REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-457/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zupčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2135/2025-2 od 28. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1367/2019-39 od 9. travnja 2025., na sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv točke I. i II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2135/2025-2 od 28. listopada 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Ima li tužitelji pravo na potpunu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora kao i zakonskih zateznih kamata unatoč konverziji sklopljenoj sukladno odredbama Glave IV. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016), a imajući u vidu sadržaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od dana 20.03.2018. godine i posebice odluke Suda Europske unije pod posl. br. C-154/15, C-307/15 i C-308/15 koji zaključuje kako korisnici kredita kod ugovora o kreditiranju u CHF s nepoštenim odredbama (ništetnim) imaju pravo na potpuno obeštećenje, bez obzira na zakonodavnu intervenciju i posljedično konvertiranje obveze korisnika kredita?“
II. Dopušta se tuženiku revizija protiv točke II. i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2135/2025-2 od 28. listopada 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2135/2025-2 od 28. listopada 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1367/2019-39 od 9. travnja 2025.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
„1. Jesu li riješeni svi sporni odnosi u smislu člaka 19.c stavka 1. točke 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ((NN 52/16) (u daljnjem tekstu ZPK)) odnosno odredbom glave IV.a istog kojom je regulirana konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, između tužitelja i tuženika, nakon što je tužitelj dobrovoljno prihvatio izračun konverzije osnovnog kredita iz 2005. godine i zaključio s tuženikom Dodatak ugovora o kreditu u smislu obračunavanja kamata koje snosi potrošač (ovdje: tužitelj)?
2. Ima li tužitelji pravo na potpunu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja glavnog ugovora kao i zakonskih zateznih kamata unatoč konverziji sklopljenoj sukladno odredbama Glave IV. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016), a imajući u vidu sadržaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od dana 20.03.2018. godine i posebice odluke Suda Europske unije pod posl. br. C-154/15, C-307/15 i C-308/15 koji zaključuje kako korisnici kredita kod ugovora o kreditiranju u CHF s nepoštenim odredbama (ništetnim) imaju pravo na potpuno obeštećenje, bez obzira na zakonodavnu intervenciju i posljedično konvertiranje obveze korisnika kredita?“.
Kao razlog važnosti navodi različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova i odluka ovoga suda.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troškova.
3. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova i neujednačena praksa ovoga suda u odlukama broj Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022., Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022. (tako i Revd-30/2025-2 od 17. lipnja 2025. i dr.). Stoga je na temelju čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na prvo postavljeno pitanje koje se u suštini svodi na isto uzima se da je prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP-a).
4. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na odluku o troškovima postupka postavljajući pitanja koja glase:
„1. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?
odnosno
Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku kada je sud primijenio pravila o djelomičnom uspjelu u sporu u situaciji kada je jedna stranka u cijelosti uspjela u sporu?
2. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku kada je odluka o troškovima postupka utemeljena na činjenici da o određenom pravnom pitanju ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa?“.
Pored pitanja tuženik se poziva i na povredu prava na jednakost oružja, odnosno prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije, te prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. Ustava Rh i čl. 13.1. Konvencije.
5. Na prijedlog tuženika nije odgovoreno.
6. Pitanja koja postavlja tuženik u suštini se svode na dopušteno pitanje koje je po ocjeni ovoga suda važno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga je primjenom čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke. Na temelju iste odredbe za ostala pitanja i povredu temeljnog prava uzima se da je prijedlog povučen.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek