REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-518/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zaklada za pravnu kulturu ORDO IURIS, OIB 05652750840, kojeg zastupaju punomoćnici Ninoslav Jagar i Krešimir Grebenar, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jagar & Grebenar iz Zagreba, protiv tuženika ŽL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-3/2021-2 od 16. siječnja 2024., kojim je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2020-2 od 24. veljače 2021., na sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-3/2021-2 od 16. siječnja 2024., kojim je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9/2020-2 od 24. veljače 2021. postavljajući slijedeće pravno pitanje:

„1) Da li je za utvrđenje postojanja uznemiravanja iz čl. 3 Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje u tekstu: ZSD) nužno postojanje usporednika, odnosno nužno postojanje „stavljanja osobe u nepovoljniji položaj“?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja praksa pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98,113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaci i odbije uz naknadu parničnih troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Naime, pobijana presuda ne temelji se isključivo na ocjeni prema kojoj bi tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan samo iz razloga što nije utvrđeno stavljanje osoba / pripadnicima vjerskih zajednica u nepovoljniji položaj, već i na ocjenu da ne postoje ostale okolnosti koje bi upućivale na diskriminaciju.

3.3. Također i odluka (rješenje revizijskog suda br. Gž-2/2018 od 19. prosinca 2023.) na koje se tužitelj poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovara okolnostima konkretnog slučaja jer se pravna shvaćanja iznijeta u toj odluci ne odnose na podudarne činjenične okolnosti.

3.4. Nadalje, kako je odluka na koju se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva ukidno rješenje, valja primijetiti da je naknadno u tom postupku donijeta nova meritorna odluka. Ta odluka je također ispitana povodom žalbe od strane revizijskog suda koji je u presudi Gž-19/2024 od 11. ožujka 2025. izrazio pravno shvaćanje (odgovarajući pritom na žalbene navode i pozivanje na pravno shvaćanje iznijeto u odluci koja je u ovom postupku predmetom ispitivanja povodom prijedloga za dopuštenje revizije) da u ova dva postupka nije riječ o podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima (toč. 19. obrazloženja presude Gž-19/2024 od 11. ožujka 2025.).

4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluke su detaljno obrazložene sa konkretno izraženim pravnim shvaćanjima i odgovorima na navode stranaka iznijete tijekom postupka uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog prava.

5.3. Suprotno navodima tužitelja činjenična utvrđenja i pravna ocjena pobijane presude prema kojoj je način izražavanja tuženika bio vulgaran i uvredljiv za pripadnike vjerskih zajednica ne znači u pravnom smislu da su takve objave predstavljale govor mržnje, niti ih je sud drugog stupnja u pobijanoj odluci na taj način ocijenio, tako da u tom dijelu navodi iz prijedloga za dopuštenje revizije odstupanju od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana odluka.

6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek