REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1609/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE (ranije HE i ŠE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ostović&Rakušić d.o.o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-536/2023-9 od 03. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-536/2023-9 od 03. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sljedećeg sadržaja:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha tuženika B2 Kapitala d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Osijeku, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška], k.o.: 320668 Osijek, u naravi kuća i dvorište, [adresa], ukupne površine 430 m2., u vlasništvu tužitelja AE (ranije ŠE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od dana 02. rujna 2020. god. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, a ovršni postupak se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapitalu d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 3 pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

1.1. Odlukom o troškovima postupka (u st. II. i III.) tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika u preostalom zatraženom dijelu za iznos od 178,06 eura odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga podnosi tužitelj putem svojeg punomoćnika, s obrazloženjem, u bitnome, da je neosnovano sud odbio zahtjev uz tvrdnju da tužitelj u pokrenutoj parnici ne može proširivati razloge koje nije naveo u žalbi nakon proteka roka jer da je takav zaključak u suprotnosti sa čl. 50. st. 1. t. 7, t. 9. i t. 10. Ovršnog zakona (dalje: OZ), da u postupku nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, posebno odredbe koje štite prava dužnika i osiguravaju proporcionalnost u provedbi ovrhe, da sud nije pravilno vrednovano dokaze tužitelja uključujući izvode iz zemljišnih knjiga, procjenu nekretnine od ovlaštenog vještaka te dokumentaciju o visini dospjelih dugovanja, da tužitelj nakon pretrpljenog moždanog udara nema mogućnosti u potpunosti se jasno izražavati i komunicirati sa svojim odvjetnikom u vezi ovoga postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači „i usvoji tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti“, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koju je tuženik pokrenuo protiv njega na nekretnini u njegovom vlasništvu i to onoj sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 430 m[2] na adresi [adresa], a temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-450/2020 od 02. rujna 2020. za tražbinu prema prijedlogu za ovrhu (od 28. kolovoza 2020.) u iznosu od 182.438,08 kuna.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tužitelj žalbenim navodima jer se pobijana presuda može ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. isto tako nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U postupku koji je prethodio žalbi nije sporno da je tužitelj (ovršenik) zaključkom od 17. svibnja 2023. (poslovni broj Ovr-450/2020-52) upućen, da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7., t. 9. i t. 10. OZ-a ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

9. Odredba čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; odredba čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; odredba čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a propisuje da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

10. Sud prvog stupnja je u postupku, u bitnome, utvrdio sljedeće relevantne činjenice koje žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju:

- da je u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-450/2020 doneseno rješenja o ovrsi na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja dana 02. rujna 2020. na nekretnini tužitelja kao ovršenika, a sve temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka poslovni broj Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017. radi naplate tražbine u iznosu od 182.438,08 kuna;

-da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 18. rujna 2020. i u tom je ovršnom postupku proveden postupak utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine putem ovlaštenog sudskog vještaka, a ovršenik je odnosno ovdje tuženik protiv tog rješenja podnio žalbu nakon proteka roka pozivom na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. t. 9 i t. 10. OZ-a;

-da se tužitelj u žalbi poziva na nepoštene odredbe Ugovora o kreditu pozivom na Zakon o zaštiti potrošača, da se radi o Ugovoru o kreditu broj 36990551/06 koji je sklopljen sa Zagrebačkom bankom d.d. te da se s tim u vezi vodi postupak pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-95/2023 radi utvrđenja ništetnosti i isplate;

-da tražbina iz navedenog ovršnog postupka temeljem koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je proizašla iz Ugovora o kreditu broj 202564 koji je tužitelj kao korisnik kredita (sa tadašnjim imenom i prezimenom HE) sklopio 02. veljače 2007. sa Volksbankom d.d. Zagreb čiji je pravni slijednik Sberbank d.d., a koju je tražbinu preuzeo tuženik temeljem Ugovora o cesiji .

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primjeno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, u cijelosti, a za svoju je odluku, kao što je već prethodno navedeno, dao jasne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti i koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

12. Zahtjev tužitelja je pravilno odbijen budući da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7., t. 9. i t. 10. OZ-a s obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave (pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave). Visina tražbine nije utvrđena u drugačijem iznosu od onoga navedenog u ovršnom postupku, što bi predstavljao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, dok se čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a odnosi na samo ispunjenje tražbine koje bi trebalo biti odgođeno zbog pokretanja parničnog postupka. Naime vidljivo je da se parnični postupak na koji upire žalitelj, onaj koji se vodi pod poslovnim brojem P-95/23, ne odnosi na predmeti ovršni postupak (na tražbinu iz tog postupka), odnosno na predmetni Ugovor o kreditu broj 202564 koji je sklopljen sa Volksbank d.d. (slijednik kojega je Sberbank d.d.). Naime, u navedenom se parničnom predmetu traži utvrđenje ništetnosti i isplata temeljem Ugovora o kreditu koji je tužitelj sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d., dakle o različitim pravnim poslovima.

13. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

14. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

15. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

15.1. Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a).

U Puli – Pola, 30. siječanj 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus