Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-54/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB:41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr-534/2025-2 od 9. prosinca 2025., dana 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr-534/2025-2 od 9. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O zahtjevu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr-534/2025-2 od 9. prosinca 2025. odbačen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška postupka izravne naplate podnesen 1. travnja 2025. kao nedopušten.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 75,00 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pobijano rješenje može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a razlozi o svim odlučnim činjenicama jasni su i neproturječni, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 1. travnja 2025. podnio zahtjev za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji trošak je ovrhovoditelju nastao jer ovršenik nije dragovoljno postupio po pravomoćnom i ovršnom rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1451/2024-2 od 12. veljače 2025., pa je ovrhovoditelj bio primoran navedeno rješenje, nakon što je za isto pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, uputiti Financijskoj agenciji radi prisilnog namirenja tog dugovanja ovršenika.

7. Dakle, ovrhovoditelj podneskom od 1. travnja 2025. potražuje naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja prvostupanjskog suda od 12. veljače 2025. u iznosu od 62,50 EUR, zatim troška sastava zahtjeva za naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji dana 24. ožujka 2025. u iznosu od 31,25 EUR, te troška sastava podneska od 1. travnja 2025. u iznosu od 15,63 EUR, odnosno ukupno 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška postupka izravne naplate od 1. travnja 2025. kao nedopušten, s obrazloženjem da je rješenjem prvostupanjskog suda od 12. veljače 2025. ovrhovoditelju priznat trošak dostave Financijskoj agenciji rješenja o ovrsi Milke Čergar, javne bilježnice u Sesvetama, poslovni broj Ovrv-12520/2024 od 7. listopada 2024., i to u iznosu od 109,38 EUR, pa da prema tome ovrhovoditelj podneskom od 1. travnja 2025. potražuje naknadu troška radnje iste naravi (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o trošku od 12. veljače 2025.) kao što je radnja za koju mu je rješenjem o trošku od 12. veljače 2025. već priznat trošak dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi od 7. listopada 2024.

9. Stoga prvostupanjski sud smatra da bi usvajanjem ovrhovoditeljevog zahtjeva od 1. travnja 2025., te njegovom ponovnom prisilnom naplatom, ovrhovoditelj mogao ponovno zahtijevati naknadu troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji te tako "ciklički" potraživati naknadu novog troška dostave osnova za plaćanje Financijskoj agenciji unedogled, a što smatra da je protivno načelu zaštite dostojanstva ovršenika u smislu odredbe čl. 6. OZ-a koja nalaže da se pri provedbi ovrhe i osiguranja pazi na dostojanstvo ovršenika i da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, pri čemu bi provedba ovrhe u konkretnom slučaju za ovršenika postala sve nepovoljnija, a što da predstavlja i zlouporabu prava u postupku koju je sud dužan onemogućiti. Pritom prvostupanjski sud ističe da je načelo zaštite dostojanstva izraženo i u čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji propisuje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo te da se mora poštovati i štititi, a da zatvoreni krug naplate može dovesti do ekonomskog uništavanja ovršenika, da isti stvara psihološki pritisak nerazmjeran osnovnom dugu i da onemogućava ekonomsku rehabilitaciju ovršenika, što predstavlja grubu povredu ljudskog dostojanstva, pa da bi provedba ovrhe u ovom slučaju za ovršenika postajala sve nepovoljnija.

10. Međutim, razmatrajući prvostupanjski spis, ovaj sud nalazi da je u ocjeni ovrhovoditeljevog zahtjeva za naknadu troškova od 1. travnja 2025. prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovrhovoditelju predmetnom osnovom za plaćanje (rješenjem o trošku prvostupanjskog suda od 12. veljače 2025.) već priznat trošak njezine dostave Financijskoj agenciji i nagrada za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja, kao i sastav predmetnog zahtjeva od 1. travnja 2025.

11. Također, pogrešan je i bez uporišta u sadržaju materijalno-pravnih odredbi sadržanih u OZ-u, na koji se prvostupanjski sud pritom poziva, i nastavni zaključak prvostupanjskog suda da predmetni zahtjev ovrhovoditelja od 1. travnja 2025. za naknadu daljnjih troškova postupka izravne naplate odmjerenih ovrhovoditelju rješenjem o trošku prvostupanjskog suda od 12. veljače 2025. predstavlja zlouporabu prava i da je protivan načelu zaštite dostojanstva ovršenika.

12. Naime, prvostupanjski sud gubi iz vida da je rješenjem istog suda od 12. veljače 2025. ovrhovoditelju pravomoćno priznat trošak postupka izravne naplate u ranijem tijeku postupka, a da ovršenik nije dragovoljno postupio po navedenom rješenju, slijedom čega da ga je ovrhovoditelj bio primoran – zbog nepostupanja ovršenika i neplaćanja tražbine u paricijskom roku – uputiti Financijskoj agenciji na prisilnu provedbu, te da je u tom smislu za ovrhovoditelja nastao novi (daljnji) trošak koji je upravo determiniran ovopredmetnim zahtjevom ovrhovoditelja od 1. travnja 2025. te je uredno specificiran.

13. S obzirom da je obveza svakog dužnika da pravovremeno (po dospijeću i/ili u paricijskom roku) podmiri dospjelu tražbinu vjerovniku, to je i obveza ovršenika bila pravovremeno podmiriti svoju obvezu iz ovršne isprave poslovni broj Ovr-1451/2024- 2 od 12. veljače 2025. Nepostupanjem u paricijskom roku po navedenoj ovršnoj ispravi ovršenik je pokazao da ne poštuje nalog suda za plaćanje troškova ovršnog postupka u roku od 8 dana, te je sam sebe doveo u situaciju da mu se stvaraju daljnji troškovi ovršnog postupka. Slijedom navedenog, podnošenje zahtjeva za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka od 1. travnja 2025. ne predstavlja zlouporabu od strane ovrhovoditelja, niti je time ugroženo dostojanstvo ovršenika, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbacio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška postupka izravne naplate od 1. travnja 2025. kao nedopušten, zbog čega je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, odnosno meritorno će odlučiti o zahtjevu ovrhovoditelja od 1. travnja 2025.

16. Odluka o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš