Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-259/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipe Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4096/2025 od 13. listopada 2025., dana 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4096/2025 od 13. listopada 2025. u dijelu pod točkom III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 125,00 € sa pripadajućim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od dana 11.01.2005. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi: “Naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita “, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 408,32 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2005. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 125,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. do isplate.

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki III. kojim mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 125,00 €, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381 ZPP, a niti one povrede koje žalitelj navodi u žalbi jer pobijano rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati dok žalitelj određeno ni ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

5. Tužitelj žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku navodeći da je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.330,00 €, a koja vrijednosti predmeta spora nije osporena od strane tuženika, te sukladno navedenom odvjetnički trošak iznosi 250,00 €a po radnji, a ne 125,00 €.

6. Međutim, takvi navodi tužitelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 40. st. 3. ZPP je propisano da ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno provjerio i utvrdio naznačenu vrijednost predmeta spora prilikom odmjeravanja odluke o parničnom trošku.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja da mu je trebalo dosuditi parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.330,00 € i to u odnosu na nenovčani dio kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu i u odnosu na kondemnatorni iznos od 408,32 €, valja reći da u slučaju kad se pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavlja i deklaratorni koji predstavlja pravnu osnovu kondemnatornog zahtjeva, kao vrijednost predmeta spora treba uzeti samo vrijednost kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Stoga je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pravilno utvrđena imajući u vidu samo vrijednost kondemnatorng tužbenog zahtjeva obzirom da deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe) istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu (stečenog bez osnove na temelju ništetnom utvrđene ugovorne odredbe) treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se u konkretnom slučaju samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu (isplatu) (istovjetno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima broj Revr- 475/2008 od 27. listopada 2008. i Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008.), dok ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke .

8. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 125,00 € sukladno odredbi čl. 380. st. 2. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. ove odluke.

9. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić