Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3216/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Štih, Lidija Klepo i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ivković, odvjetnik u Čakovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2025. poslovni broj Pn-484/2023-22, 30. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2025. poslovni broj Pn- 484/2023-22 u toč. III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je u toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 840,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u toč. II. izreke je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 500,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 840,00 EUR za razdoblje od 27. prosinca 2022. do 29. prosinca 2022. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak od 1.467,09 eur, a u toč. IV. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška postupka.
2. Protiv navedene presude žali se umješač na strani tuženika u toč. III. izreke zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br.: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da prvostupanjski sud preinači odluku u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba umješača je neosnovana.
3.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje umješač, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u visini od 1.340,00 eur.
4.1. Prvostupanjski sud je odlučivao o posljednje postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 26. srpnja 2024., kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (za iznos od 1.060,00 EUR-u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.400,00 EUR ), a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe.
4.2. Tuženiku je navedeni podnesak dostavljen 8. kolovoza 2024. (iza lista 71 spisa), pri čemu se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio tek na ročištu od 18. veljače 2025., odnosno po proteku roka od 15 dana od dana primitka obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe. Navedeno je imalo za posljedicu da se ima smatrati da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. st. 2. ZPP).
5. Umješač na strani tuženika u žalbi prigovara da se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva već sljedeći dan po primitku rješenja kojim mu je sud priznao status umješača, dakle 8. listopada 2024., a prije toga to nije mogao učiniti jer sud o njegovom zahtjevu od 2. svibnja 2024. nije odlučio sve do 3. listopada 2024. Stoga, tuženik navodi da zbog propusta prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je morao uvažiti prigovor umješača na smanjenje tužbenog zahtjeva.
5.1. Također umješač prigovara da je kod određivanja troškova postupka trebao uzeti u obzir vrijednost predmeta spora naznačenog u tužbi od 3.500,00 eura i staviti ga u omjer presuđenog iznosa od 840,00 eur. Nadalje smatra da tužitelj nije uspio u osnovi u 100% već 50%, a tako je trebao i cijeniti trošak za izradu vještačkog nalaza.
6. Neosnovan je prigovor umješača koji sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 208. stavak 4. ZPP. To stoga jer je protivljenje umješača djelomičnom povlačenju tužbe u izravnoj suprotnosti s radnjama tuženika koji se u roku od 15 dana od dostave podneska kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu nije izjasnio da se protivi tom povlačenju, a što nije sporno ni samom tuženiku.
6.1. Naime, umješač nije stranka, niti je samostalni subjekt u postupku, već treća osoba koja se pridružuje jednoj od stranaka u postupku i njegova procesna sudbina ovisi o stranci kojoj se pridružio, pa zbog toga on ne može poduzimati radnje kojim se disponira tužbenim zahtjevom, niti radnje kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima o kojima ovisi tijek parnice. U konkretnom slučaju protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe u situaciji kada se tuženik u roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja kojim povlači dio tužbe, smanjujući djelomično zahtjev za naknadu štete - nije protivio tom povlačenju, odnosno protivio se sa zakašnjenjem.
6.2. Osim toga, čl. 208. st. 1. ZPP je propisano da umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio. Kako je umješač primio parnicu u trenutku kada je već prošao rok tuženiku za davanje pristanka na povlačenje tužbe, tada isti ne može poduzimati radnje koje ne bi i tuženik mogao.
7. U odnosu na žalbu umješača na trošak postupka valja reći sljedeće.
7.1. Kako je prvostupanjski sud pravilno odredio vrijednost predmeta spora prema smanjenom tužbenom zahtjevu od 1.060,00 eur, to je pravilno i ocijenio uspjeh spora u odnosu na dosuđeni iznos (840,00 eur) i zatraženi iznos u smislu čl. 154. st. 2. ZPP. Također, suprotno žalbenim navodima, činjenica što je utvrđeno da tužitelj nije pretrpio ozljede slabinske kralježnice te da nema smanjena životne aktivnosti, nije od utjecaja na utvrđenje da je tužitelj uspio s osnovom od 100% jer je u konačnici njegov zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete (djelomično) prihvaćen. Okolnost što tužitelj ne trpi smanjenje životnih aktivnosti je od utjecaja na određivanje visine naknade neimovinske štete (čl.1100. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" N 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a ne na uspjeh u sporu u odnosu na osnovu.
7.2. Zaključno umješaču valja odgovoriti da tužitelju pripada trošak vještačenja u punom iznosu. To stoga što je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je provedeno vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove.
8. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu umješača na strani tuženika i primjenom čl. 380. t. 2. ZPP riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. siječnja 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
