Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5449/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Ilijani Petyo, u pravnoj stvari tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Čubeli, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-41/2021-45 od 18. listopada 2024., 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-41/2021-45 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I. izreke utvrđeno je da je tuženica smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine – stana koji se nalazi na prvom katu objekta sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je smješten na jugozapadnoj međi iste čestice, a koji stan se sastoji od otvorenog stubišta, hodnika, kuhinje, spavaće sobe, dnevnog boravka, blagovanja i natkrivene terase, ukupne neto površine 47,42 m[2] na način da je na prijevaran i nasilan način uselila u stan i promijenila bravu na ulaznim vratima stana te na taj način isključila tužiteljicu iz posjeda; u toč. II. izreke naloženo je tuženici da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku promijeni bravu na ulaznim vratima stana te sve ključeve preda tužiteljici kao i da stan preda tužiteljici slobodan od osoba i stvari; uz zabranu tuženici takvog ili sličnog smetanja (toč. III. izreke). U toč. IV. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 356,16 EUR sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate.

2. Tuženica pobija rješenje iz svih žalbenih razloga iz čl. 351. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno isto preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži pružanje posjedovne zaštite stana koji posjed je smetan na način da je tuženica na prijevaran i nasilan način uselila u stan i promijenila bravu na ulaznim vratima stana te na taj način isključila tužiteljicu iz posjeda.

6. U postupku nije bilo sporno da je predmetni stan bio u suposjedu tužiteljice i njezinog supruga RT koji je preminuo **.**.2021., da je predmetna nekretnina ušla u sastav ostavine, da su stranke nasljednici iza pokojnog RT koji je bio suposjednik stana s tužiteljicom (svojom suprugom), da je tuženica početkom listopada 2021. ušla u posjed predmetnog stana unatoč protivljenju tužiteljice i promijenila bravu na ulaznim vratima stana s tim da je u vrijeme podnošenja tužbe u stanu stanovala s članovima svoje obitelji te tijekom postupka iselila i stan dala u najam trećim osobama. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica nakon smrti supruga nastavila posjedovati predmetni stan koji je adaptirala i uredila za najam, da je tuženica nakon smrti RT tražila od tužiteljice da joj dopusti da koristi navedeni stan što je ona zabranila u više navrata time da ju je zadnji put tražila na ostavinskoj raspravi, da je tuženica početkom listopada potajno i na prijevaran način došla do ključeva od predmetnog stana i na taj način ušla u predmetnu nekretninu koju od tada nadalje posjeduje.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena neka bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno navodima tuženice, nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1 toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje, jer izreka rješenja nije u suprotnosti sa zaključcima suda iz obrazloženja, te se pobijana odluka može ispitati.

9. Odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 ,90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanje posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZV u vezi čl. 441. ZPP.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u trenutku ulaska tuženice u predmetni stan bila u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, koji posjed je bio miran, jer iako su stranke sukladno čl. 17. ZV trenutkom smrti pok. RT ušle u pravnu poziciju svog prednika pa tako i u njegovu poziciju suposjednika predmetne nekretnine, tužiteljica je nakon smrti pok. RT i u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju 3. kolovoza 2021. zabranila tuženici da koristi nekretninu, te je ista time što je tuženicu onemogućila u izvršavanju suposjeda uspostavila samostalni posjed, a budući da je od tada pa do čina smetanja od strane tuženice prošlo više od 30 dana, posjed tužiteljice se u svakom slučaju umirio.

13. Prvostupanjski sud je zaključak da je u trenutku kada je izvršeno smetanje posjeda od strane tuženice tužiteljica bila u samostalnom posjedu predmetne nekretnine izveo ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, a suprotni žalbeni prigovori nemaju podlogu u rezultatima provedenog postupka.

14. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice o suposjedu nekretnine, a isto tako ni navodi tuženice da nije moguće donijeti odluku bez raspravljanja o pravnom odnosu stranaka kao suposjednika u smislu čl. 24. st. 2. ZV. Za predmet spora nije od utjecaja da je predmet ostavine bilo više nekretnina i način njihova korištenja, kao što se u parnicama zbog smetanja posjeda ne raspravlja o pravu na posjed. Posjed je faktično stanje, a kod raspravljanja o smetanju posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed te pravnoj osnovi. Stoga postupak tužene predstavlja samovlasno oduzimanje posjeda u smislu čl. 20. st. 2. ZV.

15. U odnosu na navode tužene da je promijenila bravu isključivo da spriječi nasilje koje tužiteljica provodi nad njom i njenom obitelji, treba reći da se o pravu na poduzimanje posjedovnih čina (smetanja) može raspravljati jedino u vezi s prigovorom da nije bilo samovlasnog oduzimanja posjeda, dakle da je čin oduzimanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta (čl. 20. st. 4. ZV), a to ovdje nije slučaj.

16. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na preotvaranje glavne rasprave, valja navesti da je odredbom čl. 305. ZPP propisano da sudac pojedinac odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasovanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja. Sud odlučuje da se glavna rasprava zaključi u pravilu tek onda kada stekne uvjerenje da su sve relevantne okolnosti dovoljno razjašnjene i raspravljanje, dakle da ima temelj za donošenje zakonite i pravilne odluke. U konkretnom slučaju sud je preotvorio glavnu raspravu pozivanjem tužiteljice na temelju čl. 109. st. u vezi s čl. 186. st. i čl. 106. st. 2. ZPP na dopunu tužbe jer tužbeni zahtjev nije bio određen u pogledu točnog opisa nekretnine koja je predmet posjedovne zaštite, te time nije povrijeđena odredba čl. 305. ZPP.

17. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu na temelju čl. 22. ZV i riješio kao u izreci pobijanog rješenja.

18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ilijana Petyo