REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1556/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Čopor, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-277/2024-3 od 23. svibnja 2024. ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-277/2024-2 od 26. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1340/2023-40 od 14. ožujka 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-277/2024-3 od 23. svibnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R-277/2024-2 od 26. lipnja 2024., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije i odgovora na reviziju ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 11.201,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke te presude, pod točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.949,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2024. do isplate, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 750,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu 2.886,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3858/2024-2 od 18. rujna 2024. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi povrede prava na pravično (pošteno) suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka radi koje je došlo do povrede njegovog temeljnoga prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku. Ovom sudu je predložio preinačenje drugostupanjske presude, odnosno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbiti, odnosno odbaciti je kao nedopuštenu.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2017. do prosinca 2021.
8. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu tuženik tijekom spornog razdoblja nije obračunavao i isplaćivao plaću prema odgovarajućem koeficijentu složenosti radnog mjesta od 1,81 za poslove zaštitara-čuvara koje je obavljao, već mu je plaća obračunata i isplaćena prema manjem koeficijentu 1,5 za radno mjesto portira-čuvara, za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) te čl. 91. st. 1. i 2. ZR, zaključivši da tužitelj ima pravo na koeficijent složenosti radnog mjesta 1,81 koji je za IV. grupu složenosti poslova propisan čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., odnosno za II. grupu složenosti poslova prema čl. 61. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. Navedene grupe poslova obuhvaćaju srednje složene poslove za koje je propisana srednja stručna sprema i koji obuhvaćaju zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, te među opisane poslove, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, pripadaju poslovi zaštitara koje je, prema utvrđenju tog suda, tužitelj obavljao i za koje ga je tuženik prethodno uputio na dodatnu edukaciju.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, s obrazloženjem koje se svodi na konstataciju da je plaća ekvivalent davanja za stvarni (faktični) rad i stoga njen iznos ovisi o stvarno obavljenom radu, pa da je poslodavac obvezan radniku isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, tako i za onaj koji se ne odnosi na poslove radi kojih je sklopljen ugovor o radu.
11. Tuženik je u reviziji osnovano istaknuo da mu je povrijeđeno pravo na pravično i pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu nije dao razloge o žalbenim prigovorima tuženika u kojima je istaknuto da prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu čl. 9. st. 3. ZR i načelo „in favorem“ radnika, nije uzeo u obzir Pravilnik o plaćama i materijalnim pravima radnika Podružnice Zagrebačke ceste iz 2005. godine, kojemu je prilog Popis radnih mjesta s godinama iskustva i koeficijentom složenosti, niti je naveo jasne i određene razloge za zaključak da je tužitelj obavljao poslove koji pripadaju u skupinu poslova srednje složenosti sukladno odredbama kolektivnog ugovora za koje prvostupanjski sud smatra da se primjenjuju. Naime, drugostupanjski sud se je u potpunosti propustio izjasniti o tome koji koeficijent složenosti je valjalo primijeniti pri obračunu tužiteljeve plaće u spornom razdoblju i koji od propisa je valjalo primijeniti, te koji je odnos navedenih propisa glede autonomije (slobode) poslodavca pri vrednovanju i razvrstanju radnih mjesta i obračunu plaće tužitelju, o čemu u pobijanoj presudi nije dao nikakve razloge.
12. Slijedom navedenog, budući da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te stoga ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, ocjena ovog suda je da je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Stoga ovaj sud smatra da je tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
14. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
