1                            Poslovni broj: 7 Us I-163/2023-7

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-163/2023-7

 

 

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz V., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja obveze doprinosa, 8. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/21-01/389, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. prosinca 2022.

 

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim rješenja tuženika KLASA: UP/II-411-10/21-01/389, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-411-10/21-01/389, URBROJ: 513-04-22-2 od 13. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O. KLASA: UP/I-411-01/2020-08/000829, URBROJ: 513-07-14-01-2020-01 od 27. listopada 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, osiguraniku po osnovi člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge, utvrđena za 2019. godinu obveza doprinosa i to: 1. osnovica za obračun doprinosa člana uprave/izvršnog direktora trgovačkog društva/likvidatora/upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. odnosno članka 37. stavka 2. Zakona o doprinosima u iznosu od 19.768,32 kn, 2. osnovica po kojoj su obračunati doprinosi temeljem koje je osiguranik prijavljen kao osigurana osoba na obvezna osiguranja u iznosu 0,00 kn; 3. razlika osnovice za obračun doprinosa u iznosu od 19.768,31 kn; 4. doprinos za mirovinsko osiguranje2.965,25 kn; 5. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 988,42 kn; 6. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 3.261,77 kn.

3. Tužitelj, u bitnome, u tužbi navodi da osporavano rješenje ne sadrži sve navode tužitelja sadržane u žalbi. Ističe da u spornom razdoblju nije imao primitaka (gospodarske aktivnosti) koji bi ga obvezali na status osiguranika i plaćanje doprinosa te smatra da je osnova za osiguranje i uplatu doprinosa gospodarska aktivnost. Ističe da u spornom razdoblju nije imao primitaka, ulaznih i izlaznih računa te poslovnih događaja kako je to definirano Zakonom o knjigovodstvu. Smatra da bi se izvršenjem osporavanog rješenja počinilo kazneno djelo iznude prema tužitelju te da osporavano rješenje pravno i stvarno nije moguće izvršiti. S obzirom na navedeno, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika odnosno podredno, usvojiti tužbeni zahtjev i oglasiti ništavim osporavano rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021., dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, a prema podacima iz OIB sustava, koje je tuženik preuzeo iz nadležnog sudskog registra, u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. bio član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge u trgovačkom društvu K. d.o.o. u stečaju i u trgovačkom društvu G. d.o.o., te da je u istom razdoblju bio prijavljen i kao osiguranik s osnovom osiguranja: radni odnos, osnovica za obračun doprinosa: 0,00 kn.

8. Odredbom članka 187.c stavka 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/2008., 152/2008., 94/2009., 18/2011., 22/2012., 144/2012., 148/2013., 41/2014., 143/14., 115/2016. i 106/2018.) propisano je da je član uprave/izvršni direktor trgovačkog društva/likvidator/upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran, obveznik doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. Zakona o doprinosima, odnosno člankom 37. stavkom 2. Zakona o doprinosima, prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osiguranja osoba.

9. Odredbom članka 187.e Zakona o doprinosima propisano je da se godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave/izvršnog direktora društva/likvidatora i upravitelja zadruge iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona odnosno članka 37. stvka 2. Zakona.

10. Člankom 21. stavkom 2. Zakona o doprinosima propisano je da za rad u punom radnom vremenu osiguraniku koji je istodobno kod poslodavca član uprave trgovačkog društva ili izvršni direktor ili likvidator ili upravitelj zadruge osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od umnoška iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,65 pomnožen s 12, što za 2019. godinu iznosi 65.894,40 kn.

11. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je prema podacima iz OIB sustava tužitelj od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. bio osiguran po osnovi član uprave trgovačkog društva nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o zahtjevu tužitelja te navodi istoga nisu odlučni.

12. Stoga je pravilno tužitelju, kao osiguraniku po osnovu člana uprave trgovačkog društva, prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja doprinosa na temelju podataka iz OIB sustava koje je Porezna uprava preuzela iz nadležnog sudskog registra u skladu s odredbom članka 187.c stavka 2. Zakona o doprinosima.

13. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u točki I izreke presude.

14. Osim toga, sud je utvrdio da osporavano rješenje od 13. prosinca 2022. ne sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, a niti tužitelj tijekom upravnog spora nije naveo postojanje niti jednog dokaza odnosno činjenica temeljem kojih je odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009. i 110/2021.) propisano oglasiti rješenje ništavim, te je s obzirom na navedeno, a na temelju članka 57. stavka 1. ZUS, odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

 

U Osijeku 8. siječnja 2024. 

 

                                                                                                             Sutkinja

                                                                                               Jasenka Beker Rupčić,v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).