Poslovni broj: Usž-1826/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Antonio Marečić, odvjetnik u Jastrebarskom, A. Šenoe 2A/2, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB:58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5404/2023-14 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5404/2023-14 od 13. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/22-01/509, Urbroj: 566-01/16-23-2 od 5. listopada 2023. a točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 5. listopada 2023. poništeno je rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-112-02/20-01/76, urbroj: 443- 01-02-02-23-25 od 11. rujna 2023. Tim rješenjem, tužiteljica, stručna prvostupnica ekonomije, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje se s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi u Krapini, Područnom uredu Varaždin u Državnom inspektoratu, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod rednim brojem 897. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Nadalje točkama, 2., 3., 4. i 5. navedenog rješenja tužiteljici se utvrđuje pravo na plaću s uvećanjima plaće, dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada od 5%, koja će se obračunavati od 1. lipnja 2020. Točkom 6. utvrđeno je da je imenovana službenica dužna položiti državni ispit za tržišnog inspektora II. vrste u roku od 6 mjeseci od dana zaprimanja rješenja. Točkom 7. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužiteljica u žalbi u bitnom ističe da je tužbenim zahtjevom predlagala da se donese presuda kojom se poništava rješenje tuženika od 5. listopada 2023., prvostupanjsko rješenje o rasporedu od 11. rujna 2023. te naloži prvostupanjskom tijelu da donese novo rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto u odgovarajućem području za koje ima potrebnu vrstu obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova tog radnog mjesta te da se tužiteljici nadoknade troškovi upravnog spora. Navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o točkama II. i III. zahtjeva pa je već iz tog razloga presuda nezakonita. Nadalje ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na navode iz tužbe da je, uz ovdje prvostupanjsko rješenje donesen veći broj rješenja o rasporedu na radno mjesto od 2020. na koje se tužiteljica žalila tuženiku te je prvostupanjsko tijelo donijelo identična rješenja pa je očito da se cijeli upravni postupak samo vrti u krug. Nadalje ističe da bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva kako je tražila tužiteljica osiguralo pravo na djelotvorno pravno sredstvo, djelotvoran pravni lijek zajamčen člankom 18. Ustava Republike Hrvatske te člankom 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer bi s takvom presudom bila u mogućnosti zahtijevati od prvostupanjskog suda izvršenje presude u smislu odredbe članka 152. te članka 155. Zakona o upravnim sporovima. Tužiteljica nadalje ističe da se odlukom prvostupanjskog suda u ovom upravnom sporu predmet vraća na ponovni postupak pa smatra da su i prvostupanjskom presudom povrijeđena njena prava iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske te članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zaključno ističe da prvostupanjsko tijelo kontinuiranim donošenjem rješenja od 2020. o rasporedu na radno mjesto vrijeđa pravo tužiteljice na pošteno suđenje, i to s aspekta prava na obrazloženu odluku jer uporno ponavlja isto obrazloženje unatoč uputama tuženika što odluke čini arbitrarnim, a da je tome tako proizlazi iz samog obrazloženja osporene presude. Tužiteljica smatra kako prvostupanjski sud nije prepoznao povrede i sankcionirao ih, već je predmet vratio na ponovni postupak. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda te da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga iz članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS) sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu te je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvid u sudski spis i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Naime, prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je rješenjem tuženika od 5. listopada 2023. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 11. rujna 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak. Nije sporno da je tuženik višekratno poništavao donesena prvostupanjska rješenja o rasporedu s istom uputom da čelnik tijela može, prema slobodnoj ocjeni, uvažavajući potrebe službe, rasporediti službenike na radno mjesto sukladno propisanim uvjetima, ali da svaka odluka o rasporedu službenika na radno mjesto mora biti činjenično utemeljena odnosno sadržavati razloge na način da otklanja sumnju da je prilikom rasporeda na radno mjesto bilo elemenata arbitrarnog ili samovoljnog odlučivanja. Ovdje osporenim rješenjem tuženika ponovno je poništeno prvostupanjsko rješenje iz razloga jer se iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije moglo utvrditi zašto tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto turističkog inspektora, a na koje radno mjesto može biti raspoređena sukladno članku 132. stavku 1. Zakona o državnom inspektoratu te je predmet ponovno vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
9. Razmatrajući podatke spisa predmeta te konkretnu upravnu stvar radi koje se vodi upravni spor, a to je raspored tužiteljice unutar prvostupanjskog tijela, prvostupanjski sud je imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika navodeći da tuženik nije ovlašten raspoređivati službenike unutar prvostupanjskog tijela, budući da nema uvid u popunjenost radnih mjesta pa je upravo zbog prirode upravne stvari za raspored na radno mjesto, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela.
10. Polazeći od toga da čelnik tijela raspoređuje službenike na temelju slobodne ocjene, ali sukladno potrebama službe koja mora biti obrazložena, proizlazi da tuženik ne može u konkretnom slučaju meritorno odlučivati o rasporedu tužiteljice na određeno radno mjesto već može dati uputu prvostupanjskom tijelu o postupanju kojeg se prvostupanjsko tijelo treba pridržavati. Nadalje, u odnosu na navode žalbe ističe se da ni prvostupanjski sud nije ovlašten meritorno riješiti predmet i donijeti odluku o rasporedu na radno mjesto pa ovaj Sud ne nalazi povrede učinjene od strane prvostupanjskog suda. Upravo suprotno, prvostupanjski se sud osvrnuo na sve navode tužbe i obrazložio razloge za donošenje svoje odluke odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva, s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud.
11. Slijedom navedenog, kako se navodi žalbe ne nalaze osnovanim to je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS- a.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
