Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1427/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EK, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi naknade troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-808/2025-2 od 7. listopada 2025., dana 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-808/2025-2 od 7. listopada 2025. u točki I. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja EK za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 312,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja). U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška je odbijen (točka II. izreke prvostupanjskog rješenja).

2. Protiv točke I. prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenik u bitnom ističe kako troškovi izvansudske ovrhe nisu bili potrebni u smislu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona, budući da je ovršenik bio spreman ispuniti ovršnu tražbinu ovrhovoditelju, ali je u tome spriječen zbog nečinjenja ovrhovoditelja. Naime, ovrhovoditelj je ustrajao na tome da se ovršna tražbina isplati na račun punomoćnika ovrhovoditelja. Međutim, ovršenik ističe kako ovršna tražbina predstavlja naknadu plaće, tj. dohodak od nesamostalnog rada, koji se isplaćuje na račun osobe koja ostvaruje dohodak, tj. na račun ovrhovoditelja, sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak. Slijedom navedenog, ovršenik je, u tri navrata, obavijestio ovrhovoditelja da ne može isplatiti ovršnu tražbinu na račun njegovog punomoćnika, već isključivo na račun ovrhovoditelja. Nadalje, ovršenik je pozivao, također u tri navrata, ovrhovoditelja da mu dostavi broj svog bankovnog računa radi dobrovoljnog ispunjenja ovršne tražbine, međutim, ovrhovoditelj nije dostavio svoj broj računa, već je inzistirao na tome da se ovršna tražbina isplati na račun njegovog punomoćnika. Dakle, ovrhovoditelj nije trebao pokretati postupak izravne naplate, već je samo trebao postupiti po traženju ovršenika i dostaviti podatke za dobrovoljno namirenje tražbine, a što je ovrhovoditelj propustio uraditi. Slijedom svega navedenoga, ovršenik predlaže da se njegova žalba uvaži i da se ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu ovršenika. Ovrhovoditelj ističe kako je dostavio ovršeniku podatke za dobrovoljno ispunjenje tražbine, ali ovršenik nije dobrovoljno ispunio tražbinu, radi čega je ovrhovoditelju prisilna naplata ostala kao jedina opcija. Ovrhovoditelj ističe kako je svome punomoćniku dao specijalnu punomoć kojom je ovlastio punomoćnika da primi glavnicu, troškove i kamate. Dakle, ovrhovoditelj je ovlastio svoga punomoćnika da može potraživati isplatu ovršne tražbine u cijelosti, a ovršenik se takvom načinu namirenja neosnovano protivio. Predlaže odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 EUR.

4. Žalba ovršenika je neosnovana.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 dalje: OZ).

6. Među strankama nije sporno da su ovrhovoditelju nastali troškovi izravne naplate (izvansudske ovrhe) koju provodi Financijska agencija.

7. Među strankama je sporno jesu li troškovi izravne naplate bili potrebni ovrhovoditelju, u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a, budući da je ovršenik, prema njegovim žalbenim navodima, bio spreman dobrovoljno ispuniti ovršnu tražbinu ovrhovoditelju, ali ne isplatom na račun punomoćnika ovrhovoditelja, već isplatom na račun ovrhovoditelja.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-22/2023-50 od 18. listopada 2024., koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž R-186/2024-2 od 25. studenog 2024., naloženo ovršeniku (tuženiku) da nadoknadi ovrhovoditelju (tužitelju) na ime naknade plaće (naknade za neiskorištene slobodne dane) bruto iznos od 2.449,04 EUR, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.710,00 EUR

- da je presuda postala pravomoćna dana 25. studenog 2024., a ovršna 4. siječnja 2025., kako to proizlazi iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti (list 11 spisa)

- da je ovrhovoditelj, dana 30. lipnja 2025., sukladno odredbama iz Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020), podnio Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA) zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju navedene ovršne presude

- da je Financijska agencija, dana 14. srpnja 2025., postupila sukladno podnesenom zahtjevu te zaplijenila ovršnu tražbinu sa računa ovršenika u cijelosti, pri čemu je dio naknade plaće (glavnice) isplaćen Državnom proračunu Republike Hrvatske, dio naknade plaće (glavnice) je isplaćen ovrhovoditelju EK, a troškovi parničnog postupka su isplaćeni punomoćniku ovrhovoditelja, odvjetnici Marini Pezer, kako to proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 29- 31 spisa)

9. Ovršenik, uz svoju žalbu, dostavlja korespondenciju između ovršenika i punomoćnika ovrhovoditelja, odvjetnice Marine Pezer.

9.1. Iz dostavljene korespondencije proizlazi kako je ovrhovoditelj zahtijevao da se dosuđena naknada plaće i troškovi parničnog postupka uplate na bankovni račun punomoćnika ovrhovoditelja, odvjetnice Marine Pezer.

9.2. S druge strane, ovršenik nije bio voljan isplatiti dosuđeni iznos na račun punomoćnika, ističući da se isplata naknade plaće u bruto iznosu ne može izvršiti na račun punomoćnika, već isključivo na račun ovrhovoditelja, tj. radnika, neovisno o postojanju specijalne punomoći. Slijedom navedenog, ovršenik je zahtijevao da mu se dostavi broj računa ovrhovoditelja, a kako bi mogao izvršiti uplatu naknade plaće, međutim, ovrhovoditelj je inzistirao da se uplata izvrši na račun punomoćnika, a što ovršenik nije uradio.

10. Dakle, ovršenik smatra da prisilna naplata ovršne tražbine te troškovi koji su time prouzročeni su bili nepotrebni, budući da je ovršenik bio spreman dobrovoljno ispuniti tu tražbinu, ali mu ovrhovoditelj nije dostavio potrebne podatke (broj računa) za dobrovoljno ispunjenje tražbine.

11. Međutim, valja istaknuti da ovršna tražbina potječe iz radnopravnog spora, tj. ovršenik je poslodavac ovrhovoditelja, a ovrhovoditelj je radnik ovršenika.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ovršenik, kao poslodavac ovrhovoditelja, morao je raspolagati svim podacima potrebnima za dobrovoljno ispunjenje ovršne tražbine. Naime, nelogično je da poslodavac nema podatke o bankovnom računu svoga radnika, budući da se plaća u radnom odnosu u pravilu isplaćuje na račun radnika, stoga je broj računa nužan podatak kojim poslodavac mora raspolagati.

13. Ovršenik u svojim žalbenim navodima navodi da mu ovrhovoditelj nije dostavio broj svoga računa, međutim, riječ je o podatku o kojem je, kao njegov poslodavac, morao imati saznanja. Pritom valja istaknuti da ovršenik u žalbi ne navodi razloge kojima bi potkrijepio zašto ne raspolaže brojem računa ovrhovoditelja, svoga radnika.

14. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje da je ovršenik mogao dobrovoljno ispuniti ovršnu tražbinu te da nije bilo nužno da mu ovrhovoditelj dostavi podatke o broju svoga računa, budući da je riječ o podatku o kojem je ovršenik morao imati saznanja.

15. Uzevši u obzir da je predmetna presuda postala pravomoćna dana 25. studenog 2024., a ovršna 4. siječnja 2025., dok je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu dana 30. lipnja 2025., jasno je da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju tražbinu šest mjeseci nakon što je presuda postala ovršna, radi čega je pokretanje postupka izravne naplate bilo nužno kako bi ovrhovoditelj mogao namiriti svoju ovršnu tražbinu.

16. Dakle, troškovi izravne naplate su bili nužni i potrebni kako bi ovrhovoditelj mogao namiriti svoju ovršnu tražbinu, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

17. Zbog svega navedenoga žalbeni navodi ovršenika se ne mogu prihvatiti.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP- a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

19. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu ovršenika. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević