REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-220/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženice ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-781/2025-2 od 29. rujna 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-15/2023- 78 od 17. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava iz članaka 14., 29. stavka 1., 48. stavka 1. i 118. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav).
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Tuženica u prijedlogu nije navela niti jedan razlog važnosti naznačenih pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. Ne mogu se, naime, naznakom razloga važnosti pitanja smatrati međusobno oprečne tvrdnje tuženice da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi zato što o njemu odluka drugostupanjskoga suda odstupa od prakse revizijskog suda, a potom da se radi o pitanju o kojemu prakse revizijskoga suda zapravo uopće nema, a praksa viših sudova o njemu da nije jedinstvena, te da se radi i o pitanju o kojemu praksa revizijskoga suda nije jedinstvena. Osim toga, ako tuženica već tvrdi da se radi o pitanju o kojemu praksa viših sudova nije jedinstvena, bila je dužna, na temelju članka 387. stavka 3. rečenice druge ZPP, uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti, što je ovdje izostalo.
5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije tek paušalno ustvrdila da su joj u postupku povrijeđena prava iz članaka 14., 29. stavka 1., 48. stavka 1. i 118. stavka 3. Ustava, a da potom ničim nije obrazložila kako je do tih povreda došlo. Tako tuženica nije učinila vjerojatnom tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava.
6. Kako je člankom 389.a stavkom 3. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaciti, između ostaloga, i onaj prijedlog za dopuštenje revizije koji ne sadržava jasno naznačene razloge važnosti pravnoga pitanja u smislu članka 385.a toga Zakona, a člankom 389.a stavkom 4. toga Zakona da će odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
