Poslovni broj: Usž-4561/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice KNiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Trg Stjepana Radića 1 , Zagreb , OIB: 61817894937 , radi propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2089/2024-9 od 3. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Žalba tuženika se usvaja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2089/2024-9 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-551-06/24-014/177 , urbroj: 251-02-01/001-24-2 od 11. ožujka 2024. i poništavanje rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-050-01/23-005/41 , urbroj: 251-09-20/001-23-2 od 10. studenoga 2023.

III. Odbija se žalba tužiteljice KNiz [adresa]protiv točke VI. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2089/2024-9 od 3. listopada 2025.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2089/2024-9 od 3. listopada 2025. poništena je točka I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/24-014/177, urbroj: 251-02-01/001-24-2 od 11. ožujka 2024. (točka I. izreke presude), poništena je točka I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-050-01/23-005/41, urbroj: 251-09-20/001-23-2 od 10. studenoga 2023. (točka II. izreke presude), naloženo je nadležnom tijelu tuženika da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude i povrata spisa, tužiteljici izda odgovarajuću potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1197, urbroj: 251-10-01-16-2 od 23. studenoga 2016. (točka III. izreke presude), u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka IV. izreke presude), naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 60 dana od dana pravomoćne odluke o troškovima naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura s pripadajućim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate (točka V. izreke presude) te je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbijen (točka VI. izreke presude).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Pročelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba od 10. studenoga 2023. kao neosnovana.

3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužiteljica pobija točku VI. izreke presude upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome smatra da je sud kao opravdan izdatak trebao priznati trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu održanom u prvostupanjskom upravnom sporu. Ovo iz razloga jer je tužiteljica uspjela u upravnom sporu, stoga po načelu cause, tuženik je dužan snositi u cijelosti sve troškove upravnog spora. Smatra da je obrazloženje osporene presude proturječno i arbitrarno u odnosu na razloge odbijanja zahtjeva za naknadu troška odvjetničkog zastupanja na ročištu koje je nesporno održano. Naime, sud obrazlaže da je ročište održao isključivo iz razloga jer je tužiteljica u tužbi zatražila održavanje istog iako je u konkretnom slučaju upravni spor mogao riješiti bez održavanja rasprave, dok se istovremeno pozvao na odredbu članka 6. Zakona o upravnim sporovima. Upućuje na sadržaj odredbe članka 98. Zakona o upravnim sporovima kojim su propisane pretpostavke za rješavanje upravnog spora bez rasprave. Smatra da je tuženik osporavajući tužbu preuzeo na sebe i rizik snositi troškove upravnog spora koji su bili predvidljivi, a propisani Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sukladno praksi Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju upućuje u žalbi, zaključuje da je time što joj nije priznat trošak odvjetničkog zastupanja na održanoj raspravi u upravnom sporu povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu kao i jamstvo na djelotvoran pravni lijek. Smatra da joj je takvom odlukom upravnog suda povrijeđeno i pravo vlasništva budući da odbijanje navedenog troška odvjetničkog zastupanja predstavlja znatan teret za tužiteljicu. Ističe da javnopravno tijelo u upravnom postupku nastupa kao iure imperii, stoga država, konkretno javnopravno tijelo, odgovara za saniranje vlastitih pogrešaka te se taj financijski teret ne može prebaciti na pojedince. Navodi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni razlozi za sankcioniranje procesne discipline sukladno praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju upućuje, već je tužiteljica usmenom raspravom ostvarila svoja procesna prava propisana Zakonom o upravnim sporovima te joj je trebao biti naknađen trošak održavanja istoga. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti osporenu točku VI. izreke prvostupanjske presude u smjeru žalbenih navoda uz naknadu troškova za sastav žalbe, uvećanih za pripadajući trošak PDV-a te zakonske zatezne kamate.

4. Tuženik izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ukratko opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te zaključuje kako je pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice protiv rješenja tijela prvog stupnja od 10. studenog 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 23. studenog 2016. kao neosnovan. Upućuje na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja tuženika i na odredbu članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) prema kojoj stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima ukoliko tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da navedena odredba ne upućuje i ne daje mogućnost strankama da inzistiraju na iskazivanje klauzula na način da pribjegavaju izjavljivanju prigovora na ne postupanje čelniku tijela, potom žalbe i pokretanje upravnog spora te da bespotrebno mobiliziraju upravnosudski aparat. Stavljanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje nije uvjet za pokretanje bilo kakvih daljnjih postupaka radi namirenja potraživanja ili izjavljivanja izvanrednih pravnih lijekova. Sam zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti ne predstavlja poseban postupak, odnosno postupanje upravnog tijela u kojem se ne donosi posebno rješenje. Budući da stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima, nema osnove za vođenje upravnog postupka ili upravnog spora radi iskazivanja klauzula. Posljedično tome stranka nema pravo na trošak upravnog spora, a posebice ne na prekomjerni trošak kakav je određen točkom V. prvostupanjske presude. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika dostavljene su na odgovor suprotnim stranama u ovom postupku, no međutim niti tužiteljica niti tuženik nisu dostavili odgovore na žalbu, iako su iste uredno primili.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tuženika.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je nepravilnim stajalište tuženika kako izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti nije upravna stvar uz obrazloženje da potvrda izvršnosti predstavlja potvrdu o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službene evidencije sukladno odredbi članka 159. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) te u slučaju neizdavanja predmetne potvrde sukladno stavku 5. iste zakonske odredbe stranka ima pravo izjavljivanja žalbe tuženiku kao nadležnom drugostupanjskom tijelu.

9. Međutim, takvo stajalište prvostupanjskog suda, ovaj Sud ne može ocijeniti pravilnim.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da se zahtjev tužiteljice prvostupanjskom upravnom tijelu odnosi na izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i sport, KLASA: 551-06/16-013/1197, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 23. studenoga 2016. te je tuženik u povodu žalbe tužiteljice ocijenio da izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti nije upravna stvar.

11. Prema stajalištu ovog Suda izraženom u predmetima iste činjenične i pravne osnove, npr. Usž-3459/2024, u predmetima izdavanja potvrde izvršnosti o kakvom je riječ u konkretnom slučaju, ne radi se o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje u upravnom postupku. Stoga javnopravno tijelo prvog stupnja vezano za podneseni zahtjev nije ni trebalo donijeti rješenje te je u provedenom postupku pravilno odbačena žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave.

12. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 159. stavak 2. ZUP-a o kojoj bi se sadržajno odlučivalo rješenjem, bez obzira na naziv akta, kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenoj presudi, a čemu tuženik osnovano prigovara, to je trebalo usvojiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 135. stavak 2. ZUS-a poništiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora budući da nije uspjela u upravnom sporu te u tom slučaju sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a sama snosi troškove spora.

13. Kako tužiteljica nema pravo na naknadu troška upravnog spora jer nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to i žalba tužiteljice izjavljena protiv točke V. izreke osporene presude kojom se smatra opravdanim troškove upravnog spora u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom, nije osnovana te je istu trebalo odbiti temeljem odredbe članka 135. stavaka 1. ZUS-a . S tim u vezi, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a .

14. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, dok se točka III. izreke temelji na odredbi članka 135. stavak 1. ZUS-a , a odluka o trošku upravnog spora, uključujući i žalbeni dio upravnog spora sadržana u točki IV. izreke temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a .

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić