REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1337/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. (OIB:02535697732) iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-109/2025-32 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-109/2025-32 od 23. srpnja 2025. u st. III. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.014,44 eura po stopa koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. pa do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

• na iznos od 3,63 eura od 31.10.2010.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 67,53 eura od 30.11.2010.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 71,25 eura od 31.12.2010.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 68,65 eura od 31.01.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 69,55 eura od 28.02.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 68,27 eura od 31.03.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 68,44 eura od 30.04.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 60,93 eura od 31.05.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 61,18 eura od 30.06.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 64,73 eura od 31.07.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 50,12 eura od 31.08.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,57 eura od 30.09.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,36 eura od 31.10.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,19 eura od 30.11.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,84 eura od 31.12.2011.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,50 eura od 31.01.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,53 eura od 29.02.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,03 eura od 31.03.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,23 eura od 30.04.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,42 eura od 31.05.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,04 eura od 30.06.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,13 eura od 31.07.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,90 eura od 31.08.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,37 eura od 30.09.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,86 eura od 31.10.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 49,12 eura od 30.11.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,99 eura od 31.12.2012.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 47,83 eura od 31.01.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,75 eura od 29.02.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,76 eura od 31.03.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,33 eura od 30.04.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 47,23 eura od 31.05.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 47,20 eura od 30.06.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 47,43 eura od 31.07.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 47,86 eura od 31.08.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,52 eura od 30.09.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,18 eura od 31.10.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,38 eura od 30.11.2013.g. do 30. 9. 2015.,

• na iznos od 48,60 eura od 31.12.2013.g. do 30. 9. 2015.

II. U preostalom se dijelu odbija žalba tuženika te u cijelosti žalba tužitelja pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-109/2025-32 od 23. srpnja 2025. potvrđuju (st. I., II., IV., V., VI., VII., VIII. i IX.).

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:

9012291432 od 20. veljače 2007., I. (prvog) Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012291432 od 07. svibnja 2013. i II. (drugog) Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012291432 od 26. svibnja 2014. koje su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 % godišnje;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.635,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 31. kolovoza 2007. na iznos od 38,37 eura do zaključno 31. listopada 2010. na iznos od 76,35 eura, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.014,44 eura kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 31. kolovoza 2010. do 30. rujna 2015. na iznos od 3,63 eura do zaključno od 31. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. na iznos od 48,60 eura, sve u roku od 15 dana;

-u st. IV., da se utvrđuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:

9012291432 od 20. veljače 2007., I. (prvog) Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012291432 od 07. svibnja 2013. i II. (drugog) Dodatka ugovoru o kreditu broj 9012291432 od 26. svibnja 2014. koje su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF;

-u st. V., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.874,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 31. ožujka 2008. na iznos od 3,93 eura do zaključno 30. rujna 2015. na iznos od 94,62 eura, sve u roku od 15 dana;

-u st. VI., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu radi isplate iznosa od 2.014,44 eura;

-u st. VII., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate preko dosuđenog t. III. izreke prvostupanjske odluke, kao neosnovan;

-u st. VIII., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.725,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.";

-u st. IX., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.596,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe sukladno podnescima tužitelja od 19. veljače 2025. i 23. svibnja 2025. na način da tužitelj pored istaknutog tužbenog zahtjeva radi isplate zahtijeva i isplatu iznosa od 188,65 eura, sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj dok tuženik podnosi žalbu protiv presude i rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu putem svoje punomoćnice i to u odnosu na st. VI., VII., VII. i odbijajućeg dijela st. IX. presude iz svih žalbenih razloga. Ističe da je pretplata koja mu je priznata konverzijom knjigovodstveno utvrđen iznos korišten za podmirenje konvertiranog kredita u cijelosti, što je vidljivo iz Dodatka o konverziji pa iznos pretplate ne predstavlja tražbinu tuženika prema tužitelju te nema osnove za prijeboj tražbina. Nadalje da ima pravo i na razliku u glavnici do koje da je došlo zbog ništetne i nepoštene odredbe o valuti i kamati te da u tom smislu nema nikakve razlike u odnosu na razliku koja se formirala na mjesečnoj razini. Osporava i odluku o troškovima postupka te ističe da nije uspio sa dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa da mu je trebalo priznati cjelokupno zatražen trošak.

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači presuda na način "da se usvoji tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik podnosi žalbu putem svoje punomoćnice i to u odnosu na st. I., II., III., IV., V. i IX. te u odnosu na rješenje kojim se dopušta preinaka, iz svih zakonskih razloga. Tuženik ističe da je pogrešan zaključak suda da Dodatak ugovora o kreditu i odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju na kojemu se temelji Dodatak nemaju veze sa pitanjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi jer je radi uspostave ravnoteže Zakon donesen i primijenjen ugovaranjem Dodatka kojim je provedena konverzija. Upućuje na odluku VSRH poslovni broj Gos-1/2019 kojim je navedeno da Sporazum o konverziji koji je sklopljen na osnovu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su odredbe osnovnog ugovora kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ustraje kod prigovora zastare kao i kod tvrdnje da je sud morao iznose umanjiti za iznos tzv. negativne razlike. Osporava i odluku o troškovima postupka.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači presuda "te u cijelosti odbije tužba i tužbeni zahtjev", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje "uz dodjelu u rad drugom sucu".

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP).

6. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana dok je žalba tužitelja u cijelosti neosnovana.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje stranke jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 12.253,74 eura tj. iznos od 4.649,61 euro s osnova promjene kamatne stope, 4.878,74 eura s osnova promjene valutne klauzule te iznos od 2.725,39 eura s osnova razlike glavnice, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj: 9012291432 od 20. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i KM kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz [adresa] 19. ožujka 2007. pod brojem OV-6049/07 te I. Dodatka ugovoru o kreditu (07. svibnja 2013.) i II. Dodatka ugovora o kreditu (26. svibnja 2014.) kao i Dodatka o konverziji ugovora o kreditu od 04. prosinca 2015.

10. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 20. veljače 2007. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i KM kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 9012291432 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.036,01 CHF na rok otplate od 360 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu (u 360 jednakih mjesečnih anuiteta) s propadajućom kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom;

-da je čl. 4. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,35% godišnje. Namjena kredita (čl. 2.) bila je kupnja stambenog objekta;

-da su stranke 07. svibnja 2013. sklopile I. Dodatak ugovoru o kreditu, a 26. svibnja 2014. II. Dodatak ugovoru o kreditu;

-da su stranke dana 04. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu (dalje Dodatak) temeljem odredaba ZID ZPK/15 ("Narodne novine" broj: 102/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 43.561,86 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da pretplata iznosi 2.014,44 eura;

-da nije osnovan prigovor tuženika da bi u izračun trebalo uzeti u obzir tzv. negativne razlike jer da je "tuženik samostalno ponudio korisniku kredit, kao potrošaču pa da nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža u njihovom odnosu";

-da tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike glavnice tj. razlike iznosa preostale glavnice prama obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primijenim tečaja na dan isplate kredita umanjenu za razliku glavnice iz konverzije jer je ista posljedica sporazuma stranaka, jer je tužitelj "prihvatio ponudu tuženika te je zaključio Dodatak koji izaziva pravne učinke";

-da je tužitelj u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka specificirala svoj zahtjev podnescima od 19. veljače i 23. svibnja 2025., odnosno izvršio preinaku svog zahtjeva koju je sud dopustio pozivom na čl. 190. st. 2. ZPP-a.

11. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od kolovoza 2007. te od kolovoza 2011. došlo do povećanja redovnih kamata od 5,35%, 6,10%, 5,75%, 5,50% i 5,25% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,48606) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

12. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno da li je tužitelj potrošač; ima li isti uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Dodatka; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; tijek zakonskih zateznih kamata. Prema žalbenim navodima tužitelja ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa s osnova razlike u glavnici i iznosa pretplate utvrđene u konverziji.

13. Iz Ugovora o kreditu, Dodataka te iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj sklopio navedeni Ugovor i sve Dodatke kao fizička osoba i za vlastite potrebe dok je u samom Ugovoru navedeno da je svrha kupnja nekretnine i adaptacija. Prema čl. 3. ZZP-a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV- 56/2023-9 od 23. studenog 2023.). Tužitelj je dakle status potrošača dokazao time što je kao fizička osoba zaključio Ugovor radi kupnje nekretnine i njezine adaptacije, a tuženik na okolnost da isti nije potrošač, odnosno da je nekretnina kupljena u poslovne svrhe nije predložio niti jedan dokaz, pa je neosnovano njegovo isticanje da tužitelj nije potrošač.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke ĆM, magistre ekonomije utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznosi ukupno 35.032,48 kuna, odnosno 4.649,61 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te da razlika više plaćenih anuiteta nastala uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita iznosi ukupno 36.728,74 kuna, odnosno 4.874,74 eura. Sukladno čl. 5. Dodatka o konverziji preplata priznata tužiteljici prilikom konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.014,44 eura, te je ugovoreno da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima koji će dospijevati nakon sklapanja navedenog dodatka.

Razlika u glavnici iznosi 19.643,59 kuna.

15. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

16. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO).

17. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 04. lipnja 2019.

18. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

19. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96., čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

20. U odnosu na Dodatak o konverziji koji je sklopljen 04. prosinca 2015. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

21. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Dodatka ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

21.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Dodatka nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Dodatka ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženo u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

22.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

24. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipanj 2014. i 14. lipanj 2018.), a tužba je podnesena 12. lipnja 2023., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

25. Prvostupanjska odluka unatoč svemu navedenom nije pravilna u odnosu na priznatu visinu zahtjeva. Naime, pravilno je odbijen zahtjev za isplatom iznosa priznate pretplate od 2.014,44 eura (st. VI.) kao i što je pravilno od utvrđenog prava na isplatu odbijen taj iznos sve prema čl. 171. st. 2. ZOO-a. Međutim na taj iznos tužitelj nema pravo na zatezne kamate kako mu je to prvostupanjski sud priznao u st. III. izreke jer je navedena pretplata (kao i uostalom priznata glavnica) utvrđena Dodatkom ugovora o konverziji i o njoj su se ugovorne strane međusobno suglasile i nisu bile predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa nisu ni bile obuhvaćene razlogom ništetnosti.

26. U odnosu na žalbu tužitelja

Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznos preplate po osnovi promjene u kamatnim stopama i tečaju CHF u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka o konverziji, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. U odnosu na visinu glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka (s time u vezi i razliku glavnice od 2.725,39 eura) ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa ona ni nije obuhvaćena razlogom ništetnosti niti je to tužitelj tijekom postupka dokazao. Stoga je pravilno taj zahtjev tužitelja odbijen u st. VIII. izreke. Od utvrđenih iznosa preplate po osnovu promjene kamatne stope kako je već i navedeno (4.649,61 eura) pravilno je odbijen iznos koji je prilikom sklapanja Dodatka priznat tužitelju (iznos od 2.014,44 eura). Naime, sklapanjem navedenog Dodatka stranke su se osim sa glavnicom kredita (koja nije bila predmet kolektivnog spora) suglasile i sa iznosom priznate pretplate.

27. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja, odnosno uračunavanja tzv. negativne razlike u iznosu od 83,55 eura zbog manje plaćenih anuiteta za vrijeme otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od početnog, ovaj drugostupanjski sud podržava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nepostojanju te tražbine. Tužitelj je plaćanjem manjih anuiteta ostvario određenu korist, međutim ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a ni da je izvršena radnja kojom je stekao korist, prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 2. ZOO-a.

28. Pravilno je sud prvog stupnja pozivom na čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe koja je učinjena nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka.

29. Konačno i odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Tužitelj nije uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom, odbijen je u dijelu glavnice te iznosa pretplate pa je pravilno prvostupanjski sud cijenio uspjeh tužitelja u omjeru od 61% (80,5%-19,5%).

30. Slijedom iznijetog valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika, a u preostalom dijelu istu odbiti te u cijelosti odbiti žalbu tužitelja i presuditi kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a).

31. Tuženiku nije priznat zatražen trošak žalbenog dijela postupka jer je isti uspio sa žalbom u neznatnom dijelu dok je zahtjev tužitelja odbijen jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. i st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus