Poslovni broj: Kzd-13/2021-85

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež toga suda Božici Čubranić Petričec kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice VV, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KOz-DO-466/2020-Xi od 16. prosinca 2020., nakon zaključene javne rasprave 23. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci JV, opunomoćenice oštećenika odvjetnice Maje Gašić iz Rijeke, okrivljenice i braniteljice Maje Vukelić Brčić, odvjetnice iz Rijeke, 28. siječnja 2026. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I OKRIVLJENICA VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka LV i ĐV rođene V, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, po zanimanju diplomirani ekonomist, sa završenim Hotelijerskim fakultetom, nezaposlena, bez primanja, neudana, majke jednog maloljetnog djeteta, vlasnice obiteljske kuće na adresi prebivališta, neosuđivana,

k r i v a j e

što je u razdoblju od 15. listopada 2020. godine do 22. listopada 2020. godine u Kostreni, kao majka djeteta ŽV, rođene **.**.2014. godine, u nakani da onemogući provođenje privremene mjere Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-893/19 od 17. ožujka 2020. kojim je određeno da se osobni odnosi djeteta ŽV s ocem BV u obliku susreta i druženja imaju odvijati ponedjeljkom od 17,30 do 20,00 sati, s tim da će otac preuzimati maloljetnu ŽV nakon gimnastike ili na adresi stanovanja te ju po isteku susreta vraćati na adresu stanovanja, te četvrtkom od 15,30 do 18,30 sati, s tim da će otac preuzimati maloljetnu ŽV u vrtiću i vraćati ju na adresu stanovanja, prvotno dana 15. listopada 2020. godine oko 15,25 sati u Kostreni, Žuknica kbr. 1a, na parkiralištu Dječjeg vrtića „Zlatna ribica“, nakon što je otac djeteta sukladno sudskom rješenju preuzeo dijete u vrtiću i smjestio u auto sjedalicu na zadnjem sjedalu svog osobnog vozila, prišla do istog te pokušavala zaustaviti vozilo koje je već bilo u pokretu kako bi uzela ŽV koja je plakala, pa kada je ovaj vozilo zaustavio otvorila zadnja vrata i iz auto sjedalice uzela ŽV, te se uz psovke i uvrede upućene bivšem izvanbračnom suprugu s djetetom udaljila, nakon čega dijete nije dovela u vrtić 19. listopada 2020., a 22. listopada 2020. dijete odvela iz vrtića oko 12,30 sati, niti je dijete predala ocu, pa se tako susreti i druženja nisu održavali, premda nisu ustanovljene stvarne prepreke za njihovo ostvarivanje,

dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio sud,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11

pa se okrivljenica VV na temelju odredbe čl. 173. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci.

II Na temelju čl. 56. st. 1. i st. 2. i st. 3. KZ/11 okrivljenici VV izriče se uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđena neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenici VV naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura) te troškove zastupanja oštećenika po opunomoćeniku o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148. st. 4 ZKP/08 donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu zbog učina jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11, pobliže činjenično i pravno označena u izreci presude.

1.1.Na raspravi održanoj 23. siječnja 2026. zamjenica ODO u Rijeci djelomično je izmijenila činjenični opis optužnice na način da su u prvom redu riječi "15. prosinca" zamijenjene riječima "15. studenog".

2. Upitana kakav stav zauzima prema navodima optužbe, kao i djelomično izmijenjenoj optužbi, okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom i obranu je odlučila iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka, temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka BV na zapisniku od 22. travnja 2022. (list 196- 198 spisa), DV na zapisniku od 22. travnja 2022. (list 198-199 spisa), ĐV na zapisniku od 20. ožujka 2023. (list 234-237 spisa), HV na zapisniku od 3. listopada 2023. (list 248-250 spisa), PV na zapisniku od 7. prosinca 2023. (list 256 spisa), VVI na zapisniku od 7. prosinca 2023. (list 257-259 spisa), JVI na zapisniku od 26. veljače 2024. (list 288-289 spisa), LVI na zapisniku od 7. svibnja 2024. (list 298- 299 spisa) i ČV na zapisniku od 4. veljače 2025. (list 383-284 spisa). Pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-893/2019 od 17.03.2020. godine (list 5- 6 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka od 27.08.2020. godine (list 45 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 27.10.2020. godine (list 101-102 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka od 20.11.2020. godine (list 105-106 spisa), izvješća voditeljice stručne pomoći i nadzora (list 107-113 spisa), podaci Dječjeg vrtića „Zlatna Ribica“ Kostrena o djetetu ŽV (list 118-119 spisa), obiteljska procjena od 10.02.2020. godine (list 120-124 spisa), specijalistički nalazi (list 168, 169, 170, 171, 172), potvrda (list 173 spisa), liječnička potvrda (list 174 spisa), dopis NZJZ od 3. svibnja 2022. s prilozima (list 210-214 spisa), potvrda od 14. studenog 2020. (list 216 spisa), specijalistički nalazi (list 217, 218, 220 spisa), nalaz (list 219 spisa), potvrda (list 221 spisa), dopis (list 272 spisa), dokumentacija HZSR (list 273-285 spisa), ispričnice (list 315, 317, 318 spisa), dokumentacija Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 391-422 spisa) i zdravstveni karton (list 428-487 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za okrivljenicu i okrivljenica je iznijela svoju obranu.

3.1. Na raspravi održanoj 20. ožujka 2023. izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-22/21 te je utvrđeno da se vodi kazneni postupak protiv BV za kazneno djelo protiv opće sigurnosti-dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece-povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2 KZ/11, u vezi s čl. 51. KZ/11, a na štetu VV i mlt. ŽV.

3.2. Odbijen je dokazni prijedlog braniteljice okrivljenice da se u svojstvu svjedoka ispitaju AV, NV i ĆV, ocjenjujući da je ispitivanje istih nevažan dokazni prijedlog za predmet inkriminacije odnosno da njihovo ispitivanje ne bi doprinijelo ni drukčijem ni boljem razjašnjenju stvari dok je ispitivanje dr. SV sud ocijenio suvišnim s obzirom da spisu prileži materijalna dokumentacija sačinjena od strane navedenog liječnika u odnosu na relevantne okolnosti za predmet inkriminacije. Nadalje, odbijen je i dokazni prijedlog braniteljice za pribavom cijelog spisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka koji se odnosi na predmet obitelji ŽV s obzirom da su ranije već zatraženi i u spis dostavljeni dijelovi tog spisa koji su i pročitani u dokaznom postupku, a dostava cijelog spisa ne bi doprinijela boljem razjašnjenju stvari. Također odbijen je i dokazni prijedlog obrane da se pročita materijalna dokumentacija priložena uz podnesak od 23. siječnja 2026. kao nevažna za predmet inkriminacije kao i dokazni prijedlozi koje su braniteljica okrivljenice i opunomoćenik oštećenika u vidu čitanja dokumentacije predlagali u tijeku dokaznog postupka smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima.

4. Iz iskaza svjedoka BV (list 196-198 spisa) proizlazi da je 15. listopada 2020. došao po ŽV u vrtić jer je to bio njegov dan za susret i druženja prema sudskoj odluci. Preuzeo je dijete od tete u vrtiću, smjestio ju je u auto te su krenuli. Autom su se spustili s gornjeg parkinga pred vrtićem te je vidio da na donjem parkingu stoji okrivljena. Stao je i otvorio prozor da je pozdravi. Okrivljena je agresivno reagirala na način da je vikala i rekla mu „šta je, šta hoćeš, šta radiš“ te je gurnula glavu u auto, lupala po autu i psovala. Kada je ŽV preuzeo iz vrtića dijete je plakalo, ali se nakon toga se smirilo međutim kada je okrivljena reagirala na način koji je opisao dijete je počelo plakati. Ne zna zašto je okrivljena tog dana došla pred vrtić, ali znala je i prije dolaziti kad bi bio njegov dan za preuzimanje ŽV. Nakon 15. listopada 2020., koliko se sjeća, ŽV je vidio nakon toga prvi put 7. prosinca 2020., a do tada je nije vidio niti s njom kontaktirao iako je telefonskim putem te mailovima kontaktirao i okrivljenu i gospođu DV iz Centra za socijalnu skrb. 15. listopada 2020. cijela priča je završila na način da je okrivljena iz sjedalice uzela ŽV kojom prilikom je djetetu govorila "ne moraš ti ići sa tatom" i odvezla je. Nakon toga otišao je kući. Tog dana je u 16,30 sati u njegov stan trebala doći gđa DV kako bi izvršila nadzor nad obavljanjem njegove roditeljske skrbi za dijete, ali s obzirom da je okrivljena odvezla dijete, to je javio gđi DV pa ona u konačnici nije ni došla k njemu. Otišao je na policiju prijaviti što se dogodilo međutim, s obzirom da je bila Corona, uputili su ga da pošalje mail. Da dijete nakon 15. listopada 2020. ne ide u vrtić javila mu je gđa DV. Misli da je dijete krenulo u vrtić 7. prosinca 2020. U tom periodu provjeravao je da li dijete ide u vrtić na način da je zvao vrtić, pa kako je znao da dijete nije u vrtiću onda nije ni odlazio u vrtić.

4.1. Na upit ODO naveo je da je dijete preuzimao u vrtiću ponedjeljkom i četvrtkom te ponekad nakon treninga međutim u periodu od 15. listopada 2020. pa do **.**.2020. ŽV nije odlazila na treninge. Nema saznanja zašto dijete u periodu od 15. listopada 2020. pa do 7. prosinca 2020. nije odlazilo u vrtić, ali prema njegovim saznanjima nije bila bolesna. Sada susrete i druženja ostvaruje prema aktualnoj privremenoj mjeri, a za Uskrs je ŽV prvi puta nakon tri godine prespavala kod njega.

4.2. Na upit opunomoćenika oštećenika naveo je da 15. listopada 2020. njegovo vozilo nije bilo u pokretu odnosno zaustavio je vozilo kad je vidio okrivljenu. Njemu je ŽV znala reći u periodu od 15. listopada do 7. prosinca 2020. da ima mobitel, ali da taj mobitel nije za zvati. Nije imao broj tog telefona. U inkriminiranom periodu preko gđe DV pokušavao je ostvariti susrete sa ŽV, ali okrivljena je to odbijala. Preko poruka kontaktirao je okrivljenu i ona bi mu rekla da mu ne da dijete. U inkriminiranom periodu trebali su otići u udrugu Terra na savjetovanje za parove ali okrivljena na savjetovanje nije došla, odlazio je sam. Pokušavao je da mu se nadoknade ovi izgubljeni periodi susreta i druženja sa ŽV preko Centra za socijalnu skrb jer se komunikacija njega i okrivljene odvija jedino preko nadzora od strane Centra za socijalnu skrb jer oni osobno nemaju nikakvu komunikaciju.

4.3. Na upit branitelja iskazao je da je 15. listopada 2020. okrivljena rukama i nogama lupala po vratima, šofer šajbi njegovog vozila, a i objesila se na retrovizor. Zbog djeteta nije spriječio okrivljenu da uzme dijete iz vozila jer nije htio stvarati probleme na način da to dijete gleda. Okrivljena je uzela dijete na način da je otvorila zadnja vrata automobila i uzela dijete. Smatra da je dijete izmanipulirano od strane majke na način da kada ju je preuzimao ista bi „glumila pokunjenost“. Može reći da to nije tako unatrag par mjeseci ali za uskršnji vikend je dijete preuzeo uplakano, a okrivljena se s njom opraštala ljubeći je u usta, u čelo, što je po njemu pretjerano jer bi trebala pokazivati veselje, a ne tugu. Nakon što se oprosti sa majkom odnosno kada krenu dijete se smiri. Spis u kojem je on okrivljen vezan je uz isti ovaj događaj od 15. listopada 2020. Da dijete ne dolazi na treninge saznao je od voditeljice mjere gđe DV. Da mobitel koji je ŽV imala nije za zvati mislio je ne da nije za zvati samo njega nego da uopće nije za zvati.

4.4. Na upit okrivljenice naveo je da se ne sjeća da je 16., 19., 20. i 21. listopada 2020. oko 15,30 – 15,45 sati zavisno koji dan bio sa nekim ispred Haninog vrtića. Inače zna boraviti neovisno od susreta i druženja sa ŽV pred njenim vrtićem pa dozvoljava da je to bilo i u te dane. Naime, radi za komunalno društvo općine [adresa], ima prijatelje tamo pa zna tamo i boraviti. Kontaktirao je dr. SV, Haninu pedijatricu, u inkriminiranom periodu ali nikada nije od doktorice dobio informaciju o zdravlju svog djeteta niti mu je dozvoljen uvid u Hanin zdravstveni karton. Službenim putem odnosno putem odvjetnika od Doma zdravlja su tražili zdravstveni karton ali ga nisu nikada dobili.

5. Iz iskaza svjedoka DV (list 198-200 spisa) proizlazi da je bio određen nadzor zbog otežane komunikacije okrivljenice i oštećenika u kolovozu 2020. jer majka i otac mlt. ŽV nisu imali nikakvu komunikaciju osim preko SMS poruka. Sjeća se da se u listopadu 2020. dogodio incident pred vrtićem, a nakon kojeg incidenta su ju zvali i majka i otac djeteta, svako sa svojom pričom u vezi tog incidenta. Tog je dana, a u okviru određenog nadzora od strane Centra za socijalnu skrb, trebala vidjeti odnos oca i djevojčice, a koji susret se nije održao jer je majka uzela dijete i rekla da ona ocu ne želi dati dijete. Ne sjeća se je li majka znala da taj dan ide u nadzor kod oca. Nakon što joj je majka rekla da ju je otac vukao automobilom kontaktirala je kolegicu iz Centra jer nije bila sigurna smije li poticati susrete s ocem koji ugrožava život majke. Od Centra je dobila povratnu informaciju da su kontaktirali policiju i da su dobili saznanja da nema zabrane prilaska pa prema tome nije bilo zapreke da se odvijaju susreti i druženja djeteta sa ocem. Zbog toga je pokušala s majkom dogovoriti kako će se održavati susreti i druženja. Dan nakon incidenta nazvao ju je odvjetnik majke, a moguće je da je neposredno prije toga kontaktirala majku vezano uz nastavak susreta i druženja s ocem, i rekao joj da potiče susrete i druženja sa osobom za koju je podnesena kaznena prijava za pokušaj ubojstva i da zbog toga može biti kazneno prijavljena. Nakon poziva odvjetnika nije bilo susreta i druženja oca i djeteta jer majka nije dala dijete. Međutim susrete i duženja i dalje je poticala s obzirom na informacije koje je dobivala od Centra. Otac je zvao svaki utorak i četvrtak, a ona bi potom zvala majku međutim ona ne bi dala dijete. U okviru obavljanja nadzora, a nakon 15. listopada 2020., pokušala je u jednom navratu razgovarati sa djetetom na način da ju je pitala je li vidjela tatu, ali djevojčica na to nije odgovorila, a majka je burno reagirala, spomenula je incident sa parkirališta ispred djeteta te rekla da dijete ne želi vidjeti oca, a na njen upit zašto ne želi vidjeti oca, majka je rekla zato što ga ne voli.

5.1. Na upit ODO navela je da je prilikom obavljanja nadzora i kod oca i kod majke utvrdila da je ŽV izrazito plaho dijete te da u komunikaciji ispočetka ne odgovara direktno na pitanja dok se u kasnijim nadzorima bila opustila, a takav je obrazac ponašanja bio prisutan kod ŽV i kada bi nadzor obavljala i kod oca i kod majke. Ni u jednoj situaciji prilikom nadzora nije utvrdila da bi se ŽV bojala oca ili da bi otac na bilo koji način bio ugrožavajući faktor.

5.2. Na upit opunomoćenika oštećenika navela je da u periodu kad se susreti i druženja nisu održavali nju je svaki utorak i četvrtak, a možda je to bio i neki drugi dan u tjednu, ne sjeća se točno, otac zvao radi susreta i druženja jer da mu majka ne odgovara na poruke i da nema nikakvu komunikaciju s njom, a ona bi nakon toga nazvala majku koja bi burno reagirala spominjući incident iz listopada te argumentirala da dijete ne želi vidjeti oca zato što ga ne voli. Navela je kako majka djeteta nije dozvoljavala da otac vidi dijete u nekom drugom terminu kada zbog objektivnih razloga u terminu koji mu je određen npr. bolest djeteta nije mogao viđati dijete. Navela je da je određen nadzor trajao do veljače 2021. Nakon toga joj je ponuđeno, a s obzirom da se predlagalo nastavak nadzora, da ga ona preuzme što nije htjela s obzirom da je iz podneska odvjetnika majke bilo vidljivo da suradnje sa nadzorom neće biti, a i više se puta u tijeku nadzora osjetila napadnutom od strane okrivljene. Nadzor je preuzela od kolegice CV. Na odgovor majke da dijete ne želi vidjeti oca jer ga ne voli je kroz razgovor sa majkom pokušala saznati koji bi to razlozi mogli biti misleći da se majka možda ne zna verbalno izraziti međutim na njen upit zašto ga ne voli majka bi samo rekla jer ga ne voli. Naime, nju je zanimalo je li otac na bilo koji način ugrožavajući za dijete, a da to majka ne zna iskazati, ali je došla do saznanja da otac nije ugrožavajući faktor, da mu je dijete privrženo i da djetetu otac fali. Došla je do zaključka da je dijete zapravo ambivalentno odnosno kao da se suzdržava pokazati odnosno osjeća se krivim reći da voli oca da ne bi time povrijedila majku.

5.3. Na upit okrivljenice navela je da se sjeća da je u periodu nakon incidenta u listopadu majka bila Covid pozitivna i da je dijete nakon što je majka ozdravila moralo ići u samoizolaciju, a koja saznanja ima od majke djeteta međutim sjeća se da se i u periodu kada majka nije bila Covid pozitivna susreti i druženja s ocem nisu održavali. Ne sjeća se da je kolegica UV nakon ročišta 19. listopada 2020. a vezano uz skrbništvo zbog kontakta sa njom otišla u samoizolaciju.

6. Svjedok ĐV (list 234-237 spisa) iskazala je da je 15. listopada 2020., otac od ŽV, BV vukao svojim automobilom njenu kćer ispred vrtića Ribica u [adresa]. Zapamtila je taj dan jer je na taj datum njen rođendan. Nije prisustvovala događaju, ali joj je kćerka prepričala što se dogodilo. Naime, tog dana Hanin otac je trebao doći po ŽV u vrtić u 15:30h, ali je došao u 15:10h. Njena kći je bila u vrtiću kada je otac došao po ŽV jer je i inače običavala u dane kada bi otac trebao preuzeti dijete doći prije njega vidjeti dijete. To zna jer je u to vrijeme živjela sa kćerkom i unukom u njihovom stanu. Njoj je kćerka rekla da je dijete tog dana bilo prestrašeno i uplakano i htjela ga je umirit, a Hanin otac je bez razloga nju vukao autom, nije htio stati, a ona je samo htjela dijete smiriti. To je izgledalo tako da je njena kći na vozačevom mjestu pričala sa Haninim ocem, a on ju je valjda uhvatio za ruku sa svojom rukom i zatvorio auto. Kako je to točno izgledalo odnosno kako ju je vukao ne može reći. Njena je kćerka od tog događaja imala modrice na desnoj ruci, istegnuće ramena te iste ruke te ogrebanu nogu, ali nije sigurna točno koju nogu. Nakon tog događaja pred vrtićem njena je kćerka došla kući, a nakon toga je otišla prvo na hitnu, a potom na policiju. Nakon što se vratila sa hitne i policije ona, ŽV i njena kći, otišli su u njenu kuću i bili tamo otprilike cijeli idući tjedan nakon tog događaja. Sjeća se da je njena kćerka dosta dugo bila na policiji, bila je uplašena, imala je bolove u ramenu i glavi. Cijeli tjedan nakon tog događaja ŽV je bila sva nikakva. Tjedan nakon tog događaja, dakle idući četvrtak ŽV je dobila osip po tijelu. I prije tog osipa dijete je bilo loše, bez apetita i nije se htjelo skinuti iz pidžame. Ne sjeća se točno, ali misli da dijete nije išlo u vrtić nakon 15. listopada 2020. jer se nije osjećalo dobro, a potom je dobila osip. Njena kći je sa ŽV otišla doktoru nakon što se pojavio osip. U međuvremenu, a pri tome misli u tjednu nakon što je ŽV dobila osip, njen je suprug dobio temperaturu. U tom tjednu kada jer suprug dobio temperaturu bio je sud, misli da je bilo vezano uz skrbništvo na koji je njena kći otišla. Nakon suda suprug se testirao i ustanovljeno je da ima koronu. Dan nakon toga testirala se i njena kći te je i ona bila covid pozitivna. ŽV nije testirana na covid kada ju je majka zbog osipa odvela doktoru. Što se tiče samoizolacije za ŽV, ŽV je izolacija određena ukupno 10 dana, nakon što je majci, njenoj kćerki utvrđen Covid-19. Po isteku tih 10 dana otišla je po ispričnicu doktoru s namjerom da ŽV krene u vrtić, međutim doktorica je rekla da ŽV mora biti u izolaciji još 10 dana nakon majke. ŽV je u vrtić krenula početkom prosinca, 03. ili 04. prosinca 2020. ali nije sigurna. Dijete je oca vidjelo 15. listopada 2020, a potom nakon što je dijete krenulo u vrtić i to taj isti dan, misli da je bio ponedjeljak. U vrijeme dok je ŽV bila u samoizolaciji Hanin otac je nazivao njenu kćer telefonom, svašta joj govorio i prijetio joj. On nije prihvaćao da je dijete u samoizolaciji. Čak je i sa svojim odvjetnikom dolazio pred kuću njene kćeri. Djelatnica CZSS Rijeka, VVI je bila na sudu istog dana kada i njena kći, a vezano uz skrbništvo kao što je ranije navela i kada je čula da je njena kći Covid pozitivna VVI je otišla u samoizolaciju. Djelatnica CZSS Rijeka DV znala je da je ŽV u samoizolaciji jer je ona zvala njenu kćer svaki dan dok je njena kćer bila Covid pozitivna, a kako bi ju pitala kako je i treba li joj što pomoći. ŽV je na Covid testirana više puta, ali ne sjeća se točno da li i u periodu inkriminacije. Nakon što je njena kći bila u samoizolaciji ona je otišla u svoju kuću jer je i njen suprug tada bio u samoizolaciji, ali joj je kćerka prepričavala kako ju je Hanin otac zvao, a i da ju je zvala policija, a sve temeljem prijavi od strane Haninog oca.

6.1. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da nakon što je njenoj kćeri utvrđeno da je Covid pozitivna ona je obavijestila Haninog oca, a što joj je on tom prilikom rekao, ne zna. Također je obavijestila i Centar za socijalnu skrb Rijeka odnosno DV koja je bila voditeljica nadzora kao i epidemiološku službu. Također je o tome obavijestila i djelatnike Haninog vrtića. Njena kći nikada nije branila djetetu da viđa oca, čak i kad bi otac vraćao dijete kasnije nego što bi trebao majka nikada oko toga nije stvarala probleme. Njena je kćerka, a što je ranije u svom iskazu navela, prije nešto što bi otac dolazio po dijete dolazila vidjeti dijete, a iz razloga da ju smiri jer dijete nije voljelo ići kod oca. U vrijeme kad je njenoj kćerki bio termin za preuzimanje ŽV u vrtiću ona je i inače po ŽV odlazila oko 15 sati da je pokupi iz vrtića. Oštećenik je bio upoznat o tome da cijela njihova obitelj, a pri tome misli na svog supruga i VV, da su covid pozitivni. Bio je upoznat i s time da ŽV ima simptome Covida. Ne može se točno sjetiti kada je VV izašla iz samoizolacije, sjeća se da je bio studeni. VV je obavijestila vrtić nakon što je njoj završila samoizolacija da ŽV još mora 10 dana biti u samoizolaciji. Njenu kćerku je zvao policijski službenik IV i čini joj se policijski službenik J sa svog privatnog broja, a isti su iz II. PP Rijeka. Zvali su je više puta i može reći da su bili nametljivi. VV im je uredno rekla da je bolesna, odnosno što se događa. Neposredni očevidac ovog događaja pred vrtićem je HV koja je viknula „stani kamo je vučeš.“ Hanin otac nije prihvaćao da je ŽV bolesna ni nakon inkriminiranog perioda. Kada bi ju u konačnici bolesnu i preuzeo jer nije prihvaćao da je dijete bolesno, otac bi ŽV vratio još bolesniju.

6.2. Na pitanje ODO u Rijeci svjedok je iskazao da cijelo razdoblje od 15. listopada 2020. do svih mjera samoizolacije unutar cijele njihove obitelji trajalo otprilike mjesec i pol dana. Kod VVI je ŽV na početku odnosno od kad je krenula obrada obitelji u Centru za socijalnu skrb Rijeka odlazila na razgovor. Nakon perioda inkriminacije susreti i druženja ŽV i njenog oca su se povećali na svaki drugi dan i svaki drugi vikend, s tim da svaki treći vikend u mjesecu ŽV prespava kod oca.

6.3. Na pitanje opunomoćenice oštećenika svjedok je naveo da je sa svojom kćerkom i ŽV živjela sve dok nisu doznali da je njena kći Covid pozitivna. Naime, od 15. listopada 2020. pa do saznanja da je njena kći Covid pozitivna oni su svi zajedno, a pri tome misli na svog supruga, ŽV, njenu kćer i sebe boravili u njenom stanu na Kantridi. Kada je kćerka saznala da je Covid pozitivna, ona je sa ŽV otišla natrag u svoj stan. Sa svojom kćerkom ponovno je počela živjeti u njenom stanu kada je dijete krenulo u vrtić. U periodu samoizolacija njene kćerke i ŽV nije ih fizički posjećivala je i sama morala biti u izolaciji. Za vrijeme samoizolacija majke i ŽV, ŽV nije imala nikakve simptome bilo kakve bolesti. U razdoblju od 15. listopada 2020. pa sve dok nije krenula u vrtić, osim ovog što je navela da su se njena kći i ŽV vratile u svoj stan, ŽV nije izlazila iz kuće. ŽV nije izlazila iz kuće uopće, pa ni u dvorište. U to vrijeme ŽV nije imala mobitel, otac ju je zvao na mamin mobitel. Sa ŽV se čula u vrijeme njihove samoizolacije preko kćerinog mobitela. ŽV je sa njom pričala. Da je njena kćerka obavijestila sve koje je trebala obavijestiti da je Covid pozitivna, a koje je ranije navela, zna jer je bila prisutna kad je istima poslala e-mail. Taj mail je poslala momentalno kad je saznala da je Covid pozitivna. Mail je poslala ĐVI, DV, posebnoj skrbnici ĆV i vrtiću. Također je mailom obavijestila i Haninog oca. Da su je zvali policijski službenici rekla joj je kćer. Nju su policijski službenici zvali tijekom cijele samoizolacije. Da je HV nazočila inkriminiranom događaju 15. listopada 2020. zna po tome što ju je policija zvala radi davanja iskaza. Nitko od djelatnika Centra za socijalnu skrb Rijeka nije u inkriminiranom razdoblju dolazio njenoj kćeri u stan. Kad god je u inkriminiranom periodu otac zvao ŽV ona je pričala sa njim. To zna jer joj je to rekla kćer. Kad je bila prisutna to je i vidjela.

7. Iz iskaza svjedoka HV (list 249-250 spisa) proizlazi da iz viđenja zna gospodina BV, a VV zna jer im djeca idu zajedno u isti razred pa se viđaju na roditeljskim sastancima. Može reći da se znaju površno. Prije škole ŽV i njeno dvoje djece išli su skupa u istu vrtićku skupinu i trenirali skupa plivanje 2019./2020. god. Riječ je o vrtiću Zlatna ribica u [adresa]. Svjedočila je jednom događaju od prije 3 godine u listopadu, ali ne sjeća se točnog datuma, misli da je bio 15. listopada, kada je došla po svoju djecu u vrtić oko 15:10, 15:15 sati, parkirala se na donji parking pored vrtića kada joj je pažnju privukla gospođa VV jer je parkirala do nje, a nije ju uopće registrirala niti pozdravila i vidjela je da gleda u smjeru gornjeg parkinga. Za to vrijeme još je sjedila u svom automobilu. Gospođa VV ju je zaobišla i otišla prema gornjem parkingu. Kada je izašla iz svog automobila, zanimalo ju zašto je prošla pored nje kao avet. Prvo je čula riječi koje je izgovorila „nemoj ovako, ne na takav način“, a potom je čula štropot, cviljenje guma i vidjela gospođu VV kako visi poput kaskadera na prozoru na vozačevoj strani automobila s rukom do ramena u unutrašnjosti istog. Doslovno je visila skvrčena u fetus dok je automobil bio u pokretu. Glava joj je visila do donje strane prozora. Automobil ju je u tom položaju vukao oko 20-ak metara. Automobil je vozio BV. Straga je bila ŽV, nju je na trenutak vidjela kroz prozor. Sve ovo vidjela je dok je stajala kraj svog automobila i to kod stražnjeg lijevog boka svog auta dok su oni od nje bili udaljeni 10-ak metara. Dok je gospođa VV izgovorila riječi koje je citirala, auto je još stajao pored prometnog znaka, a potom sam čula štropot guma. Da pojasni, pored vrtića su dva parkinga, ona je parkirala na donjem koji je veći i to odmah s lijeve strane na početku. Na gornjem parkingu na izlazu sa istog bio je BV. Udaljenost od njenog auta pa do njih je bilo nekih 10 metara, dijelio ih je jedan mali vrtić. Njeni psi su počeli lajati pa se vratila prema svom autu i kada je vidjela ovo što je opisivala rekla je „ej stani“ jer se prestrašila. Potom je krenula prema njima, ali se u tom trenutku vozilo zaustavilo sa polovinom svog dijela na glavnoj cesti. Neposredno prije toga mislila je da će gospođa VV biti mrtva jer je doslovno visila na autu, dok se lijevom rukom nije mogla uhvatiti za isti. Sekundu poslije automobil se zaustavio. Gospođa VV je istrgnula ruku i otišla prema stražnjim vratima automobila, otvorila vrata i vidjela je ŽV kako je sva natečena od plača, ali tad nije plakala i kako joj je poletjela u zagrljaj. Rekla joj je na to "čovječe mogla si poginuti" dok je dolazila prema njoj. Ona joj je signalizirala očima neka ne komentira ispred djeteta. Stavila je dijete na pod, zagrlila ga i pitala je da li je u redu, a ŽV joj je rekla "hoću ići s tobom". Na to je gospođa VV ŽV rekla ŽV da li je može pustiti s tetom HV po L i Đ u vrtić dok ona obavi razgovor, ŽV je rekla može, dala joj je ruku i otišle su u vrtić. Poslije par minuta gđa VV se vratila u vrtić po ŽV. Ne zna gdje je tada bio BV, zadnje što je vidjela je kako je ostao sjediti u svom automobilu i razgovarao na mobitel. Uzela je dijete za ruku, bila je fokusirana na dijete i otišla u vrtić. U vrtić je ŽV najčešće dolazila sa gospođom VV, BV prije ovog incidenta je dva puta vidjela. Kad bi BV došao po dijete, dijete nije htjelo ići sa njim i plakalo je zbog čega su je tete u vrtiću umirivale. On bi ju često uzeo u svoj auto dok bi ona plakala. Ne zna za osobne odnosno obiteljske odnose gospođe VV i BV jer nisu kućni prijatelji pa nije upoznata sa detaljima. Nju je BV nakon ovog događaja više puta provocirao kada je rekla da će svjedočiti o ovom događaju i rekao da neka se pripazi, kao kroz smijeh. Odlučila je svjedočiti jer smatra da ovo ne smije proći nekažnjeno.

7.1. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da tog dana na parkiralištu vrtića bilo je i drugih ljudi, ali ne sjeća se točno tko. To je bilo vrijeme dolaska po djecu u vrtić pa je bilo više ljudi, ali nitko nije reagirao. Možda ne bi ni ona, ali joj je privuklo pažnju što ju okrivljenica nije pozdravila, a poznaju se iz vrtiće grupe. U trenutku zaustavljanja vozila okrivljenica nije ni psovala ni vrijeđala BV. Vozilo je bilo u pokretu odnosno vuklo okrivljenu oko minutu, ne više. Ona i okrivljenica nisu prijateljice. Nisu komentirale ovaj događaj o kojem je svjedočila. Ona i okrivljenica nisu osobne prijateljice, popričaju kada se sretnu, vide se na dječjim rođendanima kada se pozivaju djeca iz razreda, ne posjećuju se. Jednom je bila kod nje kada su djeca krenula u vrtić, sa još jednom mamom.

7.2. Na pitanje Z ODO svjedok je iskazao da u trenutku kada je prišla automobilu okrivljenica je bila kod vozačeve strane, ali ne ispred vozača nego s lijeve strane pored vozila. U tom trenutku čula je riječi „nemoj tako, ne na taj način“. Potom je makla na trenutak pogled zbog pasa i potom čula cviljenje guma i vidjela okrivljenicu na prozoru automobila kako visi. Čula je što okrivljenica govori jer nije bilo bučno, vjerojatno je rekla jačim glasom, ali nije galamila. Nije to toliko velika udaljenost, otprilike 10 metara, pa da se ne bi čulo. Kada je dijete pohrlilo majci u zagrljaj misli da je okrivljenica otvorila vrata automobila. Ne zna je li dijete bilo u sjedalici, to nije ni mogla vidjeti jer je stražnji dio auta bio ukošen pa je vidjela leđa okrivljenice. Na pitanje suda svjedok je iskazao da u trenutku kada je okrivljenica prišla vozilu, vozilo je bilo u laganom pokretu i na trenutak je stalo kad se okrivljenica približila.

8. Iz iskaza svjedoka PV (list 257-259 spisa) proizlazi da je u dječjem vrtiću Zlatna ribica u [adresa] radila od rujna 2020. pa do srpnja 2021. s time da je bila odgajatelj ŽV od rujna 2020. pa do studenog 2020. kao zamjena za drugu odgajateljicu u Haninoj grupi. Haninog oca ne poznaje, dok majku poznaje iz viđenja kada je dovodila i odvodila dijete iz vrtića. Nema saznanja o postojanju sudske odluke, a sukladno kojoj je bilo određeno tko će i kada preuzeti ŽV iz vrtića. Ne sjeća se da li je otac dolazio u vrtić po ŽV, možda i je. Nema saznanja o događaju u listopadu 2020. koji se odvio na parkiralištu dječjeg vrtića, a u koji bi bila uključena ŽV i njeni roditelji.

8.1. Na pitanje ODO svjedok je iskazao da je uz nju u Haninoj grupi bila i odgajateljica JVI. Ne sjeća se kada je točno u studenom 2020. otišla kao odgajatelj iz Hanine grupe. Otišla je kad se vratila kolegica MV. Ne sjeća se da li je ŽV izostajala iz vrtića za vrijeme dok je bila njen odgajatelj. O izostancima djece iz vrtića vodi se evidencijska lista. Ne zna koliko se dugo evidencijska lista čuva, trebalo bi pitati vrtić. Nju osobno Hanin otac nije kontaktirao kao odgajatelja, a da li je kontaktirao vrtić takva saznanja nema.

8.2. Na pitanje braniteljice svjedok je naveo da se ne sjeća da li je ŽV bolovala od Ž. Ne sjeća se situacije u listopadu 2020. da bi ŽV jako plakala. Sjeća se da su vezano uz ŽV slali nekakav dopis, ali ne zna vezano uz što niti kome je isti bio upućen.

9. Iz iskaza svjedoka VVI (list 257-259 spisa) proizlazi da je u HZSR Područni ured Rijeka radila do 07. srpnja 2023. Upoznata je sa situacijom u obitelji ŠV od početka raspada bračne zajednice roditelja kada je ŽV još bila vrtićke dobi. Bila je psiholog u timu, koji je sačinjavao mišljenja i prijedloge sudu radi povjere djeteta te radi održavanja susreta sa drugim roditeljem te pratio obitelj i kroz mjere obiteljsko pravne zaštite. Više se puta izricala mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora, mijenjale su se voditeljice mjere, te su postavili i stručnu osobu koja je bila prisutna kad bi otac preuzimao dijete od majke, a iz razloga što je često dolazilo do verbalnih sukoba i nepovoljnih situacija po ŽV kad bi oba roditelja bila prisutna jer su roditelji imali otežanu komunikaciju te različite opise situacija kod preuzimanja ŽV. ŽV je bila povjerena majci prema sudskim odlukama, a ocu su bili utvrđeni susreti sa djetetom, misli dva puta tjedno bez spavanja u početku. Otac je preuzimao dijete iz vrtića, misli i za vrijeme trajanja privremene mjere međutim ne zna kojim danima. Otac se znao žaliti voditeljici nadzora, a i samom Centru, da majka opstruira njegovo preuzimanje ŽV odnosno da generalno opstruira njegov odnos djetetom. O tome je davao i pisane izjave pravnici i socijalnoj radnici na zapisnik HZSR. Obraćao se i putem e-maila i njoj osobno, a i kolegici socijalnoj radnici, ali obično i cijelom timu, a i Ministarstvu navodeći da ne može ostvariti osobni odnos sa djetetom. Otac je navodio da se ne može čuti sa ŽV putem telefona, da je majka uvijek prisutna kad telefonom priča ili video kontaktira s djetetom, da je dijete bolesno kad treba otići kod njega, da majka govori djetetu protiv njega. U tom su smislu razgovarali sa majkom koja je iskazala svoju bespomoćnost u tom pogledu navodeći kako ŽV ne voli razgovarati na telefon generalno i da je ne može prisiliti da razgovara s ocem. Također za vrijeme pandemije Covida otac je u jednom navratu prijavio zlostavu djeteta od strane majke, tražio je njihov izlazak na teren jer dijete nije čuo ni vidio i na terenu su zatekli normalnu uobičajenu situaciju i procijenili da dijete nije ugroženo od strane majke i to povratno javili ocu. Ne može se sjetiti je li postojao kakav problem oca konkretno kod preuzimanja djeteta iz vrtića. On se generalno žalio na teškoće kod ostvarivanja odnosa sa djetetom. Zna da je majka imala Covid, ali se ne sjeća kada, imali su dokumentaciju o tome, a za ŽV se ne sjeća. Sjeća se da je ŽV imala različite viroze, često je bila bolesna, majka je njima redovito slala ispričnice što nije bila dužna već je to radila samoinicijativno. Otac ih je često odnosno svaki put zvao kada se nije vidio sa djetetom. Ocu su rekli da je majka ispričala odnosno javila da je dijete bolesno i dostavila liječničku potvrdu, a otac je i sam zvao pedijatra. Ne sjeća se kada se to točno dogodilo, ali ŽV je išla u vrtić, a o tome ima posredna ali oprečna saznanja i od VV i od BV, da je tata mami zatvorio ruku u autu odnosno da je mama pokušala pozdraviti ŽV kad ju je otac preuzeo iz vrtića što otac nije dozvolio i zatvorio joj je ruku autom odnosno povukao ju sa automobilom koji je krenuo, a majka je pala uslijed čega je zadobila ozljede evidentirane kod liječnika. Sjeća se da je majka rekla da je imala sreće što je tome prisustvovala neka njena poznanica zbog čega je auto stao i da ju je strah što bi se dogodilo da prijateljice nije bilo. Također majka je rekla da je ŽV bila prisutna tom događaju, ali da nije shvatila ozbiljnost situacije odnosno da dijete to nije doživjelo na takav način jer je ona kontrolirala svoje reakcije tako da dijete ne bi primijetilo što se događa. Otac je o ovoj situaciji rekao da je sve bilo inscenirano da bi se njega za nešto optužilo. Majka se također obraćala Centru govoreći da ŽV odbija ići kod oca, da se od oca vraća uznemirena, da kod odlazaka kod oca plače, da joj nije lijepo kod oca jer da otac s njome ne provodi vrijeme. Također majka je naglašavala da ni za vrijeme trajanja braka dijete nije imalo blizak odnos sa ocem jer je otac bio dosta odsutan zbog posla te da nakon što se on odselio ŽV to nekoliko dana nije ni primijetila. Sa ŽV je razgovarala jednom. Bila je riječ o povučenoj djevojčici i to je više bio razgovor kroz igru. Odgovarala je kratko i nije dobila nikakve informacije od nje. Centar je dijete uputio u dječji dom Tić, majka je dijete dovela na jedan razgovor o čemu je centar dobio izvješće. Razgovor je obavila RV i koliko se sjeća utvrđeno je da sukob roditelja negativno utječe na dijete, da je dijete vezano uz majku, da nisu dobivene informacije o negativnim situacijama kod oca, da dijete verbalizira da mama ne voli kad ona ide kod oca. ŽV je ponovno upućena u Tić međutim netko se zbog bolesti nije odazvao, a na naknadni poziv nisu došli s time da je majka tvrdila da ih nisu pozvali.

9.1. Na pitanje ODO svjedok je iskazao da su poteškoće u pogledu susreta oca s djetetom postojale od samog početka odnosno negdje od 2019. pa do njenog odlaska iz Centra. Dopušta mogućnost da je poteškoća bilo od listopada 2020. do prosinca 2020. Na strani mlt. ŽV nisu utvrdili objektivne prepreke da viđa oca. O incidentu s automobilom o kojem je iskazivala ih je prvo obavijestila majka, javila je telefonom ili mailom.

9.2. Na pitanje braniteljice svjedok je iskazao da je za vrijeme pandemije dala iskaz na sudu vezano uz mišljenje o povjeri djeteta. Dozvoljava mogućnost da je rasprava kada je iskazivala bila u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2020. Nije bila u samoizolaciji u razdoblju od listopada 2020. pa do prosinca 2020., odnosno nikada nije bila kao kontakt u samoizolaciji. Ne sjeća se da li je mlt. ŽV u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2020. imala Coronu. Ispričnice je za ŽV majka slala putem e-maila i one se nalaze u spisu HZSR.

10. Iz iskaza svjedoka JVI (list 288-289 spisa) proizlazi da poznaje gospođu VV kao majku djevojčice ŽV koja je pohađala njihov vrtić Zlatna Ribica u [adresa]. Bila je odgajatelj u skupini u kojoj je bila ŽV jednu pedagošku godinu i to 2020./2021., od početka pedagoške godine u rujnu. Upoznata je sa situacijom u obitelji odnosno da su roditelji bili u procesu razvoda o čemu ih je informirala majka, a u cilju da znaju ukoliko bi kod ŽV bilo kakvih promjena u ponašanju. Sa majkom su imali izvrsnu suradnju. Stručni tim vrtića morao se očitovati pisano Centru za socijalnu skrb vezano uz situaciju kojoj ona osobno nije nazočila već joj je nazočila kolegica koja je bila u smjeni. Bila je riječ o dolasku da li oca ili majke po dijete u vrtić, ne sjeća se detalja. Stručni tim kojeg čine ravnatelj, pedagog te zdravstveni voditelj morali su se kratko očitovati vezano uz tu situaciju. Što se točno dogodilo nema saznanja. Kao odgajatelj je pročitala taj dopis. Što se tiče dolazaka i odlazaka djeteta iz vrtića uvijek je sve bilo poštivano i od strane oca i od strane majke. Otac je dolazio po dijete u pratnji socijalne radnice, ne zna koje, a ne zna niti razlog tome. Presudu o razvodu braka između roditelja nije vidjela. Od strane stručnog tima dobili su obavijest tko će i kada dolaziti po dijete, a i majka ih je o tome uvijek obavještavala. Oca djeteta poznaje iz dana kada je on dolazio po dijete, ali puno manje nego majku. Preuzimanje djeteta od strane oca bilo je normalno. Djetetu su napominjali da će otac doći, a što su i inače činili kod druge djece ako bi dolazio netko tko inače ne dolazi. Na dolazak oca ŽV nije imala nikakve reakcije odnosno normalno je reagirala, odradila je to. Pri tom misli kako ŽV nije otrčala ocu veselo, spontano kao druga djeca. Pozdravila ih je i pristojno otišla s ocem. Kad se izrazila „odradila je to“ mislila je u smislu da nije bilo emocija kod ŽV, a to je njeno mišljenje koliko poznaje djevojčicu. Nije bilo trčanja u zagrljaj ocu, ali nije bilo ni nekakvog plača ni protesta koliko se sjeća.

10.1. Na pitanje suda svjedok je iskazao da se ne sjeća da li je ŽV bolovala u pedagoškoj godini u kojoj je bila njen odgajatelj. Zna da je majka bila odgovorna i donosila potvrde o bolesti svaki put. Ne sjeća se točno, ali pretpostavlja da je ŽV bolovala od korone jer je u to vrijeme bila epidemija. Također ne sjeća se da li je ŽV bila u izolaciji, ali pretpostavlja da je jer je izolacija bila određena i ako je netko od ukućana bio bolestan, a to je bilo vrijeme epidemije.

10.2. Na pitanje Z ODO svjedok je iskazao da se ne sjeća da li je idućeg dana nakon kritičnog događaja ŽV došla u vrtić. Pretpostavlja da je, a pritom misli da se ne sjeća da je ŽV neki duži period izostajala iz vrtića. U pogledu dopisa vrtića svjedok je naveo da je dopis očitovanje stručnog tima vrtića o događaju kojem nije prisustvovala, a o kojem je danas iskazivala. Na istom se nalazi na listu 119 njen vlastoručni potpis. Sva utvrđenja u dopisu koji je pročitan su istinita s time da opis situacije u pogledu događaja koji je opisivan nije njen već ga je dao drugi svjedok kojemu je isti prisustvovao jer događaju nije prisustvovala.

10.3. Na upit braniteljice svjedok je iskazao da inače, ako bi ŽV bila bolesna, nakon što bi ozdravila, uz liječničku potvrdu bi normalno nastavila ići u vrtić. Suradnja vrtića s majkom bila je izvrsna, zaštitnički je bila orijentirana, ali apsolutno brižna.

11. Iz iskaza svjedoka LVI (list 298-299 spisa) proizlazi da je bila odgajatelj mlt. ŽV odnosno ŽV je bila dijete u njenoj skupini pedagoške godine 2020. do 2021. Kao odgajatelj te godine došla je u 11 mjesecu 2020. i bila je odgajatelj ŽV sve do lipnja 2021. godine. Poznaje oba roditelja mlt. ŽV s time da majku više poznaje odnosno s njom je imala više doticaja jer je ona dovodila i odvodila dijete svaki dan dok je sa ocem imala manje kontakata i to kad bi dolazio u popodnevnim satima po djevojčicu. Čini joj se da je otac dolazio negdje sredinom tjedna. Kao odgajatelj bila je upućena u to da su Hanini roditelji u procesu razvoda braka i znala je za raspored kada će koji od roditelja preuzeti dijete, ali se sada zbog proteka vremena ne sjeća točnog rasporeda. Sjeća se da je otac uvijek dolazio po djevojčicu sa djelatnicom socijalne skrbi. O događaju ispred vrtića zna prema pričanju jer tada nije radila. Mijenjala ju je kolegica PV. Ono što joj je poznato o tom događaju pred vrtićem je da je tom prilikom otac došao po dijete kada nije trebao te da je došlo do konflikta između oca i majke.

11.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da je na bolovanju bila od kraja siječnja 2020., a na posao se vratila oko **.**.2020. ŽV je samozatajna djevojčica. Primijetila je da je bila nekad stisnuta uz nju, ali kad bi vidjela oca i djelatnicu socijalne skrbi da dolaze ona bi krenula prema njima. Nekada ju je morala voditi za ruku. Kad bi ŽV bila kod oca znala bi pričati, čini joj se da je otac živio sa nonom, da su radili palačinke, da ju je vodio na sladoled.

11.2. Na upit braniteljice svjedok je iskazao da od kad se vratila sa bolovanja sjeća se da je ŽV bolovala s tim da ne zna da li je bila u pitanju korona, bilo je vrijeme korone. Majka je uvijek donosila potvrde o bolesti odnosno liječničke ispričnice. Suradnja sa majkom bila je dobra. Ne sjeća se da li ja ŽV bila u izolaciji zbog korone. Suradnja sa majkom bila je jako jako dobra, majka je jako brižna, a djevojčica je bila uredno i pristojno dijete. Vrtić vodi evidencijsku listu o izostancima djeteta, to sve ima medicinska sestra. Ne zna koliko se dugo čuva, mogla bi još postojati za razdoblje unatrag 3 godine. Odnos ŽV i majke je bio super, majka je bila brižna, a ŽV jako vezana uz majku. Nema konkretnih saznanja da li su vezano uz događaj na parkingu njene kolegice sačinjavale kakvo izvješće. Zna da su izvješće sačinjavale, ali ne zna da li je to vezano uz taj događaj.

12. Iz iskaza svjedoka ČV (list 382-383 spisa) proizlazi da poznaje gospođu VV jer je bila voditeljica mjere nadzora od 07. prosinca 2020. pa do 31. listopada 2021. Dijete je živjelo sa majkom. Ne zna kako su bili sudski regulirani osobni odnosi djeteta i oca.

12.1. Na upit ODO Rijeka svjedok je iskazao da je kao voditeljica mjere nadzora imala ulogu nazočiti primopredaji i vraćanju djeteta od strane oca, nije bila sa njima za vrijeme druženja. Prvi put sam nazočila je primopredaji i vraćanju djeteta od strane oca 7. prosinca 2020. Bilo je ispred vrtića u [adresa]. Kada je dijete vidjelo oca zaplakalo je i potrčalo ocu u susret. Tog istog dana kad se dijete vraćalo majci, čini joj se da su susreti trajali 2 sata, okolnosti vraćanja su bile normalne odnosno dijete je normalno otišlo majci. Na djetetu tada nije primijetila nešto neobično. Upamtila je taj emotivni trenutak tog dana kada je dijete zaplakalo kad je vidjelo oca koji je došao da ju preuzme.

12.2. Na upit braniteljice svjedok je iskazao da osim 7. prosinca 2020. koliko se sjeća susreti su se uredno održali do 15. prosinca 2020. Riječ je bila o susretima dva puta tjedno i to ponedjeljkom i četvrtkom. Saznanja o ranijim susretima oca i djeteta prije stupanja na svoju dužnost nema. Suradnja sa majkom djeteta bila je pristojna, dobra. Majka je bila suradljiva. Ukoliko bi dijete bilo bolesno, ona bi to ispričala na način da bi joj poslala poruku da je dijete bolesno, a naknadno bi dostavila liječničku ispričnicu. Koliko je uspjela opaziti, jer ju je kratko viđala samo kod preuzimanja i vraćanja djeteta, VV je brižna majka. Priča sa djetetom, ljubi je, ništa loše nije uočila.

12.3. Na upit suda svjedok je iskazao da o događaju ispred vrtića nema neposrednih saznanja, već joj je gospodin ŽV rekao da je otvorio vrata od automobila u kojem je sjedio ispred vrtića i da je VV potrčala, on je htio zatvoriti vrata i da je ispalo to da VV tvrdi da je on nju htio udariti vratima.

12.4. Na upit braniteljice svjedok je iskazao da joj je gospodin ŽV o ovome ispričao na brzinu, negdje pred kraj mjere nadzora i misli da joj je to ispričao negdje kraj vrtića. O ovome nije razgovarala sa gospođom VV, nije s njima bila u takvim odnosima, a i njena je uloga bila nazočiti primopredaji i vraćanju djeteta od strane oca. Smatrala je da ulaženje u odnos roditelja za njenu ulogu nije bitno, već da je primarno pratiti odnos roditelja prema djetetu. Nije znala da je tom prilikom dijete bilo u autu, to bi onda bila druga priča.

13. Iz rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-893/2019 od 17. ožujka 2020. godine (list 5-6 spisa), proizlazi da je donesena privremena mjera o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne ŽV s ocem BV na način da su susreti i druženja određeni ponedjeljkom od 17,30 do 20,00 sati, na način da će otac preuzimati maloljetnu ŽV nakon gimnastike ili na adresi stanovanja te ju po isteku susreta vraćati na adresu stanovanja, i četvrtkom od 15,30 do 18,30 sati, s tim da će otac preuzimati maloljetnu ŽV u vrtiću i vraćati ju na adresu stanovanja.

14. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka od 27. kolovoza 2020. godine (list 45 spisa) proizlazi da je istim određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu roditeljima mlt. ŽV, VV i BV počevši od 11. kolovoza 2020. do 10. veljače 2021 koju će provoditi DV, stručna djelatnica CZSS Rijeka.

15. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 27. listopada 2020. godine (list 101-102 spisa) proizlazi da je riječ o izvješću upućenom PU PG II PP Rijeka na njihovo traženje a u kojem se navodi kako su provedeni individualni razgovori sa VV i BV, upozoreni su da im je od strane tog Centra već u dva navrata u trajanju od po 6 mjeseci izrečena mjera Intenzivne stručne pomoći i nadzora koja do sada nije polučila očekivane rezultate te su upozoreni da će im po drugi put biti izrečena i mjera Pismenog upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, a kojim su upućeni uključiti ŽV u savjetodavni tretman pri Dječjem domu "Tić". Navodi se da su zatražena izvješća od Savjetovališta Udruge Terra gdje su roditelji upućeni u tretman kao i od Dječjeg vrtića "Zlatna ribica" Kostrena.

16. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 20. studenog 2020. godine (list 105-106 spisa) proizlazi da je Centar dostavio ODO u Rijeci izvješća voditeljice mjere nadzora DV, izjave roditelja VV i BV vezano uz događaj od 15. listopada, izvješće DV "Zlatna ribica" te obiteljsku procjenu sačinjenu za potrebe izricanja intenzivne stručne pomoći i nadzora.

17. Iz izvješća voditeljice stručne pomoći i nadzora (list 107-113 spisa) proizlazi da se odnosi na razdoblje od 1. listopada do 29. listopada. Proizlazi kako su roditelji u odnosu na incident 15. listopada voditeljicu oboje kontaktirali, svaki sa svojom pričom vezano uz isti, da je majka nakon incidenta uzela djevojčicu iz auta te da susret nije realiziran, a što proizlazi iz razgovora sa roditeljima. Proizlazi da su nakon incidenta prekinuti svi kontakti između oca i ŽV s obzirom da majka više ne dopušta ocu da viđa dijete, da su podnesene i kaznene prijave od strane oba roditelja, da smatra da ukoliko otac nije ugrožavajući ili opasan za dijete ne bi se trebalo uskraćivati djetetu pravo na susrete s njim. Navodi kako nitko, pa čak ni sama majka nikada nije naveo da bi otac mogao biti ugrožavajući po dijete, odnosno da je u odnosu s djetetom bio zlostavljajući, a kako nije imala prilike opservirati druženje oca i djevojčice, ne može donositi nikakve zaključke vezano uz isto. S obzirom da je djevojčica jako vezana za majku, a majka ima izrazito loš odnos s ocem, moguće je da se i zbog toga nelagodno osjeća kada je otac preuzima. U slučaju da u odnosu oca i djevojčice nema ničeg ugrožavajućeg, a sada su prekinuta njihova druženja, čini se velika šteta mlt. ŽV, s obzirom da će nakon ove situacije još teže uspostaviti odnos s ocem. Evidentno je da među roditeljima traje "rat" u kojem su zaboravljene potrebe i prava djeteta, a kako su kontakti između oca i djevojčice prekinuti, mjera se je nastavila raditi u sklopu individualnog savjetovanja s oba roditelja. Otac je promijenio model ponašanja i postao je suradan u odnosu na mjeru Centra kojom je obitelj obuhvaćena. Iz izvanrednog izvješća proizlazi da se donosi radi majčinih bojazni kako otac ima problema sa sredstvima ovisnosti, odnosno da se drogira, a radi poduzimanja mjera u nadležnosti Centra za socijalnu skrb, otac navedeno negira. S majkom je uspostavljena adekvatna suradnja te pomoć i savjete prihvaća dok se s ocem teško uspostavlja odnos, model komunikacije i međusobne interakcije od strane oca opisan je kao manipulativan. Iz izvješća za razdoblje od 11. kolovoza do 23. rujna 2020. proizlazi da su ostvareni redoviti kontakti sa VV njihovom domu, jednom tjedno dok su s ocem postojale poteškoće u ostvarivanju susreta. Prvi i jedini susret s ocem ostvaren je 8. rujna u njegovom domu.

18. Iz podataka Dječjeg vrtića „Zlatna Ribica“ Kostrena o djetetu ŽV od 3. studenog 2020. (list 118-119 spisa) proizlazi da mlt. ŽV polazi skupinu "Leptirići", a odgajateljice su JVI i PV. Od **.**.2020. ŽV ne polazi vrtić, a dana 2. studenog 2020. majka obavještava odgojiteljice da je djevojčica izostala zbog bolesti i da i dalje neće neko vrijeme polaziti vrtić zbog epidemiološke situacije. Otac je bio u dva navrata po ŽV. Prvi put 15. listopada nakon poslijepodnevnog odmora, oko 15.30. te drugi put 22. listopada 2020. u isto vrijeme, iako je taj dan ŽV odvela majka nakon ručka, oko 12,30 sati. O događaju 15. listopada se navodi da je po ŽV otac došao u vrtić oko 15,30 sati, budući da je djevojčica očekivala majku, rasplakala se i odbijala otići, odgojiteljica je utješila dijete te je ŽV otišla s ocem iz vrtića nakon čega je ubrzo došla ŽV i majka koja informira odgajateljicu kako joj otac nije rekao da će doći u vrtić po djevojčicu te prepričava konfliktnu situaciju između nje i oca na parkiralištu vrtića. U pedagoškoj godini ni ravnatelj ni pedagoginja nisu razgovarali s majkom, a otac ih je telefonski kontaktirao nekoliko puta tražeći informaciju je li ŽV tog dana u vrtiću.

19. Iz obiteljske procjene od 10. veljače 2020. godine (list 120-124 spisa) proizlazi da temeljem lista za procjenu razine rizika za dijete, mlt. ŽV utvrđeno je kako postoji visoka razina rizika, odnosno dijete je izrazito razvojno ugroženo. Postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg ili visokog intenziteta kod roditelja i /ili u obitelji koje ugrožavaju djetetov psihofizički i socijalni razvoj. Prisutni su i ponašajni i ostali znakovi da je razvoj djeteta srednje ili intenzivno ugrožen. Zaključno, potrebne su intenzivne intervencije i mjere obiteljsko pravne zaštite koji će žurno ukloniti ili umanjiti rizike razvojne štete po dijete. Obzirom na specifičnost situacije i dosadašnja međusobna optuživanja roditelja za međusobna neprimjerena ponašanja prema mlt. kćerki, kao i s obzirom na emocionalne poteškoće koje iskazuje mlt. ŽV koje su izraženije nakon separacije roditelja, stručni tim procijenio je kako je roditeljima potrebno izreći mjeru obiteljsko pravne zaštite i to mjeru Intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. djetetu, kako bi se interveniralo u rješavanju ključnih problema vezanih uz prava i dobrobit mlt. ŽV, kako bi se osnažile roditeljske kompetencije te uspostavio adekvatan odnos s oba roditelja. Prva dva mjeseca vođenja mjere naglasak će biti na uspostavljanju i održavanju redovitog kontakta mlt. ŽV s ocem uz osnaživanje majke za poticanje susreta kćerke i oca uz odvajanje vlastitih emocija prema bivšem partneru od Haninih prema ocu:

Rezultat liste za procjenu rizika djeteta ukazuje na to da su potrebne intenzivne intervencije i mjere obiteljsko pravne zaštite. Mjeru je potrebno izreći u trajanju od minimalno 6 mjeseci, obzirom na kompleksnost obiteljske situacije počevši od 12. veljače 2020. Za voditelja mjere predlaže se CV, vanjska suradnica Centra.

20. Iz specijalističkog nalaza od 14. studenog 2020. za LV (list 168) proizlazi da je konstatirano da je LV jedan dan imao temperaturu 37,8 te da od nedjelje nije bilo kontakata.

21. Iz specijalističkog nalaza od 15. studenog 2020. za mlt. ŽV (list 169 spisa) proizlazi da je majka djevojčice VV Covid 19 pozitivna te je djetetu određena mjera samoizolacije u trajanju od 15. studenog do 3. prosinca 2020.

22. Iz specijalističkog nalaza od 15. studenog 2020. za VV (list 170 spisa) proizlazi da je nalaz na Covid 19 za VV pozitivan te je određena mjera izolacije od 15. studenog do 24. studenog 2020.

23. Iz specijalističkog nalaza od 14. studenog 2020. za mlt. ŽV (list 171 spisa) proizlazi da je mlt. ŽV kašljala, bila šmrkava, imala osip po tijelu te da od 16. listopada nije išla u vrtić.

24. Iz specijalističkog nalaza od 14. studenog 2020. za VV (list 172 spisa) proizlazi da 9. studenog nema simptoma te da je testirana.

25. Iz potvrde (list 173 spisa) proizlazi da je od 23. listopada 2020. do **.**.2020. ŽV bila jako prehlađena, febrilna 37,8, bez apetita te je izostala iz vrtića. 4.11. 2020. uz kapilicij na čelu i po rukama javio se osip tipa alergije ali je tada bila u kontaktu sa djedom za koga se pokazalo da je pozitivan na Covid. Nakon toga je majka testirana 14.11.2020. također na Covid. U izolaciji do 24.11. stoga je ŽV morala biti u samoizolaciji do 3. prosinca 2020.

26. Iz liječničke potvrde (list 174 spisa) proizlazi da je istu izdala liječnica SV te se potvrđuje da je mlt. ŽV bolovala od 23. studenog do 3. prosinca 2020.

27. Iz dopisa i dokumentacije NZJZ od 3. svibnja 2022. (list 210-213 spisa) proizlazi da je VV unutar inkriminiranog razdoblja bila Covid pozitivna 14. studenog 2020., a ŽV nije bila Covid pozitivna.

28. Iz potvrde od 14. studenog 2020. (list 216 spisa) proizlazi da je VV utvrđen kontakt sa sumnjom, vjerojatnim ili potvrđenim slučajem bolesti Covid 19 zbog čega je nužna samoizolacija kod kuće u vremenu od 10.11. do 19.11.2020.

29. Iz dopisa Dječjeg vrtića "Zlatna ribica" Kostrena (list 272 spisa) proizlazi da mlt. ŽV u vrtiću nije boravila 16. i 19. listopada te u razdoblju od 23. listopada 2023. do 30. listopada 2020. Od 2. studenog do 13. studenog 2020. nije boravila u vrtiću zbog bolovanja, a od 16. studenog do 30. studenog također ne boravi u vrtiću zbog samoizolacije (Covid-19). U prosincu djevojčica nije boravila od 1. prosinca do 3. prosinca te od 18. prosinca do 31. prosinca 2020., također zbog bolovanja.

30. Iz dokumentacije (list 273-285 spisa) vidljivo je da je okrivljenica HZSR-u, osobno ili putem punomoćnika, dostavljala dokumentaciju o bolesti djeteta odnosno razlozima spriječenosti u ostvarivanju susreta s ocem te u provođenju mjere nadzora, a u cilju obavijesti o tome voditeljice mjere.

31. Iz ispričnica (list 315-316 spisa) proizlazi da su izdane liječničke ispričnice za ŽV od strane liječnika dr. SV da je ista bolovala u razdoblju od 23. listopada do 30. listopada te od 2. studenog do 13. studenog 2020.

32. Iz dokumentacije HZSR (list 391-422 spisa) vidljivo je da je riječ o dokumentaciji u vidu elektroničkih poruka i privitaka istima upućenih od strane punomoćnika VV odvjetnika Ivana Primorca, a vezano uz podnošenje kaznene prijave VV protiv BV, liječničke dokumentacije za VV te za mlt. ŽV u svrhu obavijesti o tome voditeljice mjere.

33. Iz kartona mlt. ŽV (list 428-487 spisa) proizlazi da se otac u više navrata raspitivao o zdravstvenom stanju djeteta kod njegove liječnice, da su od strane liječnika izdavane liječničke ispričnice za ŽV zbog zdravstvenih tegoba kao i da je dijete bilo u samoizolaciji.

34. Iz obrane okrivljenice proizlazi da je u vrijeme navodnog inkriminiranog događaja, bila na snazi privremena mjera Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj R1 Ob-893/19, temeljem koje je otac redovito ostvarivao osobne odnose s djetetom. Mjera se provodila na način da je otac dijete preuzimao ponedjeljkom na njenoj kućnoj adresi u 17:30 sati te ga vraćao u 20:00 sati, dok je četvrtkom dijete preuzimao ispred dječjeg vrtića Zlatna ribica u [adresa] u 15:30 sati do 18:30 sati, na način da je temeljem suglasnosti i dogovora između BV i nje, ona četvrtkom dolazila u dječji vrtić nešto ranije, oko 15:10 do 15:15 sati, preuzela dijete, kratko se s njim zadržala te ga potom predala ocu na parkiralištu vrtića što je bilo isključivo u interesu mlt. ŽV koja se teško prilagođavala činjenici da po prvi puta nakon tri godine polaska u vrtić otac dolazi po nju izravno u vrtić., a cilj je bio spriječiti emocionalni stres i plač. 15. listopada 2020. godine došlo je do nasilnog događaja jer je otac OV toga dana došao po mlt. ŽV ranije od termina određenog međusobnim dogovorom, bez prethodne najave ili obavijesti. Oko 15:10 sati došla je na donje parkiralište dječjeg vrtića te vidjela kako BV na silu stavlja uplakanu ŽV u vozilo. ŽV je bila vidno uznemirena, prestrašena i u suzama. U namjeri da smiri ŽV i zaštitim ju od daljnjeg stresa, prišla je vozilu i zamolila oca da spusti stražnji prozor kako bi se obratila ŽV i umirila ju. On je to odbio uz vrijeđanje i psovke, nakon čega je zaključao vrata vozila. Kada je posegnula kroz otvoreni prozor prema tipki za otključavanje vrata, uhvatio ju je za ruku i naglo pokrenuo vozilo, vukući ju nekoliko desetaka metara po kolniku, čime je ugrozio njen život i tjelesni integritet, ali i sigurnost ŽV koja je cijeli događaj promatrala. Sve navedeno potvrđuje i iskaz svjedokinje HV koja je svjedočila inkriminiranom događaju. BV se udaljio s autom, nazvala je odvjetnika i mamu da ih obavijesti o događaju, mama je došla po ŽV, otišle su u stan gdje njeni roditelji žive, a nju su usput ostavile na hitnom traktu KBC Rijeka gdje su ju obradili. U tom događaju zadobila je tjelesne ozljede u vidu ozljede desnog ramena i ogrebotina desnog gležnja, što je razvidno iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a što je potvrdio i stalni sudski vještak dr.sc. Valter Stemberga u svom nalazu i mišljenju od 07. kolovoza 2024. godine, a u kojem stalni sudski vještak jasno zaključuje da se ogrebotine desne potkoljenice dovodi u pozitivno uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim inkriminiranim događajem dana 15.10.2020. godine. Zbog navedenog događaja protiv BV vodi se zaseban kazneni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem KZD-22/2021 zbog kaznenih djela iz članka 215. stavka 2. i članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona, počinjenih na njenu štetu i na štetu malodobne kćeri ŽV. S obzirom na doživljenu traumu, a koju je i sama ŽV proživjela jer je bila u stanju šoka i bojala se, kao i osobno stanje šoka uz sve fizičke bolove koji su bili posljedica događaja, nije bila u stanju odvesti ŽV u vrtić u petak 16.10.2020. godine. Nakon navedenog događaja bila je u stanju teškog šoka, trpjela fizičke bolove i strah, jer sam se osjećala nezaštićeno te je zajedno sa ŽV privremeno boravila kod svojih roditelja, u vremenskom periodu od 15.10. - 19.10.2020. godine. Unatoč tome, već 20. i 21. listopada 2020. godine uredno je odvela ŽV u vrtić kako bi se što prije vratila u uobičajenu rutinu, dok se ona obratila psihijatrici Gordani Šikić. U četvrtak ujutro, dana **.**.2020. godine, ŽV se probudila bezvoljna i bez apetita, nije se htjela ni obući niti doručkovati, ali s obzirom da je to jutro već bila pozvana na razgovor u 9:15 u Centar za socijalnu skrb, nije ju htjela ostaviti doma tako da ju je odvela u vrtić. Nakon razgovora u Centru, primila je poziv odgajateljice LVI da se ŽV žali da ju boli glava. Uputila se u vrtić i preuzela ju kada djeca ručaju (oko 12:30h). Doma sam joj je izmjerila temperaturu koja je počela prelaziti 37.5. Obavijestila je pedijatricu koja ju je uputila da pričekaju još koji dan ako se razvije još koji simptom, da dijete ne dovodi s obzirom na veliki broj oboljelih od COVID-a. S obzirom da je imala konstantnu temperaturu i ostale simptome prehlade uz manjak apetita ŽV je odvela kod pedijatrice SV **.**.2020. godine koja ih je uputila da je prerano za COVID testiranja, ali da “prate situaciju”. Nakon posjete pedijatrici, spakirala je stvari i otišla kod roditelja u stan, znala je da ju čeka ročište na sudu, iskaz u državnom odvjetništvu, razgovor u udruzi Tić te nije htjela remetiti Hanin oporavak, znala je da može računati na mamu da se brine za ŽV. ŽV je bila loše, bezvoljna, pod temperaturom i bez apetita, u periodu od 04. pa do 06.11.2020. godine još je razvila i osip koji se pojavio uz rub kose, po čelu, te po podlakticama uz temperaturu koja je i dalje bila prisutna pa ju je ponovno odvela kod pedijatrice koja ih je uputila na daljnje liječenje i praćenje situacije. Dana 9.11.2020. godine njen otac LV, Hanin djed je dobio temperaturu, te je obavio testiranje 12.11.2020. godine koje je pokazalo da je pozitivan na COVID te je potom dva dana nakon, 14.11.2020. godine, i ona bila pozitivna na koronu povodom čega joj je bila određena samoizolacija do 24.11.2020. godine. Dakle, sukladno njenoj samoizolaciji rečeno joj je da od zadnjeg dana njene samoizolacije počinje Hanina samoizolacija, dakle do 03.12.2020. godine. **.**.2020. godine ŽV je krenula u vrtić, a ona je u 10:00 otišla u CZSS Rijeka potpisati zapisnik o mjeri nadzora kojom će ČV zajedno s OV preuzimati ŽV od doma i iz vrtića. BV je 07.12.2020. godine u pratnji ČV preuzeo ŽV iz vrtića, što su redovno nastavljali činiti narednih godinu dana. Nakon odlaska ČV nastupila je nova privremena mjera određena presudom Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P Ob-50/2020-124 koja se do današnjeg dana niti jednom nije prekršila. Za cijelo navodno inkriminirano razdoblje uredno je, pravodobno i dokumentirano obavještavala Centar za socijalnu skrb Rijeka, nadležnog epidemiologa te djelatnike dječjeg vrtića Zlatna ribica o zdravstvenom stanju ŽV i razlozima izostanaka, a koji e-mailovi, ispričnice i druga službena dokumentacija također prileže spisu. Izostanci ŽV iz vrtića i izostanci s pojedinih termina kod nadležnih tijela bili su isključivo posljedica bolesti i zakonom propisanih epidemioloških mjera, a ne njene samovolje ili namjere da ne postupa po sudskoj odluci. Nije postojala niti namjera, niti protupravnost već su sve njene radnje bile vođene isključivo brigom za zdravlje i dobrobit ŽV te objektivnim okolnostima više sile uzrokovane bolešću i pandemijom COVID-a.

34.1. Iz obrane okrivljenice dane na policiji sukladno članku 208.a ZKP/08 proizlazi da je dana 15. listopada 2020. godine oko 15,15 sati došla na parkiralište ispred vrtića kada je vidjela da se njezin bivši izvanbračni suprug stao vozilom udaljavati s parkirališta, da je pretpostavila da je ŽV s njime u vozilu, iako je prema sudskoj odluci dijete trebao preuzeti tek u 15,30 sati. Ona da je stoga krenula prema njemu, da je pritom u vozilu vidjela dijete koje da je bilo uznemireno i uplakano, da je kći htjela umiriti tako da je stala otvarati stražnja vrata vozila kako bi došla do djeteta, međutim kako u tome nije uspjela, da ju je BV uhvatio za ruku i naglo krenuo te je tako vozilom vukao, a kada je stao da je otvorila zadnja vrata i izvukla dijete iz auta, nakon čega je s djetetom otišla u vrtić kako bi saznala zašto je dijete plakalo.

Ona je samo htjela smiriti dijete.

35. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11 na način kako se tereti u izreci presude.

36. Nije bilo sporno da su pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-893/19 od 17. ožujka 2020. određeni susreti i druženja mlt. ŽV sa ocem BV na način citiran u izreci presude. Nadalje, nije sporno ni da se u inkriminiranom razdoblju susreti i druženja mlt. ŽV i oca BV nisu odvijali. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz iskaza oštećenika BV, svjedoka DV i ĐV, a ne spori to ni okrivljenica u svojoj obrani.

37. Sporno je, je li okrivljenica postupila na optuženi način sa namjerom da onemogući provođenje sudske odluke odnosno privremene mjere kojom su određeni susreti oca i mlt. djeteta.

38. Naime, navedeno se ukazuje spornim s obzirom da se okrivljenica u bitnom brani tvrdeći da nije onemogućavala susrete i druženja oca i djeteta već da ju je 15. listopada 2020. otac djeteta vukao svojim automobilom po parkiralištu vrtića kad je pristupila njegovom automobilu kako bi smirila uznemireno dijete koje je on preuzeo tog dana bez da ju je prethodno obavijestio o tome, iako su uobičajeno imali dogovor da ona pozdravi dijete prije nego ode s ocem, dok ostalih inkriminiranih dana dijete nije išlo vrtić zbog bolesti te razloga izolacije uslijed epidemije Covid-19 virusom, što je sve opravdala liječničkim ispričnicama koje je dostavljala i Centru za socijalnu skrb i vrtiću.

39. Oštećenik BV tereti okrivljenicu za inkriminirano postupanje navodeći u bitnom kako je 15. listopada 2020. okrivljenica došla pred vrtić, iako je on trebao preuzeti dijete tog dana sukladno sudskoj odluci, a što je običavala činiti i ranije, te ga je verbalno napala i pokušavala zaustaviti auto dok je on s djetetom u autu napuštao parkiralište, tvrdeći da dijete nije bilo uznemireno odnosno ranije je plakalo ali se smirilo, već ga je uznemirilo majčino ponašanje, a potom da je uzela dijete iz auta i odvela ga kući nakon čega narednih dana dijete nije odvodila u vrtić, a što mu je javila voditeljica mjere preko koje je pokušavao ostvariti susrete i druženja sa djetetom što je okrivljenica odbijala te mu i sama davala do znanja preko poruka koje je slala odgovarajući na njegove poruke upućene joj u cilju ostvarivanja susreta sa djetetom.

40. Svjedok DV iznosi svoja saznanja o inkriminiranom postupanju okrivljenice koja ima kao voditeljica mjere nadzora u obitelji mlt. ŽV, a koja se u bitnom odnose na to da su joj okrivljenica i otac BV o događaju koji se odvio 15. listopada 2020. iznosili svaki svoju verziju priče, potvrdila je da je okrivljenica tog dana dijete odvela, iako je taj dan dijete trebalo biti s ocem prema sudskoj odluci, za što nije bilo zapreke, te da nakon toga otac više dijete nije vidio jer ga majka nije odvodila u vrtić, da se otac obraćao Centru za socijalnu skrb tražeći da vidi dijete dok to majka, unatoč ukazivanju od strane Centra da otac ima pravo vidjeti dijete jer za to nema zapreke, nije dozvoljavala, navodeći i da dijete ne želi vidjeti oca jer ne voli oca te spominjući incident od 15. listopada.

41. Svjedok VVI iznosi svoja saznanja o obiteljskim okolnostima u obitelji mlt. ŽV stečena temeljem postupanja u svojstvu psihologa u timu HZSR u inkriminirano vrijeme pa tako navodi da je komunikacija između roditelja bila otežana zbog čega je prilikom preuzimanja djeteta od strane oca znalo doći do verbalnih sukoba i nepovoljnih situacija za ŽV pa je postavljena i stručna osoba koja je bila prisutna prilikom preuzimanja djeteta od strane oca, kako se otac znao žaliti voditeljici nadzora, a i samom Centru da majka opstruira njegovo preuzimanje ŽV odnosno da generalno opstruira njegov odnos sa djetetom, da se ne može čuti sa ŽV putem telefona, da je majka uvijek prisutna kad priča ili vide kontaktira sa djetetom, da je dijete bolesno kada treba ići kod njega te potvrđuje saznanje da je majka imala Covid, dok se za ŽV ne sjeća je li ga imala, ali se sjeća da je ŽV često je bila bolesna što je majka uredno pravdala liječničkim ispričnicama. O događaju 15. listopada zna od roditelja koji su o istom iznijeli oprečna saznanja te ističe kako na strani mlt. ŽV nisu utvrdili objektivne prepreke da viđa oca.

42. Svjedok ĐV o događaju 15. listopada 2020. iznosi saznanja koja o tome ima od svoje kćerke, ovdje okrivljenice, dok je u odnosu na daljnje inkriminirano razdoblje iskazivala o neposrednim saznanjima koja ima, s obzirom da je boravila sa svojom kćerkom i djetetom u to vrijeme, a to je da je dijete bilo bolesno te mu je bila određena i samoizolacija zbog epidemije Covid-19 o čemu je okrivljenica obavještavala Centar za socijalnu skrb, posebnu skrbnicu i vrtić, a i otac djeteta bio je upoznat sa time da su njen suprug i kćerka Covid pozitivni kao i da ŽV ima simptome Covida.

43. Svjedok HV ima saznanja isključivo o događaju 15. listopada 2020. jer je bila očevidac istog na parkiralištu vrtića prema vlastitom navodu i obrani okrivljenice, a kojim iskazom potvrđuje obranu okrivljenice o postupanju oštećenika BV spram nje tada dok o drugim odlučnim činjenica ovaj svjedok nema saznanja.

44. Svjedoci JVI, PV i LVI, odgajateljice mlt. ŽV u vrtiću "Zlatna ribica" u inkriminiranom razdoblju nemaju neposrednih saznanja o događaju na parkiralištu vrtića 15. listopada 2020. već o tome imaju posredna saznanja dok u pogledu razdoblja te razloga izostanka ŽV iz vrtića navode kako se više ne sjećaju je li dijete izostajalo te zašto u inkriminiranom razdoblju.

45. Svjedok EV, voditeljica mjere nadzora prilikom primopredaje mlt. ŽV ocu nema saznanja o događanjima u obitelji mlt. ŽV u vrijeme inkriminacije jer je voditeljicom mjere imenovana svjedokinja postala nakon inkriminiranog razdoblja, a o događaju 15. listopada 2020. zna po pričanju oca djeteta BV.

46. Svjedok BV je kao oštećenik zainteresiran za ishod ovog postupka u svoju korist međutim sud ocjenjuje da je svjedok nepristrano iskazivao te njegov iskaz prihvaća kao vjerodostojan s obzirom da su njegovi navodi potkrijepljeni iskazom nepristranog svjedoka DV, materijalnom dokumentacijom u vidu izvješća koja je imenovani svjedok sačinjavao prilikom svog službenog postupanja u okviru mjere nadzora, a iz kojih je vidljivo da je majka odbijala ocu predavati dijete u inkriminiranom razdoblju iako joj je ukazivano da za to nema opravdanja, dopisima te evidencijom izostanaka vrtića iz kojih je vidljivo da dijete nije dolazilo u vrtić u inkriminirano vrijeme i da se otac raspitivao o ŽV u vrtiću te u dva navrata i dolazio po dijete u vrtić te liječničkom dokumentacijom koja opravdava dio izostanka iz vrtića mlt. ŽV kao i činjenicu da se u inkriminirano vrijeme otac o djetetu raspitivao i kod liječnika.

47. Svjedok DV je bila voditeljica mjere, dakle stručna osoba koja je postupala u obitelji mlt. ŽV i koja kao takva nema interes da se u nečiju korist ovaj postupak okonča pa sud njen iskaz prihvaća kao vjerodostojan ne nalazeći razlog za suprotno. Iz istog razloga, jer je također riječ stručnim osobama koje nemaju razloga lažno iskazivati, sud prihvaća i iskaze VVI te JVI, PV i LVI, smatrajući da su iskazivale istinito o svojim saznanjima a osim toga, u pogledu odlučnih činjenica, ovi svjedoci konkretna saznanja niti ne iznose.

48. Nadalje, svjedok ĐV je majka okrivljenice i kao takva je osoba bliska okrivljenici pa je životno i logično da će stati u njenu obranu međutim sud prihvaća i iskaz ovog svjedoka s obzirom da samo prenosi saznanja dobivena od kćeri te svoja neposredna saznanja o bolesti i izolaciji mlt. ŽV koja su u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu.

49. Što se tiče svjedoka HV riječ je o svjedoku koji ima saznanja samo o događaju ispred vrtića 15. listopada 2020., a koji događaj sam za sebe nije odlučan za predmet inkriminacije međutim kako je sastavni dio činjeničnog opisa optužnice sud je utvrđivao i okolnosti tog događaja. S obzirom da je iskaz ovog svjedoka u suprotnosti sa iskazom oštećenika čiji iskaz sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan pa tako i u dijelu koji se odnosi na događaj 15. listopada 2020., sud iskaz svjedoka HV posljedično ne prihvaća kao vjerodostojan. Osim toga, riječ je očigledno o dobroj poznanici okrivljenice jer se znaju duži niz godina kao roditelji djece koja su zajedno pohađala vrtić pa se svjedok kao takav ukazuje i pristranim na što dodatno ukazuje i činjenica koju iznosi ovaj svjedok a i sama okrivljenica u svojoj obrani, da je 15. listopada 2020. mlt. ŽV u pratnji HV otišla u vrtić, a okrivljenica zasigurno svoje dijete ne bi povjerila bilo kome što ukazuje na to da je riječ o vrlo dobrom poznaničkom odnosu.

50. Ocjenjujući iskaze svih ispitanih svjedoka te ih dovodeći u vezu sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i koja je pročitana u dokaznom postupku, sud nalazi dokazanim da je 15. listopada 2020. okrivljenica pristupila oštećenikovom automobilu jer je oštećenik sa djetetom vrtić napustio prije njenog dolaska, a što ju je očigledno razljutilo i zbog čega ga je potom verbalno napala te pokušala zaustaviti njegov automobil kako bi uzela dijete. Obranu okrivljenice da je dijete plakalo i bilo uznemireno te ga je samo htjela smiriti, obeskrjepljuje i dopis vrtića iz kojeg proizlazi da je mlt. ŽV pri očevu dolasku u vrtić plakala, ali ju je odgajateljica umirila i dijete je potom otišlo sa ocem, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka BV koji ne krije da je dijete ranije plakalo ali tvrdi da se smirilo te da ga je uznemirilo ponašanje okrivljenice. Stoga sud smatra da je okrivljenica svojim postupanjem izazvala incident na parkiralištu u kojem je, kako tvrdi, i ozlijeđena jer ona tog dana, prema sudskoj odluci, nije ni trebala biti tamo s obzirom da je to bio očev dan za susrete i druženja sa djetetom. Osim toga, ako je i htjela smiriti dijete kako tvrdi, onda svakako nije trebala odvesti dijete s obzirom da je bila svjesna da je dijete taj dan trebalo provesti sa ocem koji ni na koji način, čak ni prema obrani okrivljenice, tog dana nije ugrozio dijete, slijedom čega nije bilo opravdanja za to što je tog dana dijete odvela i onemogućila mu susret i druženje sa ocem.

51. Iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu u vidu ispričnica liječnika proizlazi da je mlt. ŽV bila bolesna u razdoblju od 23. listopada do 30. listopada 2020. te od 2. studenog do 13. studenog 2020. Stoga u odnosu na optuženu tvrdnju kako okrivljenica nije odvodila dijete u vrtić u razdoblju od 15. listopada 2020. do 15. studenog 2020. valja reći da je dijete opravdano izostalo iz vrtića u razdoblju od 23. listopada do 30. listopada 2020. te od 2. studenog do 13. studenog 2020. jer to proizlazi iz ispričnice koju je izdao i potpisom verificirao liječnik djeteta. Međutim, mlt. ŽV izostala je iz vrtića i 19. listopada 2020., kada je otac imao sukladno sudskoj odluci pravo i dužnost preuzeti dijete radi susreta i druženja, a koji dan nije pokriven liječničkom ispričnicom. Nadalje, dijete je u vrtić došlo 22. listopada 2020. ali ga je majka odvela u 12,30 sati, a riječ je također o danu koji je dijete trebalo provesti sa ocem, a materijalni dokazi ne potkrjepljuju navod majke da je dijete preuzela ranije iz vrtića zbog bolesti po pozivu odgajateljice. Slijedom utvrđenog sud je izvršio intervenciju u činjenični opis optužnice, ne dirajući time u identitet optužbe, na način da je skratio vrijeme inkriminacije do 22. listopada 2020. s obzirom da je nakon tog dana dijete, prema potvrdi liječnika, opravdano izostalo iz vrtića pa se taj izostanak ne može pripisati krivnji majke dok u dane u koje je dijete izostalo iz vrtića i kada ga je majka oduzela od oca te ranije odvela iz vrtića, nisu ničime opravdani te je okrivljenica tada nedvojbeno postupala sa izravnom namjerom da onemogući susrete i druženja mlt. djeteta i oca BV odnosno da onemogući provođenje sudske odluke kojom su susreti određeni u te dane i na taj način.

52. Pored navedenog, iskazi svjedoka DV ukazuju na to da okrivljenica nije htjela da dijete viđa oca te je to odbijala, a nije htjela niti omogućiti ocu drugi dan za susrete i viđanja kada je dijete bilo bolesno u dane određene za susrete i viđanja sa ocem, iako za takvo postupanje nije imala nikakav opravdani razlog na što su joj i ukazivali, a što sve ukazuje na namjeru okrivljenice da spriječi i onemogući provođenje privremene mjere prema kojoj je otac ima pravo na susrete i viđanja sa mlt. djetetom.

53. Izvedeni dokazi stoga u potpunosti obeskrjepljuju obranu okrivljenice očigledno usmjerenu na otklanjanje od sebe kaznene odgovornosti. Kako u postupku nije dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenice u vrijeme počinjenja optuženog kaznenog djela sud je zaključio da je okrivljenica bila svjesna da onemogućavanjem ocu susreta i druženja sa mlt. djetetom postupa protivno sudskoj odluci kojom se štiti dobrobit mlt. djeteta te je upravo to i htjela čime su se u njenom postupanju ispunila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 pa ju je stoga za optuženo kazneno djelo valjalo oglasiti krivom kako je to u izreci navedeno.

54. Prilikom izbora kaznene sankcije sud je okrivljenici olakotnim cijenio činjenicu da je neosuđivana, da je riječ o svega nekoliko dana u kojem je onemogućavala susrete i druženja oca i mlt. djeteta odnosno da se radi o kratkom razdoblju protupravnosti dok otegotnih okolnosti nije nađeno.

55. Cijeneći navedene olakotne okolnosti uz izostanak otegotnih, sud je okrivljenicu, osudio na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem odredbe čl. 56. st. 1. KZ/11 okrivljenici izrekao uvjetnu osudu tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

55.1. Izrečenu sankciju sud smatra primjerenom stupnju krivnje i društvenoj opasnosti djela kao i da će se istom ostvariti kao generalna tako i specijalna prevencija.

56. Kako je okrivljenica proglašena krivom, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo joj je naknaditi troškove postupka i to po osnovi paušala s obzirom da je sud ocijenio da isti, sukladno utvrđenim imovinskim prilikama, a vodeći pritom računa o duljini trajanja postupka, može podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati te troškove zastupanja oštećenika po opunomoćeniku koje je, neovisno od imovinskih prilika, dužna snositi.

Rijeka, 28. siječnja 2026.

Sudac za mladež:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci uz zapisnike

- opun. ošteć.-OD Poldan i Gatara-po pravomoćnosti-sada samo zapisnici

-ošteć. Bpo pravom.

- okr. D

- braniteljica M. Vukelić Brčić, odvj. iz Rijeke uz zapisnike