Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića br.1

Poslovni broj: Gž-570/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sunčice Lovrić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, Zakmardijeva 20 protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-238/2023-39 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-238/2023-39 od 20. ožujka 2025. potvrđuje u točki I. izreke presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene u preostalom dijelu se prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-238/2023-39 od 20. ožujka 2025. ukida u točkama II. i III. izreke presude, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužene radi naknade troškova podnošenja žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 31/06, zaključenog dana 29.3.2006. godine između tužitelja IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 8.492,52 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 0,52 EUR od dana 12.5.2006 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od dana 12.6.2006 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 212,96 EUR od dana 17.3.2007 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,16 EUR od dana 12.11.2007 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od dana 12.12.2007 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,27 EUR od dana 12.1.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,86 EUR od dana 12.2.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 32,34 EUR od dana 12.3.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,24 EUR od dana 12.4.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od dana 12.5.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 25,16 EUR od dana 12.6.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 23,21 EUR od dana 12.7.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 22,51 EUR od dana 12.8.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 24,84 EUR od dana 12.9.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 35,95 EUR od dana 12.10.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 40,06 EUR od dana 12.11.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,84 EUR od dana 12.12.2008 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,13 EUR od dana 12.1.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 50,47 EUR od dana 12.2.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 53,47 EUR od dana 12.3.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,97 EUR od dana 12.4.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 46,20 EUR od dana 12.5.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 43,79 EUR od dana 12.7.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 51,91 EUR od dana 12.8.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 55,92 EUR od dana 12.9.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 72,02 EUR od dana 17.10.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,81 EUR od dana 12.11.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,03 EUR od dana 12.12.2009 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 61,12 EUR od dana 12.1.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 64,50 EUR od dana 12.2.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 63,47 EUR od dana 12.3.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 68,46 EUR od dana 19.4.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 73,94 EUR od dana 12.5.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,77 EUR od dana 12.6.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 86,06 EUR od dana 12.7.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 169,27 EUR od dana 18.8.2010 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 1003,28 EUR od dana 3.2.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 116,75 EUR od dana 16.2.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 83,98 EUR od dana 12.3.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 77,02 EUR od dana 12.4.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 88,09 EUR od dana 12.5.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 282,95 EUR od dana 18.7.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 145,67 EUR od dana 12.8.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 114,48 EUR od dana 10.11.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 206,98 EUR od dana 16.11.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 208,67 EUR od dana 15.12.2011 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 129,56 EUR od dana 13.1.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 4,87 EUR od dana 16.2.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 99,96 EUR od dana 20.2.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 87,86 EUR od dana 24.5.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 398,17 EUR od dana 14.6.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 392,39 EUR od dana 28.6.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 359,72 EUR od dana 7.9.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 161,08 EUR od dana 11.9.2012 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 102,50 EUR od dana 10.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 199,08 EUR od dana 23.10.2013 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 662,91 EUR od dana 9.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 270,54 EUR od dana 10.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 44,68 EUR od dana 11.1.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 12,94 EUR od dana 28.2.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 74,53 EUR od dana 10.4.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,41 EUR od dana 9.5.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 22,86 EUR od dana 27.6.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 29,20 EUR od dana 30.6.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 52,61 EUR od dana 1.8.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,41 EUR od dana 8.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 142,01 EUR od dana 18.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 147,31 EUR od dana 29.9.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 40,81 EUR od dana 10.11.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 20.11.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 179,48 EUR od dana 22.12.2014 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 54,06 EUR od dana 14.1.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,67 EUR od dana 10.2.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 234,87 EUR od dana 27.2.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 158,60 EUR od dana 31.3.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 49,41 EUR od dana 12.5.2015 .godine do potpune isplate,

- na iznos od 100,03 EUR od dana 28.8.2015 .godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.315,05 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2025., kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 eura.“

2. Protiv naprijed navedene prvostupanjske presude u točkama I., II. i III. izreke pravovremenu žalbu podnijela je tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu preinačiti na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj zajedno sa troškovima podnošenja žalbe, sve sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, a podredno prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je deklaratoran zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 31/06 zaključenog 29. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarski franak (CHF), te kondemnatoran tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 8.492,52 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama po osnovu preplaćenih anuiteta kredita radi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23., dalje: ZPP), a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalbenim navodima ukazuje tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, time da je u odnosu na točku I. izreke presude na pravilno utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen.

7. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 6. ožujka 2023. postavio zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 4.503,89 eura, a zahtjev je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja preinačio podneskom od 28. travnja 2024. ispravljenim na ročištu za glavnu raspravu 21. svibnja 2024., zahtijevajući po istom osnovu isplatu iznosa od 8.492,52 eura. Neosnovana je žalbena tvrdnja tužene da je prešutnim dopuštenjem preinake tužbe učinjene nakon zaključenja prethodnog postupka i usprkos njezinom protivljenju, prvostupanjski sud nepravilno primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP- a počinio bitnu postupovnu povredu. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je postupio prvostupanjski sud time što je u skladu sa čl. 190. st. 2. u vezi st. 3. ZPP-a, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Zoranu Milobari, dipl. oec. i u skladu s njegovim nalazom i mišljenjem, prešutno dopustio objektivnu preinaku tužbe odlučujući pobijanom presudom o tužbenom zahtjevu preinačenom prije zaključenja glavne rasprave, jer je to doista bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Pritom valja napomenuti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26. studenoga 2021., pod poslovnim brojem broj Su IV

– 162/2021 usvojen je zaključak koji glasi: „U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.“

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno utvrdivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare, utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a činjenica što je tužitelj prihvatio konverziju po tom ugovoru slobodnom voljom i potpisao izračun konverzije, te potom i Dodatak ugovoru o kreditu, ne znači da je on izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Upravo suprotno, korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i ostvarivati eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju (pravo na povrat preplaćenog novčanog iznosa) i nakon konverzije ugovora o kreditu. Prema tomu, prvostupanjski sud pravilno smatra da sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te da ugovorne odredbe koje su zamijenjene tim dodatkom, definiraju ugovorni odnos stranaka za ubuduće.

9. Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 31/06 dana 29. ožujka 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je tužena odobrila tužitelju namjenski kredit u svrhu otplate ranije odobrenih kredita kod tužene banke i adaptacije stana u [adresa] u iznosu od 67.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,50% godišnje.

10. Između stranaka nije sporna činjenica da su 18. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu, kojim su u skladu s odredbom čl. 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15., dalje: ZID ZPK/15) izvršile konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da ga u pogledu ništetnosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli obvezuju utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, koji je pokrenut tužbom tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka kao tuženika, među ostalima i protiv tužene banke.

11.1. Tom je pravomoćnom presudom, potvrđenom u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na tuženika u točki 1. izreke utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i drugim internim aktima banke u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., odnosno ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., i to zato što protivno propisima o zaštiti potrošača prije i u vrijeme zaključenja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorene kamate, odnosno da u pogledu ugovorene valutne klauzule tužena banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.2. Navedena pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koju se tužitelj poziva u tužbi, ima izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07), čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a obvezuje i sud u ovom postupku, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. U tom kontekstu suprotno stajalištu žalitelja u ovom pojedinačnom postupku zaštite tužitelja kao potrošača nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li ništetne sporne ugovorne odredbe (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF) zbog povrede odredbi propisa kojima je regulirana zaštita potrošača, niti na te okolnosti provoditi dokaze u situaciji kada su sadržajno istovjetne odredbe već ocijenjene ništetnima u kolektivnom sporu. To iz razloga što ne može postojati utvrđena nepoštenost i ništetnost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji nepoštenost i ništetnost takvih istovjetnih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetima Rev-18/2018 i Rev-3142/2018). Takva vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu bila bi isključena u slučaju postojanja nekih posebnih okolnosti zbog kojih se sporne ugovorne odredbe ne bi mogle podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi izraženi u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu, no na takve okolnosti žalitelj ne ukazuje.

11.3 . Prvostupanjski je sud ocijenio sve provedene dokaze, kako za sebe tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, za što je dao i valjano obrazloženje, pa nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju sadržajem žalbenih navoda ukazuje tužena. Valja napomenuti da tužena nije ni podnijela prijedlog za saslušanjem određenog službenika banke u svojstvu svjedoka, nije iznosila prijedloge za saslušanjem drugih svjedoka, a dokaz saslušanjem tužitelja je proveden, pa je neosnovan i žalbeni navod tužene da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja, slijedom čega u odnosu na deklaratoran tužbeni zahtjev nije dokazano ni postojanje žalbenog razloga iz čl. 355. ZPP-a.

12. Neosnovano žalbenim navodima tužena ukazuje da se odredba članka 502.c ZPP- a ne primjenjuje u ovom postupku, jer je odredbom čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) propisano da tužitelj može temeljem odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača pokrenuti postupak (tužbu ili bilo koji postupak) vezano za postupanje trgovca ako je suprotno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa koji su navedeni u čl. 106. st. 1. ovog Zakona, kojim će se zahtijevati ostvarenje prava koja pripadaju tužitelju na temelju pravila Zakona o zaštiti potrošača.

12.1. Odredbe čl. 502.c ZPP-a i odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. U skladu s prethodno iznesenim razlozima, prvostupanjski je sud zasnivajući svoja utvrđenja na izreci pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, suprotno stajalištu žalitelja pravilno zaključio o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, što kraj izostanka dokaznih prijedloga tužene na okolnosti pod kojima je sklopljen Ugovor o kreditu, uključujući i sporne ugovorne odredbe, nije rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, niti su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, pa posljedično tomu u odnosu na ovo prethodno pitanje nije ostvarena ni bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP-a na koju neosnovano upire žalitelj.

13. Tužitelj je navodima tužbe i u iskazu prilikom saslušanja u svojstvu stranke tvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora i u vrijeme zaključenja istog nije od tužene dobio potrebna pojašnjenja i upozorenja, niti je upozoren na rizik koji nosi kredit sa valutnom klauzulom u CHF, te se poziva na utvrđenja presuda iz kolektivnog spora, a s druge strane, iako se radi o tipskom ugovoru što nije sporno, tužena tijekom postupka nije niti predlagala određene dokaze na temelju kojih bi dokazala da je sa tužiteljem pregovarala i da mu je dala sve potrebne informacije i upozorenja o fluktuaciji tečaja CHF. Tužena nije dokazala, pa niti drugim personalnim dokazima dokazivala da je sa tužiteljem pregovarala i da mu je iznijela sve potrebne informacije, a niti je dokazala razloge zbog kojih se ne bi mogla primijeniti utvrđenja presuda iz kolektivnog spora. Stoga je prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijane presude pravilno utvrdio ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli iz čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu i pritom za razumljivost presude nije bilo nužno citirati tekst dijelova tih članaka, na temelju presude iz kolektivnog spora u vezi iskaza tužitelja, jer tužena nije niti neposredno prije zaključenja ugovora, a niti prilikom zaključenja istog pregovarala sa tužiteljem o pojedinim odredbama, niti mu je dala potrebne informacije da bi on mogao donijeti pravilnu ocjenu i zaključak o rizicima fluktuacije tečaja, te je na kraju sav rizik promjene tečaja prebačen na tužitelja. Neosnovano stoga tužena u žalbi ponovno ističe da navedene odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne.

14. Dakle, polazeći od utvrđenja iz točke 1. izreke pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prvostupanjski je sud pravilno i u skladu s odredbom čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, radi čega je žalbu tužene djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Neosnovano žalbenim navodima tužena upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 502.c u svezi s čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Kako se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, odnosno po ZID ZPK/15 konvertiraju krediti koji predstavljaju potrošačke kredite, a što je i određeno člankom 1. navedenog Zakona, koja odredba propisuje da se zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditu, a u kojima kao korisnik kredita nastupa kao potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koji određuje ovaj Zakon, a iz čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen za namjenu otplate ranije odobrenih kredit u tuženoj banci i adaptacije stana na adresi tužitelja, za koju namjenu je kredit i utrošen što potvrđuje i tužitelj u svom stranačkom navodu, a što tužena zbog izostanka dokaznih prijedloga kojima bi dokazala suprotno nije na valjan način osporila, to žalbeni navodi tužene da se ne radi o potrošačkom kreditu nisu osnovani. Kako se tužitelj još tužbi pozivao na svoj status potrošača i iznio prijedlog da se na iznesene navode on sasluša kao stranka, a što je u svom stranačkom iskazu i potvrdio, neosnovano mu i neargumentirano tužena žalbom to svojstvo potrošača osporava.

16. Nije osnovan ni žalbeni navod tužene kojim on osporava aktivnu legitimaciju tužitelja zbog činjenice da se u dijelu prometa po Ugovoru o kreditu kao platitelj ne navodi tužitelj. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su se sve uplate izvršavale u ispunjenju obveza tužitelja kao korisnika kredita i da je sve te uplate tužena primila i prihvatila u svrhu ispunjenja obveza tužitelja iz Ugovora o kreditu, tužitelj je u svom uvjerljivom iskazu naveo da je uplate po tom ugovoru obavljao on, a povremeno njegovi sinovi i supruga po tužiteljevu nalogu i u njegovo ime, ponekad njegova prijateljica ĆT i jamac po kreditu kojima je on vraćao uplaćene iznose, a tužena koja vodi evidenciju o uplatama nije tvrdila ni dokazala da bi te uplate uračunala u ispunjenje nekih drugih obveza različitih od onih iz predmetnog ugovora, uslijed čega žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, nisu osnovani.

17. S obzirom na ništetnost ugovorne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj primjenom čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) ima pravo na povrat onoga što je tužena stekla po osnovi takve ništetne ugovorne odredbe, to jest na povrat preplaćenih anuiteta kredita po osnovi plaćenih tečajnih razlika u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

18. Iz objavljenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (izvod iz zapisnika broj: Su-IV- 33/2022-2) proizlazi kako u situaciji kada je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno iste ugovorne odredbe u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18.1. Kako se tužitelj poziva na pravna shvaćanja iz presuda o kolektivnoj tužbi koje su naprijed citirane na temelju članka 502.c. ZPP-a, rok zastare ne bi počeo teći prije pravomoćnosti tih presuda, odnosno zastarni rok u pogledu isplate preplaćenog s osnova ništetne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope počinje teći 13. lipnja 2014., a za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF 14. lipnja 2018., kada je tužitelj kao potrošač mogao saznati za nepoštenost tih ugovornih odredbi, a što je u skladu sa stajalištima izraženim u odlukama Suda europske unije u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, kao i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. Dakle, tužba za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjela, jer od 14. lipnja 2018. pa sve do dana podnošenja tužbe u ovoj parnici 6. ožujka 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na zahtjeve za povrat stečenog bez osnove.

18.2. Neosnovana je žalba tuženika kojom i u žalbenoj fazi postupka ustraje kod prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. pod poslovnim brojem Su-IV-

123/2024-5 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

19. Prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Zorana Milobare, dipl.oec. utvrđuje visinu preplaćenog novčanog iznosa po osnovi sporne ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da visina preplaćenih anuiteta kredita po osnovi tečajnih razlika iznosi 8.492,52 eura i sud obvezuje tuženu na isplatu tužitelju tog novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao u točki II. izreke pobijane presude. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je on za izračun tečajne razlike za utuženo razdoblje koristio srednji tečaj Hrvatske narodne banke važeći na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta kao što je to prikazano u Tabeli 1 i Tabeli 2 nalaza i mišljenja vještaka (prvog dana u mjesecu), te da mu je nepoznata činjenica o razdobljima eventualnog moratorija otplate kredita i misli da to ne utječe na obračun u nalazu, time da pritom takvo mišljenje vještak nije obrazložio. Tužena je još u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka prigovorila da je vještak trebao koristiti tečaj na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, a ne tečaj na dan dospijeća anuiteta, a koji stav kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tužene moglo doći samo na dane plaćanja anuiteta, koji su prema nalazu i mišljenju vještaka različiti od dana dospijeća anuiteta; te da je u razdoblju od 28. rujna 2012. do 1. srpnja 2013. bio moratorij otplate kredita što je vidljivo iz prometa po kreditu, kod kojih prigovora ostaje i u podnesenoj žalbi. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stava nije utvrdio visinu preplaćenih anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prema tečaju CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta u odnosu na početni tečaj, već prema tečaju na dan dospijeća anuiteta, time je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odluku o visini tužbenog zahtjeva, dok se u odnosu na moratorij otplate kredita vještak nije izjasnio zbog čega smatra da to nije od utjecaja na njegov izračun i u kojem dijelu je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, radi čega je pobijanu presudu u točki II. izreke valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. Radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na visinu novčanog iznosa koji je tužena stekla po osnovu preplaćenih anuiteta kredita zbog tečajnih razlika, valjalo je žalbu tužene djelomično prihvatiti, pa na temelju čl. 370. ZPP- a ukinuti prvostupanjsku presudu u osporenim točkama II. i III. izreke i u tom ukinutom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1. ZPP-a) i utvrditi činjenice na koje mu je ukazano u ovom rješenju, time da će od financijsko- knjigovodstvenog vještaka zatražiti obrazloženo očitovanje radi čega smatra da moratorij kredita nije odlučan za izračun stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i zatražiti dopunu nalaza i mišljenja u kojoj će vještak za izračun preplaćenih anuiteta kredita zbog tečajnih razlika primijeniti odgovarajući tečaj CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta (umjesto pogrešno primijenjenog tečaja na dan dospijeća anuiteta).

20.1. Nakon što provede parnične radnje i raspravi sporna pitanja na koja mu je ukazano ovim rješenjem, prvostupanjski će sud vodeći računa o prethodno iznesenim razlozima, o tužbenom zahtjevu radi isplate i troškovima cijelog postupka, uključujući i one nastale u žalbenom stadiju postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

21. Prvostupanjska presuda u nepobijanoj točki IV. izreke ostaje neizmijenjena.

22. Iz svih naprijed navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja, primjenom čl. 368. st. 1., čl. 370. i čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Bjelovar, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko