REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-206/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Jelena Matulić, Boris Bilić i Vana Vrsalović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić, Vrsalović u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1423/2025-2 od 3. studenoga 2025. kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P-4708/2022-22 od 3. rujna 2025., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 1423/2025-2 od 3. studenoga 2025. kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P-4708/2022-22 od 3. rujna 2025. kojim je kao neosnovan odbijen njezin zahtjev za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Na temelju onoga što je u spis dostavljeno uz tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije vijeće je ocijenilo da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj sudske prakse u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tužiteljica je propustila uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti sudsko rješenje kojim joj je bilo naloženo dostaviti sudu dokaz o uplati predujma za vještačenje, a to je bila dužna učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.

4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.

5. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije kojima navodi da joj je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to: pravo na pravično suđenje, treba navesti da je tužiteljica, u prijedlogu za dopuštenje revizije samo uopćeno navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina