1              Poslovni broj: 5 Us I-1014/2023-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                   Poslovni broj: 5 Us I-1014/2023-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz H. na S., P. 102, zastupanog po opunomoćenici V. N., odvjetnici u K., T. S. R. 15, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu poreza, 8. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/22-01/151, URBROJ: 513-04-22-2 od 16. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1.                 Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/22-01/151, URBROJ: 513-04-22-2 od 16. rujna 2022.

 

2.                 Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Rijeci.

 

3.                 Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, KLASA: UP/I-416-02/20-06/19, URBROJ: 513-07-02-20-15 od 10. prosinca 2020. kojim je djelomično je usvojen zahtjev tužitelja radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreza te je (u tč. II. izreke) utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga (pobliže opisanog u podtč. 1. – 4.) u ukupnom iznosu 30.585,80 kn, dok je tč. III. izreke odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 15. travnja 2020. iznosio ukupno 29.625,40 kn.

 

4.                 Tužitelj  osporava zakonitost tuženikova rješenja te u tužbi, u bitnome navodi da se je sukladno odredbi čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa za 2010,, 2011., 2012., 2013. i 2014. te se glede toga ujedno poziva i na pravno shvaćanje zauzeto u presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. br. Us I – 321/2020 od 9. prosinca 2002.

 

5.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

6.                 Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.                 Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja  razvidno je zahtjev tužitelja  za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga odbijen u odnosu na porezni dug koji se odnosi na: 1) porez na dodanu vrijednost – šifra vrste prihoda 2046, utvrđen u 2012.; predujam poreza i prireza na dohodak od obrta – šifra vrste prihoda 1449, utvrđen u razdoblju 2015. – 2020.; 3) porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi – šifra vrste prihoda 1619, utvrđen u razdoblju 2010. – 2012.; 4) porez na tvrtku – šifra vrste prihoda 1732, utvrđen u razdoblju 2010. – 2016.; 5) predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada – šifra vrste prihoda 1880, utvrđen u 2016; 6) komorski doprinos (paušal) – šifra vrste prihoda 5236, utvrđen u razdoblju 2010. – 2020.; 7. komorski doprinos (od dohotka, dobiti, plaće) – šifra vrste prihoda 5241, utvrđen u 2010. i 2011.

Iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je porezni dug po osnovama iz tč. 1), 3), 4), 6), 7) koji je utvrđen razdoblju 2010. – 2013. bio obuhvaćen mjerom reprograma, sukladno odredbama Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba (NN br. 55/13; dalje: ZNPDFO) o čemu je doneseno rješenje, KLASA: UP/I-415-02/13-07/624, URBROJ: 513-07-02/13-02 od 9. kolovoza 2013. koje je postalo izvršno 16. kolovoza 2013.; da je rješenje o reprogramu ukinuto rješenjem KLASA:  UP/I-415-02/13-07/624, URBROJ: 513-07-02/17-04 od 27. studenog 2017., a koje rješenje je postalo izvršno tri dana kasnije odnosno 30. studenog 2017.

 

9.                 U odnosu na primjenu materijalnog prava mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari valja navesti da je pitanje zastare prava na naplatu predmetnog duga regulirano odredbama Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16; 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ), a koji propis je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva.

 

10.             Odredbom čl. 108. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.).

 

11.             Odredbom čl. 14.  Zakona o naplati poreznog duga fizičkih osoba (NN. br. 55/13; dalje: ZNPDFO) propisano je da za vrijeme trajanja reprogramirane naplate poreznog duga zastara poreznoga duga ne teče.

 

12.             Zastara prava na naplatu najranije utvrđenog poreznog duga koji je bio obuhvaćen reprogramom, onog utvrđenog u 2010., počela je teći 1. siječnja 2011. te je do dana 16. kolovoza 2013., kao trenutka kad je nastupio zastoj zastare, prošlo 2. godine 7 mjeseci i 15 dana. Zastoj zastare trajao je do 30. studenog 2017. te je zastara nastavila teći s danom 1. prosinca 2017. i do trenutka donošenja prvostupanjskog rješenja 10. prosinca 2020., a koji trenutak Sud smatra relevantnim za odlučivanje o nastupu zastare prava na naplatu predmetnog duga, nije protekao zastarni rok od 6 godina.

Što se tiče zastare prava na naplatu poreznog duga koji nije bio predmetom reprograma valja istaknuti da je najstarije potraživanje po ovoj osnovi utvrđeno 2014. (porez na tvrtku i komorski doprinos). Zastarni rok za naplatu počeo je teći 1. siječnja 2015. i do dana donošenja prvostupanjske odluke nije prošlo 6 godina.

 

13.             Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe č. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci

 

U Rijeci 8. siječnja 2024.

 

             Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).