REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-415/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-56/2025-2 od 22. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1847/2023-21 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pet pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. U svih pet u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačenih pitanja tuženik problematizira primjenu materijalnoga prava u odnosu na odluku o naknadi troškova koji su mu prvostupanjskom presudom dosuđeni, pritom ukazujući na to da mu je po toj osnovi trebalo dosuditi više s obzirom na to da je trebalo uvažiti i vrijednost predmeta spora prije nego što je tužitelj djelomično povukao tužbu. Međutim, tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio žalbu, a što je bio dužan na temelju članka 387. stavka 3. ZPP, pa nije razvidno iz kojih je žalbenih razloga i navoda pobijao zaključak prvostupanjskoga suda prema kojemu u ovome slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, pripada jednokratna naknada za cijeli postupak iz Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) bez obzira na to što je tužitelj djelomično povukao tužbu. Zato ta pitanja nisu važna za odluku u sporu pa samim tim nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

4.2. Stoga je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Nižestupanjske presude ni po čemu nisu arbitrarne, a tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ukazuje na druge okolnosti koje upućuju na povredu prava na pravično suđenje. Tako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno to Ustavno i Konvencijsko pravo.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek