REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5491/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić&Anić u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-330/2024-6 od 12. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1255/2021-20 od 27. studenoga 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1255/2021 od 18. prosinca 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što joj je, prema njenom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja koja glase:
„1.Može li se podnesak kojim se sukladno nalogu suda dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, odnosno predujma za dopunsko vještačenje, smatrati podneskom iz Tbr. 8. točka 4. Tarife odnosno ima li stranka pravo na dosudu troška takvog podneska?
2. Je li ročište za objavu presude radnja potrebna za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, te ima li stranka koja je po punomoćniku odvjetniku pristupila na navedeno ročište pravo na dosudu troška za navedeno ročište prema Tbr. 9. toč. 3. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife?
3. Da li troškovi privatnog financijskog vještačenja koji se provodi u svrhu izračuna visine tužbenog zahtjeva istaknutog u postupcima koje vode potrošači protiv banaka radi preplaćenih iznosa s naslova ništetnih odredbi ugovora o kreditu predstavljaju troškove potrebne za vođenje parnice, odnosno ima li stranka pravo na dosudu takvih troškova?
4. Da li se u sporovima iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, parnični troškovi odmjeravaju prema uspjehu u sporu ili potrošač u takvoj parnici ima pravo na naknadu cjelokupnog troška postupka čak i ako samo djelomično uspije kao što je tako odlučeno u predmetima Suda EU posl.br. C-224/9 i C-259/16 a sve iz razloga što je takvim načinom odmjeravanja troška Sud EU u navedenim odlukama htio ukazati na potrebu da potrošač uvijek traži svoja prava bez straha od toga da će mu zbog djelomičnog uspjeha sud uskratiti dio njegovih troškova odnosno povrijediti pravo na pristup sudu?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Prvo pitanje predlagatelj koncipira na način da pita „može li se podnesak kojim se sukladno nalogu suda dostavlja dokaz o uplati..“, no ničim ne potkrepljuje da bi sud dostavio dokaz o uplati. Na to pitanje je već odgovoreno od strane ovog suda u odluci posl. broj Rev-1071/2024. Međutim, ocjenjujući prijedlog u okviru naznačenog pitanja uočava se da nema priloženog dijela spisa koji se odnosi na nalog suda za dostavu dokaza o uplati.
6. Drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenog pitanja, suglasno s pravnim shvaćanjem izraženom u revizijskoj odluci posl. broj Rev- 1121/23 od 12. rujna 2023.
7. Treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenog pitanja, suglasno s pravnim shvaćanjem izraženom u revizijskoj odluci posl. broj Rev- 1111/2024 od 23. listopada 2024.
8. U odnosu na četvrto pitanje tužitelj se pozvao na odluku ovog suda broj Rev- 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. u kojoj je izraženo shvaćanje da sud može o troškovima postupka odlučiti uvažavajući pravičnu ravnotežu između interesa stranaka i voditi računa da odluka o troškovima postupka ne predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
No ova revizijska odluka je donesena u različitoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, jer je tom sporu utvrđeno da je tužba u cijelosti povučena i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, dok je u pobijanoj presudi prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o kreditu te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos i naknaditi troškove parničnog postupka. Stoga naznačena odluka ne daje razlog važnosti pitanja koja tužitelj označava.
Osim toga, u odluci na koju se tužitelj pozvao izraženo je shvaćanje da sud treba odluku o troškovima (u postupcima u kojima se odlučuje o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) donijeti uvažavajući pravičnu ravnotežu između stranaka i voditi računa da odluka o troškovima ne predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, iz čega proizlazi da odluka o troškovima postupka ovisi o okolnostima svakoga. pojedinog slučaja. Stoga odgovara na pitanje koje je tužitelj postavio ne ovisi o odluci u ovom sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbiti prijedlog za dopuštanje revizije kao u t. I. izreke ovog rješenja.
10. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava) i čl. 6 Konvencije, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. U opisanim okolnostima tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
