dogodilo, navodeći da na toj snimci, jednako kao i tijekom izvođenja obrane, emotivno i proživljeno opisuje događaj, iz kojeg je jasno da je bio napadnut i da se morao braniti, zbog čega da ovo ne može biti kazneno djelo već nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti.

69. Činjenica da se zbog ozljede prstiju na ruci nije javio liječniku, da je odraz specifičnog vremena u kojem se sve skupa dogodilo, a to je da je u jeku bila pandemija korona virusa, zbog koje su kontakti i kretanje bili ograničeni.

70. Okrivljenik da nije ni pomišljao da bi se činjenice mogle izvrnuti na ovakav način i dovesti ga u poziciju da se mora braniti da je počinio kazneno djelo s namjerom, što da nije točno. Naveo je da svjedok PV nema nikakvih neposrednih saznanja o događaju te da je svojim iskazom pokušao ocrniti i diskreditirati okrivljenika, no da da pri tome nije mogao pobjeći sam od sebe, pa je jasno iskazao animozitet prema okrivljeniku jasno rekavši da nije s njim u dobrim odnosima i da je s njim vodio parnične postupke. Takav svjedok da je očito zainteresiran za uspjeh privatnog tužitelja u ovom postupku.

71. Strah o kojem je iskazivao u svojoj obrani netom po doživljenim prijetnjama i to prijetnjama da će ga napuniti mecima, pokazao se i opravdanim, jer je od privatnog tužitelja oduzeto oružje.

72. Isticane optužbe da ĆV zbog njezine dječje dobi nisu spominjali kao očevidca da je nelogično i neuvjerljivo, jer da se događaj zbio na taj način, radilo bi se i o kaznenom djelu na štetu djeteta, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 za koje se progoni po službenoj dužnosti, pa smatra da bi obitelj privatnog tužitelja to i prijavila.

73. U konačnici, ističe da s obzirom na to kako je djelo opisano u činjeničnom opisu nije moguće donošenje osuđujuće presude iz razloga što nije naveden oblik krivnje kojom bi okrivljenik postupao, a bez optužbe ovlaštenog tužitelja sud ne može preuzeti tu ulogu i popuniti nedostajuće sastavnice kaznenog djela, jer bi time prekoračio optužbu. Predložio je da ga se oslobodi optužbe budući da nedostaje namjera za nanošenje tjelesnih ozljeda privatnom tužitelju, odnosno jer je isključena protupravnost uslijed postupanja u nužnoj obrani.

74. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret. Okrivljenik se tereti da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11 prema privatnom tužitelju RV.

75. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je okrivljenik u kritično vrijeme službenim vozilom došao u mjesto Šariće, da je prolazio ispred dvorišta kuće privatnog tužitelja, da ga je vidio kako nosi drva u naručju i da mu je odlučio reći što ga smeta. Nije sporno da je vozilom stao pred ulazna vrata dvorišta kuće privatnog tužitelja. Sporno je da li je okrivljenik fizički napao privatnog tužitelja, bacio na zemlju i više puta ga rukom i nogom udario u glavu i tijelo, je li ga šakama udario u predjelu sljepoočnice te je li privatnom tužitelju nanio tjelesne ozljede u vidu površinske ozljede glave, kontuzije periorbitalno lijevo, kontuzije lijevog hemitoraksa, površinske ekskorijacije po čelu, i više hematoma.

76. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz privatnog tužitelja smatrajući njegov iskaz uvjerljivim, jasnim i nedvojbenim. U skladu s iskazom privatnog tužitelja je i iskaz svjedokinje ĆV kojoj je sud povjerovao, budući da je iskazivala uvjerljivo, jasno i dosljedno. U skladu s iskazima ovih svjedoka je i iskaz svjedokinje BVĐ i LV koje su iskazivale uvjerljivo, te iskaz svjedoka PV. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VV, kao i iskaze policijskih službenika VVĐ i JV koji su iskazivali u pravilima struke ono što su vidjeli prilikom postupanja. U skladu s iskazima ovih svjedoka je i medicinska dokumentacija te fotografije 9 i 21 koje je sud prihvatio, budući da je utvrdio da su fotografirane od strane kćerke privatnog tužitelja dan nakon događaja. Svoju odluku nije temeljio na iskazu svjedokinje NV budući da je ista iskazivala o onome što joj je rekao okrivljenik, kao i na iskazu svjedokinje FV koja je kao okrivljenikova supruga iskazivala ono što joj je rekao okrivljenik. Prihvaćen je pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Ilije Kučinara kao i njegova usmena dopuna pred sudom, jer je ocijenjeno da je vještačenje provedeno po pravilima struke i obrazloženo na razumljiv i logičan način.

77. Člankom 117. stavkom 1. KZ/11 propisano je da tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se (…).

78. Okrivljenik se tereti da je privatnog tužitelja tjelesno napao, bacio ga na zemlju te ga je više puta rukom i nogom udario u glavu i tijelo , u sljepoočnicu i tako mu nanio tjelesne ozljede.

79. Okrivljenik se branio da privatnom tužitelju nije ništa, da on glumi, da je sve ovo lažno i da mu je naštimano. Po dolasku službenim vozilom u mjesto Šariće stao pred ulazna vrata dvorišta kuće privatnog tužitelja i sačekao da mu privatni tužitelj dođe bliže, otvorio je prozor i rekao mu: " RV mogu ti nešto reći", na što ga je privatni tužitelj ružno pogledao i nije rekao ništa, te mu je rekao: "Čuo sam da si ti naručio nasipavanje suhozida od strane Općine", na što mu je rekao: "A šta je tvoje, pička ti materina" na što da mu je odgovorio istom mjerom: "A šta je tvoje, pička ti materina", u kojem momentu da je privatni tužitelj uzeo drvo i bacio ga prema njegovom vozilu, i pogodio u vrata, pa da je uzeo drugo drvo i pogodio kroz prozor, ciljajući u glavu, no on da je digao ruke i drvo ga je pogodilo u ruku. Bio je vezan sigurnosnim pojasom i nije se mogao braniti, ali ga je instinktivno uhvatio za ruku i drvo pokušavajući ga odgurnuti, a drugom se rukom branio da ga ne udari. Pokušao ga je instinktivno udarit jer nije znao drugi način kako bi se obranio, te da se u tom trenutku nije obranio, da bi sada možda bio osakaćen. Uspio ga je udariti ili zakačiti i vidio je da mu je prokrvario nos. Otvorio je vrata vozila, i prije nego je nogom kročio van, privatni tužitelj da je već tračao u dvorište i bio na nekoliko metara od svoje garaže vičući da će ga ubiti i da će ispaliti dva metka u trbuh , na što se uplašio te je sjeo u vozilo, upalio ga i otišao. U tom trenutku da mu je prošlo kroz glavu kako je već pucao u čovjeka prije više od deset godina kada je bio pritvoren pa je pobjegao.

80. Sud ovakvu obranu okrivljenika nije prihvatio.

81. Iz iskaza privatnog tužitelja utvrđeno je da je u kritično vrijeme izašao iz štale noseći dva komada drva, kada se pojavio okrivljenik vozilom na cesti. Stao je i pitao ga je li on zatražio da se doveze zemlja za sanaciju zemljišta, na što je rekao okrivljeniku da ništa njemu nije napravio te neka dođe da skupa vide da se zemlja nije nasula na zid, sjeo je na zid, okrivljenik je izašao iz vozila i došao do njega, uhvatio ga rukom i izvukao ga, a on je pao na zemlju te kada je pokušao ustati, šakom ga je udario u glavu i ponovno je pao dolje, ležao je na zemlji skvrčen i okrivljenik ga je počeo nogama udarati u lijevu stranu prsa četiri, pet ili šest puta, na što mu je rekao da prestane, a okrivljenik mu je rekao: "Hoćeš li još?" i udario ga još dva, tri puta cipelama, nogom, nakon čega se vrtio u svo je vozilo i odvezao se. Privatni tužitelj je pokazao mjesto gdje ga je udario okrivljenik, a to je u predjelu sljepoočnice, a kada je ležao na desnoj strani, udario ga je u lijevi dio prsa. Iz medicinske dokumentacije utvrđeno je da se privatni tužitelj nakon događaja obratio Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Pula kada je liječniku izjavio da je bio u fizičkom okršaju s njemu poznatom osobom i da je dobio više udaraca rukom i nogom u lijevu stranu tijela te su mu dijagnosticirana T00 – površinske ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela i Y04 – napad tjelesnom silom. Utvrđeno je da se dan nakon događaja javio svojoj liječnici dr. ŠV kojoj je donio nalaz Opće bolnice Pula i kojoj je rekao da ga je jučer istukao susjed, bacio ga na zemlju i udarao ga. Dijagnosticiran mu je periorbitalni hematom, površine ekskorijacije po čelu i u predjelu lijeve sljepoočnice i po šakama ekskorijacije. Nadalje, utvrđeno je da se 15. siječnja 2021. privatni tužitelj obratio Odjelu za oftalmologiju i optometriju Opće bolnice Pula gdje je liječniku rekao da je prekjučer zadobio udarac u glavu od poznate osobe, te da mu je dijagnosticiran contusio capitis, haematoma periocular sin, nakon čega se ponovno obratio svojoj liječnici dr. ŠV žaleći se na bolove u glavi s vrtoglavicom i u lijevoj strani prsnog koša. Dana 16. siječnja 2021. ponovno se javio Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Pula zbog jakih bolova u lijevom hemitoraksu zbog zadobivenih ozljeda 13. siječnja 2021. u napadu od poznate osobe kada je obrađen u Općoj bolnici Pula, gdje je liječnik u nalazu naveo palpatorno izrazitu bolnost rebara lijevo lateralno i lijevog m. pectoralisa, s postavljenom dijagnozom S20 – površinska ozljeda prsnog koša i Y04 – napad tjelesnom silom. Također, utvrđeno je da se privatni tužitelj javio i na Odjel psihijatrije Opće bolnice Pula kada je liječniku rekao da je bio u fizičkom okršaju s njemu poznatom osobom kada je zadobio više udaraca rukom i nogom u lijevu stranu tijela. Dijagnosticirana mu je reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe, zbog čega je na istom Odjelu bio 17. svibnja 2021., 27. kolovoza 2021., 29. studenog 2021. i 15. veljače 2022.

82. Iako je obrana prigovorila iskazu svjedokinje ĆV navodeći da je njezin iskaz lažan ističući da se kritičnog dana nije mogla s majkom vraćati kući iz škole jer je 13. i 14. siječnja 2021. bio školski raspust, sud je prihvatio njezin iskaz ne smatrajući bitnim da li se kritičnog dana svjedokinja vratila iz škole ili je u [adresa] bila iz drugih razloga. A to stoga jer je uspoređujući njezin iskaz s iskazima svjedoka BVĐ i LV utvrđeno da su navedeni iskaz i apsolutno suglasni i međusobno logično povezani, koji su povezani i s iskazom privatnog tužitelja u dijelu samog događaja. Privatni tužitelj je izjavio da ĆV, koja je njegova unuka i koja je u kritično vrijeme imala petnaest godina života, tada nije vidio, ali kada je sjedio do ulaza ljetne kuhinje došla je njegova kćerka BVĐ koja ga je pitala što mu je, na što joj je rekao da ga je AV istukao i da je otišao u selo. Iz toga se zaključuje da je kćerka privatnog tužitelja BVĐ došla do privatnog tužitelja jer joj je rečeno da se nešto dogodilo, odnosno da joj je kćerka ĆV kada je nosila privatnom tužitelju ručak, rekla da se nešto događa, što je izjavila i svjedokinja BVĐ da je njezina kćerka došla sva uplakana, tresla se i govorila: ''Jadan dido, jadan dido!'', da je vidjela da okrivljenik udara i cipelari privatnog tužitelja. Dakle, iz iskaza svjedokinje ĆV jasno je utvrđeno da je vidjela privatnog tužitelja da sjedi zidiću, a okrivljenik ga je uzeo, gurnuo i bacio na pod, da se privatni tužitelj pokušao ustati, ali da je dobio šaku u glavu te je pao na pod i nakon što je pao na pod, da ga je okrivljenik krenuo udarati nogama. Čula je kako privatni tužitelj viče da je dosta. Uspoređujući iskaz ove svjedokinje s iskazom privatnog tužitelja, utvrđeno je da su identični.

83. Iz iskaza policijske službenice VVĐ utvrđeno je da je ista neposredno nakon događaja, dolaskom na lice mjesta vidjela ozlijede na glavi privatnog tužitelja i da se žalio na bolove u prsima, a iz iskaza policijskog službenika je utvrđeno da je dolaskom na lice mjesta na privatnom tužitelju vidio crvenilo, te da su ga uputili na hitnu medicinsku pomoć. Iz iskaza svjedokinje BVĐ utvrđeno je da je nakon što joj je kćerka rekla da je privatni tužitelj napadnut, odmah otišla kod istog i vidjela ga da sjedi ispred ljetne kuhinje, rukom je držao maramicu u predjelu nosa i vidjela je ispod maramice i oko maramice krv, te da je privatni tužitelj bio šoku. Imao je i oteknutu posjekotinu na glavi, s lijeve strane. Odvezla ga je na hitnu medicinsku pomoć. Iz iskaza svjedokinje LV utvrđeno je da ju je kritičnog dana nazvala najstarija sestra IV i rekla da je okrivljenik napao i pretukao privatnog tužitelja, što je ova čula od sestre BVĐ, odmah je došla u V te privatnog tužitelja zatekla u kući koji je čekao BVĐ da se ide obići, kako bi ga vozila na hitnu medicinsku pomoć. Ova je svjedokinje primijetila da se rukom držao za bočni lijevi dio prsa i jaukao je, stenjao od bolova. Pomogla mu je obući se te je tom prilikom vidjela i sukrvice u nosu, iznad lijevog oka imao je posjekotinu, ranicu u vidu posjekotine i lijevo oko mu je bilo otočeno. Rekao joj je da ga je napao okrivljenik, a primijetila je i da je bio u izrazito teškom stanju, bio je u šoku, žalio se da ga boli glava, da ga steže u prsima i da mu je zamućen vid te da je više puta ponovio: ''Napao me je bez razloga i bojim se da će to opet učiniti!'' . Nadalje, iz iskaza svjedoka PV utvrđeno je da je dva dana nakon događaja došao kod privatnog tužitelja i vidio da se drži za rebra, a jedno oko mu je oko bilo plavo. Privatni tužitelj mu je rekao da ga je okrivljenik istukao. Od svoga sina je saznao da je bio u društvu u kojem se nalazio i okrivljenik kojemu se njegov sin obratio rekavši mu da što mu je to trebalo, na što da je njemu okrivljenik rekao da će privatnog tužitelja stući i opet ako treba.

84. Provedenim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru utvrđeno je da je privatni tužitelj u događaju zadobio krvni podljev čeono lijevo, dvije oguljotine čeono lijevo, krvni podljev vjeđa lijevog oka i oguljotine šaka. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da krvni podljevi predstavljaju nespecifičnu mehaničku ozljedu, dakle ozljedu koja svojim karakteristikama ne upućuje na samo jedno točno određeno sredstvo s kojim je načinjena niti na samo jedan točno određeni mehanizam nastanka, tako da je evidentirani krvni podljev mogao, u okolnostima fizičkog sukoba, nastati mehanizmom jednokratnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom što može biti šaka, u laktu savijena ruka, u koljenu savijena noga ili stopalo i tomu slično sredstvo. Za oguljotine, utvrđeno je da su u okolnostima fizičkog sukoba u prvom redu mogle nastati tangencijalnim/linearnim povlačenjem nekog tupo tvrdog mehaničkog sredstva manje kontaktne površine što može biti nokat, prsten, dio remena sata ili tomu slično sredstvo, te da se ne može isključiti pad kao mehanizam njihovog nastanka s posljedičnim kontaktom ozlijeđenih dijelova lijeve strane čela i neke tupo tvrde prepreke ili podloge manje kontaktne površine. Glede krvnog podljeva vjeđa lijevog oka, utvrđeno je da se radi o ozljedi koja je u okolnostima fizičkog sukoba mogla nastati mehanizmom zasebnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom što može biti zatvorena šaka, u laktu savijena ruka, u koljenu savijena noga ili dio stopala i tomu slično sredstvo , te da se pad ne može isključiti, s posljedičnim kontaktom područja lijevog oka i neke isturene/izbočene ili zaleđene prepreke ili podloge manje kontaktne površine, ali da je ovakav mehanizam nastanka ozljeda u području lijevog oka sa sudskomedicinskog i životnog aspekta manje vjerojatan.

85. Iako je vještak glede dijagnoze natuk lijeve strane prsnog koša (kontuzija lijevog hemitoraksa) ocijenio da se navedena ozljeda temelji isključivo na subjektivnom osjetu bola te da se iz tog razloga sudskomedicinski ne može držati objektiviziranom tjelesnom ozljedom, iz medicinske dokumentacije je utvrđeno da se privatni tužitelj 16. siječnja 2021., dakle tri dana nakon događaja, ponovno javio Centru za hitnu medicinu Opće bolnice Pula zbog jakih bolova u lijevom hemitoraksu zbog zadobivenih ozljeda 13. siječnja 2021. u napadu od poznate osobe kada je obrađen u Općoj bolnici Pula, gdje je liječnik u nalazu naveo palpatorno izrazitu bolnost rebara lijevo lateralno i lijevog m. pectoralisa, s postavljenom dijagnozom S20 – površinska ozljeda prsnog koša i Y04 – napad tjelesnom silom. Također, iz medicinske je dokumentacije utvrđeno da se privatni tužitelj 14. siječnja 2021. javio svome liječniku dr. ŠV kojoj je donio nalaz Opće bolnice Pula navodeći da ga je jučer istukao susjed, bacio ga na zemlju i udarao ga, te mu je dijagnosticiran periorbitalni hematom, površine ekskorijacije po čelu i u predjelu lijeve sljepoočnice i po šakama ekskorijacije, za koje je stalni sudski vještak izjavio da su mogle nastati za vrijeme predmetnog događaja.

86. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka je utvrđeno su mehanizmom udarca ili udarca stopalom, u koljenu savijenom nogom ili rukama, mogle nastati sve evidentirane ozljede, dakle, krvni podljevi i oguljotine nespecifične mehaničke ozljede, ozljede koje svojim karakteristikama ne upućuju na samo jedno točno određeno mehaničko sredstvo s kojim su načinjene niti na samo jedan točno određeni mehanizam njihovog nastanka, dakle da su u okolnostima nekog fizičkog sukoba sve evidentirane ozljede mogle nastati mehanizmom udarca ili udaraca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom te da su se privatni tužitelj i okrivljenik morali nalaziti u nekom bliskom međusobnom odnosu, da e privatni tužitelj mogao nalaziti u uspravnom, ležećem ili u bilo kojem drugom položaju koji je omogućavao nanošenje ozljeda.

87. Uspoređujući iskaz privatnog tužitelja s navodima iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka r. Ilije Kučinara, te ih uspoređujući s iskazima svjedoka ĆV, BVĐ, LV i PV pa i policijskih službenika VVĐ i JV, utvrđeno je da je okrivljenik fizički napao privatnog tužitelja i tjelesno ga ozlijedio.

88. Nadalje, okrivljenik se branio da u kritično vrijeme njegova reakcija ukazuje kako je njegovo postupanje predstavljalo nužnu obranu, jer je bio napadnut i morao se braniti, zbog čega da ovo ne može biti kazneno djelo već nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti.

89. Prema članku 21. stavku 2. KZ/11 nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

90. U ovom postupku nije utvrđeno da je okrivljenik bio u istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu. Iz iskaza privatnog tužitelja jasno je utvrđeno da je u kritično vrijeme sjeo je na zid, okrivljenik je izašao iz auta i došao do njega, uhvatio ga rukom i izvukao ga, a on je pao na zemlju. Kada se pokušao ustati, šakom ga je udario u glavu i ponovno je pao dolje, ležao je na zemlji skvrčen i okrivljenik ga je počeo nogama udarati u lijevu stranu prsa kada je dobio četiri do šest udaraca, nakon čega ga je udario još dva, tri puta cipelama, nogom. Dakle, ni na koji način nije utvrđen napad privatnog tužitelja na okrivljenika da bi on bio u situaciji nužne obrane. Okrivljenik se branio da kada ga je privatni tužitelj prvi puta udario, da se sve više htio tući, na što je bio primoran u jednom trenutku odvezati pojas i baciti se na suvozačevo mjesto kako ga ne bi udario po glavi, da je jednom rukom uhvatio za njegovu ruku kojom je držao cjepanicu, a drugom rukom kako bi spriječio udarac da ga je odguravao u predjelu lica na način da je prislonio otvoreni dlan na njegovo lice, pokušavajući ga udaljiti iz njegovog auta, odgurnuti ga, da ga nije mogao drugdje jer je prsima bio naslonjen na vozilo i gurnuo glavu u njegov auto da bude bliže njemu da ga može udariti u glavu, jer ga je ciljao u glavu te da je napad prestao kada je on u tom guranju prokrvario na nos i ustuknuo, na što je uspio osloboditi vrata jer je cijelo vrijeme bio naslonjen na vrata. Pa da je u takvom sukobu zadobio ozljedu šake. No, medicinsku dokumentaciju nije dostavio u spis kako bi dokazao istinitost svojih navoda, a iz pročitanog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli

– Pola broj KO-DO-47/21 utvrđeno je da je 13. siječnja 2021. po dojavi ČV da mu je RV prijetio, je utvrđeno da okrivljenik nije zadobio nikakve ozljede i da nije išao k liječniku.

91. Sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost svjedočenja privatnog tužitelja, tim više što je njegov iskaz potkrijepljen medicinskom dokumentacijom Opće bolnice Pula i njegove liječnice dr. ŠV, kao i navodima stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara.

92. Okrivljenik je istaknuo da je on bio taj koji je o predmetnom događaju telefonom obavijestio policiju, što je preslušavajući dvije snimke utvrđeno točnim, no također i da je okrivljenik prijavio prijetnju od strane privatnog tužitelja. Iz citiranog spisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola utvrđeno je da je rješenjem broj KP-DO-47/2021 od 15. veljače 2021. na temelju članka 206. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenog RV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a RV vraćeno oružje, i to jedna puška i oružani list.

93. Slijedom obrazloženog, okrivljenikovu obranu smatra neutemeljenom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, koja nema uporište u utvrđenim činjenicama i provedenom postupku, jer je utvrđeno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, u mjestu Šarići, bez razloga i povoda prvo verbalno nasrnuo na privatnog tužitelja, a potom ga je i tjelesno napao, bacio ga je na zemlju te ga je više puta rukom i nogom udario u glavu i tijelo i tako mu nanio sljedeće ozljede: površinsku ozljedu glave, kontuziju periorbitalno lijevo, kontuziju lijevog hemitoraksa, površinske ekskorijacije po čelu, šakama i u predjelu lijeve sljepoočnice i više hematoma , čime je dakle privatnog tužitelja tjelesno ozlijedio, te je svojim ponašanjem opisanim u izreci, u cijelosti ostvario biće kaznenog djela tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11, zbog čega je proglašen krivim i izrečena mu je adekvatna kaznenopravna sankcija.

94. Za napomenuti je da je iz iskaza svjedokinje BVĐ utvrđeno da je ju je okrivljenik mjesec dana nakon događaja zaustavio i rekao joj da povuku tužbu jer da će ionako njezin otac izgubiti budući da nema nikakvih svjedoka, na što je rekla okrivljeniku da je njezina kćerka sve vidjela, na što joj je okrivljenik rekao da je njezina kćerka maloljetna i da stoga neće moći svjedočiti pred sudom , kao i to da okrivljenik nakon događaja provocira njezinog oca, i prati ga po putu.

95. Tijekom postupka sud nije bio u sumnji da je okrivljenik djelo počinio u neubrojivom stanju, već je ocijenio da je djelo počinio izravnom namjerom, kada je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ili je bio siguran u njegovo ostvarenje. Okrivljenik je službenim vozilom nakon posla došao u mjesto Šariće u kojem ne živi (živi u gradu [adresa]), s namjerom je došao ispred kuće privatnog tužitelja te iako se branio da je on bio napadnut od strane privatnog tužitelja, sud je ocijenio da je okrivljenik bio svjestan da će svojim djelovanjem nužno doći do posljedice ozljeđivanja privatnog tužitelja, pa je postupao s izravnom namjerom.

96. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je cijenio okrivljenikove osobne i imovne prilike (oženjen, zaposlen) te je unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika (izravna namjera) i težinu kaznenog djela (svojim činjenjem je kao pedesetosmogodišnjak osobi koja je u kritično vrijeme imala 72 godina života, dakle starijoj od njega, nanio tjelesne ozljede), način i okolnosti počinjenja djela (ljutit zbog nasipavanja zemlje koju je od Općine Marčana naručio privatni tužitelj), ali i njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost što je utvrdio uvidom kroz kaznenu evidenciju (list 33 i 253 spisa), te je okrivljenika za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11 proglasio krivim i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet na rok provjeravanja od jedne godine, što znači da se kazna zatvora od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se uvjetnom osudom ispuniti opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i njihovom sprječavanju.

97. Privatni tužitelj u ovom postupku nije postavljao imovinskopravni zahtjev pa stoga sud o tome nije ni odlučivao.

98. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan naknaditi trošak ovog kaznenog postupka, koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 odnosi na paušalnu svotu od 200,00 eura s obzirom na broj rasprava, te na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na trošak medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru u iznosu od 183,75 eura po računu broj 042/1/1/2025 od 27. veljače 2025. (list 194 spisa), i putnog troška svjedoka NV radi dolaska na raspravu održanu 19. siječnja 2023. od 14,80 eura, a s obzirom na činjenicu da je okrivljenik zaposlena osoba, mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njegova egzistencija. Trošak je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude. Troškovi se odnose i na trošak opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se donijeti posebno rješenje kada se za to steknu zakonski uvjeti.

Pula - Pola, 30. siječnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Privatnom tužitelju RV

• Opunomoćeniku privatnog tužitelja BV, odvjetniku u [adresa] • Okrivljenom ČV

• Braniteljici okrivljenika TV, odvjetnici u [adresa]