Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9870/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IB i okrivljene FB, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenog Gordana FB podnesenoj po branitelju Tomislavu Žulju, odvjetniku iz Zagreba i okrivljene FB podnesenoj po branitelju Bruni Džaiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 26. rujna 2025., broj: Pp-603/2025, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe okrivljenog IB i okrivljene FB, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni IB i okrivljena FB proglašeni su krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je primjenom odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 200,00 eura svakom te su temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 40,00 eura svaki.
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem svojih branitelja podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, svaki predlažući da se žalba prihvati.
2.1. Okrivljeni IB navodi u bitnom, da nije kriv i da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i odluka nije valjano obrazložena, da se odluka ne može temeljiti samo na iskazu okrivljenika danom policiji, da sud nije odlučio rješenjem o izdvajanju zapisnika o ispitivanju okrivljenice a da je njezin iskaz kojeg je dala kao „svjedok“ bespredmetan, kao i da nije jasno na temelju čega sud izvodi zaključak o uznemirenosti.
2.2. Okrivljena FB u žalbi ističe u bitnom, da je izreka proturječna razlozima presude, da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da je odluka nerazumljiva a da sud šutnju uzima kao dokaz krivnje, da se iskaz suoptuženika dan policiji nije mogao provjeriti niti konfrontirati, te da optužni prijedlog ne predstavlja dokaz.
3. Žalbe su osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ispitivao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.
5. Uvodno se napominje da su se oboje okrivljenih pred sudom izjasnili da nisu krivi za prekršaj, te nisu željeli iznositi obranu. Ispitana policijska službenica je iskazivala na okolnosti svojeg postupanja nakon zaprimanja prijave, pogotovo u odnosu na stanje i uznemirenost okrivljenih. Također je pročitana sva dokumentacija u spisu, između ostalog i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IB koji sadrži njegovu obranu danu policijskim službenicima.
6. Ovaj sud je utvrdio da obrazloženje pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama budući nije sačinjeno sukladno odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona, koja propisuje de će sud u obrazloženju presude iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će izložiti: nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, te ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza.
7. Naime, jasno je da obrazloženje presude ne može sadržavati samo zaključak „da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, a da je njihovo odbijanje iznošenja obrane usmjereno na umanjenje odgovornosti“, kako je to učinio prvostupanjski sud u točki 19. pobijane presude. Sud je dužan reproducirati izvedene dokaze, izložiti sporne i nesporne činjenice, analizirati i ocijeniti izvedene dokaze te određeno i potpuno navesti razloge iz kojih sporne činjenice smatra dokazanim odnosno nedokazanim, no u pobijanoj presudi je izostala analiza dokaznog materijala, te njihovo međusobno dovođenje u vezi u odnosu na sporne činjenice.
8. Konkretno, svjedokinja policijska službenica detaljno i objektivno iskazuje o nekim činjenicama koje su bitne za inkriminaciju (posljedice u vidu uzrujanosti, plakanja, uznemirenosti…), no nema neposrednih saznanja o dinamici nasilničkog ponašanja, te je ključni dokaz zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IB koji sadrži njegovu obranu danu policijskim službenicima. Napominje se da sud može temeljiti odluku na takvom dokazu, ali ga je dužan reproducirati, analizirati i ocijeniti, te jasno i određeno navesti koje sporne činjenice na temelju njega smatra dokazanima, a koji konkretni razlozi su u pobijanoj presudi izostali.
9. Dodatno se, radi pravilne primjene zakona, napominje da odredba članka 158. stavka 6., 7. i 8. Prekršajnog zakona jasno propisuje da, kada ovlaštena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti (u konkretnom slučaju policijski službenik), ispita osobu u svojstvu osumnjičenika ili svjedoka, taj se zapisnik može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Prilikom izvođenja takve dokazne radnje, niti jednom zakonskom odredbom PZ-om nije propisana obveza tijela države da na ispitivanje osoba, a koje ispitivanje su ovlašteni provesti sukladno zakonskim odredbama, mora osigurati nazočnost (su)okrivljenika. S tim u vezi, ističe se da se konfrontacijska klauzula kojom se jamči ustavno i konvencijsko pravo okrivljenika na kontradiktorno raspravljanje, odnosi na prekršajni postupak kao cjelinu u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a to načelo se u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom.
9.1. Stoga, potrebno je promotriti provedeni prekršajni postupak u cjelini, dakle je li sud pročitao i reproducirao takav iskaz koji je dat u policijskoj postaji, je li toj sudskoj radnji bila nazočna obrana i je li obrani omogućeno stavljanje primjedbe na iskaz i na zapisnik. Druga je stvar slaže li se (su)okrivljenik s takvim iskazom koji je dat u policijskoj postaji, no u takvoj situaciji dužnost je suda pravilna i brižna ocjena iskaza sukladno čanku. 88. stavku 1. PZ-
10. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu u predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ponovno ispitati okrivljenike, svjedoke, izvesti dokaz čitanjem dokumentacije u spisu, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 29. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
