Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-103/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv ovršenika SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremena zastupnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica iz Dubrovnika, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-326/2020-5 od 29. siječnja 2021., dana 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-326/2020-5 od 29. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na temelju ovršne isprave – presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž-660/2019-2 od 25. rujna 2019. kojom je preinačena odluka Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja P-1846/15 od 7. svibnja 2019., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u iznosu od 288.010,00 kn / 38.225.50 €[1] sa zateznim kamatama od 29.12.2006., i to na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina] [adresa], zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Predmetnim rješenjem je ovrhovoditelju određen i trošak u iznosu od 7.865,00 kn / 1.043.86 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1.

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,5340;

Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, - dalje: OZ) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

5. Donošenjem pobijanog rješenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio relevantne činjenice, na iste je pravilno primijenio materijalno pravo pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, kao niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Ovršenik u navodima žalbe neosnovano smatra da je ovrhovoditelj prvenstveno trebao zatražiti ovrhu po računima ovršenika, a tek onda, ukoliko takvi računi ne postoje, zatražiti provođenje ovrhe na njegovim nekretninama.

7. Naime, predmet ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 2. OZ predstavljaju stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine, a sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje ( čl. 5. st. 1. OZ ).

8. Nadalje, u smislu odredbe čl. 5. st. 2. OZ je moguće ograničiti ovrhu temeljem prijedloga ovršenika samo na neka od sredstava odnosno predmeta ovrhe, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine, pod uvjetom da je predloženo više sredstava ili predmeta ovrhe.

9. Prema tome, kako ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ovršnim prijedlogom nije predložio ovrhu na više predmeta, već isključivo na nekretninama kao predmetu ovrhe, to je prvostupanjski sud pravilno odredio ovrhu na zatraženom predmetu ovrhe, pri čemu odredbama OZ-a za provođenje ovrhe na nekretninama nije propisana obveza prethodnog provođenja ovrhe na računima ovršenika, a kako nepravilno smatra ovršenik.

10. U odnosu na žalbeni navod ovršenika kojim ističe kako mu nije dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa da bi mu time bio onemogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju, valja ukazati da je riječ o tvrdnji koja se ne odnosi na osporavanje samog rješenja o ovrsi, već naknadno postupanje prvostupanjskog suda u sklopu ovršnog postupka i koje kao takvo nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, uz napomenu da je ovršeniku rješenje o ovrsi uručeno putem imenovanog privremenog zastupnika i posredstvom kojega stranka ima pravo uvida u cjelokupni spis ( čl. 150. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ ).

11. Slijedom navedenog, kako ovršenik žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac

Vedran Medaković