REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1494/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv prvotuženice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženice mlljt. PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici MŽ, koje zastupa punomoćnik Neven Kapitan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan u Zagrebu i trećetuženika HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-882/2022-2 od 9. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru broj P-1129/2021-13 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-882/2022-2 od 9. siječnja 2023. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru broj P-1129/2021-13 od 14. travnja 2022. pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženima 1. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj 44. [adresa], 2. mllj. PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj 44. [adresa], zastupana po majci i zz MŽ, 3. FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, iznos od 2.828,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19.5.2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, naknaditi MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mllj. PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj 44. [adresa], zastupana po majci i zz MŽ trošak postupka u iznosu od 2.187,50 kn u roku od 15 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2031/2023-2 od 7. lipnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Da li se na regresne tražbine Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobama odgovornima za štetu odnosno njihovim pravnim sljednicima temeljem čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/94) odnosno temeljem čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan Zakonom o obveznim odnosima ili zastarni rok od tri godine propisan čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 25/11)?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima naložiti da mu naknade troškove žalbenog i revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 2.828,53 kuna (375,41 EUR) koliko je tužitelj, kao osiguratelj, isplatio Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb, kao oštećeniku i vlasniku prometne signalizacije i opreme oštećene i uništene u prometnoj nesreći koju je prouzročio prednik tuženika upravljajući neosiguranim i tehničkim neispravnim vozilom.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), primjenom koje je prigovor zastare ocijenio osnovanim. Prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda regresno potraživanje osiguratelja prema osiguraniku kao i prema njegovim nasljednicima zastarijeva u roku od tri godine, a zastara počinje teći prvog dana iza dana kad je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku.

10. Drugostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Tužitelj u reviziji navodi da predmetna tražbina nije tražbina iz ugovora o osiguranju već tražbina s osnova regresa koja se temelji na odredbi čl. 91. st. 1. i 4. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/94 - dalje: ZO) i čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP). Poziva se na pravno shvaćanje revizijskog suda (zauzeto u odlukama broj Rev 406/2007 od 16. svibnja 2007., broj Rev 1135/2009 od 21. travnja 2020, Rev 2216/1 od 1. veljače 2018. i Rev-x 809/2018 od 8. svibnja 2019.) prema kojem se na regresne tražbine osiguratelja prema osobama odgovornima za štetu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina jer zakon ne propisuje neki poseban zastarni rok za taj pravni odnos.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZO, koji je bio na snazi 4. listopada 2015. u trenutku štetnog događaja, oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Sukladno odredbi st. 4. istog članka Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

12.1. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOOP, koji je bio na snazi 18. svibnja 2016. u vrijeme isplate naknade štete oštećeniku, propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Sukladno st. 5. istog članka Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

12.2. Prema odredbi čl. 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13. Iz spisa proizlazi da je prednik tuženika 4. listopada 2015. prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastala materijalna šteta na prometnoj signalizaciji i opremi u vlasništvu Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, koju štetu je tužitelj naknadio oštećenoj osobi 18. svibnja 2016.

14. Prema shvaćanju ovog revizijskog suda u konkretnom slučaju nije riječ o tražbini iz ugovora o osiguranju već o regresnom potraživanju tužitelja koji na temelju odredbe čl. 91. st. 1. i 4. ZO odnosno na temelju čl. 29. st. 5. ZOOP, zahtijeva od nasljednika osobe odgovorne za štetu nanesenu korištenjem neosiguranog vozila iznos koji je isplatio oštećeniku. Stoga, u slučaju kad je šteta uzrokovana uporabom neosiguranog vozila pa Hrvatski ured za osiguranje potražuje od osobe odgovorne za štetu ili njezinih nasljednika iznos koji je isplatio oštećenoj osobi, nema osnova za primjenu trogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 234. st. 3. ZOO. To stoga jer je navedenom odredbom propisan rok zastare kod ugovora o osiguranju, a ne za regresne tražbine. Za regresne tražbine kakva je predmetna tražbina odredbama ZO, ZOOP, ZOO, niti kojeg drugog zakona nije određen neki drugi rok zastare pa se sukladno čl. 371. ZOO primjenjuje rok zastare od pet godina (tako i ovaj sud primjerice u odluci broj Rev-x 809/2018 od 8. svibnja 2019. i drugim odlukama na koje se u reviziji poziva tužitelj).

15. Iz navedenog proizlazi da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3132/2018 od 8. srpnja 2020. koja je donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. Naime u tom predmetu je odlučeno o zahtjevu osiguratelja prema svom osiguraniku, za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio trećim osobama s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju jer je osiguranik tužitelja u alkoholiziranom stanju uzrokovao prometnu nesreću u kojoj su treće osobe pretrpjele štetu.

16. Slijedom iznesenog odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:

Na regresne tužbe Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobama odgovornima za štetu odnosno njihovim pravnim sljednicima, podnesenim na temelju čl. 91. st. 1. i 4. ZO odnosno čl. 29. ZOOP, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO.

17. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova i pogrešne primjene materijalnog prava glede zastarnog roka činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno nema uvjeta za preinaku pobijane odluke. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute su obje nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina