REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1165/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv tuženika-protutužitelja DIAMOND INVEST d.o.o., OIB: 31466420284, [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković&Partneri j.t.d. iz Varaždina, radi isplate i naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P- 3870/2022-27 od 01. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tužitelja-protutuženika pa se preinačuje u st. I. presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3870/2022-27 od 01. srpnja 2025. te se sudi:

„Dužan je tuženik-protutužitelj, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju-protutuženika iznos od 3.317,93 eura (25.000,00 kuna), sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to počev od 22. srpnja 2022. do isplate"

II. U preostalom se dijelu odbija žalba tužitelja-protutuženika i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3870/2022-27 od 01. srpnja 2025. potvrđuje u st. I. izreke (za iznos od 16,59 eura/125 kuna).

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3870/2022-27 od 01. srpnja 2025., u st. II. u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev.

IV. Preinačuje se odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude (st. III.) pa se nalaže tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 1.500,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 312,50 eura, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi : "Dužan je tuženik, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju iznos od 3.334,66 EUR (ranije 25.125,00 kn), sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i to počevši od dana 22.7.2022 godine pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak.";

-u st. II., da se odbija protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju/protutuženom GD, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] da tuženiku/protutužitelju društvu DIAMOND INVEST d.o.o., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 31466420284 na ime naknade štete isplati iznos od 1.669,65 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 28. srpnja 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženiku/protužitelju, naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

-u st. III., da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz 354 . st. 1. u vezi sa čl. 7. i čl. 8. te čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Prvostupanjski sud smatra da je prikriveni kupac predmetnog vozila bio svjedok ŽD, a ne tužitelj. Takav zaključak sud temelji na nizu proizvoljnih pretpostavki, a ne na provedenim dokazima, odnosno na svojoj subjektivnoj procjeni, a ne na činjeničnoj podlozi. Naime, nije postojalo ni jedno objektivno utvrđenje da tužitelj nije mogao ili nije namjeravao financirati vozilo uz pomoć leasinga. Do zaključenja posla nije došlo isključivo zato što leasing kuća nije odobrila financiranje pod određenim uvjetima već je kasnije nudila znatno nepovoljniji model financiranja – leasing na sedam godina – što tužitelj nije prihvatio. Promjena tog temeljnog uvjeta, dakle povećanje roka na pet ili čak sedam godina predstavljala je bitno izmijenjenu okolnost na koju tužitelj nije pristao što je jedini i isključivi razlog zašto glavni ugovor o kupoprodaji vozila nije sklopljen. Sud prvog stupnja je, osim što je pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odnos stranaka pravno kvalificirao kao ugovor o nalogu. Naime, tuženik nije bio tužiteljev zastupnik (punomoćnik) već je nastupao u svoje ime kao posrednik koji se bavi uvozom i posredovanjem pri kupnji vozila. Međutim, čak i pod pretpostavkom da bi se odnos mogao smatrati nalogom ili komisijom sud je pogrešno primijenio te odredbe na štetu tužitelja. Tuženik je, po vlastitim navodima, preuzeo rizik uplativši njemačkom trgovcu određeni iznos za rezervaciju vozila. Ako njemu taj iznos nije vraćen zbog odustanka od kupnje to je stvar međusobnog odnosa tuženika i tog trgovca jer tužitelj nije bio ugovorna strana, pa je tuženik mogao takav rizik osigurati posebnim ugovornom klauzulom s tužiteljem, ali takav dogovor nije utvrđen. Dakle, ako ugovor nije sklopljen svaka strana treba vratiti ono što je od druge primila što je i smisao odredbe č. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO).

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana presuda „na način da se prihvati tužbeni zahtjev“, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

4. Tuženik–protutužitelj (dalje tuženik) podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno ističe da su razlozi navedeni u obrazloženju presude nejasni i proturječni. Naime, sud prvog stupnja navodi da je krivnja zbog toga što ugovor o kupoprodaji automobila nije realiziran nalazi na strani tužitelja, a nikako na strani tuženika, a da bi u naknadnom obrazloženju naveo kako je šteta koju je imao tuženik, kada je kao nalogoprimac uplatio iznos od 1.669,65 eura povrh iznosa dobivenog predujmom, samoskrivljena te da tuženik nema pravo na naknadu iste. Sud je pravilno cijenio da se odnos tužitelja i tuženika ima smatrati odnosnom nalogodavca i nalogoprimca, međutim pogrešno je primijenio odredbe ZOO-a i to čl. 765. st. 3., čl. 772., čl. 774. i čl. 773. st. 3. Naime, kada nalogodavac ne predujmi dostatan iznos sredstava za uplatu predujma auto-kući, dobar gospodarstvenik, kako bi spriječio da auto-kuća isti automobil proda drugom kupcu uplatio je novčana sredstva povrh predujmljenih i na taj način osigurao da automobil bude rezerviran za nalogodavca sukladno njegovoj uputi. U slučaju da nalogoprimac ne bi predujmio novčana sredstva auto-kući, povrh iznosa dobivenih od nalogodavca, automobil ne bi bio rezerviran i postojala bi direktna odgovornost za štetu nalogoprimca prema nalogodavcu.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda „na način da se usvoji protutužbeni zahtjev“ kao i zahtjev za naknadom parničnog troška.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

8. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužitelja predstavlja zahtjev za povratom iznosa od 3.334,66 eura (25.125,00 kuna) koji iznos je tužitelj tuženiku uplatio osnovom naloga za plaćanje sa zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2022. kao dana plaćanja. Protutužbeni zahtjev tuženika predstavlja povrat iznosa od 1.669,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. srpnja 2022. do isplate s osnova uplate njemačkom trgovačkom društvu Jürgens GmbH ovlaštenom Mercedes- Benz prodajnom dućanu i servisu.

9. Prvostupanjski sud svojom odlukom odbija tužbeni i protutužbeni zahtjev te odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ocjena je ovog suda, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz kojeg je razloga valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku u odnosu na tužbeni zahtjev dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev istu valjalo potvrditi.

10.1. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upiru žalitelji jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoće, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati. Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave, saslušanjem stranaka i svjedoka) utvrdio sljedeće činjenice:

-da je tužitelj tuženiku uplatio 22. srpnja 2022. predujam u iznosu od 25.000,00 kuna dok se iznos od 125,00 kuna odnosi na naknadu banci za obavljanje novčane transakcije, a s osnova kupnje vozila marke Mercedes-Benz tip vozila GLC 220 d 4M;

-da je tuženik navedenom društvu Jürgens GmbH po traženju tog društva izvršio uplatu predujma u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura, odnosno da je tuženik društvu Jürgens GmbH uplatio iznos od 12.580,01 kunu više od onoga što je tuženik uplatio tužitelju „a sve kako bi vozilo bilo rezervirano za tužitelja“;

-da je dopisom od 24. studenog 2022. društvo Jürgens GmbH pozvalo tuženika da preuzme predmetno vozilo do 09. prosinca 2022. (stranica 48 spisa) i obavijestilo ga da će po proteku tog roka zahtijevati naknadu štete u iznosu 10% od cijene, tj. 4.800,00 eura koje pravo je i konzumiralo 14. prosinca 2022. izdavanjem računa tuženiku. Navedeni postotak od 10 % na ime naknade štete je naveden i u Uvjetima kupoprodaje rabljenih vozila (str. 51 do 58 spisa);

-da je tužitelj odustao od predmetne kupnje jer mu nisu odgovarali uvjeti financiranja od strane OTP leasinga d.o.o. s obzirom "da je želio platiti cijenu u razdoblju dvije do tri godine", a OTP leasing d.o.o. je nudio plaćanje na pet, odnosno sedam godina.

12. Temeljem navedenih utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu, da je prikriveni kupac predmetnog vozila trebao biti saslušan svjedok ŽD a ne tužitelj, da „neovisno od toga je li razlog odustanka neslaganje tužiteljeve supruge sa aranžmanom kupnje vozila za drugog, problem sa opterećenošću plaće sindikalnim kreditom ili pak nezadovoljstvo tužitelja ponuđenim modelom financiranja leasinga“ krivnja zbog toga što uvoz vozila na kraju nije realiziran nije na strani tuženika. Odluka je donesena pozivom na odredbu čl. 772. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

13. Protutužbeni zahtjev tuženika je odbijen pozivom na odredbu čl. 774. ZOO-a uz zaključak da je krivnja radi uplate iznosa od 1.669,65 eura od strane tuženika navedenoj njemačkoj tvrtki na tuženiku, odnosno da si je tuženik sam skrivio štetu iz razloga jer da nije bio dužan „novcem financirati naručivanje vozila već da je puni iznos predujma trebao tražiti od tužitelja“.

14. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja u presuđenju predmetne pravne stvari pravilno pošao od zaključka da je između stranaka sklopljen (usmeni) ugovor o nalogu koji je reguliran odredbama čl. 763. do 784. ZOO-a.

15. Odredbom čl. 763. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje ovlašteni nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Dakle, tuženik je u predmetnoj pravnoj stvari motorno vozilo, odabrano po tužitelju, trebao kupiti od navedene tvrtke iz Njemačke i naknadno isto "prenijeti" na tužitelja. Tuženik je navedenoj tvrtki u Njemačkoj uplatio iznos od 5.000,00 eura koliko je ta tvrtka i tražila, a da o tome nije obavijestio tužitelja pa onda tužitelj ne može biti niti odgovoran za ostatak iznosa kojega od njega nije tražio tuženik, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja.

16. Isto tako, predmetna narudžba kao i Ugovor koji je zaključen između tuženika i navedene tvrtke iz Njemačke ne glasi na tužitelja niti je tužitelj upoznat sa Uvjetima poslovanja te tvrtke (stranica 35 do 37 spisa). Tuženik je sa tim Uvjetima bio upoznat, odnosno upoznat je sa činjenicom da tvrtka zadržava 10% od iznosa predujma, ukoliko ne dođe do realizacije ugovora (navedeno je na narudžbi da su važeći Opći poslovni uvjeti te da se potpisom izjavljujete suglasnost s istima, stranica 35 spisa). Stoga je o navedenom tuženik trebao obavijestiti tužitelja prije nego što je uplaćen taj iznos da bi se utvrdilo da li je tužitelj suglasan s takvim uvjetima kupnje.

17. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO-a propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i s njima se rukovoditi.

17.1 Odredbom čl. 772. ZOO-a propisano je da je nalogodavac dužan na zahtjev nalogoprimca predujmiti mu stanoviti iznos novca za predviđene izdatke.

18. Iz sadržaja navedenih zakonskih odredaba, u konkretnom slučaju jasno proizlazi obaveza tuženika kao nalogoprimca da vrati tužitelju kao nalogodavcu navedeni iznos obzirom da nije obavijestio tužitelja da u slučaju odustanka od ugovora navedeni iznos predujma neće biti vraćen, a za tu činjenicu je znao, kako to navodi u svom iskazu i zz tuženika ED, a uostalom tako je navedeno i u Ugovoru koji je isti zaključio sa tvrtkom iz Njemačke. Tuženik je mogao smanjiti štetu na način da "sam" kupi navedeno vozilo pa činjenica, da kako se navodi "vozilo nije uvezao jer da nije imao kupca za to vozilo tj. da se uvoze točno određena vozila koja kupci odaberu" ne može predstavljati opravdani razlog. Isto tako, u slučaju da je tuženik obavijestio o navedenom tužitelja tek onda bi bilo bitno da li su razlozi odustanka od kupnje vozila bili opravdani.

19. U odnosu na protutužbeni zahtjev pravilan je stav prvostupanjskog suda, da se odredba čl. 774. ZOO-a koji propisuje da je nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivnje u obavljanju naloga - ne može primijeniti jer postoji krivnja tuženika. Naime, tuženik nesporno tužitelja nije obavijestio da je uplatio cjelokupni predujam, odnosno da iznos kojeg je tužitelj uplatio nije dovoljan prema traženju tvrtke iz Njemačke. Upravo suprotno iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik od njega zahtijevao isplatu iznosa od 20.000,00 kuna, a da je on uplatio iznos od 25.000,00 kuna.

20. Slijedom iznijetog ostvarene su pretpostavke za preinačenje prvostupanjske presude u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da se prihvati tužbeni zahtjev u iznosu od 3.317,93 eura (zahtjev je odbije u iznosu od 16,59 eura koji se odnosi na naknadu banci za obavljenu novčanu transakciju) dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi.

21. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je ponovno odlučiti o parničnom trošku, obzirom da je ovom presudom tužitelj u pretežitom dijelu uspio u postupku pa je preinačena i odluka o parničnom trošku. Tužitelju su dosuđeni zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 23. svibnja, 11. rujna i 03. prosinca 2024. te 20. veljače i 06. svibnja 2025. ukupno u vrijednosti od 600 bodova, odnosno sa PDV-om iznos od 1.500,00 eura sve po čl. 154. st. 5. ZPP-a. Na dosuđene troškove postupka tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana donošenja ove presude prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (prema čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 373. st. 3. ZPP-a te čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

22.1. Kako je žalba tužitelja prihvaćena valjalo je istome priznati i zatraženi trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 312,50 eura dok je takav zahtjev tuženika odbijen jer isti u žalbenom postupku nije uspio (čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a).

U Puli – Pola 30. siječanj 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus