Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-32/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DD, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog DD podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2023., broj Kzd-2/2022. u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2023., broj Kzd- 2/2022. optuženi DD proglašen je krivim za šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom DD za kaznena djela za koja je proglašen krivim za svako kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11., na temelju članaka 48. stavka 2., 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. utvrđene su kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženi DD je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. listopada 2019. do 3. travnja 2020.

1.2. Na temelju članka 148. stavaka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom DD naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. i to na ime pismenog nalaza i mišljenja psihijatra dr. Vlatke Novak 339,77 eura/ 2.560,00 kuna, na ime pismenog nalaza i mišljenja vještaka psihologa Gine Lugović, „Psiha“ d.o.o. 331,81 euro/ 2.500,00 kuna, te za pristup vještaka psihologa Gine Lugović raspravnom ročištu daljnji iznos od 66,36 eura/ 500,00 kuna, na ime pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Tatjane Praprotnik, dr. med., iznos od 159,27 eura/ 1.200,00 kuna te na ime pristupa vještakinje Tatjane Praprotnik raspravnim ročištima daljnji iznos od 294,10 eura/ 2215,88 kuna, te nadalje na ime paušalne svote iznos od 132,72 eura/ 1.000,00 kuna, sve to u ukupnom iznosu od 1.324,03 eura/ 9.975,88 kuna u roku od mjesec dana po pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe, dok će se o nagradi i nužnim izdacima opunomoćenice djeteta žrtve, te žrtve osobno iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem, sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi DD po branitelju Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se: „presuda preinači ili ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj ne obrazlaže. Niti navodi u žalbi da su dokazni prijedlozi optuženika odbijeni ne dovode u pitanje pravičnost suđenja, a vezano za prijedlog provođenja multidisciplinarnog vještačenja djeteta žrtve, saslušanje psihijatra koji je angažiran po obrani, brata, susjeda optuženika i djelatnice socijalne skrbi i traženje kartona bolnice za majku žrtve.

6.1. Drugostupanjski sud smatra da su razlozi obrazloženja pobijane presude u svemu jasni i razumljivi te nije zamijećena proturječnost presude u pitanju odlučnih činjenica. Također nije počinjen niti drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to povreda načela jednakosti oružja, kao jedna od sastavnica prava na pravično suđenje, jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane. Naime, prvostupanjski sud iznio je razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane (3.1. do 3.4. prvostupanjske presude) sukladno ovlasti iz članka 421. stavka 1. ZKP/08. Nadalje, odbijanje dokaznih prijedloga obrane samo za sebe, bez pomnog razmatranja kako je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne predstavlja povredu prava na obranu na raspravi odnosno povredu načela jednakosti oružja. Valja naglasiti i da bi bilo neprihvatljivo da je sud prvog stupnja, formalno, samo da bi se ipak prihvatio bar neki od očito neosnovanih prijedloga obrane, te dokaze izveo, a potom ih ocijenio kao irelevantne, jer bi se na taj način postupak nepotrebno odugovlačio. Prema tome, sud prvog stupnja odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga optuženika nije povrijedio njegovo pravo na obranu, postupak u cjelini nije bio nepošten, i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

6.2. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer smatra da je nevjerodostojan iskaz djeteta žrtve jer da je žrtva navodno problematičnog ponašanja te da vještakinja iz područja medicine/psihologije nije dovoljno stručna da ocjenjuje mogućnost iskazivanja djeteta.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je iskaz djeteta ND vjerodostojan i potvrđen iskazima posrednih svjedoka D i ŽD, L i BD, o tome što bi im pričala djevojčica ND, iskaze učiteljice ZD, ČD i VD, psihologa i pedagoga Osnovne škole "ĐD" koje sud prihvaća kao uvjerljive i vjerodostojne.

7.2. Naime, nije bilo sporno da su u stanu optuženikovog brata, koji živi u [adresa], živjeli obitelj ND, N i ĆD, te njihova djeca, ND i sin ID od prije 2009., godine, a obitelj optuženika se doselila u tu obiteljsku kuću 2009. godine i živjela u stanu na katu poviše obitelji ID. Djevojčica ND se rodila u toj kući 18. kolovoza 2010. godine. Odnosi između optuženika, njegove supruge te obitelji ND su dugi niz godina bili izuzetno dobri, a ĆD je optuženik smatrao najboljim prijateljem. Obitelj ĆD se intenzivno družila sa optuženikom i njegovom suprugom Ž, a djevojčica ND, i njen brat ID, su stalno dolazili u njihov stan.

7.3. Ispravno je prvostupanjski sud ocjenjivao vjerodostojnost iskaza djeteta žrtve ND, jer ocjenjivanje vjerodostojnosti iskaza ne može biti mišljenje vještaka jer vjerodostojnost iskaza isključivo utvrđuje sud, a psihologijsko vještačenje može ukazati na sposobnost reprodukcije određene osobe, kao svjedoka, sposobnost percepcije, pamćenja i mogućnosti iskazivanja određenog događaja te eventualno motivaciju za lažno ili neistinito iskazivanje.

7.4. Iz nalaza i mišljenja vještakinje stalne sudske vještakinje prof. psihologije mr. Gine Lugović osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je žrtva djevojčica ND prosječnih intelektualnih sposobnosti, te da je sposobna na vjerodostojan način reproducirati sadržaje opisanih događaja, kao i da kod djevojčice ne postoje tendencije iskrivljavanja činjenica ili događaja. U odnosu na psihičke posljedice traumatskog događaja kod djeteta, vještakinja ih nalazi, te ističe da djevojčica s obzirom na svoju životnu dob, nije u stanju u potpunosti shvatiti značenje spolnog čina ili spolne radnje izjednačene sa spolnim činom. Prema navodima vještakinje dijete ND iskazuje da se za vrijeme događaja osjećala tužno iz razloga što je bila iznenađena i tužna što joj je optuženik "to radio", da je mislila da će optuženik s njom učiti engleski kao i uvijek, a ne joj to raditi, da je bila zabrinuta kad joj je pokazao spolovilo, i uplašena. Zbog tih događaja da je bila iznenađena, ljuta, uplašena, da je mislila da će optuženik "s tim prestati", "ali da joj je i dalje to radio". Dijete je navodilo da joj je to bio najbolji susjed te da joj nije jasno "zašto joj je to radio".

7.5. Neosnovano se u žalbi ističe nestručnost vještakinje, a u stvari se samo nabrajaju imena drugih vještaka, koja bi po optuženiku bili stručniji, jer se radi o specijalistici kliničke psihologije, stalnoj sudskoj vještakinji mr. Gini Lugović koja je nalaz i mišljenje dala po pravilima struke i koji je logičan i odgovorila na sva postavljena pitanja. Također, se neosnovano se u žalbi ističe da bi dijete žrtva iznosila neistine iako se ne vidi razlog za tako nešto.

8. Žalbenim navodima, kojima se osporava pobijana presuda, jer nisu izvedeni dokazi koji je predložila obrana, ustvari je osporavanje presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem multidisciplinarnog vještačenje djevojčice ND od strane Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba osnovano po prvostupanjskom sudu jer rezultati provedenog dokaznog postupka su bili dovoljni za presuđenje u ovom kaznenom predmetu, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza saslušanih svjedoka, žrtve djeteta te nalaza i mišljenja psihologa mr. Gine Lugović, ne proizlazi da oštećena djevojčica boluje od neke duševne bolesti, mentalno zaostalog razvoja ili da bi imala nekih problema u razvoju i odrastanju. Odbijen je i prijedlog branitelja da se u svojstvu vještaka sasluša psihijatar dr. Tomislav Franić te da se pročita njegov pismeni nalaz i mišljenje koji je dr. Tomislav Franić sačinio na zahtjev branitelja optuženika. Nadalje, je odbijen prijedlog branitelja optuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša brat optuženika, AD, zatim susjed HD, a na okolnosti kako bi majka oštećene djevojčica pričala kako djevojčica "izmišlja i laže", koji su prijedlozi po ocjeni vijeća ocijenjeni kao nepotrebni, suvišni i nisu u svezi sa inkriminiranim kaznenim djelima.

8.2. Također su odbijeni prijedlozi branitelja da se od Opće bolnice Šibensko-kninske županije zatraži zdravstveni karton koji bi se odnosio na majku djeteta žrtve te da se u svojstvu svjedoka saslušaju susjedi B i ED, a na okolnosti da je otac oštećene djevojčice ĆD tukao sina ID, što nije niti u kakvoj svezi sa predmetnim kaznenim djelima. Sud je odustao i od prijedloga branitelja da se u svojstvu svjedoka sasluša djelatnica Centra za socijalnu skrb Šibenik, SD, koja do sada nije niti dala svoj iskaz u svojstvu svjedoka, a na okolnosti koje navodi branitelj optuženika da bi ovoj djelatnici Centra dijete žrtva opisivala kako izgleda spolovilo optuženika, što je sud ocijenio suvišnim i nepotrebnim s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka kao i iskaz vještakinje Tatjane Praprotnik, dr. med. specijaliste ginekologije i opstetricije, koja je ponovno saslušana u svojstvu vještaka.

8.3. Prijedlozi branitelja da se izvrši očevid u stanu optuženika uz sudjelovanje vještaka građevinske svrhe te da se izradi tlocrt stana optuženika kao i prijedlozi branitelja, a koji se odnose na članke skinute sa Interneta da se isti pročitaju, također su odbijeni iz istih razloga kao suvišni i nepotrebni.

8.4. Stoga, činjenično stanje je potpuno utvrđeno te se ne može smatrati da se radi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer sud nije prihvatio da se provedu predloženi dokazi po obrani.

9. Naime, iskaz žrtve djeteta, koji je prihvaćen kao vjerodostojan, je potvrđen iskazima drugih svjedoka kao i nalazom i mišljenjem vještaka. Time žalbeni navodi da nisu ispitani svi svjedoci koji su predloženi po obrani ne dovode u pitanje da nije potpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Neosnovana je žalba zbog povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, koji se navode kao osnova za žalbu, ali se ne obrazlažu niti konkretiziraju.

11. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Tim više što je optuženik proglašen krivim za kaznena djela bludnih radnji na štetu djeteta iako je državni odvjetnik teretio optuženika za pet kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. i jedno kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11. što je u korist optuženika, a kako je izostala žalba državnog odvjetnika o tome se ne odlučuje.

12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da utvrđene pojedinačne kazne zatvora kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovaraju kako samim kaznenim djelima tako i počinitelju, pa se radi o individualno određenoj kazni koja će ostvariti svrhu kažnjavanja. Jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je osnovano uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. listopada 2019. pa do 3. travanja 2020., će se izraziti društvena osuda zbog učinjenih kaznenih djela te utjecati na optuženika da shvati zabranjenost i nedopustivost ovakvih ponašanja te će se utjecati na druge da usklade svoja ponašanja s propisima i ne čine kaznena djela. Prvostupanjski sud je osnovano utvrdio naročito olakotne okolnosti i primijenio sudsko ublažavanje kazne te time utvrdio kazne zatvora ispod propisanog zakonskog minimuma što je u korist optuženika, a potom pravilno primijenio članak 51. stavka 2. KZ/11. pri izricanju jedinstvene kazne zatvora.

13. Troškovi kaznenog postupka su osnovano utvrđeni na temelju članka 148. stavaka 1. ZKP/08.

14. Iz gore navedenih razloga odučeno je na temelju članka 482. ZKP/08., kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb