REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-690/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (za Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika NISKOGRADNJA d.o.o., Pregrada, Stjepana Radića 17, OIB 23210692018, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 59, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3543/2022-3 od 30. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 224/22-5 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 7.643.939,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2017. pa do isplate (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom 269.041,34 kn sa zatraženom zateznom kamatom (toč. II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove od 328.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2022. pa do isplate (toč. III. izreke), dok je toč. IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova od 58.240,00 sa zatraženim zateznim kamatama. Toč. V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u cijelosti.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 156/2024-2 od 23. siječnja 2024. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Umanjuje li se štetniku obveza iz članka 165. Zakona o rudarstvu(„Narodne novine“ 56/13., 14/14., 98/19., 83/23.), da Republici Hrvatskoj kao vlasniku rudnog blaga, popravi (naknadi) štetu nastalu protupravnom eksploatacijom (otuđenjem) rudnog blaga, za varijabilnu koncesijsku naknadu za eksploataciju i/ili poreze (na dodanu vrijednost, dobit i dohodak) i/ili za koje druge troškove koje je štetnik platio
Republici Hrvatskoj povezano s takvom eksploatacijom?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog eksploatacije mineralne sirovine tehničko – građevinskog kamena u eksploatacijskom polju Pregrada III tijekom razdoblja od 31. prosinca 2014. do 23. kolovoza 2017., a koja je izvršena izvan granica utvrđenih Glavnim rudarskim projektom temeljem Ugovora o koncesiji sklopljenim između parničnih stranaka 10. travnja 2006.
8. Polazeći od činjeničnih utvrđenja prema kojima je tuženik tijekom utuženog razdoblja vršio eksploataciju 235.407,29 m3 mineralne sirovine tehničko – građevinskog kamena u eksploatacijskom polju izvan granica predviđenih Ugovorom o koncesiji sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Odgovarajući na žalbene navode tuženika pobijanom presudom sud drugog stupnja prihvaća činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva suda prvog stupnja. Pritom ocjenjuje neosnovanim žalbene navode tuženika kojima ističe da se dosuđeni iznos naknade štete trebao umanjiti za iznos poreza na dobit koju je tuženik platio po osnovi dobiti ostvarene prodajom kamena i doprinosa i poreza na iskapanje kamena, te za iznos plaćenog poreza na dodanu vrijednost prema izlaznim računima tuženika polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem kriteriji za obračun visine štete ne obuhvaćaju porez na dodanu vrijednost, pa okolnost da je tuženik platio PDV na prodan eksploatiran kamen nema utjecaja na visinu štete, a da se tuženiku s obzirom da je protupravno pristupio eksploataciji ne mogu priznati troškovi koje je u svezi toga imao.
10. Tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete pozivom na čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, i 126/21, dalje: ZOO), te temeljem Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj: 56/13 i 14/14, dalje: ZR).
11. Prema čl. 165. ZR:
(1) Fizička osoba ili pravna osoba koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove, dužna je nadoknaditi štetu nastalu protupravnim izvođenjem radova Republici Hrvatskoj, kao vlasniku rudnog blaga, te vlasniku zemljišta ili nositelju vlasti na općem dobru, kao i svu štetu na cestama, prirodi i okolišu nastalu umanjenjem vrijednosti i kvalitete prirode i krajolika, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom oštećenika ili treće osobe.
(2) Ovo se odnosi i na rudarske gospodarske subjekte koji imaju svu dokumentaciju propisanu zakonom, ali izvode radove izvan granica provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dodijeljena koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, neovisno o tome jesu li radovi provedeni unutar ili izvan eksploatacijskog polja.
(3) Naknada štete nastale po osnovi otuđenja mineralne sirovine obračunava se prema tablici tržišne vrijednosti sirovine za pojedina područja koju će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, ovisno o kretanjima na tržištu. Tržišna vrijednost mineralnih sirovina utvrđuje se svake dvije godine.
(4) Naknada ostalih vrsta šteta obračunavat će se na način propisan pravilima obveznog prava i posebnim propisima.
(5) Nadležni rudarski inspektor ministarstva nadležnog za rudarstvo na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru utvrđuje količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine.
12. Uredbom o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine („Narodne novine“ br. 90/14, u daljnjem tekstu: Uredba/14,) te Uredbom o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine („Narodne novine 33/17, dalje: Uredba/17), koje su bile na snazi u vrijeme kada je eksploatacija izvršena propisan je način obračuna visine štete koju je tuženik dužan tužitelju naknaditi, a prema kojoj je izvršen obračun visine nastale štete.
13. Spornom proizlazi ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj tuženik nema pravo na umanjenje ovako utvrđene visine štete za iznos poreza na dodanu vrijednost i ostalih poreza nastalih plaćanjem troškova eksploatacije (poreza na dobit i dohodak. U odnosu na variabilni dio naknade za eksploatiranu mineralnu sirovinu nižestupanjski sudovi su prihvatili navode tuženika i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je tražila isplatu i varijabilnog dijela naknade za eksploatiranu mineralnu sirovinu odbili (kako to proizlazi iz toč. 27. i 28. pobijane presude).
14. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-x 380/2015-2 od 27. listopada 2017.).
15. Ovaj sud je u više odluka (Rev-740/2024 od 12. veljače 2025., Rev-194/2023 od 20. ožujka 2024., odgovarajući na pravna pitanja:
„…Da li prilikom naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine izvan granica koncesijskog odobrenja, protupravnom eksploatatoru pripada pravo na umanjenje za nužne troškove i olakšice...“
te
„…Je li sud prilikom obračuna štete koja bi nastala protupravnom eksploatacijom Republici Hrvatskoj, rudarskom subjektu, koji vrši eksploataciju unutar eksploatacijskog polja, dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt imao, odnosno da li umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara tržnoj vrijednosti šljunka ili tržnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi taj šljunak mogla prodati po tržnoj cijeni (u ovom slučaju od 20,00 kn po 1 m3)...“
izrazio pravno shvaćanje:
„…Prilikom obračuna štete koja je nastala protupravnom eksploatacijom mineralnih sirovina Republici Hrvatskoj, sud nije dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt koji vrši protupravnu eksploataciju unutar eksploatacijskog polja imao, jer visina stvarne štete odnosno umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara utvrđenoj tržnoj vrijednosti mineralne sirovine, a ne tržnoj vrijednosti umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi tu mineralnu sirovinu mogla prodati po tržnoj cijeni….“
„..prilikom naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine izvan granica koncesijskog odobrenja, protupravnom eksploatatoru ne pripada pravo na umanjenje za nužne troškove i olakšice…“, pritom se pozivajući i na prethodno izražena pravna shvaćanja iz odluke Rev-x 380/2015-2 od 27. listopada 2017.
16. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, te reafirmiranjem pravnih shvaćanja iz prethodno citiranih odluka, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Fizička osoba ili pravna osoba koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove nema pravo na umanjenje obveze naknade štete za iznos plaćenih poreza koje je u svezi tako izvršene eksploatacije po bilo kojoj osnovi platila , dok ima pravo na umanjenje iznosa varijabilne koncesijske naknade za eksploataciju ukoliko je istu platio.
17. Kako je pobijana odluka suda drugog stupnja u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem, jer je dio tužbenog zahtjeva tužitelja (koji se odnosi na prethodno plaćen varijabilni iznos koncesijske naknade) odbijen, revizija tuženika je temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odbijena i pobijana presuda je potvrđena i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
