REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1812/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Sari Bušić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog PP, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-910/2025 od 13. lipnja 2025., nakon održane javne rasprave 2. prosinca 2025. i 29. siječnja 2026. u prisutnosti zastupnika optužbe KP, oštećenika SP, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika ŽP i optuženika osobno, 30. siječnja 2026. objavio je, a 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi PP, zvan „ P“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SP i K, rođ. S, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinski radnik, sa završenom OŠ, nezaposlen, prima socijalnu pomoć u iznosu od 160,00 EUR, neoženjen, bez djece, suvlasnik kuće na adresi prebivališta od oko 28 m2, služio vojsku u Puli 2000. godine, bez čina i odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

- 16. studenog 2024. u [adresa], nakon što je njegov otac MP zatvorio glavni ventil vode u kući na navedenoj adresi, u cilju da ga ustraši, ocu SP rekao da je lud, udario ga otvorenim dlanom u glavu i rekao mu da će ga ubiti jer da ima prijatelje susjede koji to mogu učiniti za 50 kuna, što je kod SP izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno na štetu bliske osobe,

- čime je počinio kazneno djelo osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11. optuženi PP se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ/11. optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi PP u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom se u kaznu zatvora na koju je osuđen u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 13. do 14. siječnja 2025.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 9/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi se oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 16. lipnja 2025. optužnicu pod brojem K-DO-910/2025 protiv optuženika PP zbog kaznenog djela protiv osobne slobode- prijetnja, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

2. Zastupnik optužbe KP je na raspravi 29. siječnja 2026. izmijenio činjenični opis optužnice na način da umjesto riječi „ udario ga šakom u glavu“ ima stajati „udario ga otvorenim dlanom u glavu“, dok je u preostalom dijelu optužnica ostala neizmijenjena.

3. Optuženi PP pozvan da se očituje o izmijenjenoj optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

4. U svojoj obrani PP, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, naveo je kako je inkriminiranog dana njegov otac zatvorio ventil vode koji se nalazi u dvorištu. Kada je to primijetio izašao je na terasu na prvom katu, a njegov otac se nalazio u dvorištu nakon čega se otac popeo na prvu etažu na terasu i počeo ga je napadati i provocirati. Naveo je da ga je otac prijavio jer je lažljivac, a da mu on nije rekao da će ga ubiti niti ga je udario. Naveo je da i dalje žive u istoj kući, da otac živi u prizemlju, a on na prvom katu i da uopće ne komuniciraju. Na posebno pitanje zastupnika OKDO je li nešto rekao ocu kada je isti zatvorio ventil s vodom, optuženi PP je naveo kako je samo rekao da što to čini, zašto je zatvorio vodu, nakon čega je otac došao gore zajedno sa sestrom koja se nalazila u dvorištu te je tada prema ocu zamahnuo rukom da ga makne od sebe i to je jedina istina. Naveo je da nije kao otac, da je totalna suprotnost i da ne želi biti takva osoba. Na daljnje pitanje zastupnika optužbe naveo je kako je on tada platio račune jer je od socijalnog dobio vaučere. U inkriminirano vrijeme nije bio zaposlen, sada samo povremeno radi lakše poslove na crno. Optuženi se nije mogao sjetiti u koje doba dana se desio inkriminirani događaj, a naveo je kako je isti trajao svega 40-ak sekundi jer se on povukao i otišao. Na poseban upit suda naveo je kako već devet godina ne konzumira alkohol niti droge, samo povremeno popije pivo.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitan je oštećeni MP te je pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji IV PP Zagreb od 16. studenog 2024. bez izjave građanina i kaznena prijava (osim izjava osoba). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog.

6. Nije sporno da su optuženi PP i oštećenik MP sin i otac te da žive u istoj obiteljskoj kući na adresi [adresa]. Također nije sporno da između njih već dulje vrijeme postoje narušeni odnosi vezani uz korištenje kuće i podmirivanje režijskih troškova. Nadalje, nije sporno da je predmetnog dana oštećeni MP zatvorio glavni ventil vode u kući na navedenoj adresi zbog čega je došlo do prepirke između njega i optuženika.

6.1. Sporno je da je li onda optuženi oštećeniku uputio riječi prijetećeg sadržaja te je li ga udario otvorenim dlanom u glavu, to jest je li kod oštećenika time izazvan osjećaj straha i uznemirenosti za život, čime bi optuženi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. upravo na način kako mu je to stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

8. Naime, oštećeni MP je u svom iskazu naveo kako je točno da je inkriminiranog dana zatvorio ventil od vode, a da je navedeno učinio jer njegov sin nije plaćao režije. Nakon što je zatvorio vodu sin mu je rekao da je lud i da će ga ubiti tj. da ima neke prijatelje susjede koji to mogu učiniti za 50 kuna. Kad je oštećeni zatvorio glavni ventil vode, optuženi se spustio s potkrovlja i došao kod njega u prizemlje i tada mu je izgovorio navedene prijetnje. Nakon tih prijetnji, optuženi ga je rukom udario po glavi, a na posebno pitanje optužbe pojasnio je da ga je optuženi udario otvorenim dlanom ruke u glavu. Naveo je da sa sinom nije u dobrim odnosima već dugi niz godina i da stalno imaju neke nesuglasice zbog toga što sin ne radi i ne sudjeluje u plaćanju režija. Takav odnos sa sinom ga jako iscrpljuje, povrijeđen je i u konstantnom je strahu da mu sin nešto ne učini.

9. Sud je, na prijedlog optuženika, radi ispitivanja kao svjedokinju pozvao CP koja je koristila zakonsku blagodat nesvjedočenja sukladno članku 285. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog SP kao vjerodostojan, istinit, bitno dosljedan i uvjerljiv obzirom je na životan i logičan način opisao dinamiku cijelog događaja čija je podloga u ranije narušenim odnosima s optuženikom koje je također opisao, tako i prijetnju koju mu je inkriminirane prigode uputio optuženi, a zbog kojih riječi je odmah i nazvao policiju kako to proizlazi iz pročitanog izvješća policije o pruženoj intervenciji, koje izvješće optuženi ne osporava. Logično je da je optuženi očito bio revoltiran činjenicom da mu je oštećeni zatvorio dotok vode pa je zbog toga reagirao na neprimjeren način što je dovelo do toga da je oštećeni zbog izrečenih prijetnji onda podnio kaznenu prijavu protiv optuženog, pa sud ne nalazi razloga zbog kojih bi oštećeni podnosio kaznenu prijavu protiv optuženog da se događaj nije odvio upravo onako kako ga je opisao u svom iskazu te da se istoga ne boji, a što je ponovio i pred sudom navodeći kako je u stalnom strahu da mu sin nešto ne učini. Okolnost što kaznena prijava nije podnesena isti dan ne utječe na vjerodostojnost iskaza oštećenika i opisa onoga što se dogodilo. Oštećenik je tijekom postupka jasno i određeno iskazivao da je nakon što je zatvorio ventil za vodu optuženi sišao iz stambenog prostora na katu kuće, došao do njega, rekao mu da je lud te mu zaprijetio da će ga ubiti i da ima osobe koje to mogu učiniti za 50 kuna, nakon čega ga je udario otvorenim dlanom u glavu. Tijekom svjedočenja oštećenik je bio vidno emocionalno pogođen te je i zaplakao govoreći o dugogodišnjem konfliktu sa sinom i strahu koji zbog njega osjeća. Sud je navedeno neposredno opažao te cijeni da takvo ponašanje nije odavalo dojam osobe koja bi neistinito teretila drugoga.

9.2. Nasuprot tome, sud nije prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem poriče upućivanje prijetnji i fizički kontakt s oštećenikom. Naime, i sam optuženi potvrđuje da je do sukoba došlo neposredno nakon zatvaranja ventila za vodu te navodi da je prema ocu zamahnuo rukom kako bi ga odmaknuo od sebe. Time potvrđuje samu srž događaja, dok poricanje prijetnji sud ocjenjuje obrambenom strategijom usmjerenom isključivo k izbjegavanju kaznene odgovornosti. Nadalje, nije životno logično da bi se u takvoj situaciji, nakon što je zatvorio ventil za vodu, oštećeni MP popeo na kat kuće gdje se nalazi optuženi i njega napao i provocirao, kako to optuženi tvrdi u svojoj obrani, već je upravo logično da je optuženi nakon što je primijetio da je zatvoren dotok vode, sišao s kata kuće, došao do oštećenika i izrekao mu navedene prijetnje. Stoga sud ne dvoji da je inkriminiranog dana optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi dokazanim da je optuženi oštećeniku rekao da će ga ubiti jer da ima prijatelje susjede koji to mogu učiniti za 50 kuna. Oštećenik je istovjetno iskazivao i na dokaznom ročištu 20. veljače 2025. Takve riječi, izgovorene neposredno tijekom sukoba između optuženika i njegova oca te popraćene fizičkim nasrtajem, po svom sadržaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću. Uzevši u obzir okolnosti i kontekst cijelog događaja, u ovom slučaju radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha, uznemirenosti i zabrinutosti za vlastiti život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog koji je u svom iskazu naveo kako je u konstantnom strahu da mu optuženi nešto ne učini. Da je oštećeni uslijed izgovorene prijetnje i ponašanja optuženog osjetio uznemirenost i strah potvrđuje i činjenica da je odmah po događaju obavijestio policiju, odnosno da je protiv optuženog podnio kaznenu prijavu.

10.1. Time je ovaj sud našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenom upućuje inkriminirane riječi ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret. Pritom je optuženi postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svog djela i da je htio radnju počinjenja istog, odnosno djelo je htio kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo, bio svjestan da riječi koje izgovara mogu kod oštećenika izazvati strah i uznemirenost za život, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje adresata.

11. Nadalje, optuženik je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer svaki prosječni građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Tijekom dokaznog postupka nisu se pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. na štetu svog oca, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11. Stoga je sud zaključio da je optuženik kriv za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.

12. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

13. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, njegove teške materijalne prilike odnosno činjenicu da prima socijalnu pomoć i korektno držanje pred sudom. Posebno otegotnih okolnosti sud nije pronašao.

14. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11., pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje- izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. S obzirom na navedene olakotne okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, što je zakonski minimum, te mu je izrečena uvjetna osuda. Sud je smatrao da se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom s nešto dužim rokom provjeravanja od tri godine upravo zbog očito učestalih sukoba s ocem pa je ponašanje optuženika potrebno staviti pod kontrolu nadležnih tijela u duljem vremenskom periodu. Tako određeni rok provjeravanja ima cilj motivirati optuženika da se više ne upušta u protupravna ponašanja i da shvati da nesuglasice s ocem ne može rješavati nasilnim putem, jer u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana, a on upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci. Budući da optuženik nije osuđivana osoba, za očekivati je da će se i mjerom upozorenja u vidu uvjetne osude ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

15. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom se u kaznu zatvora na koju je osuđen u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 13. do 14. siječnja 2025.

16. Iako je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, sud ga je na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, obzirom je isti nezaposlen i prima socijalnu pomoć pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po vlastito uzdržavanje.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sara Bušić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-910/2025

2. optuženom PP, [adresa]

3. oštećenom SP, [adresa], – nakon pravomoćnosti