REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-654/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB:39901919995, drugotuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB:80572192786, i trećetuženika HŽ Cargo d.o.o. Zagreb, Trg kralja Tomislava 11/1, OIB:08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/2021-2 od 26. kolovoza 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn -148/2016-171 od 26. ožujka 2021., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija i dopuna revizije tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/2021-2 od 26. kolovoza 2021. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se I-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., II-tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. te III-tuženiku HŽ Cargo d.o.o. solidarno platiti tužitelju HŠ iznos od 711.029,84 kn sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. god. po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. god. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to: - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. kolovoza 2002. god., - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. rujna 2002. god., - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. listopada 2002. god., - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. studenog 2002. god., - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. prosinca 2002. god., - na iznos od 2.881,50 kn počevši od 15. siječnja 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. veljače 2003. god.,

- na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. ožujka 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. travnja 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. svibnja 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. lipnja 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. srpnja 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. kolovoza 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. rujna 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. listopada 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. studenog 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. prosinca 2003. god., - na iznos od 3.064,50 kn počevši od 15. siječnja 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. veljače 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. ožujka 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. travnja 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. svibnja 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. lipnja 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. srpnja 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. kolovoza 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. rujna 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. listopada 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. studenog 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. prosinca 2004. god., - na iznos od 3.243,75 kn počevši od 15. siječanja 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. veljače 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. ožujka 2005. god.,

- na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. travnja 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. svibnja 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. lipnja 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. srpnja 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. kolovoza 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. rujna 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. listopada 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. studenog 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. prosinca 2005. god., - na iznos od 3.389,25 kn počevši od 15. siječnja 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. veljače 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. ožujka 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. travnja 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. svibnja 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. lipnja 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. srpnja 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. kolovoza 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. rujna 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. listopada 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. studenog 2006. god., - na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. prosinca 2006. god.,

- na iznos od 3.564,75 kn počevši od 15. siječnja 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. veljače 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. ožujka 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. travnja 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. svibnja 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. lipnja 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. srpnja 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. kolovoza 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. rujna 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. listopada 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. studenog 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. prosinca 2007. god., - na iznos od 3.715,50 kn počevši od 15. siječnja 2008. god., - na iznos od 3.925,50 kn počevši od 15. veljače 2008. god.,

- na iznos od 3.925,50 kn počevši od 15. ožujka 2008. god., - na iznos od 3.039,09 kn počevši od 15. travnja 2008. god., - na iznos od 776,75 kn počevši od 15. travnja 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. svibnja 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. lipnja 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. srpnja 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. kolovoza 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. rujna 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. listopada 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. studenog 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. prosinca 2011. god., - na iznos od 4.013,25 kn počevši od 15. siječnja 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. veljače 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. ožujka 2012. god.,

- na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. travnja 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. svibnja 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. lipnja 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. srpnja 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. kolovoza 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. rujna 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. listopada 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. studenog 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. prosinca 2012. god., - na iznos od 3.987,75 kn počevši od 15. siječn ja 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. veljače 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. ožujka 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. travnja 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. svibnja 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. lipnja 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. srpnja 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. kolovoza 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. rujna 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. listopada 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. studenog 2013. god., - na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. prosinca 2013. god.,

- na iznos od 3.872,25 kn počevši od 15. siječnja 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. veljače 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. ožujka 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. travnja 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. svibnja 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. lipnja 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. srpnja 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. kolovoza 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. rujna 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. listopada 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. studenog 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. prosinca 2014. god., - na iznos od 3.871,50 kn počevši od 15. siječnja 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. veljače 2015. god.,

- na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. ožujka 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. travnja 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. svibnja 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. lipnja 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. srpnja 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. kolovoza 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. rujna 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. listopada 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. studenog 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. prosinca 2015. god., - na iznos od 3.908,25 kn počevši od 15. siječnja 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. veljače 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. ožujka 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. travnja 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. svibnja 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. lipnja 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. srpnja 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. kolovoza 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. rujna 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. listopada 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. studenog 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. prosinca 2016. god., - na iznos od 3.995,25 kn počevši od 15. siječnja 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. veljače 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. ožujka 2017. god.,

- na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. travnja 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. svibnja 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. lipnja 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. srpnja 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. kolovoza 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. rujna 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. listopada 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. studenog 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. prosinca 2017. god., - na iznos od 4.119,00 kn počevši od 15. siječnja 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. veljače 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. ožujka 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. travnja 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. svibnja 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. lipnja 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. srpnja 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. kolovoza 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. rujna 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. listopada 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. studenog 2018. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. prosinca 2018. god.,

- na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. siječnja 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. veljače 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. ožujka 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. travnja 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. svibnja 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. lipnja 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. srpnja 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. kolovoza 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. rujna 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. listopada 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. studenog 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. prosinca 2019. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. siječnja 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. veljače 2020. god.,

- na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. ožujka 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. travnja 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. svibnja 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. lipnja 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. srpnja 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. kolovoza 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. rujna 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. listopada 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. studenog 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. prosinca 2020. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. siječnja 2021. god., - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. veljače 2021. god., te - na iznos od 4.240,50 kn počevši od 15. ožujka 2021. god., a za razdoblje od 01. ožujka 2021. god. pa ubuduće u mjesečnom iznosu od 4.240,50 kn i to tako da dospjele mjesečne iznose na ime rente plati odjednom s pripadajućom zateznom kamatom po navedenoj stopi počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, time da je dan dospijeća 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a mjesečne iznose na ime rente koji će dospijevati ubuduće plaćati najkasnije 15. u mjesecu za prethodni mjesec, te se nalaže I-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., II-tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i III-tuženiku HŽ Cargo d.o.o. solidarno naknaditi tužitelju HŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 149.525,00 kn sa zateznom kamatom počevši od 26. ožujka 2021. god. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja HŠ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 81.663,12 kn sa zateznom kamatom počevši od 26. ožujka 2021. god. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev I-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., II-tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i III-tuženika HŽ Cargo d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka.".

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan, dok je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta odluka o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4849/2022 -3 od 14. veljače 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-723/2021-2 od 26. kolovoza 2021. zbog pravnog pitanja:

"Je li u parnicama radi naknade štete zbog izgubljene zarade u kojima je utvrđena opća, životna i radna nesposobnost tužitelja od 95%, na tužitelju teret dokazivanja nemogućnosti zaposlenja u okviru preostale radne sposobnosti ili je na tužitelju teret dokazivanja da je poduzeo sve razumne i svom stanju primjerene mjere u okviru svojih mogućnosti i iskustva kako bi se zaposlio?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju i dopunu revizije na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate 94.369,88 EUR (711.029,84 kune) na ime rente s osnova naknade izgubljene zarade (dospjele do objave presude) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu ubuduće plaćaju mjesečnu rentu s tog osnova u iznosu 562,81 EUR (4.240,50 kuna) koja dospijeva svakog 15-og u mjesecu.

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li na tužitelju bio teret dokaza da se nije mogao zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti ili je tužitelj trebao dokazati da je poduzeo sve razumne i svom stanju primjerene mjere u okviru svojih mogućnosti i iskustva kako bi se zaposlio.

10. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenog omjera suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja od 25% i suodgovornosti tuženika od 75%, u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) u vezi s čl. 192. st. 1. ZOO. Prema ocjeni prvostupanjskog suda tužitelju je bilo i jest, krajnje otežano, gotovo nemoguće pronaći posao na tržištu rada zbog velikog broja ograničavajućih faktora koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka i koji su posljedica štetnog događaja.

11. Sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti te pozivom na odredbu čl. 380. točka 3. ZPP ukinuo rješenje o troškovima postupka. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao da se zbog posljedica zadobivenih ozljeda nije mogao zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti odnosno nije dokazao da je doista aktivno poduzimao radnje kako bi se zaposlio.

12. Tužitelj u reviziji osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je na tužitelju teret dokaza da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Navodi da u okolnostima kad je utvrđeno da je njegova opća, životna i radna nesposobnost 95%, teret dokazivanja negativne činjenice da se nije mogao zaposliti nije na njemu, već je u takvim okolnostima tužitelj dužan dokazati da je poduzeo sve razumne i svom stanju primjerene mjere u okviru svojih mogućnosti i iskustva kako bi se zaposlio. Tužitelj tvrdi da je poduzeo sve razumne i primjerene mjere kako bi se zaposlio jer je nakon štetnog događaja nastavio i završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovane, prijavio se na zavod za zapošljavanje, nakon završene trgovačke škole se prekvalificirao za ELCD operatera i odlazio na razgovore radi zaposlenja na koje je upućen od strane Zavoda za zapošljavanje ali mu posao nije ponuđen. Ističe i da drugostupanjski sud nije cijenio činjenicu da mu je rješenjima Centra za socijalnu skrb od 25. kolovoza 2006. i 5. ožujka 2015. utvrđena potpuna i trajna nesposobnost za rad i potreba za stalnom tuđom pomoći i njegom u punom opsegu. Osim toga navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da tužitelj nije dokazao da se nije mogao zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti jer nije razmatrao niti ocijenio isprave koje prileže spisu.

13. U postupku je utvrđeno:

- da smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužitelja kao posljedica štetnog događaja iznosi 95%,

- da tužitelj zbog posljedica štetnog događaja nije sposoban za obavljanje poslova koji zahtijevaju duže stajanje, hodanje, kretanje po stepenicama, ljestvama, neravnom terenu, čučanje, klečanje, često dizanje, nošenje tereta težih od 5 kg, podizanje ruku, često sagibanje, duži rad u prignutom ili zakrivljenom položaju tijela, da nije sposoban niti za rad u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima (vlažno, vruće) i s kožnim iritansima. Osim toga tužitelj zbog naruženja, poteškoća u govoru i psihičkih smetnji, n ije u stanju obavljati poslove koji zahtijevaju komunikaciju s ljudima, stalnu koncentraciju i pažnju te intenzivna psihička opterećenja,

- da se tužitelj nakon završene srednje škole za zanimanje prodavač, prekvalificirao za zanimanje ECDL operater za osobe s invaliditetom, te je položio vozački ispit,

- da je bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i odlazio na razgovore za posao na koje ga je Zavod upućivao,

- da zanimanje prodavač za koje je tužitelj završio srednju školu, nije prikladno zanimanje za tužitelja jer ga ne bi mogao obavljati, kao ni posao vozača taxija,

- da bi eventualno mogao obavljati poslove administrativnog tipa, ali bez rada sa strankama i uz vremenski ograničenu upotrebu računala i to ne u punom radnom vremenu već samo uz česte odmore.

14. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju revizijskog suda, u slučaju primjene čl. 192. st. 1. ZOO, odlučujuće je ponašanje oštećenika jer je oštećenik dužan nastojati da mu šteta bude što manja i poduzimati radnje sukladno svojim mogućnostima i potrebama, pa kada to propusti i tako pridonese na mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenje naknade. Nadalje, u odnosu na zahtjeve za isplatu naknade izgubljene zarade odnosno rente zbog izgubljene zarade, u slučajevima kad je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti tužitelja, ovaj sud je u nizu odluka (primjerice odlukama broj Rev 378/2011-3 od 15. svibnja 2013., broj Rev-x 432/2016-2 od 12. ožujka 2019., broj Rev 153/2022-3 od 31. kolovoza 2022. i broj Rev 1213/2021-2 od 9. travnja 2024.) zauzeo pravno shvaćanje da sud treba uzeti u obzir je li tužitelj poduzimao radnje kojima je mogao spriječiti ili umanjiti nastanak štete u vidu izgubljene zarade, cijeneći pritom okolnosti svakog konkretnog slučaja.

15. Cijeneći gore navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, treba navesti da nije isključeno dokazivati da je tužitelj prema svojoj stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti mogao pronaći zaposlenje. Međutim, u okolnostima kad tužitelj dokaže da je nakon štetnog događaja poduzimao konkretne radnje i aktivnosti (primjerice završetak školovanja, prekvalifikacija, prijava Zavodu za zapošljavanje, odlasci na razgovore i slično) s ciljem zaposlenja, teret dokazivanja činjenice da je mogao pronaći zaposlenje prelazi na tuženika (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 125/20123 -6 od 4. srpnja 2023.).

16. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U parnicama radi naknade štete zbog izgubljene zarade na tužitelju je teret dokazivanja da je, u okviru svojih mogućnosti, poduzeo sve razumne te svome stanju i iskustvu primjerene mjere i aktivnosti kako bi se zaposlio. U slučaju kad tužitelj u postupku dokaže da je tako postupio, teret dokazivanja da se mogao zaposliti prema svojoj stručnoj spremi i preostaloj radnoj sposobnosti prelazi na tuženika.

17. U postupku je utvrđeno da je tužitelj koji je rođen 1982. nastradao 1995., da je nakon štetnog događaja završio osnovnu školu i srednju školu po posebnom programu za zanimanje prodavač, prijavio se Zavodu za zapošljavanje u svrhu traženja posla, odlazio na razgovore za posao na koje ga je Zavod upućivao, prekvalificirao se za ECDL operatera i položio vozački ispit.

18. Stoga je drugostupanjski sud, u okolnostima kad je tužitelj dokazao da je poduzimao radnje i aktivnosti kako bi se zaposlio pa je na tuženika prešao teret dokazivanja da se tužitelj mogao zaposliti, primijenio pogrešan postupovnopravni pristup glede tereta dokazivanja kad je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao da se zbog posljedica zadobivenih ozljeda u okviru preostale radne sposobnosti nije mogao zaposliti.

19. Odredbom čl. 373.a ZPP je propisano:

"Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona."

19.1. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Iz sadržaja odredbe čl. 373.a ZPP proizlazi ovlaštenje suda drugog stupnja da, u okolnostima kad ocijeni da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. sv. 2. točka 11. ZPP, preinači prvostupanjsku presudu. U tom slučaju drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa kada bitne činjenice među strankama nisu sporne ili kada ih je sam utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, odnosno jer je isprave i izvedene dokaze drugačije ocijenio te formirao drugačiji zaključak o postojanju bitnih činjenica od prvostupanjskog suda.

20.1. Nadalje, kad sud drugog stupnja koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava obvezan je provedene dokaze ocijeniti na isti način kao i sud prvog stupnja odnosno primjenom čl. 8. ZPP jer u protivnom takvu drugostupanjsku odluku ne bi bilo moguće ispitati.

20.2. Prema odredbi čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud je ovlašten sam sam utvrditi odlučne činjenice i izvesti zaključke koji su drugačiji od zaključaka suda prvog stupnja, ali samo u slučaju kad je zaključak drugostupanjskog suda o drugačijem činjeničnom stanju toliko uvjerljiv da sasvim isključuje činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda. U protivnome, drugostupanjski bi sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili provesti drugostupanjsku raspravu sukladno odredbi čl. 373.b ZPP (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1402/2024-2 od 6. studenog 2024., broj Rev 937/2022-2 od 21. ožujka 2024. i broj Rev 2660/2019 od 9. listopada 2019.).

21. Slijedom navedenog drugostupanjski sud u slučaju kad ocijeni da je prilikom donošenja prvostupanjske odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, te preinačuje prvostupanjsku odluku na temelju čl. 373.a ZPP, dužan je jasno i određeno navesti u čemu se konkretno sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP suda prvog stupnja, izvesti ocjenu svih provedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, navesti koje su činjenice i na temelju kojih dokaza utvrđene drugačije od suda prvog stupnja, kao i zaključak koji je na temelju tako utvrđenih činjenica izveo.

22. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj zbog posljedica štetnog događaja nije sposoban obavljati poslove za koje se školovao jer zbog narušenog zdravlja i tjelesnih oštećenja ima niz ograničavajućih faktora zbog kojih mu je krajnje otežano, gotovo nemoguće pronaći posao, premda se je i prekvalifikacijom za ECDL operatera i polaganjem vozačkog ispita pokušao učiniti konkurentnijim na tržištu rada.

22.1. Drugostupanjski sud za drugačiji činjenični zaključak, da tužitelj nije poduzeo sve što je mogao kako bi pronašao zaposlenje nije dao jasne niti dostatne razloge. Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju odluke navodi što bi proizlazilo iz iskaza tužitelja i njegove majke koja je saslušana kao svjedok, navodi da činjenice da je tužitelj bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, da se prekvalificirao za ECDL operatera, ne dajući pri tom ocjenu tih iskaza u smislu čl. 8. ZPP. Osim toga drugostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je rješenjem Centra za socijalnu skrb od 25. kolovoza 2006. i 5. ožujka 2015., kojima je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu, utvrđeno postojanje potpune i trajne nesposobnosti za rad i prijeke potrebe stalne pomoći i njege u punom opsegu.

23. Na taj način je drugostupanjskim sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, kao i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 373.a ZPP što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta pobijana drugostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će o žalbi tuženika odlučiti uzimajući u obzir pravo shvaćanje zauzeto u ovoj odluci i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina