Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: K-112/2011-247

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca Alana Pretkovića kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Vesne Vindišman i Ivana Fučkarssss, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Patricije Friščić, u kaznenom predmetu protiv optuženih ŽU i AU, zbog kaznenog djela iz članka 246. st. 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, – dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-2/2011 od 9. studenog 2011, u posljednjem navratu izmijenjene podneskom Županijskog državnog odvjetništva broj KO-DO-7/2020-30 od 5. svibnja 2023. godine, na raspravi održanoj dana 10. srpnja 2025. godine glavne rasprave u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Gorana Supančića, optužene ŽU uz branitelja Slavena Martića, odvjetnika u Zagrebu, optužene AU uz branitelja Marina Hraina, odvjetnika u Varaždinu, a u odsutnosti opunomoćenice oštećenika Lorene Panežić, odvjetnice u Zagrebu, istoga dana izrekao, a dana 15. srpnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I.) optužena ŽU, rođena SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći SU i Ž, rođena **.**.1959. u [adresa], A, državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], stenodaktilograf, umirovljenica, s mirovinom od 538,00 eura, udana, majka dvoje punoljetne djece, sa završenom osnovnom školom i tečajem za stenodaktilografa, nije vlasnica nekretnina niti vrjednijih pokretnih stvari, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,

optužena ŽUH, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći CU i S, rođena **.**.1979. u [adresa], A, državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], udana, majka troje djece u dobi od 19, 17 i 8 godina, sa završenom srednjom školom, zaposlena u tvrtci Falcon net, s plaćom od 1200,00 eura, vlasnica kuće u [adresa], ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v e  s u

što su

u razdoblju od 27. kolovoza 2008. do 12. srpnja 2010., u Novom Marofu, I. optužena ŽU, radeći na temelju ugovora o namještenju od 18. siječnja 2008. i 1. kolovoza 2009. na radnim mjestima "referenta prodaje" i "referenta obrade narudžbi za regiju Zagorje, Slavonija i ostala područja", u Odjelu podrške kupcima društva Knauf Insulation d.o.o., u kojem svojstvu je bila dužna poslove obavljati štiteći najbolje imovinske interese toga društva, pa postupajući protivno navedenim interesima i htijući to, a na nagovor II. optužene ŽUH, komercijaliste u društvu Falcon Trade d.o.o., u cilju da društvu Falcon Trade d.o.o. pribave nepripadnu materijalnu dobit na štetu društva Knauf Insulation d.o.o., I. optužena ŽU, kao osoba ovlaštena za zaprimanje narudžbi od društva Falcon Trade d.o.o. i ispostavljanje računa tome društvu za prodanu robu, izrađivala i kupcu društvu Falcon Trade d.o.o. izdavala račune u kojima je neovlašteno upisivala niže jedinične cijene proizvoda od stvarnih cijena, prodajući tako proizvode društva Knauf Insulation d.o.o. društvu Falcon Trade d.o.o. po cijenama nižim od ugovorenih, a potvrđenih u "potvrdama narudžbi kupca" i "narudžbama", na koji način su društvu Falcon Trade d.o.o. pribavile nepripadnu korist u neutvrđenom iznosu no svakako većem od 60.000,00 kuna i u tom iznosu prouzročile štetu društvu Knauf insulation d.o.o.,

dakle,

a.) optužena ŽU u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i na taj način pribavila drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila štetu, pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta,

b.) optužena ŽUH s namjerom potakla optuženu ŽU da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na pravnom poslu i na taj način pribavi drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzroči štetu, a pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta,

čime su počinile kazneno djelo protiv gospodarstva, i to, optužena ŽU zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11, a optužena ŽUH poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavku 2. u vezi sa člankom 37. KZ/11.

II. Za počinjeno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 temeljem čl. 246. st. 2. KZ/11 optužena ŽU

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III.) Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženoj ŽU

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

IV.) Za počinjeno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi sa stavkom 1. i čl. 37. KZ/11 optužena ŽUH osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

V.) Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženoj ŽUH

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

VI.) Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 ,36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu Knauf Insolation djelomično se dosuđuje imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 7.963,38 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset osam centi), te se nalaže osuđenoj ŽU i ŽUH da solidarno naknade štetu oštećenim trgovačkom društvu u navedenom iznosu od 7.963,38 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset osam centi) u roku od 15 (petnaest) dana, dok se s preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo upućuje na parnicu.

VII.) Temeljem čl. 148. st. 1. optužene ŽU i ŽUH dužne su solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.ZKP/08 u iznosu od 3.331,03 eura (tri tisuće tristo trideset tri eura i tri centa) , te trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i to optužena ŽU u iznosu od 300,00 eura, a optužena ŽUH u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću), te naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova punomoćenika u visini o kojoj će sud odlučiti posebnim rješenjem a sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je protiv I opt. ŽU te II opt. UU optužnicu kojom se optuženu ŽU početno teretilo za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ/97, a II opt. AU za poticanje na počinjenje tog kaznenog djela. Podneskom od 12. ožujka 2020. godine broj KO-DO-7/2020, Državno odvjetništvo izmjenjuje predmetu optužnicu tereteći sada okrivljene za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva, i to optuženu ŽU zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 246. st. 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a II optuženu AU, poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. U konačnici, optužnica je izmijenjena podneskom od 5. svibnja 2023. godine.

1.1. U svom očitovanju optuženice su se izjasnile da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret.

2. Iznoseći svoju obranu na raspravi od 10. srpnja 2025. godine, optužena ŽU navela je da je iskrivljeno prikazana lopovom i prevarantom, ukazavši da živi skromno te brine o obitelji, a da se u poduzeću Termika zaposlila 1980. godine kao administrator u kadrovskoj službi radivši u istoj sobi sa ĆU kao referentom za kadrovske poslove. Kada je tvrtku Termika kupio Knauf, neko vrijeme je radila u prodaji, a onda su nju preselili za tajnicu direktora ŠU gdje je radila četiri godine. Kad je ovaj otišao u mirovinu, a na njegovo mjesto došao ĐU, ponovno je preseljena u prodaju. Kako je navela, unatoč činjenici što ima završenu osnovnu školu i dvije godine stenodaktilogravskog tečaja, trudom i radom stekla je poštovanje i bolje radno mjesto. Kako je navela, nikad nije uzela ništa tuđe, nije ni pomislila oštetiti tvrtku na bilo koji način, drži da ju se lažno tereti, a zbog cijelog postupka je teško i oboljela. Kako je navela, nije istina da bi ikada umanjivala cijene i na taj način pogodovala tvrtki Falcon trade. Optuženu ŽUH nije poznavala, a njen kontakt s njom bio je jednak kao sa svim drugim kupcima. Iz njene obrane proizlazi da je optužena ŽUH dolazila u Termiku većinom za Uskrs i Božić te kao poklon donosila pakirane košare „špeceraja“ što nitko nije odbio i što nema veze sa optužbom. Ona pak je pošteno radila i to sve prema nalozima koje je dobivala od svojih šefova, a najviše ĆU, a cijene po kojima se roba prodavala tvrtki Falkon su bile iste kao i za druge tvrtke s kojima je radila pa su po takvim ili još nižim cijenama robu kupovali Meteor, Renova, Cedrus – novo, Bugani, Dani-Fas, N-Profil i drugi. Nastavno je ukazala da nikad nije napravila niti jednu potvrdu narudžbe u kojoj bi bila navedena cijena te spori da bi izradila potvrde narudžbe koje prileže spisu. Njen posao je bio telefonski kad se postavi usmeni upit, ona provjerava stanje robe, mogućnost isporuke i cijenu, i to telefonski javlja kupcu. Kad kupac to prihvati, ona otvara narudžbu i upisuje robu, količinu, kupca, bez cijene, te nakon što se roba pripremi, skladištar joj donosi otpremnice po kojima je ona fakturirala robu. Pri tome je cijena koju je stavljala u fakturu bila cijena iz internog cjenika ili ona koju joj je rekao ĆU ili pak GU, ovisno o kupcu. Šokiralo ju je kada je u postupku vidjela potvrdu narudžbe sa cijenama, jer te koje su stavljene u spis ona nije izradila niti ih je ikome poslala. Potvrde narudžbe radila je AUH, koja je radila u izvozu, u poslovanju sa inozemnim kupcima. Vezano uz službeni cjenik koji prileži spisu, ona isti nikad nije imala na raspolaganju, već samo interni cjenik koji je kasnije nabavio odvjetnik i koji se mijenjao svaki mjesec, a na kojeg joj je ĆU sa strane i ručno upisivao cijene za određene proizvode i kupce.

2.1. Kad je tvrtka uvela novi program SAP, nisu bili obučeni za rad na istome, ona je imala veliki strah od korištenja istog te sve fakture koje je izradila, stavljala je na stol ĆU ili u njegovoj odsutnosti GU, koji su ih pregledali, potpisali i vratili njoj, da bi ona jedan primjerak računa i otpremnicu slala kupcu, a drugi primjerak dala računovodstvu. Kada bi pogriješili u fakturama, a cijena bi bila drugačija od dogovora sa ĆU ili Pretkovićem, ispravila bi fakturu i kupcu poslala „odobrenje“ ili „terećenje“, a drugi primjerak u računovodstvo. Ukazala je na to da kad je gospođa RU otišla u mirovinu, da joj je ĆU dao papir na kojem su bile navedene cijene i bonus za tvrtku Cedrus-novo te je od nje tražio da za svaku novu fakturu za tvrtku Cedrus-novo, pri fakturiranju upisuje taj iznos cijene i bonuse, a koji su ostali dužni firmi tvrtki Cedrus-novo, kad je fakturirala gospođa RU, što je suprotno njihovim iskazima kad su rekli da se u fakturi ne da ništa mijenjati, da samo ukucaš kupca i šifru robe i da faktura sama izlazi. Ukazala je na to da se svake godine radila inventura, da je dolazila revizija iz Zagreba dva puta godišnje i nikada nitko nije bio opomenut da krivo radi, odnosno da bi bile utvrđene nepravilnosti u radu. U pogledu predmetne oranice, navela je da su istu kupili od VU, platili porez, a sve ovo iz razloga jer se ista držala za dvorište njene kćeri, što su svi u Termiki znali, isto kao što su znali da je njezina obitelj koristila automobil VU, odnosno njegove tvrtke, a to iz razloga što je njihov automobil bio u kvaru, ona se na poslu požalila na situaciju da su bez automobila, da bi joj ĆU rekao da zove kupce u vezi narudžbe, ona je nazvala Falkon trade i gospodinu VU koji se javio ispričala situaciju, a on joj je predložio da joj posudi auto na korištenje do popravka njihovog. Taj auto su vratiti odmah nakon što je njihov bio popravljen, a o navedenom su svi sve znali. Vezano uz predmet optužbe, u obrani je navela da kad je bila na moru, da ju je zvao direktor ĐU da odmah dođe u tvrtku jer da gospođa AUH treba neka objašnjenja. Ona i suprug su odmah krenuli, došli oko 21 sat te ju je direktor ĐU pozvao u sobu rekavši joj da ima nekih nepravilnosti u fakturiranju kod tvrtke Falkon-trade te da li ona nešto zna o tome pri čemu mu je ona rekla da ne zna, jer da je fakturirala na isti način kao i svim drugim tvrtkama. Isto je pitao i njezinog supruga koji nije znao ništa o poslovanju tvrtke. Nakon toga je GU, misli da sa ĆU, otišao kući kod vlasnika tvrtke Falkon-trade. Dana 22. srpnja došao je po nju GU, odvezao ju u tvrtku, u njegovu sobu, zgrabio ju za ruku, drmao ju kao da je poludio, vrijeđao ju, psovao, istrgnuo iz svoje bilježnice list papira i govorio da ako neće napisati stvari koje je vidio doma kad je došao po nju, da ćemo svi dobiti otkaz. Naime, na dvorištu je vidio građevinski materijal i stari ormar koji su trebali odvesti u otpad, šljunčani materijal koji je suprug dovezao traktorom te građevinski materijal kupljen u Trgonomu. Ona je popis napisala iz razloga jer je GU na nju vršio pritisak i prijetio joj da mora napisati još no ona je u jednom trenutku prestala, a nije se mogla niti potpisati već se tresla i plakala. Nakon toga GU je pozvao nekog čovjeka koji se predstavio da je iz policije, na njegov zahtjev je rekla sve što je znala, a nakon toga ju je svjedokinja FU odvezla kući. Dana 23.7.2010. ponovno su došli po nju da si uzme stvari, tražili su od nje da potpiše dokument da vraća mobitel, da bi se kasnije ispostavila da se potpisala na odluku o otkazu te da se neće žaliti na otkaz, što ona nikad nebi potpisala da je znala o čemu se radi, jer je bila u takvom zdravstvenom stanju, u magli od tableta, a kasnije je zbog toga izgubila radni spor. Ostala je na cesti bez ikakvih primanja, uništenog zdravlja, lošeg materijalnog stanja, dok ostali sudionici ovih događaja, ĐU, ĆU, GU, imaju kuće, stanove, vikendice i jahte.

3. U svojoj obrani optužena ŽUH ostala je kod obrane iznijete u ranijem tijeku postupka, na zapisniku od 15. svibnja 2020. godine, gdje je negirala počinjenje predmetnog kaznenog djela, navevši da je najmanje odgovorna za situaciju u koju je stavljena. Ukazala je da je njezin suprug VU direktor društva Falcon- trade te da je i jedini vlasnik, dok je ona zaposlena u društvu gdje radi kao referent, a po struci je komercijalist. Ukazala je na to da je tijekom razdoblja obuhvaćenog optužnicom bila majka dvoje djece, koristila bolovanje, na roditeljskom dopustu je bila do kraja rujna 2008. godine, da bi se stvarno vratila na posao početkom 2009. godine, kada je često izbivala zbog bolesti djece koja su inače boravila u vrtiću. Kao komercijalist u tvrtki radila je privremeno na poslovima vezanim uz naplatu, kontaktirala je njihove kupce, radila kompenzacije, a nije sudjelovala u ugovaranju poslova, dogovaranju cijena sa poslovnim partnerima, što je odlučivao njezin suprug. Kad se ona uključila u posao 2009. godine, suradnja sa tvrtkom Knauf trajala je već dvije godine, u početku nisu imali sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, već su naručivali robu bez njega, a njeni kontakti s tom tvrtkom sveli su se na razgovore oko zatvaranja obaveza, gdje je najviše kontaktirala sa GU i sa zaposlenicima u financijskoj službi. Ona se u pravilu nije uključivala u poslove nabave robe, u jednom slučaju kad je to ona činila, spojili su je sa PU koji joj je rekao cijenu i rok isporuke. Suradnja s tvrtkom Knauf trajala je do kraja ljeta 2010. godine kada su oni istu raskinuli. U svojoj obrani je navela da su u srpnju 2010. godine prije planiranog odlaska na more nakon što ju je nazvao GU i tražio njenog supruga time da ona ne zna zašto, na njihovo inzistiranje k njima u kuću došli su GU i PU, bilo je to dosta kasno, uvečer. Zadnji njihov takav dolazak, odnosno kada su se vidjeli bilo je kada su im uručili odobrenje na iznos od 80.000,00 kn zbog dobrog prometa u 2009. godini. Kako je navela ona je sa djecom otišla na spavanje dok je suprug razgovarao sa GU i PU. Iste je vidjela na odlasku i porazgovarala s njima o temi vezanoj uz pitanje naplate. Te večeri nije pitala supruga zašto su GU i PU došli, ujutro je suprug otišao na posao, a kada je otišao kod njih je došao GU sa FU kojoj je rekao da se sa njezinim suprugom ne može ništa dogovoriti pa da je stoga došao do nje. Ona ih je ponovno usmjerila na svog supruga jer nije znala o čemu su razgovarali te su oni i otišli. Tada je pitala svog supruga o čemu se radi, a on joj je rekao da nije ništa, da mu žele ukrpati nekakva terećenja za već preuzetu robu koja nisu utemeljena. Međutim, kako je navela nakon toga su dobili obavijest od društva Kanuf o raskidu ugovora, a uslijed ljeta na naplatu su im poslali zadužnicu od 500.000,00 kn. Suprug joj je objasnio da im Knauf želi poslati terećenje od 600.000,00 kn, a nakon što je prije toga prihvatio terećenje od 6.000,00 kn. Suprug je kontaktirao sa MU kako bi ovaj povukao zadužnicu na što je ovaj rekao da će to učiniti ako prihvate terećenje od 600.000,00 kn, time da su im kasnije u firmi u pisanom obliku donijeli terećenje od 600.000,00 kn, što su im oni vratili uz pisani dopis, a kasnije u listopadu dokumentaciju kojom ih terete za preko 1.300.000,00 kn, uz ranije navedenih 600.000,00 kn. Oni to nisu željeli prihvatiti, a po zadužnici se Knauf naplatio u dijelu računa koje su još imali otvorene prema njima i koji nisu bili sporni. Obzirom na navedeno ona i suprug su napravili analizu poslovanja sa tvrtkom Knauf pri čemu se, a kako to iz njene obrane proizlazi vidio odnos povjerenja između te dvije tvrtke primjerice kroz dogovorene odgode plaćanja. Sa tvrtkom Knauf puno su radili, dobivali su godišnje bonuse, dodatne rabate na količinu, a neku robu su znali nabaviti uz rabat od 95%. Vezano uz dokument naziva „Potvrda narudžbe“ navela je da iste nikad nisu dobivali prilikom narudžbi. U pravilu ih se telefonski obavještavalo da su primili narudžbu kao i obavijest o isporuci po toj narudžbi, a koju bi oni poslali telefaksom, u Knaufu bi istu potvrdili, poštambiljali i vratili nazad telefaksom, a sve kako to proizlazi iz dokumenta priležećeg listu 1339 spisa. Ovaj dokument, potvrda narudžbe kupca po njenom mišljenju tvrtka Knauf koristila je kod obračuna bonusa, a kako to proizlazi iz dokumenta priležećih listu 118 i 1340. Ponovno je ustvrdila da društvo Falcon trade nije dobivalo potvrde narudžbe kupca od društva Knauf, a kako isti prileže spisu. Glede navedene problematike kontaktirali su druge firme, Meteor, Cedrus, Renovu, te su čuli od njih da su osobe iz društva Knauf i kod njih dolazile kako bi se platila naknadna terećenja. Pregledom računa koje im je društvo Knauf dostavilo primijetili su da su i u računima koje su izrađivali drugi referenti za istu robu bile navedene jednake cijene kao i na računima koje je sačinjavala ŽU što je ona i sistematizirala i što prileži na stranicama 1348-1359 spisa, a gdje se radi o računima koje su izdavale gđa. LU, KU, odnosno BU. Isto tako je navela da ponekad računi koje je Knauf izdao sadržavali više cijene od ranijih te bi tada takve fakture vraćali tvrtki Knauf, a kako to proizlazi s listova 1360 i 1362 te bi tražili da se faktura ispravi ili da se izda odobrenje na što bi dobili obavijest o odobrenju, a kako to proizlazi iz dokumenata na listovima 1361, 1363 i 1364 spisa u kojima bi se razlika upisivala. Glede odnosa sa optuženom ŽU, odnosno navoda da bi ona nju nagovarala da bi se roba prodavala po nižim cijenama, navela je da je imenovanu osobno vidjela krajem 2009. godine kada je došla u tvrtku Knauf sa prigodnim poklonima, što je bilo uobičajeno. Tada ju je ĆU upoznao s njom, a moguće je prije koji puta bila s njom u telefonskom kontaktu vezano uz rokove isporuke robe, time da s njom nikad nije razgovarala o intervencijama za cijene i račune jer to nije ni spadalo u domenu njenih zaduženja. Bila je iznenađena načinom na koji osobe iz društva Knauf žele prikazati njihovu poslovnu suradnju pri čemu je primjerice vidjela da postoje računi vezano za iste isporuke, a u kojima su naznačeni kao administratori različite osobe, primjerice na listovima 1374-1375 računi gdje je administrator navedena EU, time da su ti računi dostavljeni njihovom društvu, a pod istim brojevima u spisu su na stranicama 335 i 338 računi u kojima se kao administrator navodi ŽU. Glede tvrdnje da se njima roba prodavala po cijenama koje ne odgovaraju cijenama iz cjenika, navela je da oni nikad nisu niti dobili cjenik od društva Knauf, a kad bi kupovali neku robu dobivali su informaciju o cijeni te robe. U obrani je ukazala da su i druge tvrtke od Knaufa kupovale robu po nižim cijenama od onih istaknutih u cjeniku, a sve kako to proizlazi iz dokumentacije predane sudu s lista 1376-1378 spisa, a drži da se sve to činilo iz razloga pada dobiti tvrtke Knauf u 2009. godini, time da su im ukupni prihodi bili isti, a dobit manja iz čega je proizlazilo da su smanjivali cijene kako bi postigli određenu visinu prihoda, bez obzira na dobit. Također je navela da su nakon okončanja poslovne suradnje s Knaufom se orijentirali na drugog dobavljača Rochwool gdje su proizvode dobivali po istim cijenama kao od društva Knauf i to bez obzira što je ta tvrtka imala veće troškove transporta, time da su i utvrdili da kada bi kupovali određene proizvode od tvrtke Knauf da bi isti bili skuplji, no da su ih kupovali putem posrednika primjerice društva Cedrus, a kako je to dokumentirano na listu 1391 spisa. Dopunjujući svoju obranu na raspravi od 10. srpnja 2025. godine optužena ŽUH ponovila je da se u rad tvrtke aktivnije uključila 2009. godine, da se naručivanje robe te obavijesti o cijenama za istu vršilo telefonskim putem time da su se narudžbe slale faksom navevši da im je bilo suspektno to što je dokumentacija koja je bila im dostavljena u sedmom mjesecu nosila datum iz 10. -og mjeseca 2010. godine time da su početno htjeli svu tu problematiku riješiti sporazumno, no da to jednostavno nije bilo moguće. Na upit predsjednika vijeća kako objašnjava situaciju da svjedoci MU, ĆU, odnosno kasnije i FU drugačije iskazuju o njihovoj posjeti kritične zgode iz čega bi proizlazilo da ona na neki način priznaje da se tu radilo o nezakonitoj suradnji optužena C navodi da ovo o čemu su oni iskazivali nije točno, da se pita zašto ih se lažno tereti, sada navevši da te večeri nije pitala supruga o razlozima zbog kojih su te osobe došle jer da je zaspala s djecom, a njih je samo pozdravila na odlasku, dok je iduće jutro suprugu otišao na posao, a oni su tada već došli. Isto tako ja navela da nije poznavala HU iz razloga kada je ranije radila u Renovi, a koja tvrtka se također bavila prodajom građevinskog materijala, time da ona nema nikakvih saznanja glede prodaje zemljišta optuženoj ŽU.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvidu u: Kupoprodajni ugovor broj 125/2009- HR od 1.3.2009. (9-11) sa općim uvjetima prodaje (12-15) i komercijalnim uvjetima prodaje (12-18), dokumentacija s listova 19-41, ugovor o namještenju između Knauf Insulation d.o.o. [adresa] i Lacković Barice od 1.8.2009. (42-45), odluku o otkazu ugovora o radu od 22.7.2010. (46-47), dokumentaciju s listova 49-759, dokumentaciju s listova 835-848, dokumentaciju s listova 1068-1077 i to 3 R1 računa, potvrdu narudžbe kupca, obavijest o odobrenju te kalkulaciju od 17.4.2009., te račun od 1.4.2010. i ponudu br. 130/2010 od 30.4.2010. (list 1146-1147). Čita se dopis društva Knauf Insulation od 29.3.2019. (list 1161) te je izvršen uvid u cjenike dostavljene uz dopis (list 1162-1240). Saslušani su svjedoci IU, GU, AUH; ČU, FU, RU, JU, DU, ZU, ĆU, OU, NU, VU, HU, TU.Uz suglasnost stranaka pročitani su nalaz i mišljenje vještakinje Vlaste Santo-Olđa (list 806-821) te njezin iskaz s rasprave od 19. veljače 2019. i 18. veljače 2020. (list 1156-1157, 1303-1304), pročitana je dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vlaste Santo Olđa 1244-1278 spisa koja je saslušana na raspravi od 10. srpnja 2025. godine, pročitano je mišljenje ŽĆ. Nastavno je izvršen uvid u dokumentaciju s listova 1307-1396 te dokumentaciju koju je predložila obrana prvo optuženice - kopije računa te dokumentacija vezana uz otkaz ugovora o radu (1402-1430).Pročitana je medicinska dokumentacija za optuženu ŽU (list 1443-1458, dopis trgovačkog društva Knauf Insulation o odsustvu optužene ŽU s posla od 13.05.2021. (1872), izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru Povrv-086/2019.Pročitan je zapisnik o ispitivanju vještaka Tomislava Crnički, pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka kao i dopuna istog, podaci oštećenog trgovačkog društva s lista 1927-1956 spisa i s lista 1962 spisa.Pročitana je dokumentacija i očitovanje ošt. društva Knauf Insulation d.o.o. od 21. studenog 2022. s lista 1979-2038 spisa, odgovor PU varaždinske, Službe kriminalističke policije priležeć listu 2110.

Izvršen je uvid u podatke o imovinskom stanju oputženih kao i u izvadak iz kaznene evidencije.

4.1. Drugi dokazi nisu provođeni time da su odbijeni dokazni prijedlozi za provođenjem dopunskog knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja komparacije cijena istog proizvoda s cijenama iz službenog cjenika, internog cjenika i cijena za koje su isti proizvodi prodavani TD Falcon trade d.o.o. i trećim pravnim osobama kao i dokazni prijedlog za traženje podataka od oštećenika o drugima administratorima narudžbi i računa kao nevažni dokazni prijedlozi sve budući je predmet optužbe šteta nastupjela u odnosu društava Knauf i Falcon činjenjem okrivljenih ŽU i C. Naime, stav je suda da se utvrđivanjem istovjetnih nepravilnosti glede drugih tvrtki ili vezano uz druge administratore ne može zaključivati o pravilnom postupanju optužene ŽU, odnosno da su uočene nepravilnosti posljedica poslovne politike tvrtke Knauf. Odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog za dopunskim saslušanjem svjedoka SUH i ČU obzirom su imenovani svjedoci po stavu suda saslušani u pogledu svih bitnih okolnosti.

5. Saslušan u svojstvu svjedoka IU navela je da je do umirovljenja 2015. u poduzeću Knauf Insulation radila kao šefica računovodstva radeći mjesečni izvještaj za upravu i to za mjesec lipanj 2010. Primijetila je znatna odstupanja nekih cijena u odnosu na budžetiranje cijene koje su bile veće od manjih odstupanja koja su bila moguća zbog konkuriranja na tržištu. Tu se radilo o odstupanju od oko 10% u segmentu staklene vune koji nije bio njihov proizvod, već proizvod njihova vlasnika, a sve vezano uz kupca tvrtku Falcon trade. To je predočila voditelju prodaje GU koji je izvršio provjeru sa ĆU rekavši da te cijene nisu u redu. Ona je na vlastitu inicijativu izvukla cijene za tog kupca za prvih šest mjeseci 2010. te zapazila značajna odstupanja u cijeni i ostalih proizvoda time da se radilo o ugovornom kupcu kod čega je cjenik sastavni dio ugovora, a ugovorom su određeni i drugi uvjeti primjerice rabat, odnosno odgoda plaćanja. Prvotno je pomislila da se radi o grešci novog softverskog sustava SAP u kojem su se primale narudžbe te ispostavljale fakture, a sam sustav izbaci cijenu i sve ostale uvjete. Nakon kontaktiranja njihove centrale je dostavljena jedna faktura, dobili su odgovor da se ne radi o grešci u sustavu nego da je faktura korigirana ručno i to od strane optužene ŽU koja je radila na radnom mjestu referenta obrade narudžbe. Kada su izvukli podatke za prvih šest mjeseci i iste predočili od optužene ŽU koja je kako je navela napamet znala sve cijene ista je govorila samo da je to nemoguće. Kako je na raspravi od 8. studenog 2017. iskazala prvi razgovor obavili su sa optuženom ŽU prije no što su se obratili tvrtci Falcon, bili su prisutni GU, direktor ĐU, FU i ona osobno, a kada su optuženoj pokazali fakture na kojima je njezino ime, ona se najprije začudila govoreći: „koji je bedak to napisao?“ te sama konstatirala da to nisu ispravne cijene te je negirala da bi imala veze s tim navodeći da je to sigurno greška kada joj je predočeno da je na fakturama njezino ime govorila je da to nije učinila ona te da je u jednom momentu rekla: „Pa kome je to falilo?“. Nakon toga održan je sastanak sa direktorom Falcona gospodinom VU, koji je prvotno iskazao spremnost da riješi te razlike, no kada je vidio da je u pitanju ogroman iznos, više nije bio spreman ići u rješavanje tog problema i platiti im po terećenjima koja su im ispostavljena, nego su im ista vratili. Nakon toga ponovno je pozvana ŽU, istoj je to predočeno, da bi u jednom razgovoru optužena ŽU to priznala, dakle da je korigirala fakture i ispravljala cijene. Svjedokinja je iskazala da je optužena ŽU rekla da nije to radila sama nego u dogovoru objašnjavajući da je rekla da je to radila u dogovoru sa tvrtkom Falcon te da je ona dobivala poklone za to time da se sjeća da se radilo o nekakvom automobilu pri čemu je rekla da će ona to sve napisati policiji. Nastavno iz njenog iskaza proizlazi da su krenuli dalje u istraživanje u 2009. i u 2008. godinu te su utvrdili da se na isti način fakture ispostavljaju od kolovoza 2008. pa su im dostavili terećenje i za 2008. i 2009. godinu koja im je također vraćena. Radilo se o razlici većoj od 2.000.000,00 kn što su morali predočiti svom vlasniku. Iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi da ona nije primala narudžbe niti izrađivala račune za njihove kupce, no da je bila upoznata sa sustavom time da je ona cijene u spornim fakturama komparirala sa onima iz važećih cjenika i u odnosu na cijene sadržane narudžbama koje su bile u sistemu SAP pri čemu nisu svi artikli bili evidentirani u cjeniku, ali su cijene za te proizvode bile evidentirane u kartonu kupca. Te specifične cijene određivao je odjel prodaje i one nisu bile iste za sve kupce. Nastavno da kada bi u cjeniku uz neki proizvod umjesto cijene bila bilješka „na upit“ da je u tom slučaju cijenu određivao odjel prodaje nastavno da su i kod drugih kupaca zamijetili da cijene na fakturama nisu bile u skladu sa cijenama u cjeniku, primjerice za tvrtke Meteor, AMC, za poduzeće vlasnika Samboleka, time da se sjeća da su Meteoru i Samboleku ispostavili terećenja koja su ovi platili. Svjedokinja je ukazala na situaciju da je optužena ŽU mijenjala fakturu koju je ispravno i sukladno ugovoru izradila RU koja je isto kao i AUH radila na mjestu referenta obrade narudžbi i to kada je optužena bila na godišnjem odmoru te tu fakturu stornirala i kupcu Falcon trade izdala novu fakturu, a što je sve svjedokinja vidjela kroz računalni sustav iz kojeg je sve to bilo vidljivo. Iz iskaza svjedokinje nadalje proizlazi da ona ne zna da bi se nekom kupcu odobrio za neki proizvod veći rabat od onog zabilježenog u kartonu kupca, no da bi tako nešto mogao odobriti samo odjel prodaje što konkretno znači gospodin ĆU i GU za što bi se ispostavio pisani nalog službi podrške kupcima temeljem čega bi se u fakturu mogao unijeti veći rabat. Prilikom kontrole naišli su i na situaciju odobrenog većeg rabata od onog iz kartona kupca i to bez da je postojao pisani nalog odjela prodaje vezano uz razliku u cijeni koja je utvrđena glede tvrtke Meteor svjedokinja nije mogla objasniti zašto su u toj tvrtci uspostavljene fakture po nižoj cijeni, navodeći da se vjerojatno radilo o nečijem interesu što nije mogla detaljnije objasniti. Ista je objasnila i sustav davanja odobrenja kupcu za slučaj kad je kupac reklamirao određenu fakturu pa bi se fakture stornirale i izrađivale nove ili pak se kupcu davalo naknadno odobrenje da plati po nižoj cijeni o čemu bi odlučivala služba prodaje i odluku prosljeđivala službi podrške kupcima, a ovo bi se događalo ili zbog tipične pogreške u fakturi ili zbog nezadovoljavajuće kvalitete proizvoda. Svjedokinja je iskazala da kada je govorila o tome da je direktor tvrtke Falcon gospodin VU iskazao spremnost platiti razliku po terećenjima da misli da u tom trenutku bilo u pitanju kojih 500.000,00 kn ili tu negdje, no tada se nije još znao puni iznos razlike jer su obradili tek 2010. i dio 2009. godine glede elektronskog sistema u kojem su radili iskazala je da je ulazak u isti bio moguć samo putem šifre, ona je svoju šifru za vrijeme godišnjeg odmora dala samo svojoj najbližoj suradnici, dok joj nije poznato da li je optužena ŽU nekom drugom obznanila svoju šifru i je li on mogao pod istom ulaziti u njen segment posla.

5.1. Iz iskaza svjedoka GU proizlazi da je u predmetnom razdoblju bio na dužnosti voditelja prodaje tvrtke Knauf Insulation za područje Hrvatske i Bosne, a da mu je dužnost bila definirati količine i cijene na tržištu kao i obilazak terena, praćenje i godišnje ugovaranje s kupcima. Od IU bio je obaviješten da je primijetila značajnu razliku u cijeni za kupca Falcon Trade te on zajedno s ĆU koji je bio nadležan za regiju 1 razmotrio taj slučaj jer da u toj godini nije bila moguća takva razlika u cijeni, nikome nije priznat rabat veći od 20% pa stoga takva razlika u jediničnoj cijeni nije bila moguća. Gospođa IU koja je za tog kupca istraživala razdoblje za 2010. utvrdila je i izvijestila da je stanje katastrofalno jer da se radi o razlici od ukupno nekoliko stotina tisuća kuna. Kad se vratio u tvrtku zajedno sa ĆU ručno su pregledali svaku pojedinu fakturu uspoređujući je s narudžbom, nisu mogli vjerovati u podatke do kojih su došli, prvo su pomislili da se radi o grešci u sustavu time da je u to vrijeme optužena ŽU bila na godišnjem odmoru, pozvali su ju da se vrati, ona je uredno došla nakon 8 odnosno 9 sati, a kad su joj predočene pojedine fakture ona je rekla da to nije moguće, da ona ništa nije radila, da je to sigurno greška u sustavu. Kako je početno iskazao zajedno s ĆU otišao je kod AĆ i SĆ, došavši kod njih i predočivši im podatke do kojih su došli optužena SĆ je reagirala na način da je rekla da je već jedva čekala da se to primijeti, da to ucjenjivanje više nije mogla podnositi, ali da je mislila da oni svi o tome imaju saznanja, odnosno da je to sve u njegovom aranžmanu i aranžmanu ĆU. On je tražio da mu te tvrdnje objasni, a kako je saslušan 19. listopada 2011. iskazao optužena SĆ na upit da li ju je ucjenjivala ŽU odgovorila je sa da, počela je spominjati poklone koje je istoj davala, prvotno špeceraj, nakon toga kućanski aparati, pa ljetovanje, time da je rekla da je mislila da je upravo on otišao na to ljetovanje, odnosno da za sve znaju i on i direktor. Idućeg dana ponovno su išli k njima i to FU i on, no tada su oni odbili govoriti o tome rekavši da su se konzultirali i da više ne žele o tome razgovarati. Tog dana kako je navela optužena CĆ rekla je da ne može sve nadoknaditi jer da je to preveliki iznos, a da je spremna naknaditi samo dio za 2010. godinu. Istraživajući razdoblje do unatrag kolovoza 2008. godine utvrdili su da se radi o razlici od preko 2.200.000,00 kn. Da je optužena ŽU mijenjala fakture utvrdili su na način što svaki referent ima svoju šifru, svaki dokument svog kreatora te je njihov informatičar ulaskom u sustav došao do tog utvrđenja. Nakon dva do tri dana, a nakon što su tvrtci Falcon poslali terećenja te su im ista vraćena, ponovno su pozvali optuženu ŽU, predočili joj da Falcon sve svaljuje na nju, a u razgovoru im je ŽU rekla da to nije radila sama, da je dobivala poklone od tvrtke Falcon, spominjala je nekakvo zemljište, automobil, on ju je tada prekinuo, rekao je da neka sve to napiše, time da je došao djelatnik policije te ju je svjedokinja FU odvela na PP Novi Marof. Svjedok je negirao objašnjavajući navode da je vršio presing na optuženu ŽU svjedok je pojasnio da joj je rekao nešto u smislu „Nećeš li završiti kao tvoja prijateljica u Požegi“, a sve budući se majka njezine snahe nalazila u Zatvoru u Požegi. Iz iskaza svjedoka nastavno proizlazi da kao direktor prodaje nije kontrolirao fakture time da je to činio ĆU i to „nasumce kontrolu istih“ kako je naveo pored optužene ŽU fakture su izrađivali i AUH i UĆ time da je kod ovih drugih cijena odgovarala njihovom cjeniku i rabatu koji su odredili. Nastavno iz njegovog iskaza proizlazi da su i u slučaju tvrtki Meteor pojašnjavajući sustav narudžbe robe svjedok je iskazao (list 1065) da se narudžba kupca unosi u sistem koji automatski povlači cijenu za taj proizvod. Po otpremi robe izrađuje se otpremnica i na temelju te narudžbe ide se na fakturiranje tako da se pri izradi fakture automatski povlači cijena iz narudžbe pa da tako cijena iz narudžbe uvijek mora odgovarati cijeni iz fakture. U konkretnom slučaju fakture su sadržavale cijene koje su bile niže od cijena koje su bile sadržane u narudžbama pa je zaključak bio da je nakon kreiranja narudžbe došlo do ručnog mijenjanja cijena proizvoda, a što je potvrđeno i od strane IT centra njihove centrale u Njemačkoj koji su to mogli pratiti. Upravo navedeno su predočili optuženoj ŽU koja je rekla da to nije moguće, da ona takve fakture nije izdavala te da su to glupe ili nebulozne cijene. Već tada je svjedok ukazao na mogućnost da za neke proizvode nemaju cijenu u važećem cjeniku te se tada ručno u sistem upisivala cijena za taj proizvod, no ista se unosila pri zaprimanju narudžbe te opet kasnije u izdanoj fakturi ista trebala biti identična cijeni navedenoj u narudžbi. Vezano uz cijelu problematiku kako je naveo u tvrtku su pozvali i direktora tvrtke Falcon VU, predočili mu ove razlike, time da je on nudio da će platiti neki manji iznos, time da misli da se radilo o 500.000,00 kn, no nije siguran da se radi o toj cifri. Svjedok je i tada iskazivao o tome da kada je optuženoj ŽU predočeno da je optužena CĆ spomenula da je davala poklon kao neku vrstu protuusluge, da se optužena ŽU slomila i zaplakala te da je na papir počela pisati što je primila. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se optužena ŽU nikad nije žalila da bi netko zloupotrijebio njezinu šifru a kada bi drugi referent preuzimao brigu o narudžbi kupca, da bi istu obrađivao pod svojom šifrom. Svjedok je ukazao na situaciju kada je referentica LU zaprimila i unijela narudžbu tvrtke Falcon kada je optužena ŽU bila na godišnjem odmoru ili moguće na bolovanju, a nakon toga je pod imenom optužene ŽU bilo napravljeno odobrenje za plaćanje po nižoj cijeni iako za isto nije bilo nikakvog razloga niti podloge u dokumentaciji, odnosno osnove za isto bilo zbog neadekvatne kvalitete ili kašnjenja u isporuci. U pogledu kontrole predmetnih računa koji su se automatski knjižili u sistemu isti bi se isprintali, a kako je naveo ĆU koji je radio u istoj kancelariji sa optuženom ŽU, dobivao bi isprintane račune te ih potpisivao. Kada je uočena ova problematika isti je spomenuo da nikad nije dobivao na uvid račune ispostavljene tvrtci Falcon, iz čega su zaključili da ih je optužena ŽU nakon printanja bez predaje ĆU stavljala u kovertu i predavala na pošti. Odgovarajući na pitanja branitelja optužena ŽU, a glede robe koja nije specificirana u cjeniku, svjedok je pojasnio da kada bi se kupac javio sa zahtjevom za ponudu tada bi on i ĆU dogovorili koju će cijenu naznačiti, ĆU bi napisao ponudu, proslijedio ju Custimer servisu, a ukoliko bi kupac prihvatio cijenu tada bi se izradila narudžba na temelju pisane ponude, pri isporuci robe formirala bi se otpremnica u koju su se podaci o količini i vrsti robe povlačili iz narudžbe, a zatim i faktura koja bi također povlačila podatke iz otpremnice i narudžbe kako u pogledu količine tako i u pogledu cijene za tu robu ponovno ustvrdivši da cijena iz narudžbe mora na kraju odgovarati cijeni u fakturi. Svjedok je ukazao da je u tvrtci postojao i interni cjenik koji se nije odnosio na proizvode iz javno objavljenog cjenika, već za specifične proizvode, a za koje se informacija o cijeni davala na upit. Glede načina vršenja kontrole spornih faktura istu su radili IU, ĆU, AUH i on, time da su za standardne proizvode iz cjenika isprintali narudžbe i fakture te su cijene uspoređivali sa onima iz cjenika, a kad su u pitanju bili nestandardni proizvodi tada su uspoređivali cijene u pisanoj ponudi s onima na narudžbi i na fakturi. Svjedok je provotno ustvrdio da on nikada nije davao usmene naputke optuženoj ŽU da prilikom nekog posla unese određenu cijenu u sustav, kako je naveo ne zna da li je to moguće činio ĆU, da bi upitan vezano za autoprijevoznika U naveo da je glede istog bio jedini slučaj kada je optuženoj ŽU dao usmeni naputak za formiranje cijene time da je U bio posrednik za robu koja je u biti trebala biti donirana crkvi te je stoga cijena bila bitno povoljnija, ali iznad cijene koštanja proizvodnje te je tu tom slučaju optuženoj ŽU rekao koju će cijenu unijeti u sistem. Glede navedenog nije sačinio nikakvu pisanu ponudu, već se po njegovom usmenom naputku u sustavu formirala i narudžba i faktura. Svjedok je naveo da su se i tvrtkama Bugani, Danni Fas, M profil te Renova isporučivala roba po umanjenim cijenama time da su postojale indicije da je upravo od Renove i krenuo početak problema jer je u to vrijeme u Renovi radila optužena CĆ. Glede odobrenih rabata svjedok je iskazao da je maksimalno ugovoreni rabat za Falcon trade bio 40%, a kada mu je predočen račun s lista 1075- 1077 spisa, sa odobrenim rabatom od 95%, naveo je da se radilo o posebnoj pisanoj odluci uprave jer se radilo o robi sa zalihe koje su se htjeli riješiti, trošak zbrinjavanja je bio velik, pa se tvrtka htjela riješiti te robe. Saslušan na raspravi od 6. travnja 2023. pojašnjavajući formiranje cijena nespecifičnih proizvoda kako iz njegovog iskaza proizlazi iste su se formirale temeljem internog cjenika kako se ne bi za svaki nespecifičan proizvod trebala prolaziti procedura formiranja cijene za isti, a interni cjenik se ažurirao kada bi se ažurirali i javni cjenici. Kad se formirala cijena za nespecifičan proizvod on je u SAP programu dobio svoju šifru temeljem čega je kretala procedura u smislu prihvaćanja ponude, narudžbe te u konačnici izdavanja računa. Djelatnice odjela podrške kupcima prilikom potvrde narudžbe već su imale naznačene šifre tog proizvoda. Sada je iskazao da su prilikom kontrole rada optužene ŽU prvenstveno uspoređivali cijene iz potvrde narudžbe te je bilo vidljivo da je iz sustava izvučena ispravna cijena te su uočene razlike. Saslušan na toj raspravi svjedok je ukazao na situaciju s trgovačkim društvom Meteor gdje je utvrđena razlika bila 207.000,00 kn, a kada je na to ukazano direktoru te tvrtke, on je samo rekao da će to biti riješeno, razgovor je krenuo u drugom smjeru, a prije no što su se vratili u [adresa] već je bila izvršena uplata tog iznosa. Tada je svjedoku predočen rukom ispisan list trgovačkog papira označen kao list 251 spisa, svjedok je naveo da se tu moguće radi o popisu koji je sačinila optužena ŽU kod njega u uredu kao popis stvari koje je dobila zauzvrat za uslugu učinjenu optuženoj CĆ.

5.2. Saslušana u svojstvu svjedoka AUH iskazala je da je voditelj Customer servis centra u trgovačkom društvu Knauf Insulation, a da isti prima narudžbe od kupaca, time da je računalni sustav takav da je dovoljno da se u isti unese samo vrsta i količina robe, datum isporuke prema želji kupca, a sve ostalo sustav generira sam. S ugovornim kupcima koji su višegodišnji svake godine samo obnavljaju ugovore pri čemu se ugovori cijena, rabat, datumi plaćanja, godišnji bonus te se ti podaci već nalaze u sustavu, a sustav sam generira fakturu. Kako je početno navela posebno u slučaju kupca Falcon trade uočeno je da su neke fakture „izvađene“ iz sustava i obrađene izvan sustava, dakle da se radi o znatnijoj razlici i cijeni, a da je utvrđeno da je to radila upravo optužena ŽU i to prema šifri koju sustav prepoznaje. Isto je primijećeno i kod trgovačkog društva Meteor te kod jednog prijevoznika. Oni su podmirili terećenja dok tvrtka Falcon nije. Na zapisniku od 19. listopada 2011. svjedokinja je iskazala da do predmetnog slučaja nije ni znala da se podaci u fakturi mogu ručno mijenjati navevši to da je ona izrađivala sva terećenja vezana uz predmetni slučaj i to je činila na način da je uspoređivala cijene iz fakture s onima iz cjenika početno navevši da kada bi izradili terećenje u slučaju robe na upit da misli da takve robe nije bilo, ali kad bi je bilo da bi se terećenje izradilo usporedbom s cijenom iz ponude. U konačnici je navela da budući je izrađivala sva terećenja da je za proizvode kojih nije bilo niti u cjeniku niti u ponudi, a ukoliko je takvih proizvoda bilo da bi joj tada ĆU ili GU rekli koju cijenu da unese. Svjedokinja je iskazala da je nemoguće da bi terećenja bila dostavljena 27. srpnja 2010. a da sva nose datum od 22. listopada 2010. obrazlažući to time da su vjerojatno ista slana dva puta navevši da duplih terećenja nema, a da su ista rađena u dva dana u mjesecu srpnju i nikada više. Na raspravi od 9. studenog 2017. svjedokinja je pojasnila razliku vezanu uz naručivanje tzv. stambenih proizvoda gdje sustav sam generira cijenu jer ju povuče u sustav i kada se glede formiranja fakture ne mora ništa posebno raditi u sustavu nego se samo pusti faktura koja se kreira prema podacima iz otpremnice, sve ovo obzirom jedna narudžba može biti jako velika, primjerice za deset kamiona, pa se onda izrađuje i deset otpremnica, a za svaku izrađenu otpremnicu u sustavu se formira posebna faktura, dakle, prvo se formira narudžba zatim otpremnica, na kraju faktura pri čemu cijena u fakturi slijedi cijenu u narudžbi. Nakon što se formira faktura ona se printa i isprintana poštom šalje kupcu. Vezano uz nestandardne proizvode koji nemaju cijenu u cjeniku ukoliko kupac traži takav proizvod onda cijenu istog određuje odjel prodaje. Oni sačine pisani dokument – ponudu, a ista se u pisanom obliku dostavlja u Custimer servis te kupcu. Ukoliko kupac obavijesti da želi kupiti robu prema tim uvjetima prema cijeni iz ponude onda se kreira narudžba pri čemu u sistem sami unose cijenu iz ponude. Daljnji proces je isti kao i kod standardnih proizvoda. Kako je navela situacije da se cijena formira po ponudi su bile rijetke time da je isprintane fakture za domaće kupce pregledavao ĆU koji je bio voditelj odjela domaće prodaje. Kontrolom računa bavio se i odjel računovodstva, financija i kontrole koji su sve fakture mogli vidjeti u sistemu. Svjedokinja je i tada ponovila tvrdnje da je svaki od operatera sustava SAP prilikom obrade narudžbi radio pod svojom šifrom kad bi jedan operater bio na godišnjem njegova kupca bi obrađivao drugi operater no radio bi pod svojom šifrom, time da se nikad nije koristila šifrom optužene ŽU niti ju je znala, jer za takvo nešto nije bilo potrebe. Glede utvrđivanja narudžbe kupca kako je navela ista se vršila na način da se istome mailom šalje dokument pod nazivom „potvrda narudžbe kupcu“. U razdoblju 2008. – 2010. godine kada je ona došla na mjesto voditelja Custimer servisa primijetila je da RU i ŽU navedeni dokument ne dostavljaju kupcima mailom ili faksom već su s kupcem samo kontaktirale telefonski te su im prenijele sadržaj kreiranog dokumenta. Kad je ona postala voditeljica 2009. optuženoj ŽU i kolegici RU je rekla da potvrdu narudžbe kupca trebaju proslijediti istome u pisanom obliku kao što je to činila i ona, no da je dobila odgovor da one za to nemaju vremena, pa nakon toga na navedenome nije inzistirala. Glede kontrole izrađenih faktura istu su mogli vršiti ĆU te IU, za to su imali ovlasti, no međutim, ona ne zna da li je svatko od njih pojedinačno kontrolirao svaku fakturu. O pitanju izradi terećenja sada je iskazala da su se ista vršila u više navrata, postupno kako su se problemi otkrivali time da su sve sporne fakture pregledali GU, ĆU i IU koji bi za svaku spornu isporuku isprintali sav materijal i potvrdu narudžbe kupcu i sporne račune i onda bi se na isprintanom računu označilo koja je cijena ispravno trebala stajati i sukladno tome se utvrdila razlika, time da bi se eventualno dostavio izvod iz cjenika. Svjedokinja je ukazala na postojanje internog cjenika koji je bio šira verzija standardnog cjenika, a u taj interni cjenik unosile su se različite verzije standardnih proizvoda.

5.3. Saslušana u svojstvu svjedoka RU navodi da je do 1. listopada 2009. godine radila u tvrtci Knauf i to posljednjih 17 godina u [adresa]. Zadnjih nekoliko godina radila je na istim poslovima kao i optužena ŽU kao podrška kupcima time da je optužena ŽU imala svoju regiju, a ona svoje tri regije, time da je posao obuhvaćao sve od primanja narudžbi, otvaranja naloga i kontrole isporuka. Optužena ŽU je vodila varaždinsku regiju time da bi ona s kupcima iz njezine regije rijetko kontaktirala, samo kad bi trebala uskočiti kada bi optužena ŽU bila na godišnjem odmoru ili odsutna. Njih dvije su radile u istoj prostoriji, a ne sjeća se da bi s tvrtkom Falcon trade bilo kakvih problema u vrijeme dok je bila zaposlena u društvu Knauf Insulation. Opisujući svoj rad svjedokinja je iskazala da su njihovi ugovorni kupci bili unijeti u informacijski sustav u kojem su bili uneseni ugovorni uvjeti, cijene po kojima se tom kupcu prodaju proizvodi i dozvoljeni rabat. I ona iskazuje da je sve te podatke kod obrade narudžbe sustav automatski povlačio. Za dodatne rabate morala se sačiniti posebna pisana ponuda koju je potpisivao direktor ili voditelj prodaje ili direktor komercijale, a isti bi se unosio u informatički sustav. Za iste je morao postojati pisani trag. Nakon obrade narudžbe i naloga za otpremu izrađivao se račun, koji se kako je navela samo ispiše iz sustava, ona bi ga provjerila, a isprintano bi ostavljala svom šefu ĆU na stolu da ga pregleda. Nakon što bi isti pregledao fakture i rekao da se mogu otpremiti, iste bi se u originalu slale poštom kupcu i arhivirale u firmi. Glede ručnih unosa u sustav kako je navela ne sjeća se da bi nešto unosila ručno, no ukoliko je da se to može vidjeti. Time da je u slučaju da je mijenjala optuženu u sustav ulazila pomoću svoje lozinke koju nisu smjeli davati drugim osobama niti je bilo za tim potrebe. Glede nespecifičnih proizvoda koji nisu imali cijenu u cjeniku kupcu se dostavila ponuda te kad bi se u konačnici dogovorila cijena ona bi se unijela u informatički sistem te bi automatski taj proizvod dobio svoju šifru, dimenzije i vezao se uz tog pojedinog kupca, dakle i proizvod i cijena koja je bila ispregovarana. Na raspravi od 6. travnja 2026. godine svjedokinja je pojasnila da bi se sačinjavao tzv. tehnološki list koji je govorio o specifikaciji novog proizvoda, isti se dostavljao proizvodnji gdje bi tehnolozi to potvrdili i tada je slijedio unos podataka u SAP sustav. Kad bi se taj kupac ponovno javio sa zahtjevom za taj proizvod iz sistema bi se povlačila dogovorena cijena. Svjedokinja je ukazala da je društvo Knauf imalo tiskane cjenike, a vezano uz formiranje cijene na upit da su iste formirali komercijala i proizvodnja na kolegijima te bi se kupcu slala ponuda s takvom formiranom cijenom. Cijena se ne bi unosila u tiskani cjenik, već u informatički sustav. Objašnjavajući dio iskaza gdje je obrazlagala okolnosti vezane uz račun priležeć listu 1070 spisa gdje je jedinična cijena proizvoda naznačena sa 4,01 kn, a da bi prema važećem cjeniku od 1. lipnja 2008. na stranici 15 taj proizvod bio označen po cijeni od 6,06 kn, time da je svjedokinja prvotno navela da je očito ta cijena bila povučena iz sustava kod formiranja fakture, sada iskazuje da se radilo o robi s lagera te da se ručno u sustavu mijenjala cijena na računu, dakle da je bila različita od cijene po narudžbi kakva je bila u SAP-u. Takva cijena se formirala na kolegiju, a dokument s istog bi im u pravilu donosio skladištar.

5.4. Saslušan u svojstvu svjedoka UĆ naveo je da je zaposlen u trgovačkom društvu Knauf na poslovima logistike time da je u razdoblju od kolovoza 2008. pa do srpnja 2010. jedno kraće vrijeme radio u prodaji i to prodaji trgovačke robe, dakle, ona koja nije bila iz njihove proizvodnje. Njegov posao bio je zaprimanje narudžbe od strane kupaca koji bi došli putem maila ili faxa, on bi u informatički sistem za tog kupca unio šifru materijala i traženu količinu robe dok bi sistem iz cjenika povukao cijenu za taj proizvod i formirao bi se dokument pod nazivom „narudžba“ koja se ne bi printala, kreirala bi se unutar sustava i otpremnice i potom bi se prema podacima iz otpremnice utovarivala roba i slala kupcu. Iskazuje da se ne sjeća da bi se kupcu potvrđivala narudžba, a isto tako je naveo da on nije izrađivao fakture niti ih izdavao kupcima. I ovaj svjedok potvrđuje da je u sistem prilikom obrade narudžbi ulazio sa posebnom lozinkom time da je svaki referent imao svoju lozinku, a on nikada nije radio pod tuđom lozinkom, niti je svoju lozinku davao drugima. Glede poslovanja s tvrtkom Falcon trade on je obrađivao narudžbe te tvrtke koje su se odnosile upravo na trgovačku robu time da im je Falcon dostavljao narudžbe navevši da se ne sjeća da bi bilo problema s tom tvrtkom, a vezano za razlike u cijenama. Svjedok je ukazao na optuženu ŽU te na RU i AUH kao osobama koje su radile na poslovima prodaje, time da su njemu u to vrijeme bili nadređeni ĆU i GU. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da su s kupcima kontaktirali telefonski, no da misli da nije bilo slučajeva da narudžbe zaprimaju telefonskim kontaktom, nastavno da ne zna da li je postojao interni cjenik, niti pak zna koliko je bilo cjenika u promatranom razdoblju, time da je na snazi uvijek bio samo jedan, da se ne sjeća da bi neki kupac tražio robu koje nema u cjeniku, niti da bi ĆU za pojedine proizvode dogovarao cijenu izravno s kupcima. Svjedok je utvrdio da je on kreirao narudžbe i račune s lista 51-54 spisa te se nije mogao očitovati da li je nešto ručno mijenjao pri kreiranju računa, odnosno nije mogao objasniti kako je moguće da se u sistemu u fakturi kreira drugačija cijena u odnosu na onu u narudžbi, a kako obrana na to upire vezano za narudžbu s lista 51 te račun s lista 52 spisa. Vezano uz račun s listova 1075-1077 spisa iz kojeg proizlazi da je roba prodavana uz rabat od 95%, svjedok navodi da se on tu pojavljuje kao administrator, a da je takav rabat mogao odobriti ĆU ili GU vjerojatno uz pisano odobrenje.

5.5. Saslušana u svojstvu svjedoka FU iskazala je da u društvu Knauf voditelj kadrovskih poslova i pravnik, a da optuženu ŽU poznaje i kao zaposlenicu, a da ju je poznavala i privatno jer joj je bila krizmana kuma. Od direktora Zagorca i šefice računovodstva bila je obaviještena da postoje određeni problemi jer da je optužena ŽU umanjivala cijene na računima za kupca Falcon trade te da zbog toga mora dobiti otkaz, ona je bila iznenađena tom situacijom, mislila je da moguće riječ o grešci u sustavu, no pokazali su joj izvode i da za 2010. godinu postoji razlika od oko 500.000,00 kn, time da su se kasnije provjeravali još dvije godine unazad te je i za to razdoblje utvrđena razlika u cijenama. Glede navedenog ona je sačinila kaznenu prijavu. Svjedokinja je iskazala o događaju koji je kako je navela na zapisnik od 19. listopada 2011. bio nekoliko dana nakon što je ova dobila otkaz te si je došla u firmu po svoje osobne stvari i kada je u prisutnosti GU i njenoj izjavila da želi reći kako je to sve bilo, da je ona pogodovala tvrtki Falcon, a da je zauzvrat dobivala nekakve stvari te da tu izjavu želi dati službeno pred djelatnikom policije kojem razgovoru oni nisu prisustvovali, time da ju je ona zamolila da ju odveze na policiju kako to ne bi morala tražiti od supruga. Svjedokinja je iskazivala i o tome da je zajedno sa GU išla na razgovor s optuženom CĆ jer je postojala mogućnost da se dio potraživanja tvrtke Knauf podmiri, a sve kako bi ona sačinila nagodbu. Međutim, kako je navela optužena CĆ nije bila spremna na tu vrstu nagodbe jer da ona ništa ne zna, da uopće ne pozna optuženu ŽU. Sastanak se odvijao u privatnoj kući ŽUH time da se svjedokinja nije mogla sjetiti da li je te zgode u kući bio i njen suprug pri čemu je navela da ni sad ne zna tko je direktor društva Falcon.

5.6. Saslušan u svojstvu svjedoka JU iskazuje da je zaposlen u društvu Knauf kao informatičar i to kao lokalni IT suport, dakle da brine o računalima, serverima i mreži do trenutka ulaska korisnika u program. Na tim poslovima radio je i u inkriminiranom razdoblju. Glede samog procesa zaprimanja narudžbe pa do ispostavljanja računa kupcu iste procese ne poznaje jer to nije bio njegov djelokrug rada, a o tome bi više mogao reći ĆĆ koji je bio educiran i zadužen za te procese. Svjedok je ukazao na politiku tvrtke da se svaki korisnik koristi svojom lozinkom i čuva istu time da su 2010. gđe. GU i IU od njega tražile da im omogući pristup u računalo tužene zbog sumnje da je počinjeno neko djelo. On im je to i omogućio resetiravši ulaz u lozinku.

5.7. Svjedok OU ukazao je da je zaposlen u tvrtci Knauf kao informatičar od 2006. potvrdivši da su u srpnju 2010. uočene nepravilnosti koje su se sastojale u tome da su u narudžbama bile istaknute različite cijene od onih koje su bile u računima koji su izdani po tim narudžbama te je on zahtjev IU ušao u njihov SAP sustav, našao sve narudžbe i sve fakture koje su se odnosile na tog kupca i u Excelu ih tablično prikazao pri čemu ništa nije printao odnosno ispisivao iz sustava. Razlika se sastojala u tome da je u narudžbi naveden veći iznos cijene, a u računima drugi, niži iznos. I ovaj svjedok je iskazao da postoje ovlaštenici za rad u SAP programu sa korisničkim imenom i lozinkom te da SAP program evidentira sve što ta osoba radi pod njenim korisničkim imenom dakle tko je kreirao određeni dokument i kad ga je zadnji put modificirao. Svjedok nije znao odgovoriti na pitanje da li je moguće vidjeti i neke prethodne modifikacije dokumenata. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je njegov zaključak bio da SAP program nema nikakvu računsku grešku te da su nepravilnosti rezultat ljudskog faktora, vršile su se ručne promjene.

5.8. Saslušan u svojstvu svjedoka VU iskazao je da je od 2002. direktor i imatelj 100%tnog poslovnog udjela društva Falcon trade. Time da je u razdoblju od 2008.-2009. godine u istom bilo 10-15 zaposlenih. Suradnja sa oštećenim društvom Knauf Insulation započela je 2006. na 2007. godinu kada je k njima došao zastupnik tvrtke gospodin HU, ponudio suradnju jer da s tvrtkom Renova kao najvećim distributerom imaju problem, on je bio spreman prihvatiti ponudu, a HU je rekao da će proizvode od njih nabavljati po istim cijenama po kojima su ih prije nabavljali u Renovi. Pritom nije prezentirao nove cjenike niti su sklapali ugovor, time da je njemu bilo poznato o kojim proizvodima je riječ. Suradnja je kasnije utanačena sa ĆU i GU. On se kao direktor primarno bavio nabavom. Glede angažmana njegove supruge optužene ŽUH potvrdio je navode njene obrane glede njenog poslovnog angažmana uvjetovanog trudnoćom i porodiljnim dopustima tako da je ona počela dolaziti u punom radnom vremenu sredinom 2008. radeći na poslovima naplate potraživanja. Glede naručivanja robe kako je naveo on bi konkretno nazvao ĆU ili HU koji ga je u pravilu usmjeravao na ĆU tražio robu u određenoj količini, tražio da se izjasne o cijeni i rokovima što bi dogovorili telefonskim putem te bi Falcon nakon toga poslao narudžbu sukladno telefonskom dogovoru. Nekad su robu znali naručiti i samo telefonski. Kad bi poslali narudžbu društvu Knauf od njih ne bi dobivali povratno više nikakav dokument sve do ispostave računa. Ukoliko bi im bio izdan račun na cijenu koja prethodno nije bila dogovorena, tada bi on zvao ĆU, tražio da se to ispravi pri čemu se računi nisu stornirali nego je praksa bila da dobiju financijsko odobrenje kojim bi se pravdalo plaćanje po nižoj cijeni. 2010. godine su izdali zadužnicu na 500.000,00 kn kao sredstvo osiguranja. U nabavi su pored njega radili još i ZU i NU. Glede prekida suradnje s tvrtkom Knauf svjedok je iskazao da ga je jedne prilike nazvao GU jer da mu uprava radi probleme, da bi trebao nešto dodatno platiti te mu je izdao terećenje na 6.000,00 kn, što je on podmirio. Međutim, zvao ga je nakon toga i rekao da ima probleme sa svojima, da bi morali napraviti još neka terećenja, a on je bio iznenađen budući su sve uredno prije toga plaćali po fakturama. Svjedok je ukazao na dolazak GU i ĆU jedno večer prije godišnjeg odmora, zvao je GU jer da postoji problem koji oni moraju riješiti prije godišnjeg, svjedok je kako je naveo bio iznenađen da ne dolazi u radno vrijeme i navečer k njima kući, razgovarali su u dnevnom boravku te mu ništa konkretno nisu objasnili zašto je došlo do problema, već samo da će Falcon morati platiti terećenja u iznosu od 600.000,00 kn. On je pitao zašto bi to morao učiniti, a oni su mu samo rekli da imaju probleme u firmi, na što im je on uzvratio da to nije njegov problem. Sa njegovom suprugom nisu razgovarali vezano uz ovu problematiku, a on je sve shvatio kao da imaju neki interni problem. Po povratku s godišnjeg odmora GU i ĆU su došli k njemu tvrtku sa dokumentacijom - terećenjima na iznos od 600.000,00 kn. On se konzultirao s knjigovotkinjom gđom DU koja je rekla da to nema nikakve logike i uopće nije bilo jasno odakle su oni izvadili cijene za koje su ih teretili jer istih nije bilo ni u cjeniku, a nisu imale veze sa cijenama koje je on ispregovarao. On im je rekao da neće podmiriti navedena terećenja, nakon čega je tvrtka Knauf pustila na naplatu njihovu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn a on je osobnim angažmanom uspio deblokirati tvrtku. Pritom je zvao i GU i direktora Zagorca, nije uspio s njima ostvariti kontakt, a kroz neko vrijeme poštom su mu poslali terećenje za još 1.600.000,00 kn. Kasnije je uslijedila i tužba za naknadu štete. Iskazujući generalno o suradnji s tvrtkom Knauf svjedok je naveo da su cijene po kojima su kupovali robu od njih bile u rangu sa cijenama njihove konkurencije ukazujući na poduzeće Rockwol, a kad bi ih Knauf upućivao na drugog svojeg kupca kada Knauf ne bi imao određeni proizvod na lageru, primjerice Cedrus, tada bi od njih kupili robu po cijeni koja je viša praktički za manipulativni trošak od 1-2% od cijene za robu koju su kupovali direktno od Knaufa. Svjedok je iskazao i o robi koju su kupovali sa jako visokim rabatima kada se Knauf želio riješiti te robe s lagera. Svjedok je ukazao da ukoliko bi robu platili onoliko koliko to proizlazi iz predmetnih terećenja da bi to značilo da je cijena Knaufovih proizvoda enormno visoka i da bi Falcon u tom slučaju propao i da bi radili bez ikakove zarade. Glede kontakata sa optuženom ŠĆ naveo je da je vjerojatno i s njom imao kontakte no da s istom nikad nije pregovarao o cijenama ili pak imao zahtjeve u smislu neki proizvod prodaje po nekoj posebnoj cijeni. Kako je naveo to sigurno nije činila ni njegova supruga optužena CĆ jer to nije bio ni djelokrug njenog rada. Svjedok je potvrdio da je optuženoj ŽU prodao zemljište za iznos od 20.000,00 kn koju cijenu mu je ona uredno platila navevši da optuženoj ŽU nisu davali špeceraj, niti automobil na korištenje, a isto tako je negirao istinitost iskaza svjedoka ĆU glede tijeka sastanka koji se odvijao u njihovoj kući.

5.9. Saslušana u svojstvu svjedoka DU navela je da je u društvu Falcon kao šefica računovodstva zaposlena od 1. lipnja 2010. kad je već postojala suradnja s tvrtkom Knauf, a koja je jednostrano od strane te tvrtke raskinuta. Svjedokinja je iskazivala o događaju kada su u tvrtku došli GU i ĆU iz Knaufa, kada su im ispostavili terećenja od preko 600.000,00 kn koja su se odnosila na razliku u cijenama. Direktor ŽUH je rekao da ga nitko neće ucjenjivati te da si ista mogu ponijeti sa sobom da bi im bila na naplatu puštena zadužnica na iznos od 500.000,00 kn. Svjedokinja je iskazivala o tome da je direktor bio zatečen i nije znao kako je došlo do terećenja i na što se ono odnosi, nisu mogli shvatiti na temelju čega su formirane cijene iz terećenja te je proizlazilo da bi se Falconu više isplatilo da je kupovao robu od posrednika a ne direktno od tvrtke Knauf. Ona je radila u tvrtci Renova prije nego što je prešla u Falcon te je uočila da tvrtka Falcon plaća Knaufu po višim cijenama no što je to bio slučaj sa Renovom, a ona je to tumačila da je to posljedica većeg prometa sa tvrtkom Renova. Ona je sačinila analizu poslovanja tvrtke Falcon i Knauf za 2007.

– 2009. te je utvrdila da je kroz cijelo to vrijeme roba kupovana po istim cijenama uz manja odstupanja vezana uz rabat ukoliko se radilo o većim narudžbama. Izdavala su se i odobrenja – snižene cijene po određenim narudžbama, a isplaćivali bonusi vezani za dobru poslovnu suradnju. Dakle, kroz cijelo to vrijeme režim poslovanja je bio isti i nitko ih nije teretio za neke razlike u cijenama. U listopadu 2010. Knauf im je dostavio još jedno terećenje na iznos od 1.600.000,00 kn, tu se radilo o njihovom obračunu razlike u cijenama nastalim u 2008. i 2009. godini što nije bilo prihvaćeno, a pokušaj sastanka glede navedenog nije uspio. Glede poslovnog angažmana optužene CĆ svjedokinja također iskazuje o okolnostima da je ista bila na bolovanju, rodiljnim dopustima, a kad se vratila raditi da nije radila na ugovaranju poslova, već kompenzacijama, naplati, a djelomično i na poslovima prodaje. Iskazujući o svom radu u tvrtci Renova s kojom je Knauf imao veliku suradnju svjedokinja je iskazala da je naručivanje robe bilo na način da se telefonski zvalo društvo Knauf, referent bi dao usmenu ponudu time da su za formiranje cijena bili ovlašteni ĆU i GU s kojima bi se sklapao ugovor na početku poslovne godine i dogovorile cijene pa bi tako referenti mogli primati pojedine narudžbe te ukoliko bi ponuda bila prihvatljiva sačinila bi se narudžba, poslala u društvu Knauf, oni bi robu isporučili uz otpremnicu, poslali im račun i uslijedila bi naplata. Takav model nastavio se i kad je došla u tvrtku Falcon.

5.10. Saslušana u svojstvu svjedoka NU navela je da od 2008. u Falconu radi na poslovima robnog knjigovodstva, kalkulacije i izrade izlaznih faktura. Glede naručivanja robe od tvrtke Knauf ista se naručivala u skladu nalogom direktora te bi u blok za narudžbe upisali vrstu i količinu robe, navedeno faksirali tvrtci Knauf, telefonski zvali istu, tražili odgovornu osobu za narudžbu da se informiraju da li je roba raspoloživa. Nastavno bi dogovorili rok isporuke i potvrdili narudžbu. Ako se radilo o robi koja je prije isporučivana tada bi tražili podatak o cijeni koju bi dobili u telefonskom razgovoru, predbilježili bi si u notes, a kasnije i u fakturu koju bi im Knauf ispostavio te je cijena morala odgovarati usmeno dogovorenoj. Dakle, nisu se referirali na cjenik niti su ga imali na raspolaganju. Ako cijena ne bi odgovarala dogovorenoj o tome su obavještavali knauf, vratili im fakturu, a oni bi im ispostavili odobrenje uskladivši ga s usmenom ponudom. Glede navedenog su komunicirali s različitim operaterima. Svjedokinja je potvrdila glede poslovnog angažmana optužene CĆ navevši da naručivanje robe nije bilo u opisu njenog radnog mjesta, no da ne može isključiti da je moguće i to ponekad činila Glede prodajnih cijena robe koju je Ć plasirao na tržište svjedokinja je navela da nije primijetila da bi zarada na proizvodima tvrtke Knauf bila uočljivo veća u odnosu na zaradu ostvarenu na drugim proizvodim, odnosno da bi nabavne vrijednosti robe tvrtke Rockwol znatnije odstupale od onih koje je za svoju robu imala tvrtka Knauf.

5.11. Saslušana u svojstvu svjedoka ZU navodi da je do 2008. godine radila u društvu Renova, a od 2008. do 2014. u društvu Rial d.o.o. pri čemu su oba društva imala poslovnu suradnju s tvrtkom Knauf. Kako je navela tvrtka Knauf je imala cjenik no u praksi se s njime nisu služili jer su isti bili komplicirani, već su se telefonskim upitom obraćali knaufu te komunicirali sa referentom prodaje koji bi se javio, to su bile osobe imena RU, AUH, ŠĆ i gospodin ĆU, a oni bi im telefonski rekli koja je cijena za tu robu, a nakon što bi njihov direktor to odobrio tada bi se ispostavljala narudžba, Knauf bi isporučio robu i ispostavio račun po dogovorenim cijenama.

5.12. Saslušan u svojstvu svjedoka HU iskazao je da je u oštećenoj tvrtki od 2001. do 2008. godine radio kao voditelj maloprodaje, a po potrebi je obavljao i poslove terenskog komercijaliste. U tom svojstvu išao je u tvrtku Falcon trade koja je od njih kupovala robu po sistemu predračuna. Tamo je sa gospodinom ŽUH dogovorio suradnju a nastavno je s tom tvrtkom sklopljen ugovor pri čemu on nije sudjelovao. On je u tvrtki radio do 31. rujna 2009. godine. Glede načina naručivanja, odnosno, fakturiranja robe njihova tvrtka je koristila program "SAP" u koji su bile unesene cijene iz službenog cjenika te drugi uvjeti iz ugovora, a prije svega rabati pa je sustav sam izbacivao, odnosno povlačio iznose. Kako je naveo odstupanja od navedenog su bila kad se radilo o nekim većim količinama robe, većim gradilištima, kada se radilo po principu ponude gdje su se mogli dogovoriti drugačiji uvjeti i u smislu cijene, a vezano za što je uvijek postojao pismeni trag. Kako je naveo pored javnog cjenika postojao je i interni cjenik koji se odnosio na širi asortiman proizvoda te nije siguran da li je isti bio unesen u ranije navedeni "SAP" sustav. Iz njegovog iskaza proizlazi da on osobno nije formirao niti izdavao nikakve račune vezano uz tvrtku Falcon niti je osobno radio u SAP sustavu. Isto tako proizlazi da je prigodom predlaganja suradnje direktoru tvrtke Sokolu predao kataloge te važeće cjenike. Optuženu ŽUH poznaje iz vremena kada je radila u trgovačkom društvu Renova s kojom tvrtkom je Knauf također surađivao. On nju nije viđao da bi dolazila u njihovu tvrtku, a obzirom na to kad je otišao u mirovinu nema saznanja o predmetnoj problematici time da je negirao tvrdnju svjedoka VU da bi mu rekao, a prilikom dogovaranja suradnje, da će njegova tvrtka imati iste uvjete kao i tvrtka Renova. Glede tehnike naručivanja robe svjedok iskazuje da je kupac obavezno trebao poslati pisanu narudžbu kako bi ne bi došlo do pogreške u isporuci robe. Izrađivali bi se potvrde narudžbe koju je povlačio SAP sustav kao osnova za izradu proizvoda. Ista bi se dostavljala kupcima ukoliko bi oni to zahtijevali, a koji su kako iz njegova iskaza proizlazi, kao ugovorni kupci bili unaprijed upoznati s tim uvjetima. Ukoliko bi došlo nekekakovih odstupanja tada bi se to iskomuniciralo putem telefona ili maila, odnosno faksa. Reklamacije su bile popraćene pismenim putem.

5.13. Saslušan u svojstvu svjedoka, policijski službenik TU, a na okolnosti pribave dokaza u vidu rukom pisanog lista papira priležećeg na stranici 251 spisa iskazao je da je u to vrijeme bio pomoćnik načelnika kriminalističke policije Policijske postaje Novi Marof, da su od TD Knauf Insulation zaprimili prijavu o mogućim malverzacijama u njihovom poslovanju te su se temeljem te prijave vršili izvidi. On je obavio informativne razgovore s djelatnicima te tvrtke, između ostalog i s ŽU. Kako je naveo to je bilo u dva navrata, prvi puta je to bilo u prostorijama tvrtke, a drugi puta u policijskoj postaji. Prilikom obavljanja obavijesnog razgovora u prostorijama tvrtke kako je naveo bili su prisutni i neki drugi zaposlenici, time da se je jedan predstavljao kao šef prodaje. Tvrtka je dostavila dokumentaciju vezanu uz događaje koji su bili predmetom postupka, dok mu je opt. ŽU predala list papira na kojem su bili napisani neki podaci vezano uz poslovanje tvrtke Falcon Trade. To zna jer su u to vrijeme predstavnici TD Knauf sumnjali da se radi o malverzacijama upravo preko te tvrtke. Svjedok se nije mogao izjasniti u kojem navratu mu je predan taj list papira, da li prilikom obavljanja razgovora u tvrtci ili u drugom navratu u policijskoj postaji, a sve obzirom na protek vremena, a u pogledu sadržaja teksta s tog lista papira naveo je da se sjeća da bi se radilo o tome da bi bio kompenziran neki građevinski materijal. S opt. ŽU obavio je obavijesni razgovor i ona se u to vrijeme tretirala kao građanin. Pri tom nije sačinjavao nikakvu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a ni zapisnik iz kojih bi to bilo vidljivo, time da je u službenoj bilješci o obavljenom obavijesnom razgovoru naveo da je prilikom obavijesnog razgovora od iste preuzet taj dokument. Na poseban upit naveo je da misli da se radilo o nepotpisanom dokumentu te da bio je ručno pisan. Predmetni dokument je odmah priložio spisu predmeta odmah i tu je bio cijelo vrijeme, dok obradu nije preuzela Policijska uprava varaždinska kojoj je sukladno telefonskim konzultacijama kojoj je spis dostavljen uz popratni dopis.

5.14. Saslušan u svojstvu svjedoka ĆU iskazuje da je u oštećenoj tvrtki bio zaposlen od 1980. godine kroz sve njegove transformacije do 2015. U razdoblju od 2007. do 2015. radio kao koordinator ključnih kupaca, a od 2009. godine je kao komercijalist preuzeo regiju Zagorja i Međimurja te kao koordinator ključnih kupaca radio samo sa velikim kupcima s kojima je bio u stalnom kontaktu i pregovorima oko ugovoranja projekata. za zaprimanje i obradu narudžbi od kupca bio je zadužen CUSTOMER servis gdje su se zaprimale narudžbe, davali nalozi za proizvodnju, brinulo o otpremi te se obavljalo fakturiranje. Zaposlenici istog imali su zaduženja za pojedine kupce po regijama tako da je društvo Falcom trade spadalo u regiju za koju je bila zadužena optužena ŽU, a kojoj je bila nadređena AUH. Od 2008. godine Falcom trade je bio njihov ugovorni kupac a u pregovorima radi dogovaranja uvjeta ugovora ispred Knaufa su sudjelovali GU i on dok je za tvrtku Falcom trade došla optužena ŽUH sa svojom svekrvom. S ugovornim kupcima unaprijed se ugovarao rabat. Cijena bi se povlačila iz javno objavljenog cjenika te bi se temeljem navedenog formirala faktura. Glede predmetnog slučaja sa tvrtkom Falcom trade naveo je da se sjeća da je za vrijeme godišnjeg odmora nazvao direktor ĐU rekavši da je šefica računovodstva otkrila nepravilnosti u fakturama ispostavljenih tom društvu. Došavši u tvrtku tamo je zatekao šeficu računovodstva ĐĆ, GU, direktora Zagorca, informatičara OU te je utvrdio da su uočene greške na fakturama ispostavljenih tvrtci Falcom gdje su cijene proizvoda u narudžbama bile u skladu s cijenama iz cjenika, no da je cijena proizvoda u fakturi bila umanjena u odnosu na onu iz narudžbe i cjenika time da su rabati bili sukladno ugovorenima. Kako je naveo OU je obzirom da se sve radilo u SAP programu to otkrio kao i činjenicu da se kroz program može utvrditi tko je povučenu cijenu mijenjao i to koristeći svoju lozinku pri čemu je naveo da je svaki komercijalist u SAP program ulazio pod svojom šifrom a koje šifre su se periodično i mijenjale. Kad bi netko od komercijalista zadužen za pojedinog kupca bio odsutan tada bi drugi komercijalista preuzimao njegova kupca, no radio bi pod svojom šifrom. To popodne kada je bio pozvan isprva je mislio da se tu radilo o nekoj sistemskoj grešci, pozvali su i optuženu ŽU jer se radilo o njenim fakturama time da je ona negirala da bi ona nešto namjerno radila u programu u smislu umanjivanja cijena pri čemu je i ona tvrdila da je to greška, da ona to nije namjerno napravila. Odmah istu večer GU i on otišli su do obitelji ŽUH gdje su zatekli optuženu ŽUH i njezinog supruga AĆ i njihovu djecu te su im objasnili što su uočili time da je primarno s njima razgovarala optužena ŽUH dok je VU bio sa strane i više se bavio djecom. Svjedok je tada iskazao da je inače zbog narudžbi primarno kontaktirao sa Š, odnosno optuženom ŽUH koja im se u pravilu javljala. U ovoj prigodi ista je iskazivala iznenađenje, no kasnije je u razgovoru rekla nešto u smislu da je njoj toga već dosta te da i ona hoće da se to konačno riješi, spominjala je nekakove zahtjeve s druge strane što svjedok nije mogao konkretizirati. Kad je svjedoku predočen njegov iskaz sa zapisnika od 25. ožujka 2011. gdje je iskazao da je optužena ŽUH iskazala da dobro da se to jedan put otkrilo, da joj je dosta tih špeceraja, televizora, te navodnih ljetovanja te da su oni bili u uvjerenju da je Ć povlašteni kupac svjedok je potvrdio taj dio svog iskaza. Prilikom tog sastanka ništa nisu konkretno dogovorili, a u narednim danima napravila se temeljita kontrola faktura te je šefica računovodstva rekla da je u pitanju nekih 500.000,00 kuna, a kad su u narednih nekoliko tjedana pregledali sve fakture od 2008. do 2010. utvrdili su ukupnu razliku od 2.300,000,00 kuna. Prema tom novoutvrđenom stanju napravili su nove fakture i fakturirali onako kako je trebalo to biti te su fakture poslali u tvrtku Falcon no isto ih je osporilo i vratilo. Svjedok je iskazao da su se putem zadužnice kao sredstva osiguranja plaćanja naplatili u iznosu od 500.000,00 kuna. I ovaj svjedok je iskazivao da je pored javnog cjenika za proizvode Knaufa postojala i situacija nespecifične robe koju su naručivali tzv. industrijski kupci koji su tražili robu specifičnih svojstava kojih proizvoda nije bilo u cjeniku. S takvim kupcima bi ispregovarali cijenu, dakle, cjenik tako da bi jedan dobio taj kupac, a drugi njihov Customer servis. Isto tako ukazuje na postojanje internog cjenika koji nije bio javno dostupan gdje se radilo o robi koja je inače bila u javnom cjeniku, međutim ne u formi u kakvoj je kupac tražio, da li se tu radilo primjerice o različitim dimenzijama ili nekom drugom svojstvu proizvoda, dakle različitim inačicama istog pa se u te svrhe – lakšeg rada Customer servisa izradio interni cjenik u kojem je komercijalist mogao pogledati kako bi mogao kupcu predočiti cijene i takvih proizvoda. Kako je naveo interni cjenik je bio u papirnatom obliku, no da misli da cijene istog nisu bile unijete u SAP program. Svjedok je naveo da su razlike u fakturama pretežito uočene u odnosu na proizvode iz javnog cjenika, da je moguće bilo i proizvoda iz internog cjenika, ali sigurno u manjem obujmu. U pogledu kontrole faktura koje bi se izdavale nakon otpreme robe, a koje fakture je komercijalist isprintao i poštom slao kupcu svjedok je naveo da su te situacije bile različite. Jedno vrijeme je GĆ printala fakture, donosila njemu na pregled, on bi ih pregledao i sortirao i to jedne koje su se odnosile na kupce optužene ŽU a druge za kupce RĆ. One bi ih tada poslale svim kupcima. Kasnije se politika tvrtke izmijenila te su komercijalisti sami fakturirali za svoje kupce bez slanja njemu na kontrolu, a takva situacija je bila već i 2008. godine. U to vrijeme je već puno radio na terenu te nije ni mogao vršiti takvu kontrolu. Postojao je i odnos povjerenja, a kopije faktura su se odlagale u registratore. Odgovarajući na pitanja svjedok je iskazao da ni jedna od optuženih nisu od njega tražile da za tvrku Falcon odobri nižu cijenu za bilo koji proizvod koji su isporučivale, nastavno da optužena ŽU nikad posebno nije ni spominjala tvrtku Falcon time da je ŽU bila zadužena i za društvo Renova dok optuženu ŽUH poznaje iz vremena kada je radila u tom društvu, time da je Falcon trade osnovano kasnije. Iz iskaza svjedoka nastavno proizlazi da pored ugovora između tvrtki Knauf i Falcon broj 125/09 od 1. ožujka 2009. ne zna, odnosno nije siguran da li je postojao još koji ugovor – ranije sklopljen, a da se kupce s kojima nije ugovor sklopljen, a koji se jave s narudžbom radi po sistemu ponude. u razdoblju od 2008. do 2010. postojala su dva interna cjenika, jedan od 1.9.2007. a drugi od 1.6.2008. time da su cijene za iste formirali on i GU, a temeljem cijena iz javnog cjenika te da misli da dodatnog formiranja cijena tih proizvoda nije bilo. Isto tako je naveo da nije moguće da isti proizvod ima različitu cijenu, već da su kupci mogli imati različiti rang navevši i to da je primjerice proizvod DP3/30 bio u internom cjeniku, u javnom nije bilo jer ga u principu nisu htjeli proizvoditi, već isključivo na poseban zahtjev kupca, no isti proizvod je imao osam inačica, a svaka verzija svoju cijenu. Kupcima bi se za takve proizvode usmeno prenijelo kolika mu je cijena, a obzirom takvi proizvodi nisu bili u SAP programu prilikom izrade fakture cijena se nije automatski povlačila iz programa nego se pri izradi fakture morala ručno upisati, odnosno eventualno se mogla povući ako je taj proizvod već ranije bio fakturiran. Glede navedenog, a saslušan na raspravi od 06. travnja 2023. godine svjedok je iskazao da kada bi se krenulo u realizaciju posla da bi tada proizvod u sustavu SAP dobio svoju šifru, izvršila bi se klasifikacija istog, unosila cijena, te bi se temeljem sveg navedenog formirala narudžba u SAP sustavu i račun. Vezano uz pitanje dostave potvrde narudžbe kupcima svjedok je naveo da dok je radila VĆ da je ona inzistirala da se ista dostavlja kupcima, no da se to u pravilu nije činilo, a da su kupci mogli znati da je njihova narudžba prihvaćena i to pod uvjetima iz narudžbe izvučene iz SAP sustava jer da su imali cjenik, a obzirom se povratno nije ništa javljalo da bi to značilo da su uvjeti prihvaćeni. Vezano uz interni cjenik kupcu bi se usmeno prenosila cijena pri čemu se komuniciralo telefonski ili putem komercijaliste na terenu. Glede rukom ispisanog lista papira priležećeg stranici 251 spisa svjedok je isti povezao sa sastankom koji se odvijao dan – dva nakon što su otkrivene predmetne nepravilnosti i to u uredu svjedoka GU kada su bile prisutne i FU i optužena ŽU koja je pisala nešto na listu papira nakon čega su ona i FU otišle na policiju. On osobno nije izradio ni jednu fakturu.

Svjedok je također iskazao da su prilikom vršenja kontrole kontrolirali i druge tvrtke za koje je bila zadužena ŽU, poduzeća Meteor, Danifas, Bugani, Renova, Autoprijevoznik Marijan Sabolek te su i u odnosu na ta društva bile uočene nepravilnosti. Sva su društva kontaktirali osim Renova koja je bila u stečaju. Meteoru su poslali terećenja i on ih je platio, isto kao i FĆ, dok su društva Danifas i Bugani rekli da su dobili odobrenja koja i nisu prethodno tražili i ne znaju zašto no da su oni temeljem takvih cijena formirali svoje cijene. Isto je tako naveo da su kontrolirali fakture i drugih komercijalista ali nisu našli nepravilnosti. U pogledu odobrenja prema njegovom iskazu ista su se mogla kupcima dati iz razloga grešaka pri isporuci ili izradi fakture ili pak zbog problematične kvalitete što bi se iskontroliralo te on bio ovlašten dati takva odobrenja. Svjedok je naveo da je tvrtci Falcon trade bio izdano odobrenje odnosno godišnji bonus u iznosu od 86.000,00 kuna i to prema ostvarenom prometu u toj godini što je odobrio GU. Svjedok je naveo i to da poznaje svekrvu drugooptuženice PĆ koju je poznavao još iz vremena kad je radila u tvrtci Zagorje Tehnobeton s kojom su surađivali ponovivši da su ona i optužena ŽUH došle u tvrtku Knauf dogovarati poslovnu suradnju sa Falcon tradeom.

6. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru Povrv-86/19 utvrđeno je da se pred navedenim sudom vodi parnični postupak tužitelja – ovdje ošt. tvrtke Knauf Insulation d.o.o. [adresa] protiv tuženika, tvrtke Falcon trade d.o.o. [adresa] zbog isplate iznosa od 2.141.881,18 kuna i to s istovjetnog osnova na kojem se zasniva imovinskopravni zahtjev u ovom postupku. U navedenom postupku određen je prekid posupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

7. U postupku je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Vlasti Santo Olđa koja je na pitanja strana odgovarala i na raspravi, a koja je dala i dvije dopune nalaza i mišljenja. U početno danom nalazi i mišljenju od 16. svibnja 20211. godina vještakinja zaključuje da prema dokumentaciji u spisu i to narudžbama kupca Falcon trade d.o.o. [adresa] te izdanim na računima navedenom kupcu od strane administratora ŽU kao i kroz uvid kroz cjenike tvrtke Knauf Insulation d.o.o. [adresa] da je utvrdila da je u razdoblju od 2008. do 13. 7. 2010. godine kupcu Falcom trade d.o.o. zbog umanjenja cijena manje zaračunata vrijednost isporuka, a prema tabelama kako iste priležu nalazu u ukupnom iznosu od 2.048.170,58 kuna. Međutim, saslušana na raspravi od 19. veljače 2019. vještakinja navodi da se pri davanju nalaza i mišljenja vodila dokumentacijom priležećoj spisu na listu 49 – 759 spisa, dakle potvrdama narudžbi kupca i računima te da su u spisu priloženi i cjenici i to iz 2008. i 2010. Isto tako je navela da u cjeniku iz 2008. nije uspjela upariti nazive i šifre artikala da bi mogla na neki način vidjeti koja je cijena primijenjena u potvrdi narudžbe kupca, dok je u cjeniku za 2010. godinu našla mali dio artikala , možda svega 10% dok sve ostale šifre proizvoda nisu sadržane u cjenicima pa je stoga prilikom vještačenja uzela u obzir jedini raspoloživi podatak, a to je cijena iz potvrde narudžbe koja je bila unijeeta u informatički sistem. Osim navedenog vještakinja na raspravi ukazuje i na to da je uočila između ostalog i okolnost da se u 90% cijena iz potvrde narudžbe u promatranom razdoblju nije mijenjalo, no da je u cijelom tom razdoblju i tu bilo razlika no moguće u 10% slučajeva, a što je sve, kako je objašnjavala, bilo posljedica kalkulacije za prodajnu cijenu za pojedine artikle. Vještakinja tada ustvrđuje da nije koristila nikakav interni cjenik pri izradi nalaza i mišljenja već kao nesporni dokument o visini cijene da je koristila potvrdu narudžbe.

7.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 10. srpnja 2019. vještakinja ponovno ukazuje da je društvo Knauf društvu Falcon u promatranom razdoblju prodavalo robu po cijenama koje nisu istovjetne cijenama navedenim u potvrdama narudžbe kupca. Ovo sve obzirom da su u navedenim dokumentima navedene šifre artikala te različiti, a za jednu šifru artikla navedeni su različiti nazivi i cijene. Usporedbom tih dokumenta, a priležećih spisu te tabelarnim prikazom istog (1245 do 1253) vještakinja navodi da je u razdoblju od 27. srpnja 2008. do 19. srpnja 2010. vrijednost potvrda narudžba 4.297.058,74 kune, dok je po tim istim narudžbama izdano računa u vrijednosti od 2.649.219,51 kunu tako da je razlika manje zaračunatog bez PDV-a 1.647.839,23 kune, a sa uračunatim PDV-om 2.025.625,15 kuna. Vještakinja se poziva pritom na dokumentaciju koju je u spis doprinijelo oštećeno društvo, a glede pitanja da li su uočene razlike u cijenama iz računa u odnosu na cijene istaknute u cjenicima i u kom iznosu ista se poziva na u spisu priležeće cjenike i to s lista 721 do 733 spisa koji vrijedi od 1. lipnja 2008. godine. Nastavno cjenik koji prileži listu 695 do 720 koji vrijedi od travnja 2010. te na interni cjenik iz 2008. godine. I u ovom dopunskom nalazu, a istovjetno početno danom te zaključuje da su šifre i nazivi artikala za 2008. i 2009. preuzeti iz pregleda koje je sačinilo društvo Knauf priležećeg listu 20 do 36 spisa, a da je naknadnom analizom šifri i naziva artikala u potvrdama narudžbi utvrdila da se jedna šifra artikla odnosi na različite dimenzije artikala kao i na različite oznake za tumačenje kojih podataka ona nema potrebnih znanja, dok su u cjenicima za 2010. godinu pronađeni artikli šifri: 2116639, 2418200, 2418245, 2418247, 2418249, 2418260, 2420194, 2413232, 2424607, 2427870, 2429206, 2429280, 2431647, 2431649 te 2431769. Stoga je zaključak vještakinje a po tom pitanju da dostavljeni cjenici bez dodatnih pojašnjenja ne daju podlogu za očitovanje o tome da li su proizvodi za koje je Knauf izdavao račune društvu Falcon u vrijeme izdavanja računa bili obuhvaćeni predmetnim cjenicima te da se u tom smislu ne može očitovati, odnosno utvrditi razliku u cijenama iz računa u odnosu na cijene istaknute u cjenicima. Saslušana na raspravi od 18. veljače 2020. vještakinja je ostala kod ranijih konstatacija, dakle da se za većinu artikala u cjenicima ne nalaze cijene jer se radi o artiklima koji su različitih dimenzija i težina te da stoga moguće utvrditi razliku cijenama iz računa u odnosu na cijene istaknute na cjenicima.

7.2. U drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja je pozvana da od ukupne razlike u cijenama kako je utvrdila u prethodnim nalazima i mišljenjima izdvoji one račune vezane uz proizvode koje je ista prema šifri artikla locirala u spisu priležećim cjenicima, odnosno konkretno samo u cjeniku za 2010. godinu ista to čini te ustvrđuje da je u razdoblju od 13. siječnja 2010. do 19. srpnja 2010. vrijednost robe prema tim šiframa iz potvrda narudžbe iznosila 142.259,74 kune, a da je po tim narudžbama izdano računa u vrijednosti od 91.858,33 kune te kako je saslušana na raspravi ispravila zaključnu konstataciju iz pisane dopune nalaza i mišljenja da je razlika manje zaračunatog sa PDV-om 50.401,43 kune, a razlika bez uračunatog PDV-a 38.809,10 kuna.

7.3. Sud cijeni nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvene vještakinje stručnim i nepristranim, međutim, a kako će to kasnije biti obrazloženo, temeljem istog se ne može zaključivati o osnovanosti optužbe u pogledu visine nastupjele štete odnosno pribavljene imovinske koristi.

8. U postupku je provedeno i informatičko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Crničkom kojemu je u zadatak početno bilo dano da utvrdi točno vrijeme kreiranja dokumenta pod nazivom "Potvrda narudžbe kupca i račun" te točno vrijeme unosa podatka o cijeni robe u računu kao i podatak o mrežnoj adresi korisničkom imenu administratora koji je dokumente kreira te unosio podatke o cijeni robe u račune, a sve to temeljem pregleda podatak u SAP sustavu koje društvo Knauf koristi. U svom pisanom nalazu i mišljenju (list 1811-1830) upućuje na to da je trgovačko društvo Knauf do 31.12.2009. koristilo sustav HERAKLIT SAP dok je od 1. siječnja 2010. koristilo sustav SAP P-19 te da nije mogao uvidom u sustave ostvariti uvid u detalje o nastanku i promjenama dokumenata koje je trebalo obuhvatiti nalogom, no da sa potpunom sigurnošću može tvrditi da su dokumenti koji su predmet vještačenja kreirani na dan koji je naveden na tim dokumentima te da je osoba koja je kreirala dokumente i pri tom odredila cijene, rabate i dr. upravo ona koja je naznačena u rubrici Administrator na tim dokumentima. Pri tome ukazao na određene iznimke za koje kako je naveo ne može utvrditi koji je korisnik SAP sustava iste kreirao a radi se o potvrdama narudžbe kupca koje prileže listovima 333, 337 i 520 spisa. Pisanom nalazu i mišljenju između ostalog vještak navodi zapažanje da su na dokumentima koji su predmet vještačenja s datumom do 18.12.2009. dijakritički znakovi č, ć, đ, š, ž, Ć Č, Đ, Š, Ž., dok su na onima nakon tog datuma isti zamijenjeni znakom #.

8.1. Saslušan na raspravi od 26. siječnja 2021. vještak navodi da je zaključak da je predmetne dokumente izradila upravo optužena ŽU utemeljio na tome da ga je izradila osoba koja se koristila korisničkim imenom i lozinkom koji su dodijeljeni korisnici ŽU, nastavno da dokumente u SAP sustavu nije moguće naknadno mijenjati, a ukoliko bi došlo do greške da se ista mijenjala kroz nove dokumente koji su se generirali i to da li kao odobrenje, ukoliko bi početna cijena bila prevelika ili kao terećenje, ukoliko bi početna cijena bila premala. Tu je vještak također naveo da se kod kreiranja računa, a što je na tragu iskaza saslušanih svjedoka povlačili najprije podaci iz dokumenta "Potvrda narudžbe kupca", no da su se kod kreiranja računa potom ti podaci mogu i mijenjati. Dakle, osoba koja je kreirala račun koristeći se određenim korisničkim imenom i lozinkom mogla je u računu promijeniti podatke koji su se povukli iz potvrde narudžbe kupca. Vezano uz pitanje na koji način se unosi cijena u dokument "Potvrda narudžbe kupca" vještak je naveo da to za sustav koji se koristio do 2010. godine nije bio u mogućnosti utvrditi, dok se u ovom sustavu koji se koristi od 2010. godine cijene automatski prenose iz cjenika, dok ne zna kakova je situacija za slučaj da tog proizvoda nema u cjeniku. Također je naveo da je prilikom izrade računa postojala i opcija da se prije ispisivanja istog upotrijebi i opcija izmijene tog računa. Ovo sve do trenutka spremanja dokumenta u SAP sustav, kada se isti zaključava te ga više nije moguće mijenjati, osim kroz, a kako je to ranije navedeno, naknadne dokumente.

8.2. U dopuni nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2021. godine, a koju sudski vještak daje temeljem naloga suda za dopunsko informatičko vještačenje, a kojim bi se imale obuhvatiti a za inkriminirano razdoblje Potvrda narudžbe kupca i računi u kojim se kao administrator navodi ŽU koji su evidentirani u SAP sustavu, a koji nisu bili predmetnom vještačenja iz početnog Naloga za vještačenje i to kako u odnosu na društvo Falcon trade, tako i sada prošireno u odnosu na kupce Meteor d.o.o. i Renova d.o.o. u digitalnom obliku donosi pregled računa te sudu daje nove informacije do kojih je došao uvidom u privatne virtualne mreže društva Knauf. Pri tom se bitnim ukazuje utvrđenje a koje vrijedi za oba sustava koja su se koristila u inkriminiranom razdoblju, a to je da je na dokumentima "Potvrda narudžbe/narudžba" uvijek navedeno ime SAP korisnika koji ga je kreirao dok to ne vrijedi za dokumente "Račun", naime kako se navodi na dokumentima "Račun" se kao administrator pojavljuje ime SAP korisnika koji je kreirao dokument "Potvrda narudžbe/narudžba" na osnovu kojeg je kreiran dokument "Račun". Kako se navodi jedini izuzeci od ovog pravila se pojavljuju u situaciji kada se ispis SAP dokumenta "Račun" vrši nakon što je SAP korisnik koji je kreirao dokumente "Potvrda narudžbe" deaktiviran. U tom slučaju postoje dvije opcije, ukoliko je SAP korisnik koji je kreirao dokument "Račun" aktivan u SAP sustavu tada se na dokumentu "Račun" kod ispisa kao administrator navodi osoba vezana za SAP korisnika koji je doista kreirao dokument "Račun". Druga opcija ako je i korisnik koji je kreirao dokument "Račun" deaktiviran u SAP sustavu te tada prostor na dokumentu "Račun" predviđen za ispis podataka o administratoru ostaje prazan. Glede dokumenta "Potvrda narudžbe/narudžba" podaci o administratoru su uvijek povezani sa SAP korisnikom koji je taj dokument i kreirao uz jedini izuzetak a taj je ukoliko je isti deaktiviran tada i u tom slučaju prostor za ispis podataka o administratoru ostaje prazan.

8.3. Temeljem ovih utvrđenja vještak je locirao račune sa kojima je optužena ŽU kako se navodi samo posredno povezana jer je njeno ime na računu posljedica toga što je dokument "Narudžba" bio kreiran od strane SAP korisnika Đ dok je drugi SAP korisnik izradio dokument "Račun", a tu se radi o računima priležećim listu 269, 354, 451, 453 spisa koje je u stvarnosti kreirao SAP korisnik G, odnosno s lista 561, 569 i 570 spisa koje je kreirao korisnik R. Za primijetiti je je da vezano uz sve te račune ne postoji razlika u iznosu, a u pogledu iznosa na potvrdi narudžbe. Sud cijeni nalaz i mišljenje informatičkog vještaka stručnim i nepristranim, međutim drugi provedeni dokazi ukazuju na to da se ne može bezrezervno prihvatiti premisa istog, a ta je da je isključivo okrivljena ŽU kreirala dokumente SAP korisnika Đ.

9. Odlučujući o kaznenoj odgovornosti optuženih naslovni sud je došao do sljedećih utvrđenja. Nespornim sud drži činjenicu da je u razdoblju koje se navodi u predmetnoj optužnici optužena ŽU dakle u razdoblju od 27. kolovoza 2008. do 12. srpnja 2010., bila zaposlenicom trgovačkog društva Knauf Insulation d.o.o. (u nastavku Knauf), gdje je radila temeljem ugovora o namještenju od 18. siječnja 2008. i 1. kolovoza 2009. na radnim mjestima "referenta prodaje" i "referenta obrade narudžbi za regiju Zagorje, Slavonija i ostala područja", u Odjelu podrške kupcima društva. Navedeno proizlazi iz Ugovora o namještenju od 18. siječnja 2008. godine i 01. kolovoza 2009.godine kao i izvatka iz sistematizacije radnih mjesta "referent obrade narudžbi za regiju Zagorje, Slavonija i ostala područja. Iz samih ugovora o namještenju proizlazi obaveza namještenika da je, kako se to navodi, u okviru područja rada posebno odgovoran za ispunjavanje svih ciljeva budžeta i za kriterije menagamenta kvalitete, odnosno da je dužan dati svoj najbolji mogući doprinos za ispunjavanje ciljeva poduzeća. Iz navedenog jasno proizlazi dužnost optužene ŽU da štiti imovinske interese društva i to u obavljanju poslova davanja ponuda, izrade predračuna te fakturiranja, koji poslovi su bili u okviru njenog radnog mjesta, koje poslove je de facto obavljala a koji poslovi su predmetom ovog postupka, točnije nepravilnosti uočene glede istih a glede kojih se veže i nastup štete za društvo Knauf.

9.1. Iz obrane optužene ŽU proizlazi da ona nikada nije izradila ni jednu potvrdu narudžbe, da je na usmeni upit kupca provjeravala stanje robe, mogućnost isporuke i cijenu i to telefonski javljala kupcu. Ako bi ovaj prihvatio uvijete otvarala bi narudžbu gdje bi unosila sve podatke , bez cijene dok bi robu fakturirala temeljem otpremnica koje bi donio skladištar time da bi u fakture stavljala cijene iz internog cjenika ili pa one koje bi joj rekli da li ĆU ili pak GU. Kada bi sud prihvatio ovakovu obranu opt. ŽU istoj se ne bi mogla pripisati nikakova odgovornost već samo to da je postupala isključivo sukladno nalozima nadređenih osoba, odnosno prema internom cjeniku, koji se je, kako je navela mijenjao svaki mjesec, a na kojeg je ĆU sa strane upisivao cijene za određene proizvode i kupce.

9.2. Suprotno obrani optužene ŽU, o samoj tehnici zaprimanja narudžbi iskazuju svjedoci AUH, voditeljica Customer servis centra koja iskazuje o računalnom sustavu (SAP), u koji se unosi vrsta i količina robe i koji prema ugovorenim uvjetima sam generira fakturu, a da su u konkretnom slučaju neke fakture obrađene izvan sustava te da je to prema šifri na dokumentaciji činila upravo optužena ŽU. Svjedokinja RU, koja je u tvrtci Knauf radila do 01. listopada 2009, a posljednjih nekoliko godina na istim poslovima kao optužena ŽU, doduše za kupce drugih regija, isto tako iskazuje o ugovornim kupcima, informacijskom sustavu u kojem su bili uneseni ugovorni uvjeti, cijene po kojima se tom kupcu prodaju proizvodi i dozvoljeni rabat te da se je nakon obrade narudžbe i naloga za otpremu račun samo ispisao iz sustava. Na tragu iskaza ove svjedokinje je i iskaz svjedoka UĆ koji je kraće vrijeme radio u prodaji i koji govori o zaprimanju narudžbe, unosu šifre materijala i količinu robe u informacijski sustav te da je sustav iz cjenika povukao cijenu za taj proizvodi i formirao dokument pod nazivom narudžba. iskaze ovih svjedoka su u ovom dijelu ocjenjuje istinitim.

9.3. Naime, iskaze ovih svjedoka potvrđuje sudski vještak Crnički koji navodi da se kod kreiranja računa cijena povlačila iz dokumenta potvrda narudžbe kupca no isto tako i da je takove "povučene" cijene bilo moguće mijenjati ručno, pri čemu je u sustavu ostao trag pod kojim je korisničkim imenom to činjeno, a što sve upućuje na optuženu ŽU kao korisnicu koja je to učinila. Bitno je za naglasiti da ovo sve samo pod pretpostavkom da nitko drugi nije sa njenom lozinkom ulazio u sustav i vršio preinake. U svojoj obrani optužena ŽU želi se prikazati kao neuka osoba, koja je imala strah od korištenja računala a što je po stavu ovog suda samo pokušaj da se izbjegne kaznena odgovornost. Naime, iz same njene obrane proizlazi njen profesionalni put u tvrtci Knauf, ranije Termika, gdje je radila kako u prodaji, kao administrator u kadrovskoj službi te kao tajnica direktora ŠU do njegova odlaska u mirovinu. Također, a suprotno njenoj obrani gdje tvrdi da nisu bili obučeni za rad u SAP, programu ranije navedeni svjedoci tvrde suprotno.

9.4. Stoga se od strane suda zaključuje da je neistinita obrana optužene ŽU gdje želi situaciju prikazati na način da ona nije izrađivala dokument "potvrda narudžbe" – u kojem bi bile nazačene cijene, odnosno da bi isključivo izrađivala račune prema podacima – cijenama kakove bi joj bile rečene odnosno napisane, a ne da bi svjesno, odnosni i na "vlastitu ruku", mijenjala one podatke u računima koji bi bili povučeni iz potvrde narudžbe.

9.5. U prilog navedenom utvrđenju govore zaključci suda vezani uz događaje koji su uslijedili nakon što je šefica računovodstva tvrtke Knauf MĆ uočila predmetne nepravilnosti. Naime, prema njenom iskazu, kada su optuženoj ŽU predočene sporne fakture ista je, ustvrdivši da ona zna sve cijene napamet, ustvrdila da je to nemoguće, da je možda došlo do greške u sustavu, koja je isključena kao mogućnost, odnosno rekla "koji je bedak to napisao?" te da to nisu ispravne cijene, negirajući da bi imala veze sa tim, odnosno da je na kraju konstatirala da kome je to falilo – predmetna razlika u cijenama. Sud drži istinitim iskaz ove svjedokinje, ne nalazi razloga zašto bi ista lažno teretila optuženu ŽU. Iz iskaza ove svjedokinje je razvidno, a suprotno obrani optužene ŽU, da je ova znala da su cijene robe fakturirane tvrtki Falcon netočne, da je tvrtka Knauf time oštećena. U toj prigodi, kada je suočena sa utvrđenim činjenicama optužena ŽU ne poziva se ni na GU ni na ĆU kao nalogodavce, odnosno one osobe po čijim je nalozima unosila cijene u račune, a kako to u svojoj obrani sada tvrdi, već samo navodi da to nije činila sama, očito prikivajući identitet osobe koja je još u tome sudjelovala.

9.6 Sukladno iskazu svjedokinje MĆ iskazuje i svjedok GU, dakle da je cijene u predmetnim fakturama opisala glupim ili nebuloznim, odnosno da ih ona nije izdavala, da je ona upisivala točne cijene. Iskaz ovog svjedoka sud u tom dijelu drži istinitim. U konačnici na isti način iskazuje i svjedok ĆU.

9.7. Nastavno, iz iskaza ranije navedenih svjedoka po stavu ovog suda proizlazi da su optužene ŽU i C priznale da je optužena ŽU tvrtci Falcon robu fakturirala po "povlaštenim" cijenama i da joj je to bilo honorirano kroz određenu robu, usluge odnosno nekretninu – zemljište.

9.8. Naime, iz iskaza svjedoka GU i ĆU proizlazi, a što dijelom potvrđuje i optužena C, odnosno njen suprug, da su GU i ĆU odmah iste večeri, kada su doznali za predmetne nepravilnosti, otišli kod optužene C predočili im situaciju, odnosno podatke do kojih su došli a da je optužena C reagirala, kako to iz iskaza GU proizlazi, da je u biti bila ucjenjivana od strane optužene ŽU na način da joj je morala davati "poklone", od špeceraja, kućanskih aparata pa i do ljetovanja, te da je smatrala da su i oni, dakle GU i ĆU, uključeni u to. Gotovo istovjetno u tom dijelu iskazuje svjedok ĆU. Iz iskaza oba svjedoka proizlazi da je primarno riječ u tom razgovoru vodila optužena C dok se je njen suprug VU više bavio djecom. Suprotno iskazima ovih svjedoka okrivljena C i njen suprug, svjedok AĆ situaciju žele prikazati na sasvim drugi način. Prije svega da je glavnu riječ u razgovoru sa GU i ĆU vodio AĆ, a što je na tragu obrane okrivljene C da ona nije bila dionikom ovih događanja već da je za komunikaciju s tvrtkom Knauf ispred tvrtke Falcon vodio njen suprug, nastavo da od strane GU i ĆU i nije dobiveno obrazloženje zbog čega bi morali platiti još 600.000 kuna, odnosno, kako je to VU iskazao, da mu je rečeno da u tvrtci Knauf imaju probleme a da im je on uzvratio da to nije njegov problem. S druge strane okr. C situaciju kritične zgode želi prikazati na način da se je ona bavila djecom, otišla s njima na spavanje te da je tek na odlasku porazgovarala sa GU i ĆU i to po pitanju onog dijela, kojim se ona, prema njenoj obrani bavila, dakle po pitanju naplate, da supruga tu večer nije ni pitala zašto su ova dvojica došli a da to nije učinila ni ujutro budući je suprug otišao na posao. U ovom dijelu obrana okrivljene C neživotna je i nelogična. Naime, kako sama iskazuje GU zove nju, traži njenog supruga, inzistira na dolasku u njihovu kuću, ona ne zna zašto, a nakon njihova odlaska ne pita supruga zbog čega su došli. Jasno je da se je radilo o izvanrednom događaju te da bi bilo logično i životno da se traži objašnjenje zbog čega su ĆU i GU došli, pa se stoga takav prikaz situacije ne može prihvatiti istinitim, kao ni u konačnici uloga kakvu si i u tom događaju, kao i u cijeloj inkriminiranoj situaciji želi pripisati optužena C. Dakle, sud zaključuje da se je događaj u kući okrivljene C odvijao upravo onako kako su to iskazivali svjedoci ĆU i GU, te da je u toj prigodi optužena C u biti priznala da je robu tvrtci Knauf plaćala po cijenama koje su bile niže od redovnih cijena te da je za navedeno optuženoj ŽU davala poklone. To što je ona ĆU i GU situaciju željela prikazati kao ucjenu od strane optužene ŽU sud drži pokušajem da se pred ovim svjedocima na neki način opravda, budući predmetna situacija jasnim upućuje da je okrivljenoj C bilo u interesu da robu od tvrtke Knauf dobiva po što nižoj ulaznoj cijeni. Pored navedenog svjedok GU i svjedokinja FU iskazuju o tome da su drugog dana ponovno išli kod okr. C, dakle u njenu privatnu kuću, pri čemu svjedokinja FU iskazuje da je postojala mogućost postizanja nagodbe oko podmirenja nastale razlike pa da je ona kao pravnik išla kako bi sačinila nagodbu no da u toj prigodi optužena C nije pristajala ni na kakvu nagodbu, tvrdeći da ona ništa ne zna dok svjedok GU iskazuje da im je tada optužena C rekla da su se konzultirali sa odvjetnikom te da više ništa ne želi reći, odnosno da je spremna nadoknaditi samo dio za 2010. godinu.

9.9. Iduće utvrđenje naslovnog suda također govori u prilog tvrdnji optužbe. Naime, iz iskaza svjedoka GU, ĆU, MĆ i FU, proizlazi da je nakon prvog pozivanja optužene ŽU, kada su joj predočene predmetne nepravilnosti, a nakon što se je sa optuženom C te njenim suprugom pokušalo iznaći rješenje u vidu podmirenja nastale razlike u fakturiranim cijenama, sa onima iz potvrda narudžbe, održan još jedan sastanak sa okrivljenom ŽU. Nakon što joj je prezentirano da okrivljena C, kako je to svjedok GU naveo, sve svalila na nju i kada joj je rekao da ako nije kriva da će je braniti ova je izjavila da to nije radila sama te da je dobivala poklone krenula ih nabrajati spominjući neko zemljište, automobil, na što ju je on prekinuo rekavši joj da to napiše. Svjedok ĆU iskazujući o tom događaju navodi da je optuženu ŽU upitao kako je to mogla učiniti a da mu je ova uzvratila nešto u smislu da neka joj oprosti, dok svjedokinja FU iskazuje da je na tom sastanku optužena ŽU rekla da ne može više izdržati pritisak te da će reći što se je događalo, odnosno da je umanjivala neke cijene na fakturama i da je zauzvrat dobivala poklone a što je i na tragu iskaza svjedokinje MĆ. Iskazi ovih svjedoka nisu identični što naslovni sud ne drži dokazom njihove neistinitosti, već suprotno isti govore u prilog tvrdnje da se tu ne radi o iskonstruiranosti sadržaja istih budući je bit istovjetna a ta je, utvrđenje suda da je u toj situaciji okrivljena ŽU priznala da je umanjivala neke račune koje je izdavala tvrtci Falcon, da je to radila u dogovoru i za to dobivala poklone, drugim riječima naknadu za učinjeno. Posebno uvjerljiv pritom je iskaz svjedokinje FU, kojoj je okrivljena ŽU krizmana kuma, koja je optuženu ŽU kritične zgode vozila na policiju, jer je imala nelagodu od toga da će o situaciji saznati njen suprug, odnosno kako je svjedokinja početo iskazala, da ju je molila za navedenu uslugu jer da bi ju suprug "ubio kada bi znao da je nešto napravila, da mora ići na policiju".

9.10. U konačnici valja ukazati i na materijalni dokaz u vidu rukom pisanog teksta ispisanog na listu trgovačkog papira priležećeg listu 251 spisa glede kojeg je odbijen prijedlog obrane da se isti izdvoji iz spisa kao nezakonit dokaz, rješenjem K-112/2011- 206 od 13. prosinca 2023. godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj:Kž39/24-6 od 5. ožujka 2024. godine. Naime, suprotno iskazima ranije navedenih svjedoka iz kojih proizlazi da je okrivljena ŽU, suočena sa optužbama, predi istima priznala da je umanjivala račune te da je za to primala "poklone", te da je glede toga, a na traženje GU vlastoručno sastavila popis istih, ona događaj u kojem je nastao predmetni rukom pisani tekst opisuje na način da je po nju došao GU, odvezao ju u tvrtku, u njegovu sobu, zgrabio ju za ruku, drmao ju kao da je poludio, vrijeđao ju, psovao, istrgnuo iz svoje bilježnice list papira i govorio da ako neće napisati stvari koje je vidio doma kad je došao po nju, da će svi dobiti otkaz. Kako je u obrani navela, on je na dvorištu vidio građevinski materijal i stari ormar koji su trebali odvesti u otpad, šljunčani materijal koji je suprug dovezao traktorom te građevinski materijal kupljen u Trgonomu a ona je popis napisala iz razloga jer je GU na nju vršio pritisak i prijetio joj da mora napisati još no ona je u jednom trenutku prestala, a nije se mogla niti potpisati već se tresla i plakala. Nakon toga GU je pozvao nekog čovjeka koji se predstavio da je iz policije, na njegov zahtjev je rekla sve što je znala, a nakon toga ju je svjedokinja FU odvezla kući. Dakle, okrivljena ŽU u svojoj obrani ne negira autentičnost dokumenta s lista 251 spisa već želi prikazati da je isti nastao u uvjetima gdje je bila izložena verbalnom napadu od strane GU, i da je sadržaj istog posljedica činjenice da je isti kod nje vidio te stvari dok je kupnja oranice bila uredno izvršena, oranica plaćena VU, što i on potvrđuje, a u pogledu automobila danog na korištenje, da se je tu radilo o običnoj usluzi za vrijeme dok je njihov automobil bio na popravku. Ovakovo obrazloženje nastanka predmetnog dokumenta samo je pokušaj eskulpacije okrivljene ŽU, suprotno je iskazima ranije navedenih svjedoka GU i FU iz kojih proizlazi da je u istom bilo povišenih tonova no da sadržaj predmetnog dokumenta nije pisan po ničijem diktatu već posljedica upute GU da ono što je opt. ŽU htjela reći da neka napiše. Naime, razvidno je da optužena ŽU na navedeni popis pored kamiona šodra, 2 palete siporeksa i ljepilo, 10 vreća cementa , 1 palete knaufa i profila za isti, dakle građevinskog materijala tu navodi i stol i 4 klupe, te špeceraj u dućanu – o čemu je na sastanku sa GU i ĆU u svojoj kući govorila opt. CĆ, kao o poklonima koje je "morala" davati. Nadalje, optužena ŽU u obrani govori o starom ormaru, dok je na popisu 4-krilini ormar u Bobiću (tvornica namještaja u [adresa] sa prodajnim prostorom), i navodi vrijednost istog – 2.400 kuna, dakle očito ne o starom rabljenom ormaru. U pogledu oranice u Presećnu navodi se i vrijednost iste 20.000 kuna. U svjetlu iskaza GU više je no jasno da je i predmetna oranica – procijenjene vrijednosti 20.000 kuna bila "dar" za protuusluge koje je okrivljena ŽU činila tvrtci Falcon, te da suprotno navodima njene obrane pa i iskaza svjedoka VU ona nije bila plaćena. Glede, korištenja automobila obrana okrivljene samo potvrđuje utvrđenje suda a to je da se je i tu radilo o protuusluzi, odnosno obliku na koji se je tvrtka Falcon oduživala za usluge okrivljene ŽU. Naime, neživotno je i nelogično da bi se ovakova posudba – davanje vozila na korištenje činila nekoj osobi koju se osobno i ne poznaje i bez ikakove naknade. Indikativno je pritom da svjedok VU negira da bi njegova tvrtka okrivljenoj ŽU dala automobil na korištenje.

9.11. Dakle pored personalnih dokaza, iskaza svjedoka GU, V, MĆ i ĆU i ovaj, rukom pisani tekst po stavu naslovnog suda jeste dokaz koji govori u prilog utvrđenja da je sama okrivljena ŽU priznala da je pogodovala tvrtci Falcon te da je za navedeno primala određenu vrstu naknade.

10. Nastavno se sud želi odrediti glede pitanja uloge okirvljene C kao osobe koja je, prema tvrdnji optužbe potaknula odnosno kako se tvrdi nagovorila optuženu ŽU da postupa na štetu tvrtke Knauf i pribavila protupravnu imovinsku korist tvrtki Falcon.

10.1. Naime, okrivljena C u svojoj obrani sud želi uvjeriti da njena uloga u predmetnim događajima nije bila takova, da okrivljenu ŽU u biti ne poznaje, da je njen suprug direktor i vlasnik tvrtke Falcon, da je ona zaposlenica u istom te radi kao referent, da je u razdoblju obuhvaćenom optužnicom bila majka dvoje djece, bila na rodiljnom dopustu do kraja rujna 2008. godine, da se je na posao stvarno vratila početokom 2009. godine, često izbivajući zbog bolesti djece, da nije radila na poslovima ugovaranja cijena sa poslovnim partnerima već na poslovima naplate od svojih kupaca, izradi kompenzacija.

10.2. Suprug okrivljene C, VU, zaposlenice tvrtke Falcon DU, NU te ZU u svojim iskazima u bitnome potvrđuju obranu okrivljene C glede njenog radnog angažmana u tvrtci Falcon no po stavu naslovnog suda na iskazima istih se ne može temeljiti zaključak o tome da ista nije poticala okrivljenu ŽU na počinjenje predmetnog kaznenog djela. Naime, sud drži da ovi svjedoci nastoje isto kao i okrivljena C umanjiti njenu ulogu u predmetnim događanjima.

10.3. Naime, suprotno ovakvoj obrani okrivljene C govori iskaz svjedoka LĆ gdje iskazuje da je okrivljena C, a ne njen suprug, zajedno sa svojom svekrvom PĆ, a koju je on poznavao još od ranije, vezano uz suradnju sa tvrtkom Zagorje Tehnobeton, došla u društvo Knauf, u njegovu kancelariju, radi dogovora o suradnji između te dvije tvrtke, da je to bilo 2008. godine, nastavno da istu poznaje još iz vremena kada je radila u tvrtci Renova koja je također bila poslovni partner tvrtke Knauf time da je kasnije ista počela raditi u Falconu, koji je kasnije osnovan. Nastavno iskaza svjedoka GU koji iskazuje da su vršili kontrolu vezano i uz poslovanje sa tvrtkom Renova, i da su tu uočili nepravilnosti te da su postojale indicije da su problemi krenuli upravo od Renove jer je u to vrijeme tamo radila optužena C time da je okrivljena ŽU bila zadužena i za tu tvrtku.

10.4. Kada se navedeno stavi u kontekst iskaza svjedoka GU, gdje iskazuje da je kada se je saznalo za navedene nepravilnosti prvo njihov generalni direktor kontaktirao ovdje svjedoka VU, očito kao direktora tvrtke Falcon, da je ovaj došao samo na kratko u poslijepodnevnim satima i rekao da mu detalji nisu poznati, da on nije u tom poslu, a da je svjedok GU navečer kontaktirao okrivljenu C te da su otišli kod nje, nastavno kada se stavi u kontekst utvrđenja o tijeku tog sastanka, nastavno kada se stavi u kontekst utvrđenja vezanog uz reakcije okrivljene ŽU kada joj je predočeno da okrivljena C "sve svaljuje na nju", jasno je da je ispred tvrtke Falcon u odnosu kako sa tvrtkom Knauf, tako i sa samom okrivljenom ŽU nastupala ovdje okrivljena C.

10.5. Pritom sud obranu okrivljene C, kao i svjedoka koji svjedoče u tom smjeru drži pokušajem njene eskulpacije, dok okolnosti njenog boravka na rodiljnom dopustu, odnosno formalnog radnog mjesta u tvrtci Falcon ne drži odlučujućim obzirom se vidljivo radilo o obiteljskoj tvrtci gdje su formalne podjele uloga manje odlučujuće isto kao i pitanje formalnog odsustva s radnog mjesta, da li s osnova bolovanja, rodiljnog dopusta i sl.

10.6. U konačnici sud ne nalazi nikakovog razloga zbog kojeg bi svjedoci GU i LĆ upravo okrivljenu C neistinito označavali kao osobu koja je nastupala ispred tvrtke Falcon, a ne njenog supruga VU, kao direktora tvrtke i osobu ovlaštenu za zastupanje iste. Jedini razlog po stavu suda a sukladno svem ranije rečenom je taj što je ista faktično to i činila.

11. Motiv na strani okrivljene C pritom je jasan, utjecati na okrivljenu ŽU omogućiti društvu Falcon kupnju robe od strane tvrtke Renova po što nižim cijenama radi što lakšeg plasmana iste u daljnjoj prodaji, zbog čega je i utjecala na okrivljenu ŽU, odnosno potakla istu da u određenim slučajevima, a kako je to i sama priznala, kada joj je predočeno da okrivljena C sve svaljuje na nju, umanjuje račune za isporučenu robu upisujući u iste niže jedinične cijene proizvoda od stvarnih cijena. S druge strane motiv na strani okrivljene ŽU jesu stjecanje imovinske koristi, a kako je to ranije prikazano.Dakle slijedom sveg ranije navedenog sud je zaključio da je optužena ŽU potaknuta na to od strane optužene C, kao osoba ovlaštena za zaprimanje narudžbi od društva Falcon Trade d.o.o. i ispostavljanje računa tome društvu za prodanu robu, izrađivala i kupcu društvu Falcon Trade d.o.o. izdavala račune u kojima je neovlašteno upisivala niže jedinične cijene proizvoda od stvarnih cijena, prodajući tako proizvode društva Knauf Insulation d.o.o. društvu Falcon Trade d.o.o. po cijenama nižim od ugovorenih, a potvrđenih u "potvrdama narudžbi kupca" i "narudžbama", na koji način su društvu Falcon Trade d.o.o. pribavile nepripadnu korist i prouzročile štetu tvrtci Knauf Insulation d.o.o.

12. Nastavno se valja referirati po pitanju utvrđenja visine pribavljene nepripadne koristi odnosno prouzročene štete. Osnov za utvrđivanje visine štete, a po stavu Državnog odvjetništva jeste razlika između cijena navedenih u potvrdama narudžbe kupca, odnosno u narudžbama te izdanih računa po tim naružbama a koja izosi 1.647.839,23 kune bez PDV-a., a kako na to upućuje u svom nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstveni vještak.

12.1. Optužba, odnosno oštećena tvrtka stava su da su upravo cijene proizvoda naznačene u ranije navedenim potvrdama narudžbe stvarne cijene i da su te cijene ili cijene iz javno objavljenih cjenika priležećih spisu, ili su forimirane u postupku formiranja cijena tzv. nespecifičnih proizvoda i to temeljem podatataka iz tzv. internog cjenika a kako o tome iskazuju svjedoci GU, LĆ iz čijih iskaza bi proizlazilo da bi tada takvim nespecifičnim proizvodima utvrđivala cijena, isti bi dobivali šifru unutar sustava SAP, klasifikaciju i cijenu a o čemu iskazuje i svjedokinja RU koja je, kako je navela sačinjavala tehnološki list temeljem kojeg se je vršio unos podataka u SAP sustav.

12.2. Međutim upravo ova svjedokinja, koja je radila na istom radnom mjestu kao i okrivljena ŽU na predočeni račun s lista 1070 spisa gdje je za proizvod TERVOL LS naznačena cijena od 4,01 kn dok iz cjenika društva proizlazi da je cijena istog 6,06 kuna u konačnici iskazuje da se tu radilo o situaciji gdje se je ručno mijenjala cijena na računu, dakle da je bila različita od cijene po narudžbi koja je bila u SAP-u, dakle da je to bilo tehnički izvedivo, da su za to dobili odobrenja, da je na papiru bilo naznačeno cijena koja se tu trebala naznačiti, da bi skladištar bi najčešće donosio, ne sjeća se točno forme tog dokumenta, koji bi potpisao netko od direktora, a da ne zna da li i kako se je taj dokument pohranjivao. Kako je u konačnici navela (2054-2055) a na upit predsjednika vijeća, a vezano uz ručno mijenjanje cijena na računu u donosu na one navedene u narudžbi, da je ona to činila isključivo temeljem odluke kolegija time da ne zna iz kojeg razloga su take odluke donašane.

12.3. Svjedoci GU i LĆ ovakve situacije žele svesti na razinu proizvoda koji su praktički bili za otpis pa se je stoga na kolegiju formirala cijena po kojima se ista mogla prodavati pa da bi slijedom takve odluke cijena naznačena u računu bila drugačija od one u SAP sustavu, odnosno u narudžbi. Sud navedeno drži samo djelomično točnim.

12.4. Naime, iz iskaza svjedoka UĆ, koji je u razdoblju od kolovoza 2008 pa do srpnja 2010. radio na prodaji trgovačke robe iskazujući o, u spisu priležećim računima s lista 1075 do 1077 gdje je roba prodavana s rabatom od 95 posto, da se radi o neuobičajenom rabatu, koji s morali odobriti da li LĆ ili GU. Svjedok GU, iskazujući o istome navodi da se je tu radio o posebnom rabatu koji je dan temeljem odluke uprave jer da se je tu radilo o robi sa zalihe, koje robe su se htjeli riješiti, koja nije bila konkurentna i trošak zbrinjavanja je bio velik. Iz navedenog sud zaključuje da je redoviti put prodaje robe za otpis bio upravo prodaja uz naznačavanje većeg postotka osnovnog popusta – rabata, čime se nije moralo intervenirati u račune koji bi se ispisivali temeljem potvrda narudžbe već bi se unosom drugog iznosa rabata sve činilo transparentnim u SAP sustavu.Iz navedenog sud nastavno zaključuje da egzistira mogućnost da je neka od razlika u cijeni navedenoj u potvrdi narudžbe i iznosa računa koji se veže uz tu potvrdu narudžbe posljedica upravo ovog trećeg modaliteta formiranja cijena, dakle da su se cijene forimirale temeljem pojedinačno donesenih odluka.

12.5. Na zapisnik od 14. prosinca 2018. godine prigovarajući na iskaz svjedok ĆU (1444) optužena ŽU navodi da joj je upravo ovaj svjedok davao upute o cijenama i to za više kupaca, pri čemu valja ukazati na sadržaj njegova iskaza od 19. listopada 2011. godine gdje navodi da je vrlo rijetko događalo da on optuženoj ŽU daje uputu za cijenu. Obzirom je saslušan 14. prosinca 2018. godine iskazao da to nije činio jer da je ona imala interni cjenik u konačnici, objašnjavajući razliku u iskazu iskazuje da je moguće da su u praksi jedan drugog ponekad pitali za cijenu iz internog cjenika. Dakle dopušta mogućnost da je neka od cijena proizvoda naznačena u računu posljedica njegove upute, jer kako je to iskazao cijene iz internog cjenika nisu bile u sistemu i nisu se mogle povući iz sistema kod obrade narudžbe.

12.6. Nastavno valja ukazati na iskaz svjedoka GU koji prvo iskazuje da on osobno okrivljenoj ŽU nije davao usmene naputke da prilikom nekog posla unese određenu cijenu u sustava a da ne zna da li je na taj način naputke davao ĆU odgovarajući na pitanje vezano uz kupca autoprijevoznika U, očito suočen sa time da se navedeno može provjeriti kroz dokumentaciju, nastavno iskazuje da je slučaj s navedenim autoprijevoznikom jedini slučaj kada je optuženoj ŽU dao usmenu uputu za formiranje cijene koja je bila niža od cijena koje su vrijedile za navedene proizvode.

12.7. Isto tako valja ukazati na iskaz svjedokinje IU gdje iskazuje o tome kako je otkrila predmetne nepravilnosti, dakle kao šef računovodstva tvrke Knauf izrađivala je izvještaj za mjesec lipanj 2010. godine i zamijetila znatna odstupanja nekih cijena u odnosu na budžetirane cijene, ukazavši da tvrtka ima budžetirane cijene no da zbog konkuriranja na tržištu se događa da u odnosu na te cijene dolazi do odstupanja, da su moguće cijene niže od budžetiranih no ne u tako značajnim odstupanjima kao ih je ona zatekla. Dakle, svjedokinji nije bilo suspektno odstupanje od budžetiranih cijena za pojedine artikle već veličina odstupanja od tih i takvih cijena, a što se je primijetilo tek u lipnju 2010. i to iz razloga značajnog podbačaja plana za taj mjesec, koji je bio kako je svjedokinja navela čitavih 10%.

12.8. Ove okolnosti, po stavu suda ukazuju na zaključak da od strane financijsko knjigovodstvene vještakinje utvrđena razlika između cijena naznačenih u potvrdama narudžbi odnosno narudžbama sa onima u računima nisu isključivo posljedica neovlaštenog upisivanja cijena nižih od ugovorenih već da su iste i posljedica naloga koji je optužena ŽU, a kako to ona u obrani i tvrdi, primila od ĆU kao osobe koja je uz GU bila odgovorna za formiranje – donošenje odluka o promjenama i korekcijama aktualnih cijena na tržištu Republike Hrvatske, a kako se to navodi u očitovanju oštećene tvrtke (1979). Naime, u očitovanju stoji da je voditelj domaće proizvodnje ĆU, zajedno sa regionalnim voditeljem prodaje

GU,temeljem prikupljenih informacija terensko-komercijalnih predstavnika, donosili oduke o promjenama i korekcijama aktualnih cijena na tržištu Republike Hrvatske. U navedenom očitovanju oštećena tvrtka sustav želi prikazati apsolutno savršenim jer da je svaka izmjena cijena bila vezana uz promjenu javnog cjenika. U promatranom razdoblju na snazi su bila tri javna cjenika i to Cjenik proizvoda za izolacije u graditeljstvu i industriji od 01. lipnja 2008. godine, isto takvi iz siječnja 2010. te travnja 2010. godine. Dakle, sukladno očitovanju oštećene tvrtke promjene u navedenim cjenicima trebale su se evidentirati u SAP sustavu. S druge strane u spisu prileži i INTERNI CJENIK 2008 na kojem je naznačeno da važi od 01. lipnja2008. a koji je predstavljao, kako svjedokinja AUH navodi, proširenu verziju standardnog cjenika, u koji su se unosile različite verzije standardnih proizvoda a koji očito nije pretrpio izmjene što opet daje za zaključiti da isti nije bio temelj za određivanje cijena takovih proizvoda kroz cijelo razdoblje, već se je pribjegavalo i drugim metodama izračuna iste, odnosno preskakanju redovne procedure formiranja cijena kroz izmjenu javno objavljenih cjenika i s tim u svezi i internog cjenika već i davanju usmenih naloga po kojoj će se cijeni roba prodati, unatoč činjenici da je u sustavu egzistirala druga cijena, a kako o tome u konačnici iskazuje svjedokinja IU.

12.9. Daljnja okolnost koja ukazuje na zaključak da od strane financijsko knjigovodstvene vještakinje utvrđena razlika između cijena naznačenih u potvrdama narudžbi odnosno narudžbama sa onima u računima nisu isključivo posljedica neovlaštenog upisivanja cijena nižih od ugovorenih a od strane okrivljene ŽU jeste i utvrđenje suda o mogućnosti pristupa računalu okrivljene ŽU. Naime, informatički sustav oštećene tvrtke, a kako na to ukazuje informatički vještak ulaz u isti omogućava putem lozinke, pri čemu je okrivljena ŽU imala svoju pristupnu lozinku, istovjetno kao i ostale djelatnice službe za korisnike. Vezano uz pristup računalu optužene ŽU obrana je isticala da se optuženoj ŽU stavlja na teret i da je ista izdala račun priležeći listu 570 spisa, a koji bi bio izdana 22.3.2010. godine, dakle u vrijeme kad je ista bila, a kako to proizlazi, iz u spisu priležećeg otpusnog pisma na bolničkom liječenju. Naime, iz istog, a priležećeg listu 1856 doista proizlazi da je da je ŽU u razdoblju od 21. ožujka pa do 31. ožujka 2010. godine boravila u Općoj bolnici Varaždin na bolničkom liječenju. Iz stanja spisa, priležećih računa, pa i vještačkog nalaza financijsko knjigovodstvene vještakinje doista proizlazi da bi ŽU izdala dva računa i to priležeće listovima broj 627 i 570. Glede istih nije zabilježena razlika u cijeni naznačena u potvrdi narudžbe te u samom računu. Dok vezano uz račun priležeć listu 570 spisa sud nalazi objašnjenje u nalazu i mišljenju informatičkog vještaka jer da je s istim okrivljena ŽU samo posredno povezana a da je istoga u stvarnosti kreirao korisnik RU, u pogledu ovog drugog s lista 627 takovo obrazloženje ne egzistira. Međutim, od strane oštećene tvrtke Knauf zatraženi su podaci o izostancima okrivljene ŽU s posla u promatranom razdoblju, a iz istih se može iščitati da je ista koristila godišnji odmor 13. travnja 2010. kada je izdan račun 4305002159 koji prileži listu 630 spisa, dok potvrda narudžbe prileži listu 625 spisa, a gdje je zabilježena razlika u iznosu od 854,58 plus 873,94 plus 1.153,44 odnosno ukupno 2.881.,96 kuna. Nastavno je utvrđeno da je ista bila na korištenju godišnjeg odmora 11. lipnja 2010. kada je izdan račun 4305003786, 4305003789, 4305003789 priležeći listu 671 te 668 spisa pri čemu je glede navedenih računa utvrđena razlika u odnosu na potvrdu narudžbe u iznosu od 8.181,89 kuna + 1.545,48 + 300,00 kuna odnosno 10.027,37 Nastavno je imenovana bila na korištenju godišnjeg odmora i 21. lipnja 2010. kada je izdan račun 4305004023 priležeći listu 674 spisa, a obzirom na artikle u istome je utvrđena razlika u odnosu na narudžbu od 4.001,40 + 1.998,75 + 11.841,02 kune ili ukupno 17.841.17 kuna. Prema nalazu i mišljenju informatičkog vještaka ne proizlazi da su isti bili stvarno kreirani od strane drugih korisnika već korisnika F, pod njenom lozinkom. Ovakova situacija može se obrazložiti na dva načina. Jedan je da je optužena ŽU unatoč činjenice što je bila na korištenju godišnjeg odmora dolazila na posao taj dan da bi izdala predmetne račune, što je po stavu suda nelogično i neživotno jer je to mogla učiniti i neki drugi dan, kada nije bila na godišnjem odmoru, a drugi je da se je netko u dane kada je imenovana bila odsutna koristio njenim računalom i njenom lozinkom izdajući te račune u kojima su egzistirale cijene niže od onih koje su bile unesene u sustav i kao takve ih je sustav povlačio u narudžbe odnosno potvrde narudžbe.

13. Iz ranije navedenog sud zaključuje da se ne može prihvatiti tvrdnja optužbe da je okrivljena ŽU, koja je nedvojbeno izdavala račune u kojima je neovlašteno upisivala niže jedinične cijene proizvoda od stvarnih cijena to činila u svim slučajevima kako to proizlazi iz vještačkog nalaza financijsko knjigovodstvene vještakinje pa da bi stoga i bila odgovorna za pribavljanje nepripadne imovinske koristi društvu Falcon u iznosu od 1.647.839,23 kune odnosno da bi u tom iznosu prouzročila i štetu društvu Knauf. Naime, sud drži, a što je na tragu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka, da spisu priležeći cjenici odnosno interni cjenik društva Knauf ne pružaju podlogu za utvrđenje koje su to stvarne cijene proizvoda, budući se tek manji dio proizvoda može locirati u istima, nastavno da okolnost što postoji razlika u cijenama iz potvrde narudžbe i onih u računima nije nužno i uvijek posljedica neovlaštenog postupanja okrivljene ŽU te u konačnici što rezultat dokaznog postupka ukazuje i na to da su određeni računi izrađivani i kad je okrivljena ŽU bila odsutna.

13.1. Obzirom na navedeno sud je zauzeo stav da je postupcima okrivljene ŽU a na koje postupanje je potaknuta od strane okrivljene C pribavljena nepripadna imovinska korist odnosno prouzročena šteta u iznosu koji se ne može utvrditi no da je taj iznos svakako veći od 60.000,00 kuna. Utvrđenje da je iznos svakako veći od 60.000,00 kuna sud temelji na utvrđenjima da je, a kako to navode svjedoci IU te GU direktor tvrtke Falcon, svjedok VU početno bio spreman na ime utvrđene razlike platiti iznos od 500.000,00 kuna, od koje namjere je u konačnici odustao, te na utvrđenju vezanom uz vrijednost stvari koje je sukladno ranijim utvrđenjima okrivljena ŽU nedvojbeno primila na ime umanjivanja računa. To su kamion sljunka, 2 palete siporeksa i ljepilo, 10 vreća cementa , 1 paleta knaufa i prifila za isti, dakle građevinskog materijala stol i 4 klupe, špeceraj u dućanu, 4-krilini ormar u Bobiću u vrijednost istog – 2.400 kuna, oranica u Presećnu vrijednosti 20.000 kuna što u svojoj ukupnosti predstavlja protuvrijednost od cca 30.000,00 kuna. Navedene okolnosti temelj su za utvrđenje da je društvo Falcon pribavilo nepripadnu imovinsku korist postupanjem okrivljene ŽU u iznosu koji je svakako veći od 60.000 kuna.

13.2. Obzirom na ovakovo utvrđenje sud je izvršio intervenciju u činjenični opis predmetne optužnice na način da je ispustio dio činjeničnog opisa gdje stoji: "pa je društvo Falcon Trade d.o.o. s tako neovlašteno umanjenim cijenama kupilo proizvode društva Knauf Insulation d.o.o., stvarne vrijednosti od 4.297.058,74 kuna, za ukupno isplaćeni iznos od 2.649.219,51 kuna, na koji način su društvu Falcon Trade d.o.o. pribavile nepripadnu korist u iznosu od 1.647.839,23 kuna i u tom iznosu prouzročile štetu društvu Knauf insulation d.o.o.",te je sukladno ranijim utvrđenjima stavio tekst ," na koji način su društvu Falcon Trade d.o.o. pribavile nepripadnu korist u neutvrđenom iznosu no svakako većem od 60.000,00 kuna i u tom iznosu prouzročile štetu društvu Knauf insulation d.o.o.". Ovakovom izmjenom činjeničnog opisa optužnog akta optužba nije prekoračena. Obzirom na prednja utvrđenja sud nije u presudi reproducirao ni ocjenjivao sadržaj drugih provedenih dokaza budući iste ne drži relevantnim obzirom na ranija utvrđenja.

14. Iz navedenog proizlazi da je optužena ŽU na način opisan u izreci presude počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano i kažnjivo u čl. 246. st. 2. u svezi 1. KZ/11, a da ju je optužena ŽUH s namjerom potaknula na počinjenje istog. Pored objektivnih elemenata predmetnih kaznenih djela postojanje namjere, kao subjektivnog element na strani okrivljenih po stavu suda nije upitno.

15. Obzirom je kazneno djelo počinjeno u ranije navedenom razdoblju, u vrijeme važenja Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06,110/07,152/08 u nastavku KZ/97), prema čl. 3. st. 2. sada važećeg Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19.,84/21,114/22,114/23 i 36/24 ), obzirom je nakon počinjenja kaznenog djela došlo do višestrukih izmjena Kaznenog zakona i u ovom slučaju valjalo je ispitati koji je zakon najblaži za počinitelja te nastavno, ukoliko se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela ispitati postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela kojem odgovara utvrđeno činjenično stanje iz KZ/97 te iz kasnije izmijenjenog zakona. U vrijeme počinjenja djela kazneno djelo podvodivo je pod odredbe čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. u svezi st. 1. KZ/97. Naime, optužena ŽU u odnosu na tu pravnu osobu imala svojstvo odgovorne osobe iz čl. 89. st. 7. KZ/97, a u smislu ranije citirane zakonske odredbe zasnovano temeljem pravnog posla, predmetnih ugovora o namještenju. Činjenični opis kaznenog djela koji se optuženima stavlja na teret po stavu ovog suda može se podvesti pod biće kaznenog djela iz čl. 246 st. 2 u svezi st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15), a kako se isti skraćeno naznačuje KZ/11 kao najblažeg zakona za optuženike. Najblažeg iz razloga što je za ovo kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u istom trajanju, od jedne do deset godina, ali je za počinjenje kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 potrebno uložiti znatniju kriminalnu količinu obzirom na definiciju pojma znatna imovinska korist i znatna šteta, i to od 60.000,00 kn prema 30.000,00 kn po čl. 337. st. 4. KZ/97. Slijedom navedenoga sud je kazneno djelo koje se stavlja na teret optuženoj ŽU označio kao kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kako je to i navedeno u optužnom aktu, te ju je oglasio krivom za počinjenje istog, dok je u odnosu na optuženu C djelo okvalificirano kao kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u svezi čl. 37. KZ/11, a za počinjenje kojeg je imenovanu oglasio krivom.

16. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koja bi se okrivljenicama imala izreći sud je optuženu ŽU osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te je temeljem čl. 56. KZ/11 istoj izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Sud smatra da se u konkretnom slučaju kao olakotne okolnosti na strani okrivljene ŽU imaju uzeti prije svega činjenica njezine nekažnjavanosti te okolnost da se protiv nje ne vode drugi kazneni postupci. Iz navedenog proizlazi da je činjenje predmetnog kaznenog djela posljedica nagovora od strane okrivljene C te s tim u svezi odstupanja od do tada života usklađenog sa zakonom. Ovo posebno iz razloga što je okrivljena ŽU u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila u dobi od 50 i više godina. Posljedice otkrivanja njenog protupravnog postupanja, okolnost suočavanja sa posljedicama nedvojbeno su utjecali i na zdravstveno stanje okrivljene a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije priležeće spisu, i to po pitanju njenog psihičkog zdravlja. Pored navedenog na okolnost da se okrivljenoj ŽU izrekne kazna u njenom posebnom minimumu od utjecaja je bila činjenica da, obzirom sud nije mogao sa dostatnom sigurnošću utvrditi visinu pribanvljene protupravne imovinske koristi odnosno visinu štete nastupjele za oštećenu tvrtku, već je utvrdio da se radi o iznosu većem od 60.000,00 kuna. Stoga se ima uzeti da je ta protupravna imovinska korist odnosno šteta nastala u iznosu koji minimalno prelazi ovaj iznos. S tog razloga možemo ustvrditi da je kriminalna količina za koju je oputžena ŽU oglašena krivom višestruko manja od one koja joj se stavljala na teret. U konačnici protek vremena od počinjenja djela te sadašnja dob optužene ŽU, da je ista u mirovini, također su olakotne okolnosti na strani iste. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

16.1. Predmetne okolnosti su od takovog značaja da pored visini kazne po stavu suda u konkretnom slučaju opravdavaju i primjenu uvjetne osude. Naime vodeći računa o ličnosti optužene ŽU, njenom prijašnjem životu, činjenice da ista ni prije a ni nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela nije evidentirana kao počinitelj isitih, da se radi o obiteljskoj osobi, supruzi, majci dvoje djece, narušenog zdravalja, sada u mirovini daju osnovu za primjenu uvjetne osude. Pri tome je vrijeme provjeravanja određeno na rok od 4 godine. Sud je stava da će se ovakovom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja a kako je ista propisana člankom 41. KZ/11 a ta je je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

16.2. U pogledu okrivljene CĆ sud je istovjetno kao i okrivljenu ŽU osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te je temeljem čl. 56. KZ/11 istoj izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Naime, članak 37.st.1. KZ/11 propisuje da tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela da će se kazniti kao da ga je sam počinio.

16.3. Na strani okrivljene CĆ egzistiraju istovjetne olakotne okolnosti kao i na strani optužene ŽU i to u vidu njene nekažnjavanosti kako prije počinjenja predmetnog kaznenog djela tako i nakon počinjenja istog, slijedom čega se zaključujeda je činjenje predmetog kaznenog djela kod optužene C odstupanje od njenog do tada i nakon predmetnog inkriminiranog razdoblja ponašanja usklađenog sa zakonom. U odnosu na nju sud primjenjuje istovjetan zaključak glede kriminalne količine kao i u pogledu optužene ŽU. Nadalje krivljena C obiteljska je osoba, majka troje djece u dobi od 19 , 17 i 8 godina pa i ta okolnost uz činjenicu proteka vremena od počinjenja predmetnog kaznenog djela opravdava izricanje ranije navedene zatvorske kazne kao i primjenu uvjetne osude. Sud smatra da će se navedenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja, a kako je to ranije prezentirana i kako proizlazi iz odredbe čl. 41. KZ/11.

17. Odlučujući o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu tvtke Knauf sud je sukladno ranijim utvrđenjima a temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu Knauf Insolation djelomično dosudio imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 7.963,38 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset osam centi), te je naloženo osuđenoj ŽU i ŽUH da solidarno naknade štetu oštećenim trgovačkom društvu u navedenom iznosu od 7.963,38 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset osam centi) u roku od 15 (petnaest) dana, dok je s preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo upućeno na parnicu. Naime, navedeni iznos predstavlja iznos koji u minimalnom iznosu premašuje protuvrijednost iznosa od 60.000,00 kuna izraženu u eurima time da je utvrđenje suda da je šteta koja je nastupila za oštećeno društvo Knauf u neutvrđenom iznosu no svakako većem od 60.000,00 kuna. Stoga se o osnovanosti imovinsko-pravnog zahtjeva može govoriti glede ranije navedenog, dosuđenog iznosa, a s preostalim dijelom oštećeno društvo ima se uputiti na parnicu. Valja napomenuti da se prema stanju spisa, naplatom zadužnice u iznosu od 500.000,00 kuna, prema navodima obrane C, društvo Knauf nije naplatilo vezano uz predmetna potraživanja , već u dijelu računa koji su još bili otvoreni i nisu bili sporni.

18. U pogledu troškova kaznenog postupka sud je temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optužene ŽU i ŽUH obvezao solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.ZKP/08 u iznosu od 3.331,03 eura (tri tisuće tristo trideset tri eura i tri centa) , te trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 dakle paušalni iznos koji je okrivljena ŽU dužna podmiriti u iznosu od 300,00 eura, a okrivljena ŽUH u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću). Isto tako okrivljenice su dužne naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova punomoćenika u visini o kojoj će sud odlučiti posebnim rješenjem. Sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova ni u cijelosti ni djelomično niti je moguće odrediti koji bi dio troškova snosila koja od okrivljenica sve vezano uz činjenicu da se radi o istovjetnom činjeničnom supstratu glede kojeg su dokazi provođeni. Paušalna svota određena je sukladno osobnim i imovinskim prilikama okrivljenih. Pritom je uzeto u obzir da je okrivljena ŽU umirovljenica sa mirovinom u iznosu od 538,00eura, dok okrivljena C prima plaću od 1.200,00 eura.

18.1. Troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st.2. toč.1 ZKP/08 odnose se na trošak sudskog vještaka Vlasta Santa Olđa, izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 8.427,96 kuna, dopune nalaza i mišljenja od 15. srpnja 2009. u iznosu od 4.340,00 kuna, druge dopuna nalaza i mišljenja od 17. listopada 2022. u iznosu od 365,00 eura, pisanog nalaz i mišljenje sudskog vještaka za informatiku Tomislava Crničkog od 20. listopada 2020. u iznosu od 1.513,60 kuna, trošak pristupa imenovanog vještaka na raspravu od 26. siječnja 2021. u iznosu od 160,00 kuna, trošak dopune nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2021. u iznosu od 7.744,00 kuna te troška pristupa na glavnu raspravu u iznosu od 162,00 kuna što daje ukupni iznos od 3.331,03 eura.

19. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 15. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alan Pretković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. U korist optuženika žalbu može podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, predaje se neposredno ili se šalje preporučenom poštom, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. u Zagrebu.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-7/20-30

2. optužena ŽU, poštom

3. branitelj optužene, odvjetnik Slaven Martić

4. optužena ŽUH, poštom

5. branitelj optužene, odvjetnik Marino Hrain

6. opunomoćenica oštećenika odvjetnica Lorena Panežić