Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-97/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv optuženog US zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. u svezi članka 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 dalje u tekstu: KZ/97) , rješavajući žalbe državnog odvjetnika i optuženog US izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-453/2020-9 od 9. studenog 2020., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog US kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-453/2020-9 od 9. studenog 2020. proglašen je krivim optuženi GS zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 218. stavka 1. KZ/97 u svezi članka 33. KZ/97, te je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi GS je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da županijski sud osnovom članka 480. stavka 1. ZKP/08 ukine pobijanu presudu i vrati na ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskom sudu ili podredno preinači u dijelu odluke o kaznenoj sankciji te optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

3. Žalbu je podnio i optuženi US putem branitelja Antona Denone, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno pobijanu presudu preinači.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis je sukladno članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na razmatranje.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Naime, optuženi US pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu povredu ne obrazlaže niti ne konkretizira pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u odnosu na one bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje po članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, a takvih povreda pobijana presuda ne sadrži. Pri tome iz sadržaja žalbe u stvari proizlazi da optuženik osporava ocjenu istinitosti i vjerodostojnosti iskaza svjedoka, te zaključak prvostupanjskog suda o utvrđenom činjeničnom stanju, čime u stvari pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na koji žalbeni osnov se također žali, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.

8. Naime, suprotno navodima u žalbi optuženog US koji dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda kojim prihvaća iskaz svjedoka VS, smatrajući taj iskaz konfuznim, kontradiktornim, nelogičnim i neživotnim te suprotnim svjedočkom iskazu njegove majke ZS, te da je presuda donesena samo na temelju tog jednog dokaza koji ne može predstavljati temelj za osuđujuću presudu, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, za što je dao jasne i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud .

8.1. Naime, prvostupanjski sud je iz obrane optuženika utvrdio da on poznaje svjedoka koji je znao boraviti kod njega u stanu u [adresa] te da ovaj zna gdje se nalazi predmetna mjenjačnica koja je u blizini. Također je utvrdio da svjedok VS koji je ranije presudom osuđen upravo zbog pokušaja predmetnog razbojništva u toj mjenjačnici, tereti optuženika da mu je rekao da ode opljačkati mjenjačnicu, da mu je dao plinski pištolj, da su se kretali prema mjenjačnici pa je optuženik stajao pored benzinske postaje preko puta mjenjačnice, komunicirao s njim posredstvom telefona kako bi mu rekao ima li koga u mjenjačnici, također da mu je na telefon rekao da to napravi, a nakon što je napustio mjenjačnicu zajedno su se vratili u unajmljenu sobu u [adresa]. Pored toga taj iskaz da je suglasan i s iskazom djelatnice u mjenjačnice TS koja je navela da je u mjenjačnicu ušao čovjek s uperenim pištoljem u nju, došao do pulta, bio maskiran, stavio pištolj na pult i vikao „daj novce“, pa je ona čučnula, a kad se digla više nikoga nije bilo. Ujedno iskaz svjedoka VS da nije obeskrijepljen time što iz iskaza njegove majke, svjedokinje ZS proizlazi da joj je VS ZS o predmetnom događaju iskazivao nešto drugačije od onoga štio je rekao u svom svjedočkom iskazu, i ne utječe na vjerodostojnost njegovog iskaza, jer je svjedok naveo da joj o događaju nije pričao do odlaska u policiju i nije joj rekao sve o događaju.

8. 2. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da je svjedok VS detaljno i precizno iznio sve detalje i radnje koje je poduzeo u dogovoru s optuženikom, da je već ranije za to kazneno djelo pravomoćno osuđen pa da njegov motiv ne može biti poboljšanje položaja u kaznenom postupku, koji iskaz je potkrijepljen djelomično obranom optuženika da je ovaj kod njega boravio u stanu koji je u blizini mjenjačnice i iskazom djelatnice mjenjačnice koja je opisala događaj pokušaja razbojništva u mjenjačnici, a iskaz svjedokove majke koja samo posredno po pričanju sina može znati što se dogodilo i logično ne mora sve detaljno zapamtiti, nije obeskrijepio takav iskaz svjedoka VS, što u ukupnosti ukazuje na istinitosti i vjerodostojnost iskaza svjedoka VS, koji je teretio optuženika.

8.3. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je protivno navodima u žalbi, nedvojbeno utvrdio da je upravo optuženi US počinio predmetno kazneno djelo, te ga je pravilno proglasio krivim za predmetno kazneno djelo.

9. Pri tome, u odnosu na odluku o visini kazne, nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o ublažavanju kazne, čime presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi istaknuo olakotne okolnosti na strani optuženika te obrazložio da se radi o kaznenom djelu u pokušaju, a odredba članka 33. KZ/97 propisuje da se počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže kazniti, a odredba članka 57. KZ/97 propisuje da se zakonom propisana kazna za određeno kazneno djelo može ublažiti kad to zakon izričito propisuje, te je obzirom na takve okolnosti optuženika osudio na kaznu zatvora blažu od propisane. Stoga pobijana presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama vezanim za ublažavanje kazne. Pri tome, prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije prvostupanjski sud je optuženom US pravilno otegotnim cijenio raniju osuđivanost, dok mu je olakotnim cijenio cjelokupne materijalne i socijalne prilike, da je otac maloljetnog djeteta, te protek vremena od počinjenja djela, koje okolnosti su protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, uzimajući u obzir težinu kaznenog djela za koje je optuženik osuđen, te da je djelo ostalo u pokušaju, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u dovoljnoj mjeri našle odraz u utvrđenoj kaznenoj sankciji, te se takva kaznena sankcija ukazuje primjerenom stupnju krivnje i jačini povrede ugroženog dobra, a ujedno nužnom radi ostvarenja svrhe kažnjavanja propisane zakonom, te će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

10. Slijedom navedenog, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe državnog odvjetnika i optuženog US odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci, 28. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Srebrenka Šantić