Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4066/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dražen Vuković i Saša Lalić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuković&Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, protiv tuženika LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, Trnjanska 73, radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2424/2022-21 od 16. listopada 2025. i o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 2424/2022-21 od 16. listopada 2025. i protiv rješenja istog suda broj P-2424/2022 od 11. rujna 2025., 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice UN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2424/2022-21 od 16. listopada 2025. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak.

II. Odbija se žalba tuženika LN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2424/2022-21 od 16. listopada 2025. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 8.262,50 eura.

III. Odbijaju se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u postupku povodom podnesenih žalbi.

IV. Odbijaju se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova sa sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Dužan je tuženik LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: šuma, površine 13486 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], tužiteljici VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati valjanu tabularnu izjavu podobnu za prijenos vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama s imena tuženika na ime tužitelja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, inače će takvu tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Dužan je tuženik LN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 1.062,50 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 16. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 8.262,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.«

2. Prvostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2025. odlučeno je:

„Odbija se prigovor vrijednosti predmeta spora te se kao VPS uzima onaj naveden u tužbi.“

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove, žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.226,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,25 eura uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 26,55 eura.

3.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 3.802,50 eura.

4. Tuženik je protiv dijela prvostupanjske presude u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.262,50 eura te protiv prvostupanjskog rješenja od 11. rujna 2025. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i raspravno rješenje od 11. rujna 2025. ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 3.802,50 eura.

4.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška u iznosu od 250,00 eura uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 13,28 eura.

5. U odnosu na žalbe stranaka podnesene protiv dijela prvostupanjske presude u točki II. izreke, prema odredbi čl. 129. st. 4. ZPP odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

6. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja:

- da je tužiteljica podnijela tužbu radi donošenja presude kojom se tuženiku nalaže izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio navode istaknute u tužbi te istaknuo prigovor zastare,

- da je tužiteljica u podnesku od 2. rujna 2025. povukla tužbu,

- da se tuženik protivio povlačenju tužbe,

pozivom na odredbu čl. 193. st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke.

6.1. Odlučujući o zahtjevu stranaka za naknadu parničnih troškova, sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP odlučio kao u točki II. izreke.

7. U odnosu na rješenje od 11. rujna 2025. prvostupanjski sud je, obzirom na to da je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi, smatrajući da je ista preniska, ocijenio da je tužiteljica u ovoj tužbi istaknula nenovčane zahtjeve te je pozivom na odredbe čl. 40. st. 2. i 3. ZPP odlučio kao u izreci citiranog rješenju od 11. rujna 2025.

8. Žalba tužiteljice je neosnovana.

9. Žalba tuženika je neosnovana.

10. Ovaj sud je ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i prvostupanjsko rješenje od 11. rujna 2025. kao i postupak koji je prethodio donošenju tih odluka, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima ističe da je u tužbi predložila da se ova parnica spoji na paricu broj P-4040/2020 radi zajedničkog raspravljanja, valja navesti da je odredbom čl. 313. ZPP propisana mogućnost spajanja više parnica radi zajedničkog raspravljanja, a ne obaveza suda, pa stoga u okolnostima konkretnog slučaja kada prvostupanjski sud nije postupio sukladno toj odredbi, neosnovano tužiteljica ovim žalbenim navodima sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 313. ZPP, jer to nije bilo nije je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 158. st. 2. ZPP, jer je tužiteljica u ovom predmetu podnijela tužbu radi donošenja presude kojom se tuženiku nalaže izdavanje tabularne isprave te je tu tužbu povukla iako tužitelj nije udovoljio istaknutom tužbenom zahtjevu, a tužiteljica ne tvrdi da je povlačenje tužbe uslijedilo iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku, pa je prvostupanjski sud u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pravilno odlučio kada je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove (čl. 154. st. 1. ZPP).

13. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kao i prvostupanjsko rješenje od 11. rujna 2025. nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti navedenim razlozima, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za odlučivanje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi radi donošenja presude kojom će se naložiti tuženiku izdati tužiteljici tabularnu ispravu, naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kuna (sada 1.327,23 eura), čime je tužiteljica postupila sukladno čl. 40. st. 2. ZPP.

15.1. Nadalje, tuženik je prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora, smatrajući da je ista suviše nisko naznačena, te je sud postupio sukladno čl.40. st. 3. ZPP i rješenjem od 11. rujna 2025. rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u visini koju je tužiteljica naznačila u tužbi, tj. 10.000,01 kuna (sada 1.327,23 eura).

16. U žalbi protiv rješenja od 11. rujna 2025. tuženik u bitnome ukazuje na činjenice da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula postupak radi utvrđivanja prava vlasništva u kojem je naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.527.289,50 kuna (sada 202.706,08 eura) te svako malo podnosi iste ili slične tužbene zahtjeve, zbog čega smatra da se radi o obijesnom parničenju, pa bi i u ovom predmetu vrijednost predmeta spora trebala iznositi 202.290,00 eura.

17. Suprotno takvom shvaćanju tuženika, po ocjeni ovog suda, utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u višem iznosu od onog koji je tužiteljica naznačila u tužbi, ne predstavlja sankciju za eventualno obijesno parničenje, već se radi o procesnoj mjeri radi ispravnog utvrđivanja vrijednosti predmeta spora radi nadležnosti, sastava suda, vrste postupka i prava na naknadu troškova. Cilj utvrđivanja pravilne visine vrijednosti predmeta spora je spriječiti nepravilnosti u postupku te pravilno voditi postupak, dok sud u slučaju obijesnog parničenja jedne stranke ima druge mehanizme radi zaštite druge stranke (primjerice izricanje novčane kazne radi povrede procesnih obveza), zbog čega su naprijed navedeni žalbeni navodi tuženika kojim osporava rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora, neosnovani.

18. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud, sukladno vrijednosti predmeta spora utvrđenoj rješenjem od 11. rujna 2025., odbio zahtjev tuženika preko dosuđenog iznosa parničnih troškova, a primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, zbog čega su žalbeni navodi protiv dijela točke II. izreke kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.262,50 eura, neosnovani.

19. Na žalbene navode tuženika kojima iskazuje neslaganje s obrazloženjem prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev nakon što se tuženik protivio povlačenju tužbe, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud u tako navedenoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, pravilno meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu na način da je tužbeni zahtjev odbio. Tuženik osporavajući pravilnost obrazloženja takve odluke u žalbi ustraje na navodima o obijesnom parničenju tužiteljice, a zbog kojih razloga je osporavao odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke kao i rješenje od 11. rujna 2025. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora, a koje razloge je ovaj sud, naprijed u ovom obrazloženju, razmotrio i otklonio kao osnovane.

19.1. Dakle žalbenim navodima kojima tuženik osporava pravilnost obrazloženja prvostupanjske presude nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost te presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev, pri čemu tužitelj neosnovano ističe povredu prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, jer i u slučaju da je sud razmatrao i ocjenjivao navode kojima je tuženik osporavao tužbeni zahtjev tijekom postupka, u konkretnim okolnostima kada se tuženik protivio povlačenju tužbe, u odnosu na tuženika ne bi mogla biti donesena drugačija presuda od one koju je donio prvostupanjski sud.

20. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke.

21. Zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav podnesenih žalbi odbijeni su na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP (točka III. izreke).

22. Zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu protivne strane odbijeni su na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (točka IV. izreke).

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković