Poslovni broj: Usž-3700/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrda izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2097/2024-7 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2097/2024-7 od 1. rujna 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 551-06/24-014/185, urbroj: 251-02-01/001-24-2 od 21. ožujka 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-050-01/23-005/12, urbroj: 251-09-22-1/002- 23-2 od 3. studenog 2023.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda u točci I. izreke poništava se rješenje Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/24-014/185, urbroj: 251- 02-01/001-24-2 od 21. ožujka 2024. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-050-01/23- 005/12, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 3. studenog 2024. (točka I. izreke presude), nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1677, urbroj: 251- 10-01-16-2 od 9. prosinca 2016., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija (točka II. izreke presude) te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura s pripadajućim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke presude).

2. Navedenim rješenjem tuženika od 21. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja pročelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba od 3. studenog 2023. kao neosnovana.

3. Tuženik izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ukratko opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te zaključuje kako je pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice protiv rješenja tijela prvog stupnja od 3. studenog 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 9. prosinca 2016. kao neosnovan. Upućuje na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja tuženika i na odredbu članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) prema kojoj stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima ukoliko tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da navedena odredba ne upućuje i ne daje mogućnost strankama da inzistiraju na iskazivanje klauzula na način da pribjegavaju izjavljivanju prigovora na ne postupanje čelniku tijela, potom žalbe i pokretanje upravnog spora te da bespotrebno mobiliziraju upravnosudski aparat. Stavljanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje nije uvjet za pokretanje bilo kakvih daljnjih postupaka radi namirenja potraživanja ili izjavljivanja izvanrednih pravnih lijekova. Sam zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti ne predstavlja poseban postupak, odnosno postupanje upravnog tijela u kojem se ne donosi posebno rješenje. Budući da stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima, nema osnove za vođenje upravnog postupka ili upravnog spora radi iskazivanja klauzula. Posljedično tome stranka nema pravo na trošak upravnog spora, a posebice ne na prekomjerni trošak kakav je određen točkom III. prvostupanjske presude. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode tuženika u žalbi i opširno iznosi razloge zbog kojih smatra da žalba tuženika nije osnovana. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu te joj dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tuženika.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je nepravilnim stajalište tuženika kako izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti nije upravna stvar uz obrazloženje da potvrda izvršnosti predstavlja potvrdu o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službene evidencije sukladno odredbi članka 159. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) te u slučaju neizdavanja predmetne potvrde sukladno stavku 5. iste zakonske odredbe stranka ima pravo izjavljivanja žalbe tuženiku kao nadležnom drugostupanjskom tijelu.

8. Međutim, takvo stajalište prvostupanjskog suda, ovaj Sud ne može ocijeniti pravilnim.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da se zahtjev tužiteljice prvostupanjskom upravnom tijelu odnosi na izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i sport, KLASA: 551-06/16-013/1197, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 9. prosinca 2016. te je tuženik u povodu žalbe tužiteljice ocijenio da izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti nije upravna stvar.

10. Prema stajalištu ovog Suda izraženom u predmetima iste činjenične i pravne osnove, npr. Usž-3459/2024, u predmetima izdavanja potvrde izvršnosti o kakvom je riječ u konkretnom slučaju, ne radi se o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje u upravnom postupku. Stoga javnopravno tijelo prvog stupnja vezano za podneseni zahtjev nije ni trebalo donijeti rješenje te je u provedenom postupku pravilno odbačena žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave.

11. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 159. stavak 2. ZUP-a o kojoj bi se sadržajno odlučivalo rješenjem, bez obzira na naziv akta, a čemu tuženik osnovano prigovara, to je trebalo usvojiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a poništiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora budući da nije uspjela u upravnom sporu te u tom slučaju sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a sama snosi troškove spora.

12. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, a odluka o trošku upravnog spora, uključujući i žalbeni dio upravnog spora sadržana u točki III. izreke temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić