REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-437/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4593/2023-4 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3280/2021-17 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori" br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Nisu važna u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, jer nisu važna za odluku u sporu, ona pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije kojima tužitelj problematizira zaključak nižestupanjskih sudova glede visine novčane svote koja tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed narušenja zdravlja, a koji zaključak je za ishod imao odluku kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev (za 258,54 eura), koja pitanja glase:

- „Primjenjuje li pogrešno drugostupanjski sud materijalno pravo, odnosno odredbu iz čl. 1100., st. 2. Zakona o obveznim odnosima kada prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade automatski, poput matematičke formule primjenjuje Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne i druge odlučne okolnosti konkretne prave stvari za odmjeravanje naknade neimovinske štete, odnosno ne uzima u obzir i druge okolnosti poput inflacije (inflatornih kretanja), porasta cijena života i sl.?“ i

- „Je li sud prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade na ime neimovinske štete dužan uzeti u obzir i inflatorna kretanja i porast cijena života do kojih je došlo nakon 2020. god. kada su doneseni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. 03. 2020. god. i 15. 06. 2020. god.?“

4.2. Ovaj je sud, naime, u brojnim odlukama (na primjer: Rev-150/2005 i Rev- 686/2004) ustvrdio da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji) koje je donio, i o kojima je u citiranima pitanjima riječ, nisu pravila niti nekakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od čega se ne bi smjelo odstupiti, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu pomoći sudu pri ocjenjivanju visine pravične novčane naknade, pritom uvijek uvažavajući sve utvrđene odlučne činjenice u svakom pojedinačnom predmetu. U ovome se slučaju prilikom obrazlaganja zaključka o visini novčane svote koju smatra primjerenom na ime obeštećenja tužitelja prvostupanjski sud nije ni pozvao na Orijentacijske kriterije, a nije se bavio ni pitanjem utjecaja inflacije na njihovu primjenu, već je svoj zaključak u vezi s primjenom članka 1100. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) obrazložio upravo uvažavanjem okolnosti konkretnoga slučaja (tužitelja se s tim u vezi upućuje na točke 10. do 13. obrazloženja prvostupanjske presude), što je drugostupanjski sud ocijenio kao pravilnu primjenu materijalnoga prava i što je, konačno, u skladu s izloženim stajalištem ovoga revizijskog sudu glede ove problematike.

4.3. Niti pitanja kojima tužitelj problematizira odluku o naknadi parničnih troškova nisu važna za odluku u sporu. Naime, iz onoga što je tužitelj dostavio uz prijedlog za dopuštenje revizije ne može se utvrditi koje je to radnje osim podnošenja tužbe u postupku poduzeo, i u odnosu na koje je imao troškove, prije nego što je tuženik djelomično udovoljio tužbenome zahtjevu, zbog čega je tužitelj djelomično povukao tužbu, kako bi na naknadu tih troškova imao pravo na temelju članka 158. stavka 1. ZPP.

4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Nižestupanjske su presude jasno obrazložene i ni po čemu nisu arbitrarne, a tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ukazuje na druge okolnosti koje upućuju na povredu prava na pravično suđenje. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno to Ustavno i Konvencijsko pravo.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek