Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-56/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EJ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 11. lipnja 2025., broj Kzd- 3/2025-28 u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog EJ i branitelja optuženika Marka Čvrljka, odvjetnika u Šibeniku,

p r e s u d i o i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog EJ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na četiri kaznena djela, teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. iz točke 1. pobijane presude te se u tom dijelu upućuje predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom EJ za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu kao utvrđene kazna zatvora za kazneno djelo, upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 165. stavka 1. KZ/11. u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo, iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11. na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11., u trajanju od 1 (jedne) godine i za kazneno djelo, mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 161. stavka 1. KZ/11., u trajanju od 10 (deset) mjeseci te se na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi EJ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme lišenja slobode od dana 16. kolovoza 2024., pa nadalje.

III U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog EJ kao neosnovana te se u ostalom neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 11. lipnja 2025. broj: Kzd-3/2025-28 optuženi EJ proglašen je krivim što je počinio u stjecaju kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to pod točkom I. četiri kaznena djela, teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., pod točkom II. kazneno djelo, upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11., pod točkom III. kazneno djelo, iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11. te pod točkom IV. kazneno djelo - mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u prvostupanjskoj presudi.

1.1. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženom EJ su prethodno utvrđene kazne zatvora: za četiri kaznena djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 2. ZKP/08., u trajanju od po dvije godine za svako kazneno djelo, a kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 165. stavka 1. KZ/11. u trajanju od deset mjeseci, za kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 163. stavka 1. KZ/11., u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 161. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 161. stavka 1. KZ/11. u trajanju od deset mjeseci te je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi EJ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od dana 16. kolovoza 2025. (ispravno je od 16. kolovoza 2024.) pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), optuženi EJ je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. i to troškova provođenja psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Anti Biliću u iznosu od 480,00 eura i trošak pristupa vještaka na raspravu u iznosu od 73,50 eura, trošak provođenja kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 899,54 eura te pristupa vještakinje dr. Vlatke Novak na raspravu u iznosu od 55,22 eura i pristup vještakinje Gine Lugović na raspravu u iznosu od 65,84 eura te paušalni iznos u visini od 500,00 eura, odnosno ukupan trošak kaznenog postupka u visini od 2.074,10 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženik EJ osobno i po branitelju Marku Čvrljku, odvjetniku u Šibeniku i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presudu na način da oslobodi optuženog od optužbe, a podredno predlaže se da preinači presuda u odluci o kazni na način da ista ublaži, ili ukine presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Obrana predlaže da se optuženika i branitelja obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća radi pristupa na istu. S obzirom da se žalba optuženika podnijeta osobno i žalba optuženika podnijeta po branitelju međusobno nadopunjavaju, iste su razmatrane kao jedinstvena žalba.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća sukladno članku 475. stavku 1. ZKP/08. stranke su obaviještene na zahtjev optuženika te je održana javna sjednica drugostupanjskog vijeća na koju su u javnom dijelu pristupili branitelj optuženika odvjetnik OJ i optuženi EJ, putem video-linka iz Zatvora u Šibeniku, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., dok nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

U odnosu na rješenje

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni kao i da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje iz kojih je razloga sud sporne činjenice našao dokazanima niti sadrži ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Smatra kako je sud presudnu dokaznu snagu dao komunikaciji putem mobilnih uređaja između djeteta žrtve i optuženika iako je mobitel djeteta bio po majčinom kontrolom dok je po iskazu svjedoka GJ dijete žrtva koristilo mobitel optuženika, a što da dovodi u sumnju vjerodostojnost sadržaja poruka. Prigovara i da je iskaz majke MJ proturječan i nelogičan kada navodi da iako je pregledavala mobitel djeteta svaka 2-3 dana, nije uočila ništa sumnjivo te da sud nije iznio valjane razloge zašto se vjeruje toj svjedokinji te kako presuda nema valjane razloge zašto se takvom svjedoku u cijelosti vjeruje.

7.1. Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud u presudi ne nalazi da su počinjeni navedeni vidovi citirane bitne povreda odredaba kaznenog postupka na koje žalitelj ukazuje, budući je sud iznio cjelovitu ocjenu svih izvedenih dokaza i dao jasne razloge iz kojih je prihvatio iskaz djeteta žrtve i njenih roditelja kao istinite dok iz žalbe sadržajno proizlazi da se radi o žalbi na činjenična utvrđenja, o čemu će kasnije biti više rečeno.

7.2. Međutim, ispitujući po službenoj dužnosti, postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koje su propisane člankom 468. ZKP/08., a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, počinjena je bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer su izreka i obrazloženje presude nerazumljivi i proturječni. Naime, prvostupanjski sud je za kaznena djela iz članka 166. stavka 1. KZ/11., za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora od po dvije godine te je u izreci presude navedeno „uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 2. ZKP/08.“, dok se u obrazloženju navodi samo jedna olakotna okolnost i objašnjava da je odluka o kazni donesena na temelju članka 166. stavka 1. ZKP/08., a koji propisuje minimum kazne od pet godina. Stoga je obrazloženje presude suprotno izreci presude te nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama za obrazloženje presude.

7.3. Osim što prvostupanjski sud pogrešno navodi članak 49. ZKP/08. (procesni zakon) umjesto članka 49. KZ/11. (materijalni zakon) u kojem su propisane granice ublažavanja kazne, na nerazumljivost presude utječe i to što prvostupanjski sud nije primijenio članak 48. KZ/11. niti naveo je li pojedinačnu blažu kaznu od propisane utvrdio kad to zakon izričito propisuje ili je utvrdio naročite olakotne okolnosti, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Naime, sud je od olakotnih okolnosti, prema obrazloženju prvostupanjske presude u točki 21., našao samo optuženikovu neosuđivanost, a nakon što je nastupila zakonska rehabilitacija, bez utvrđenja, koje bi to bile osobito olakotne okolnosti za primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

7.4. Kazneni zakon u članku 48. KZ/11. propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kada to zakon propisuje ili kada postoje naročite olakotne okolnosti (zakonsko i sudsko ublažavanje kazne) a tek potom određuje granice ublažavanje kazne propisane u članku 49. KZ/11. i to za kaznena djela uz njihove propisane najmanje mjere kazne zatvora.

7.5. Stoga je u tom dijelu presuda proturječna sama sebi te ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i u tom djelu se ne može ispitati, a čime je došlo do bitne povrede odredaba iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7.6. Iz navedenih razloga je pobijanu presudu u točki 1. trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Na temelju članka 487. ZKP/08., a iako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba optuženika je podnesena i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, u odnosu na sva kaznena djela, ali posebno i u odnosu na djelo iz članka 166. stavka 1. KZ/11. te posredno zbog povrede kaznenog zakona.

8.1. Naime, optuženik smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje što je imalo za posljedicu povredu kaznenog zakona jer je optuženik proglašen krivim za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11. umjesto osnovnog oblika kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. KZ/11. jer je ocijenio da je žrtva ”posebno ranjiva”.

8.2. Prvostupanjski sud je obrazložio da je žrtva u vrijeme inkriminiranih događaja bila dijete u dobi od trinaest i pol godina i kao takvo, nedvojbeno, ne samo duševno nedovoljno zrelo već i tjelesno razvijeno što za sada ne odgovara pojmu posebne ranjivosti.

8.3. Naime, kazneno djelo smatra se počinjenim nad posebno ranjivim djetetom kada su u činjeničnom opisu jasno utvrđene okolnosti koje pokazuju posebnu ranjivost žrtve, a ne samo njezina dob. Samo u slučaju da je dob djeteta mlađa od 10 godina to samo po sebi predstavlja važan faktor posebne ranjivosti jer se takva djeca smatraju fizički i emotivno nedovoljno razvijenima, što zahtijeva posebnu zaštitu. U konkretnom slučaju radi se o djetetu koje je blizu 14 godine, redovnoj učenici, koja uredno funkcionira sa prosječnim intelektualnim sposobnostima, pa se ne može automatski smatrati posebno ranjivim, već je potrebno detaljnije utvrditi i obrazložiti okolnosti koje tu ranjivost potvrđuju (VSRH I Kž-583/2017-6; Kžzd-154/2022-4 i III Kr-126/2024-3). Sudska praksa naglašava da automatizam između dobi i posebne ranjivosti ne postoji. Posebna ranjivost može biti utvrđena i na temelju drugih okolnosti, poput životnog neiskustva, zaostalog emocionalnog razvoja, ovisnosti o počinitelju, teških okolnosti počinjenja djela ili odnosa s počiniteljem, o čemu će sud u ponovljenom postupku voditi računa i to valjano obrazložiti.

8.4. Stoga je osnovan navod žalitelja da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije utvrdio sve okolnosti opisane u izreci presude, a niti obrazložio u točki 17. presude postojanje eventualne "posebne ranjivosti" žrtve djeteta VJ, nego je samo konstatirao dob oštećenice kao postojanje jedne od okolnosti koje KZ/11. predviđa kao uzrok eventualno moguće "posebne ranjivosti", a postojanje koje okolnosti ne podrazumijeva nužno automatizmom i postojanje same "posebne ranjivosti".

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u odnosu na ukinuti dio presude i kaznena djela protiv spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, provesti sve do sada izvedene dokaze te eventualno i druge dokaze koje stranke predlože i obrazlože, ako sud ocijeni da ih je potrebno provesti radi potpunog razjašnjenja stanja stvari i ispravnosti utvrđenja činjeničnog stanja. Pravo djeteta žrtve, na temelju članka 44. ZKP/08., će se poštovati te iskaz djeteta žrtve, koji je zabilježen, prikazati na ponovljenoj raspravi, na temelju članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.).

9.1. Nakon toga će sud donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku u odnosu na ukinuta kaznena djela opisana pod točkom I., koju će valjano i potpuno obrazložiti na temelju članka 459. stavak 5. ZKP/08. te pritom iznijeti nesporne činjenice i jasno odrediti te obrazložiti sporne činjenice posebno u odnosu na ocjenu posebne ranjivosti djeteta žrtve. Prvostupanjski sud je dužan obrazložiti visinu utvrđenih kazni i jedinstvene kazne zatvora. Pri tome sud u odnosu na točku I. bez obzira da li utvrdi postojanje ili ne utvrdi osobito olakotnih okolnosti, a zbog izostanka žalbe državnog odvjetništva, optuženiku ne može utvrditi veće pojedinačne kazne zatvora od izrečenih u ukinutom dijelu presude, a niti jedinstvenu (članak 13. ZKP/08.) jer se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu (zabrana reformatio in peius).

U odnosu na presudu

10. Žalitelj pogrešno i nepotpuno činjenično stanje nalazi u tome da iskaz djeteta žrtve nije potkrijepljen materijalnim dokazima. Ističe kako je žrtva posjedovala Tinder profil i odijevala se neprimjereno svojoj dobi, što ukazuje na propuste u roditeljskom nadzoru i otvara mogućnost podvođenja od strane majke, koja je izbjegavala dijete odvesti na ginekološki pregled jer bi se time otkrilo da joj kći nije nevina. Nadalje smatra kako nalazi kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja provedenog po vještacima psihijatrici dr. Vlatki Novak i psihologinji mr. Gini Lugović nisu cjeloviti jer se temelje na pretpostavci da su događaji iz optužnice uzrok trauma jer nisu imali uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju niti u ranija moguća traumatska iskustva. Ističe da je sud spornu poruku “da je jebao i jebe redovito” protumačio kao dokaz postojanja spolnog odnosa sa žrtvom, iako je ista poruka bila upućena majci žrtve s ciljem izazivanja reakcije te da ista poruka ne dokazuje postojanje kaznenog djela kao što to nije dokazano ginekološkim nalazom djeteta, kojim se samo utvrđuje da žrtva nije djevica. Također, optuženik je samoinicijativno kontaktirao policijske službenike i iznio sumnje na podvođenje djeteta žrtve od strane majke te da je to pokušao razotkriti, a koje ponašanje je nespojivo sa ponašanjem počinitelja utuženih kaznenih djela.

10.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u odnosu na točke II., III., i IV. pobijane presude, na temelju svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a imajući u vidu da je iskaz djeteta pokrijepljen iskazima njenih roditelja kao i kćeri samog optuženika. Vjerodostojnost iskaza žrtve je potvrđena provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem djeteta po vještacima psihijatrici dr. Vlatki Novak i psihologinji mr. Gini Lugović, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a posebno pronađenim sadržajem prilikom pretrage mobitela s kojima se dijete koristilo tijekom utuženog razdoblja, a iz kojeg proizlazi da je optuženik učestalo sa djetetom komunicirao na neprimjeren način, slao joj pornografski sadržaj i razvio s njom ljubavni odnos te nakon što je u porukama i razgovorima navodio kako bi s njom ostvario spolne odnose.

10.2. Prvostupanjski sud je stoga pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo sve razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, ocijenivši iskaze, kako žrtve, tako i ispitanih svjedoka vjerodostojnim te u suglasnosti s drugim dokazima što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su žalbeni navodi optuženika u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na ovaj dio pobijane presude u cijelosti neosnovani.

10.3. Naime, optuženik u biti polemizira sa utvrđenjima prvostupanjskog suda te različito interpretira izvedene dokaze. No, prvostupanjski sud je jasno, nedvojbeno i neproturječno obrazložio, zašto je i koje iskaze svjedoka prihvatio kao vjerodostojne, a koje nije te je stoga činjenično stanje u tom djelu u odnosu na potvrđeni dio presude, u cijelosti pravilno i potpuno utvrđeno, a koja utvrđenja i zaključke prihvaća i drugostupanjski sud , pa se na šire obrazloženje žalitelja upućuje na prvostupanjsku presudu (točke 6-10, 12-15, 19-20).

11. Ispitujući nadalje pobijanu presudu povodom žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona drugostupanjski sud je utvrdio kako je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon na način da je pogrješno primijenjena odredba članka 54. KZ/11. jer mu u izreci presude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina nije pravilno uračunato vrijeme od uhićenja provedeno u istražnom zatvoru od dana 16. kolovoza 2024., pa nadalje, već pogrešno od 16. kolovoza 2025., iako je u obrazloženju u točki 21.1. naveden točan datum. Budući da bi se radilo o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točka 6. ZKP/08., to je u odnosu na istu povredu je preinačena presuda kao u točki II izreke.

U odnosu na odluku o kazni

12. Iako optuženik uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni, ne obrazlaže žalbene razloge na pojedinačno izrečene kazne zatvora u odnosu na kaznena djela iz točaka 2., 3. i 4., a ni na visinu izrečene jedinstvene kazne zatvora. Ispitujući žalbu optuženika u okviru žalbenog razloga zbog odluke o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve navedene otegotne i olakotne okolnosti te posebno cijenio i posljedice kaznenog djela o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne. Pojedinačne kazne zatvora u odnosu na točke 2, 3. i 4. koje je sud utvrdio optuženiku za svako kazneno djelo, ne odstupaju od uobičajene sudske prakse za ta kaznena djela s obzirom na brojnost počinjenih kaznenih djela i vremensko razdoblje u kojem su ista bila počinjena te izrazitu upornost, bešćutnost i bezobzirnost na strani optuženika. Stoga cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra - integriteta žrtve djeteta, nije bilo mjesta izricanju pojedinačnih kazni zatvora u kraćem trajanju, od onih koje su je optuženiku utvrđene prvostupanjskom presudom.

12.1. Uzevši u obzir odluku pod točkom I. izreke kojom je ukinut dio presude u odnosu na kaznena djela iz točke I. prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je optuženika u odnosu na potvrđeni dio presude, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pojedinačno utvrđene kazne zatvora, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, pri čemu je cijenio ličnost samog optuženika, posebice da se radi o zreloj osobi, danas u dobi od 58 godina te same okolnosti počinjenih djela u njihovoj ukupnosti, težinu počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra (spolnog integriteta djeteta) i ocjenu okolnosti konkretnog slučaja. Izrečenom jedinstvenom kaznom će se u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. te će se postići načelo opće i posebne prevencije i individualizacija u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svojih djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje te time utjecati i na sve druge osobe da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

12.2. Izrečena jedinstvena kazna zatvora za optuženika je nužna i pravedna, kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima kaznenih djela na štetu djece te utjecalo na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, ali da se tom kaznom upozore i drugi građani na štetnost činjenja takvih kaznenih djela.

13. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. u odnosu na osuđujući dio presude iz točaka II., III., i IV., drugostupanjski sud ne nalazi da bi u tom dijelu pobijane presude bile ostvarene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom iznijetog, na temelju članka 483. stavka 1. i 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća za mladež:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić