REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-883/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristina Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ĐM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku VM, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE dioničko društvo, OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Tuženiku se nalaže da tužitelju isplati 10.960,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.000,00 euro od 8.3.2022.g. do isplate, a na iznos od 960,00 euro tekućim od 28.1.2026.g. do isplate, po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.574,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.574,08 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.4.2017.g. zadobio ozljedu na radu kao radnik tvrtke T.E.L.E. TIM d.o.o., kada prilikom obavljanja radnih zadataka penjao po aluminijskim ljestvama na stup u vlasništvu HT d.d. radi otklona kvara na liniji pretplatnika, pri čemu je došlo do puknuća i pomicanja stupa te destabilizacije ljestvi, što je izazvalo pad tužitelja pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede.

U vrijeme štetnog događaja, poslodavac tužitelja bio je osiguran kod tuženika od odgovornosti prema radnicima policom osiguranja P13 1020181614. Zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli koje se sastoje u snažnim bolovima, značajno ograničenoj pokretljivosti, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda i naruženja, te je pretrpio strah, a bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega u iznosu od 37.000 kuna. Tužitelj je uputio tuženiku odštetni zahtjev 10.11.2017., međutim isti nije ponudio adekvatan odgovor.

Podneskom od 30.08.2022. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.390,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i postupku osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor zastare, a obzirom je od saznanja za štetu i štetnika proteklo više od 3 godine. Tuženik ne osporava postojanje police osiguranja prema djelatnicima P13- 1020181614. Priznaje da se tužiteljica prije tužbe javila tuženiku u mirnom postupku no njegov osiguranik (tužiteljičin poslodavac) nije tuženiku pružio informacije o samom štetnom događaju. Opisani događaj ne predstavlja događaj temeljem kojeg bi tužitelj ostvarivao pravo na naknadu budući se radi o evidentnoj gruboj nepažnji samog tužitelja i grubom kršenju procesa rada, a koji se nije pridržavao uputstava svog poslodavca i obavljao je poslove koje nije smio obavljati, a što je uostalom i sam priznao u postupku inspekcijskog nadzora. Također, tužitelju nije niti priznata ozljeda na radu, a obzirom je do ozljede došlo uslijed „skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja“ tužitelja.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u zapisnike Inspektorata rada, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, odštetni zahtjev, dopis tuženika od 14.11.2017., prijavu štete - osiguranje imovine , medicinsku dokumentaciju, policu osiguranja s pripadajućim uvjetima, spis Državnog inspektorata, Područnog ureda rijeka, Ispostava u Puli klasa 116-02/17-41/52, ur.broj 443-02-02-19-24-13 s cjelokupnom radnopravnom dokumentacijom tužitelja i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku je saslušan tužitelj kao stranka, svjedok NM te proveden dokaz medicinskim vještačenjem kao i neposrednim uvidom u naruženja tužitelja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku nije bilo sporno da je poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj P13 1020181614 kod tuženika, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

5.1. Sporno je osnov i visina zahtjeva.

6. Prema odredbi čl. 929.st.4. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO), osiguratelj može isticati svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje temeljem ugovora ima pravo prema ugovaratelju osiguranja. Tako je u ovom postupku trebalo utvrditi i odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja te visinu zahtjeva.

7. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

7.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

7.2. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

8. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos. ,

9. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je u sporno doba morao otkloniti kvar i trebao je ispitati liniju na stupu, a to je uobičajeno da ih radi dvoje, pa je pozvao kolegu NM da mu pomogne liniju jer je ona duga od 3-5km i treba dva radnika da ispita svoj kraj linije.. Kada je on došao zajedno su pregledali stup, lupali su ga čekićem i činio im se čvrst. Isto tako su ga tresli te nisu zaključili da bi bio šuplji iznutra. Ta kutija koju su trebali ispitati (A6 box) je na visini 2,5 m te su postavili ljestve, počeo se penjati, došao je glavom do kutije od 2,5m te je stup puknuo i on je pao. Tužitelj je visok 1.93m i možda se popeo metar po tim ljestvama koliko mu je trebalo da dođe do te kutije. U svom radu uobičajeno se penjao do 3,5 m visine, a iznad 3,5m visine ima zabranu da se penje.

10. Svjedok NM u svom iskazu sjeća se da ga je tužitelj pozvao da mu pomogne otkloniti kvar i ispitati liniju. Došli su zajedno do tog stupa gdje se nalazila razvodna kutija, a ta razvodna kutija nalazila se na visini od 2,5 m. Krenuli su provjeravati ispravnost stupa, jer su dužni provjeriti stup prilikom intervencije pa su udarali čekićem po njemu, probali su ga zanjihati i stup se činio stabilnim. Postavili su ljestve i tužitelj se počeo penjati, no u tom trenutku stup je krenuo prema dolje, napomenuo je da stup nije pao, već je visio na kablovima i od tog kretanja stupa tužitelj je pao na pod. Tužitelj se popeo na visinu tako da mu je glava bila na nekih 2-2,5 metra, a po mojoj njegovoj procjeni noge od poda su bile udaljene možda pola metra. Sjeća se da je taj stup bio nov, možda je tamo bio oko godinu dana. Drugi dan je prošao pored tog stupa i vidio ekipu koja ga je mijenjala i vidio da je na dubini od 60cm stup puknuo.

11. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer je isti nepristran, nije zaposlen niti kod poslodavca tužitelja, niti u HT i nezainteresiran je za ishod spora. Iz njegovog iskaza, koji je podudaran s iskazom tužitelja proizlazi da tužitelj nije djelovao samoinicijativno niti neoprezno, već prema nalogu poslodavca i sukladno uobičajenom procesu rada. Sud nije utvrdio da bi tužitelj postupao s bilo kakvom nepažnjom, kamoli grubom kako to tvrdi tuženik i da bi grubo kršio proces rada.

12. Tuženik je smatrao da je ekskulpacijski razlog to što je tužitelj imao ograničenje rada na visini. Iz iskaza koji je dan u postupku inspekcijskog nadzora proizlazi da je tužitelj naveo da mu je poslodavac dao uputu da s obzirom na liječničko ograničenje, ako nadiđe na kvar za koji treba ići na visinu pozove nekoga od kolega koji nemaju ograničenja, ali da se velika većina otklanjanja kvarova izvodi na visini manjoj od tri metra u pravila na ormarićima koji su dostupni s poda.

12.1. Prema svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, tužitelj je sposoban za rad prema toč. 16. i 18.čl.3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada s ograničenje po čl. 3. toč. 17. Pravilnika za rad na visini većoj od 3 metra od okolne površine, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti pad radnika.

12.2. Iz navoda tužitelja i svjedoka proizlazi da se tužitelj pri spornom događaju nije nalazio na visini većoj od 3 metra, već da je s nogama bio udaljen od zemlje cca metar, pa sama ta činjenica nije u uzročno posljedičnoj vezi da je pad tužitelja posljedica rada na visini.

13. Uvidom u Upute za sigurno penjanje na drvene stupove mreže niskog i srednjeg napona (do uključivo 35kv) proizlazi da je tužitelj upravo i postupao sukladno navedenom aktu (radna skupina najmanje dvojice zaposlenika, ispitivanje stupova i dr.).

14. Tuženik je tvrdio da tužitelju nije priznata ozljeda na radu od strane HZZO, bez ikakvih dokaza, a sud ga je upozorio da rješenje HZZO o prijavi o ozljedi na radu može dobiti od svog osiguranika te da će sud isto zatražiti tek nakon što je sudu dostavljen dokaz da bi tuženik isto zatražio od svog osiguranika, a da bi osiguranik odbio dostavu tog dokumenta. Tuženik je potom odustao od navedenog dokaznog prijedloga, pa sud smatra nedokazanim navod da tužitelju ne bi bila priznata ozljeda na radu od strane HZZO.

15. Do pada tužitelja došlo je zbog truleži stupa, a vidljivi dio predmetnog stupa je bio zdrav dok je oštećeni dio vidljiv tek nakon što je otkopano 30 cm, stoga oštećenja ispod zemlje nisu bila uočljiva bez opsežnog otkopavanja, a što se ne može očekivati od radnika u predmetnoj situaciji. Slijedom svega iznijetog, sud je utvrdio kako je tuženik odgovoran za štetu tužitelju

16. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Vještak u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, prijelom glavice desne palčane kosti u laktu te prijelom desne palčane kosti u ručnom zglobu. Nakon propisno provedenog kirurško- ortopedsko-fizijatrijskog liječenja zaostale su trajne posljedice te je došlo do smanjena životnih aktivnosti od 15-17% koje se očituju bolovima u desnom ručnom zglobu kao i bolovima i ograničenjem pokreta u desnom laktu. Radi navedenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 60 dana, slabog intenziteta 30 dana , dok su povremeni bolovi izraženi kroz trajni invaliditet. Primarni strah je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah, zbog brige za zdravlje i sam ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabijeg intenziteta još 30 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 2 sata kroz vrijeme nošenja imobilizacije (sveukupno kroz 3 mjeseca). Potom kroz 2 mjeseca po sat vremena. U pravom redu tuđa pomoć i njega je bila potrebna za neke osnovne potrebe održavanje osobne higijene, oblačenje i svlačenje te odlazak na kontrole liječniku. Po štetnom događaju zaostaje naruženje u srednjem stupnji vidljivo kada se pomnije gleda u desni ručni zglob.

17. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka

18. Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 4.6.2025., to je sud rješenjem od 18.6.2025.g. pozvao tuženika na uplatu predujma od 65 euro, na ime troškova dolaska vještaka na ročište, uz upozorenje na posljedice iz čl. 153.st.3. ZPP-a.

19. Prema odredbi čl. 153.st.1. ZPP-a kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Prema st.3. istog članka sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

19.1. U konkretnom slučaju tuženik je predlagao dopunu vještačenja, stoga je na njemu teret uplate predujma. Kako je tuženik do ročišta 11.12.2025. nije uplatio predujam, već je natom ročištu tražio dodjelu daljnjeg roka, sud je odbio dodijeliti tuženiku daljnji rok za uplatu predujma i primijenio je odredbu čl. 153.st.3. ZPP-a te odustao od usmenog očitovanja vještaka na ročištu. .

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno napravljeno. Sud nije u mišljenju vještaka smatrao da ima proturječnosti ili nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja te nisu ispunjeni uvjeti za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

21. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah te za smanjenje životne aktivnosti) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

22. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje (fizički radnik), nelagodnosti u tijeku liječenja , dužina trajanja liječenja te sve okolnosti slučaja (višestruke operacije koje značajno umanjuju funkciju ruke) ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila s naslova neimovinske štete 10.000 euro te s naslova imovinske štete - tuđa pomoć koja je pružana besplatno i po mišljenju suda temeljem čl. 1095. ZOO-a iznosi 960 euro (po 4 euro sat, kao uobičajen u sudskoj praksi)

23. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

24. Tužiteljica je zatražila tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku (10.11.2017.), no kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja zahtjeva 10.11.2017.g., tim više što iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je tužitelj nakon toga razdoblja pa sve do 2021.g. provodio liječenje. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos. Kako se ne može točno utvrditi kada je zaključeno tužitelj dostavio svu medicinsku dokumentaciju tuženiku, to je sud dosudio zatezne kamate od podnošenja tužbe.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 148/2025 - dalje ZPP). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22;138/2023 - dalje:OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 3.10.2022. 200 euro, sastava podneska od 7.2.2025. i 26.5.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristupa roč. 23.4.2024. i 29.10.2024. svako po 100 euro (tbr. 9/2 OT), pristupa roč. 6.2.2025. i 11.12.2025. svako po po 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 1.100,00, na koji iznos pripada PDV 275 euro i trošak medicinskog vještačenja 199,08 euro, ukupno 1.574,08 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

25.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Tako odštetni zahtjev nije priznati, jer je isti bio preuranjen, s obzirom da je liječenje trajalo još nekoliko godina od podnošenja istog 25.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti putem e-spisa, dok takve odluke, s kojom bi mogle pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

25.3. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je neosnovan, s obzirom na uspjeh u postupku.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u smislu odredbe čl. 4.st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14, 67/18). Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku (NN 25/13,70/19).

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku